 |
|||
I tako...dodje ti Peterlin na obiteljski rucak....unuk/a ti brlja po ekranima, a jos ne zna analizu i sintezu, balkonska ograda nepofarbana , prepuna korpa za veš, TV stalno ukljucen...ajajaj!Deaedi prvotno napisa
Jel mogu ja jednog Peterlininog momka bezecirati za zeta?.
Pa bas se nadam da sa jednim vrijednim zetom to ne bi bilo tako!
baš tak
toga nema kod nas, kod mene moraju se dić do 8 pol 9 ako idu popodne u školu
i ja svoje teram u krevet, jučer su bančili do 9.30
Pa nije da ih baš tjeram. Ne moraju oni ići baš spavati, ali se moraju pokupiti van iz moje sobe s televizorom, da JA mogu ići spavati.
ama peterlin! je li ja to dobro čitam da utjeruješ momke, 8.razred i 1.srednje na spavanje?
Moj stariji je kao i ja - izrazito jutarnji tip, on je jučer ustao kad smo mi otišli na posao (6:30) iako nije imao prva dva sata. Kaže - mora učiti, a navečer je umoran. Ima prosjek 4.4 u miocu, pa valjda zna čovjek što govori...
Mlađe dijete mi je jutarnji pospanac, a navečer bi bančio, ali opet ne predugo jer njemu baš treba puno sna. On zna kasnije oko 21.30 doći s proba dramske, pa još bude na nogama pol sata-sat, ali kako se mi ostali pokupimo, ode i on.
Nije to moj izbor nego način života. Moja djeca su godinama na jednosmjenskoj nastavi (nema škole popodne i spavanja ujutro), mm i ja radimo od 7, tako da je takav režim silom prilika, a ne izbor. MM i mlađi sin više vole spavati, pa tako vikendom (zapravo samo nedjeljom jer subotom ima kojekakvih aktivnosti i obveza) oni spavaju dulje, a stariji i ja volimo te jutarnje sate i ne pada nam na pamet prospavati najbolji dio dana.
Inače, ja navečer najmanje 2x tjedno imam svoju rekreaciju koja traje do 22h, pa dolazim zadnja. U većini slučajeva moji sinovi već pile drva u 22.30, ne zato jer ih netko tjera, nego zato jer su umorni. Tja, da imamo drugačiji dnevni ritam, možda bi se to promijenilo.
Ne spavaju popodne?
Moja da.
Ustaje u 5,30
Oko 16 dođe doma iz škole i onda na spavanac do 18-19h
Večernje spavanje joj je oko 23 i isto ju moram tjerat jer bi ona gledala Sheldona i Dva i pol muškarca do kraja, a tv je u mojoj sobi i meni se spava. Koliko puta ja zaspim, a ona si to pogleda do kraja...
Ujutro ne uči, popodne malo.
Mene je to ispočetka sekiralo, ali njeni rezultati govore dovoljno ( ima dvije četvorke, ostalo petice u Miocu) pa se ne brinem.
Doslovno ju puštam da radi kaj i kak hoće.
A da mrvicu još truda uloži kladim se da bi imala sve petice.
No, nije važno.
Važnije mi je da je ona zadovoljna i zdrava.
Jučer je imala kontrolu i čekamo nalaze i nadamo se najboljem.
moj najstariji si zna ponekad odspavati popodne ako ima vremena, najmlađi spava pod obavezno, ali zadnje vikende baš i ne.
Zašto?
Cura je prestala spavati popodne sa 2.5g, a mali sa nekih 3.5-4g, s time da kada nije išao u vrtić i vikendom nije spavao popodne isto od nekih 2.5-3g.
Ja bi rado da si odspavaju, ali ako legnu, a ne zaspu i to im je mučenje, onda nema smisla. Da im treba, valjda bi zaspali kad legnu popodne.
Kakvo je to pitanje? Zato jer trebaju učiti.
Mene to čeka iduće škg ako (što je prilično izvjesno) mlađi sin bude išao u srednju školu u smjenama.
Ako prespava do 11, taman ima vremena za higijenu i ručak, pa u školu. A učenje - nula bodova. Ili možda do 3 ujutro???
pa šta ti vaši klinci svaki dan uče? i to u osnovnoj?
Moj sin je sedmi razred, kad je škola popodne budim ga najkasnije u 9. Ima zadaće, mora nešto i učiti a u škola mu je u 13h. On bi bez problema odspavao do 11h da ga se pusti i ne dira.
