Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

Ja mislim da je svako dijete zagonetka koju roditelji trebaju riješiti.

Moj mlađi je bio (i još je) ovako zahtjevno dijete... Sa starijim se nismo osjećali ovako nemoćni, ali s mlađim vrlo često - bistrina + neugodna razina agresivnosti bila je kombinacija koja ni za koga nije bila dobitna. Kako iz lonca? Ne znam.... još smo unutra. Nama je dobro došlo kad smo shvatili da imamo dijete koje treba POUČITI socijalnom kontaktu. Ne radi se o tome da ne smije i ne treba postavljati pitanja. Smije i treba. Radi se o tome da mora naučiti KAKO postavljati pitanja i KADA to činiti. Uspjeh je polovičan.... (čeka nas drugi dio dijagnostike u Suvagu - pregled psihologa koji je trebao biti 16. lipnja ali smo ga preskočili jer je dijete otišlo na operaciju mandula).

No, unatoč svim tim papirima (imam iskustva sa starijim sinom) ništa ne pomaže dok sami ne pronađemo ključeve za BAŠ TO dijete. Kod našeg sina ključ koji za sada daje rezultate bila je glazbena škola. U roku 2-3 mjeseca učenja instrumenta koji mu nije bio prvi izbor dijete se našlo na prvom školskom takmičenju. Tek smo na početku, ali dobio je nešto što ga ispunjava... Kako će ići dalje, ne znam, jer za razliku od starijeg brata koji od pelena prilično točno zna što želi (tehničar po definiciji, nije mu od Boga nego od tate i mame) ovaj mali ima "širokokutni objektiv" i morat ćemo odgovoriti na jako jaaaako puno pitanja. On će još dugo tražiti sebe, trebati našu podršku i snalaziti se u svakovrsnim situacijama....

Eto, to je naše neveliko iskustvo. Bit će zanimljivo.... Ali nitko nije