Poslije škole ima trening i ne dolazi doma prije 22,15h, pa kad bi zadaću pisao, a učenje da i ne spominjemo.
Popodnevna smjena je skroz bezveze, zavidim svima čija djeca imaju tu sreću da idu u jednosmjenske škole.
Zaboravih dodati - treba imati vremena i za suđericu isprazniti, veš objesiti i slično. Nije da moja djeca robuju (trenutno ja podmećem leđa više nego inače jer se bliži kraj školske godine, pa ako uče ne očekujem da se dižu od knjige da bi štajaznam odnijeli smeće) ali očekujem da sudjeluju u kućnim poslovima, u skladu s početkom topica. Nemamo bedinericu i ne mislim da ja to trebam biti ostalim ukućanima. A ako spavaju do 11, ni za ove aktivnosti nemaju vremena.Kakvo je to pitanje? Zato jer trebaju učiti.
Mene to čeka iduće škg ako (što je prilično izvjesno) mlađi sin bude išao u srednju školu u smjenama.
Ako prespava do 11, taman ima vremena za higijenu i ručak, pa u školu. A učenje - nula bodova. Ili možda do 3 ujutro???
Jao mojoj curki je popodnevna smjena baš super, a i meni je.
A što se tiče učenja, ima svaki dan puno zadaća, a često mora i učiti.
Pa koliko im treba vremena za učenje, mislim u osnovnoj školi? Moja uči max 1h, uključujući i zadaću. dakle, ako se ustane u npr. 10h, doručkuje, uči od 10:30-11:30, za pola sata obavi lagane kućanske poslove (da da i moja mora npr. posložiti veš, očistiti kavez od zamoraca, izvesti psa na kratku šetnju), dakle ima dovoljno vremena. Oko 13h ruča, u 1345h kreće u školu.Kakvo je to pitanje? Zato jer trebaju učiti.
Mene to čeka iduće škg ako (što je prilično izvjesno) mlađi sin bude išao u srednju školu u smjenama.
Ako prespava do 11, taman ima vremena za higijenu i ručak, pa u školu. A učenje - nula bodova. Ili možda do 3 ujutro???
Ako se ustane ranije, samo taj dodatni sat iskoristi za igranje igrica ili gledanje TV-a.
Koji je ona razred?
Pa meni je baš najbolja ova kombinacija tjedan ujutro, tjedan popodne.
5.
Bitna je i udaljenost od škole, moj ima pola sata pješke do škole.
Sat do sat i pol za učenje i zadaće je vjerojatno dovoljno za prosječan dan, ali baš zato se treba ustati u 9 jer ne počinje sigurno iste sekunde zadaću pisati. Razbuđuje se, doručkuje, umiva, pere zube, razvlači sigurno sat vremena. Onda zadaća i praktički malo iza 12 već kreće u školu. Ruča u školi pa mora doći ranije da prije nastave stigne ručati.
I svakako nešto od ovoga što Petrelin spominje treba obaviti ujutro - pospremiti svoju sobu, napraviti krevet, ponekad usisati, spremiti suđe iz mašine...
Hm, moja bome ima poprilično za učiti u petom razredu, moram priznati da i mene iznenađuje koliko. Npr. iz matematike uvijek ima jako puno zadaće, tako da joj često samo za to treba po sat vremena.
Da, moja jako malo uči, u tih sat vremena obično je 45min zadaća, a 15min prolista gradivo.
Moji su osmi razred osnovne i prvi srednje. Moj mlađi ima teškoće čitanja i njemu nije dovoljno tih 1 sat dnevno za učenje i pisanje. Nikad mu nije bilo. S druge strane, treba mu dosta vremena da se "ufura" u gradivo.
Moj stariji je prvi razred srednje, mat.gimnazija. Ima gradskim prijevozom 45 min do škole. Samo jutarnja smjena.
Ne znam uopće kako je kad idu u školu popodne, jer su od prvog dana samo u jutarnjoj smjeni, ali subotom ne dam da se dugo izležavaju jer to je dan kad treba pokrpati sve rupe. Do prošle godine subotom su imali orkestar u glazbenoj, kojekakve nadoknade i slično. Dok su bili manji, išli su i na atletiku.
ma ok, ne bih se iščuđavala ičijim navikama, brzopoteznije sam nego što je bilo potrebno izvukla buljookog. sorry
samo si mislim, do kada sebi kao roditelju možemo, trebamo dozvoliti reguliranje djetetovog odlazaka na spavanje?
gdje je granica? pa nisu oni vrtićka ni predškolska djeca
pa i ako trebaju spoznati uzročno posljedičnu vezu iz prve ruke to im nikako ne može izaći na loše.
da si sami malo reorganiziraju večernje obaveze, što već.
ne mogu vjerovati da su u stanju pohoditi nastavu, savladavati gradivo, a ne znati kad su umorni i kad trebaju na spavanje.
pretjerano mi je to za neki uzrast 13+
ako ništa ne znaju, a ono bi trebali znati da su umorni ili gladni.
Kaj mu ne bi bilo brže pješke?
Do kraja osnovne sigurno, a i kasnije u slučaju potrebe. Ne želim dozvoliti situaciju da cijele noći vise na mobitelu ili laptopu pa onda pola dana prespavaju, a vidjela sam x takvih primjera gdje su stvari vrlo brzo izmakle kontroli i noć i dan su se zamijenili. Pa je to povuklo izostanke iz škole jer se ne mogu ustati ujutro jer su do 3, 4 ujutro igrali igrice online ili gledali filmski maraton.samo si mislim, do kada sebi kao roditelju možemo, trebamo dozvoliti reguliranje djetetovog odlazaka na spavanje?
gdje je granica?
Ne u mojoj kući.
Bi, ali ne ide tako svaki dan, nego samo kad je lijepo vrijeme. Ima spuštena stopala i nije baš nešto od pješačenja. Pješke treba 30 min (meni), na rodietljske sastanke idem tako.
U toj dobi moj stariji je radio to isto, mlađi ne - s njim sam imala homeschooling od prvog razreda. Dnevno možda i bude sat vremena, ali vikend (subota) je rezerviran za punjenje rupa, radnih bilježnica i sl.
Radne navike su se polako formirale prema kraju osnovne škole, kako su rasle potrebe za učenjem. Samo učenje nije kritično, nego pisanje zadaća, referata, čitanje lektire i slično. I sad kod starijeg to dolazi na naplatu - ima solidne radne navike. Npr. treba iz fizike riješiti 200 zadataka (priprema za test) ali on zna da to ne smije ostaviti za zadnji vikend jer je fizički neizvedivo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.05.2016. at 11:21
uf, ovo su krajnji ekstremi.
i dalje ne mogu zamisliti da je regulacija odlazaka na spavanje kod tako odraslog djeteta u mojim rukama, možda i zato što nemam ekstremnih situacija doma, ili bar nisu trajale u nekoj nenormalnoj mjeri. to što su i trajale i netko se vukao kroz dan ko krepana mačka je dobra škola za život, ne samo za taj dan.
ne, definitivno im ne želim poslati poruku da bolje od njih znam kad trebaju jesti i kad trebaju spavati, sve da, kao i svaka (pre)pametna majka
to ne da mi se ne čini dobro, nego mi se čini jako loše. a ako je dijete nakačeno na društvene mreže ili vibere onda to treba drugačije rješavati, zgasiti internet, a ne dijete :D
šalim se.
A ne znam, ja svoju isto upozoravam na vrijeme i tjeram na spavanje, ali ja i sebe moram natjerati, jer navečer rado čitam/gledam TV/surfam se, a onda mi se ujutro teško ustati.
Tako bi i ona čitala do ne znam kada da ju ne upozorim da je vrijeme za spavanje.
Nisu ti primjeri niti tako ekstremni niti tako rijetki. Kako imam na poslu hrpu kolegica malo starijih od mene, tako su i njihova djeca po nekoliko godina starija od mojih i to mi daje izvrstan pregled kakvi me sve izazovi čekaju za koju godinu.
kojim putem ide gradskim prevozom, ne valjda sve s tramvajem???
a kaj kad imate decu različite dobi i to po ohoho godina, onda treba rez ili nema mira u kući, bar je tak kod mene
Pa sad... Sa starijim sinom nemam nikakvih potreba za usmjeravanjem, jer on je "kokoš" kao i ja - rano na nogama i rano u krevetu, sa mnom ili bez mene.ma ok, ne bih se iščuđavala ičijim navikama, brzopoteznije sam nego što je bilo potrebno izvukla buljookog. sorry
samo si mislim, do kada sebi kao roditelju možemo, trebamo dozvoliti reguliranje djetetovog odlazaka na spavanje?
gdje je granica? pa nisu oni vrtićka ni predškolska djeca
pa i ako trebaju spoznati uzročno posljedičnu vezu iz prve ruke to im nikako ne može izaći na loše.
da si sami malo reorganiziraju večernje obaveze, što već.
ne mogu vjerovati da su u stanju pohoditi nastavu, savladavati gradivo, a ne znati kad su umorni i kad trebaju na spavanje.
pretjerano mi je to za neki uzrast 13+
ako ništa ne znaju, a ono bi trebali znati da su umorni ili gladni.
Mlađi sin je druga priča - on se navuče na ekrane vrsta raznih, a i inače mu je upravljanje vremenom ogroman problem. Taj ima hrpu alarma na satu i na mobitelu, jer bez toga niti bi ustao na vrijeme niti bi se sjetio otići na svoju omiljenu dramsku,a o zadaćama da i ne govorimo. Na spavanje bi otišao nikad. Za takve je jako bitno postaviti granicu nakon koje se očekuje da bude u krpama. Ali teško je postavljati generalna pravila na uzorku od jednog ili dva djeteta. Naše potrebe su različite.
S druge strane, prečesto me u zgradi uznemiravaju mladi ljudi koji su zamijenili dan za noć, pa noću luduju do sitnih sati (npr 4 ujutro). Vrag odnio, bit će da sam stvarno ostarila, ali ne sviđa mi se.
Ljeti, kad nema nastave, moja djeca imaju slobodu ići spavati kad žele i ustati kad žele. A to je tri mjeseca godišnje. Išlo je tako (a očekujem to i dalje) da spavaju do nekih 9 i idu u krpe u 11 navečer. Prvih tjedan dana obično vise na igricama bez granica, a kad osjete što im to napravi od mozga i tijela, obično odustanu. Ali ne škodi ih malo potaknuti u tome.
ma dobro, kužim te.
jedino što ne mislim da je to dobar način da itko riješi problem posvemašnjeg kašnjenja i neorganiziranosti u toj dobi. to se može riješiti samo ako se čovjek suoči s time, a suočit će se kad-tad.
ovo je tema o kojoj sam dosta razmišljala jedno vrijeme, ta "dokad roditelji reguliraju kad dijete ide spavat"uf, ovo su krajnji ekstremi.
i dalje ne mogu zamisliti da je regulacija odlazaka na spavanje kod tako odraslog djeteta u mojim rukama, možda i zato što nemam ekstremnih situacija doma, ili bar nisu trajale u nekoj nenormalnoj mjeri. to što su i trajale i netko se vukao kroz dan ko krepana mačka je dobra škola za život, ne samo za taj dan.
ne, definitivno im ne želim poslati poruku da bolje od njih znam kad trebaju jesti i kad trebaju spavati, sve da, kao i svaka (pre)pametna majka
to ne da mi se ne čini dobro, nego mi se čini jako loše. a ako je dijete nakačeno na društvene mreže ili vibere onda to treba drugačije rješavati, zgasiti internet, a ne dijete :D
šalim se.
ponukano vlastitom traumom
jer, naime, moja mama je to radila do debelo u moju odraslu dob. Inače uopće nije tip sveznajuće i u sve petljajuće mame, ali ovo je neka čudna slijepa mrlja koja izlazi van patterna i neuništiva je. U nekom trenutku sam se počela bunit u stilu "ić ću spavat kad ja odlučim, znam i kad ustajem i šta sutra moram i kako ću se osjećat", ali nije shvatila poantu, čudila se zašto se ljutim, i trudila se što ljubaznije, u ja porukama, objasnit mi da bih ja sad trebala ić spavat. Zadnji put je to napravila kad sam imala 28 godina i već i sama bila mama), a njegovo je mišljenje da bi roditelji to trebali prestat radit kad dijete ima možda 2-3 godine. Odnosno, da bi mu trebali u to vrijeme ukazivat na to kako se osjeća, da primijeti da je umorno, da zapamti kako mu se teško ustat ujutro za vrtić ako kasno legne itd i samo odluči ić u krevet kad prepozna umor.. evo ukazujem starijem već dobre 3 godine, još nije počeo kužit, pa ipak moram presjeć sama u jednom trenutku, inače ne bi ni zube oprao ni pidžamu obukao, nego se u trenutku umora samo oborio na kauč.
Moj sin je takav - nema osjećaj za vrijeme. To je vezana trgovina s njegovim smetnjama čitanja i još dosta drugih stvari. To se ne liječi nego se uči kako s tim najbolje funkcionirati. Prihvatio je to i sam si je organizirao način i podsjetnike jer bez toga ne može. ALI trebalo je s njim doći do toga zašto je to važno. To nije nešto što bih prepustila tinejdžeru, isto kao što mu ne prepuštam odabir jelovnika. Mislim, može on birati hoće li grašak ili leću, ali ne može odabrati da se hrani isključivo brzom hranom i slatkišima.
aaa, genijalno
pa i meni moja, npr kad spava kod nas iz nekog razloga, onda se digne s fotelje i ode u krevet, nikad ne propusti reći - a šta ti ne ideš spavat. trebala bi, sutra se rano dižeš.43 godine imam.
moji nisu nikad bili spavači. niti im je trebalo jako puno sna. j zaspi oko 23. spava do 7 - 8 sati mu je dovoljno. obično oko 22,30 ode u krevet i sluša muziku, u mraku, al prije 23 ne zaspi. viidim ga, voli imati otvorena vrata sobe po novome.
a m nije daleko od njega. ona zaspi oko 22.
popodne ne pamtim kad su spavali. možda j, kad zna gledati neki film do kasno, a diže se ujutro za u školu, pa onda poslije škole nadoknadi sat-dva. ali to je rijetko. najviše voli ići u krevet oko 22,30, pol sata slušati muziku i zaspati.
tangerina, ja mislim da će do neke dobi shvatiti uz tvoj angažman.
ako uvjetno rečeno ne shvati, onda po meni nije rješenje lijegati ga i buditi ko u onom vicu - sin: "mama, ja ne bih išao u škoooluuu!", a onda mama:"ali moraš, sine, ti si direktor!"
nego pustiti da vidi samo dokle to tako može ići i šta će se s time dobiti, ako već taj bezbolan način, tipa poticanja i gurkanja nije urodio plodom do neke dobi.
13+ svakako jest po meni ta dob.
nisam ja stvarno primjer ni za šta
a ja sam nakon pozdrava svoje majke još čitala do sitnih jutarnjih sati 7.,8. razred ili 1.i 2. srednje i ustajala pijana u jutarnju šihtu. i naučila da to znači: kad si dugo budan, ujutro si nenaspavan i ko pijan
ova naša današnja djeca teško da se od nas mogu naučiti životu koliko mislimo za njih, ko pilići gajbaši su
ahahaha mame su hit ove teme. Moja kad je znala spavati kod nas, pa se probudi recimo u dva u noći, dođe u dnevnu sobu gdje ja gledam TV i vrti glavom prijeteći.
ovo što se tiče ustajanja za školu, stvarno jedino da pustim da ne ode u školu - a za to sam stvanro prevelika štreberica.
peterlin, što dalje pišeš vidi se da je to kod vas jedna specifična situacija i ne bih se štela mešat, to su sad neke posebnosti u vašoj obitelji. ja kad pišem uglavnom pišem općenito.
ja potjeram u krevet, tj. iz dnevne sobe i ispred tv.a, u neko doba (nakon 22 obicno), a onda ona jos u svojoj sobi cita tko zna koliko dugo
meni je too much da joj oduzimam knjigu i gasim svjetlo, ustvari ne pada mi napamet (13 god).
razgovarali smo puno puta, i ona sama vidi da je ujutro umorna ako zaspi jako kasno, nekoncentrirana u skoli, kad dodje doma popodne si mora odspavati itd.
ako je skola ujutro, tesko je ustati, ako je skola popodne - opet nema dugog spavanja, mora se dici u neko doba uciti ili pisati zadacu
ista prica je bila i sa sinom, s tim da je on od rodjenja vise jutarnji tip, i uvijek je isao ranije spavati, pa i sad kad ima skoro 18
neka ostra i striktna kontrola u toj dobi (visi razredi oš) po meni je nemoguca i kontraproduktivna, ako dijete samo ne uvidja da mu steti takvo ponasanje i manjak sna
naravno, svako dijete i roditelji su razliciti
po ovome sto citam na forumu, ja spadam u "labavije" majke, tj. puno toga prepustam djeci kad mislim da mogu (dosta rano).
Moja najstarija kćer prva ode u krevet. Nekad već u 21, 22 najkasnije. Sina treba tjerati, a tek 2 najmlađe... Pospremim ih oko 21-21:30 pa onda pričaju, šeću, moraju piti vode, moraju piškiti... Nekad stvarno podivljam jer ne daju nikom drugom spavati.
Bez obzira da li je škola ujutro ili popodne, traže da ih budim u 6:45, kad odlazimo od kuće. Još se malo meškolje i rastežu u krevetu, pa krenu s doručkom, učenjem, slaganjem suđulje, pripremom ručka (podgrijavanje, kuhanje priloga), priprema gableca za školu... Subotom obično imamo buđenje u 8, inzistriram na pisanju zadaća, učenju, lektiri da nam nedjelja bude slobodna. Nedjeljom je dozvoljeno spavanje do mile volje pa veliki znaju potegnuti do 10, male se dignu ranije, obično pol 8. Kad je isplaniran izlet, ništa od dugog spavanca.
Kad su praznici, mogu ići na spavanje kad žele, buditi se kad žele. No, ne dozvolim im da zamijene dan-noć pa veliki moraju do ponoći, male do 23. Mi se tek u 21:30 vraćamo s plaže pa dok večeramo, pročitamo priče, spremanje za spavanac... prije niti ne stignemo. Svi volimo potegnuti do 9-10, al kad napunim baterije, obožavam dizanje u 5-6 i trčanje uz more. Nekad sam bila noćni tip, al rađanjem sam prešla u jutarnji.
Meni je nevjerojatno da dijete koje ide spavat u 23 sata, a ustaje u 7, može u školi ujutro funkcionirat kako treba... koliko god da ima godina. Meni je to na knap za mene.... Ali valjda neki mogu.
Ni meni, iskreno... No ako legne u 21h, opet ne zaspi do 23h...
Pa to je 8 sati sna.
Zašto to ne bi bilo dovoljno?
Neki ljudi, pa i djeca, jednostavno trebaju manje sna i ja im jako zavidim na tome. Bilo bi divno da mogu super funkcionirati sa 4, 5 sati sna, ali ne mogu. Meni treba 7, 8 sati spavanja, mogu preskočiti koji dan, ali ako par dana u kontinuitetu prekasno liježem dovedem se do toga da prespavam vikend što mi je žao, nema smisla. Moja su djeca ista, treba im dosta sna. A opet vršnjak mog sina, sin moje prijateljice, ne zaspe prije 23 otkad je beba bio. I budi se oko 6. Ja bi pošizila kad bi bio kod nas na spavanjumoji svi pokošeni, meni se spava a njemu se još ne spava.
uf, ja sam ekspert u nadospavljivanju
kako netko može funkcionirati s malo sna, tako ja mogu bit pod dekicom i kunjati cijeli dan.
ja bih rekla da je to neka urođena ljenost, ne bi baš išlo da sam toliko umorna.
i uvijek mi je ujutro frka za ustajanje! ne znam da mi je ikada sat zvonio da bar jednom nisam odgodila alarm. u pravilu odgađam jednom, ponekad i dva puta.
komu? čemu? zašto? pitaj boga. grozna jedna navika, posebno onome tko nije takav, a ovisan je o zajedničkom prijevozu s tobom.
Ja sam uvijek zavidila popodnevnu smjenu. Moji su samo jutarnja pa se dizemo rano, a svi redom vecernji ljudi - sismisi.
Dok nije krenula skola smo imali spalnu anarhiju, klinci su isli spavati kako koji, najmanji je obicno najduze povukao. Ali on je specifican, njemu dodje dan kada nadoknadi sve za unatrag i spava po 15 i vise sati. Kako je krenula skola i rano budenje je sve nekako doslo na svoje, do 22 su u krevetu, sami od sebe jer su umorni. I onda ja zivnem
A ljeti nam dan pocinje tek kasno popodne i onda do kasno u noc... I to je nama super, steta sto svijet ne funkcionira tako
Kod nas je to spavanje uvijek bilo malo van standarda ali eto - tako nama pase. I tako funkcioniramo. Popodne nisu spavali nikada, ni kao bebe.
A, joj, alarmi ujutro... Odgadjam jih barem 3-4 puta i onda u polusnu kalkuliram da mogu jos 5 min ako ja vozim klinku u skolu umjesto da je posaljem na bus ha ha.. Mislim na kraju uvijek ide na vus ali ono u zadnji tren.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom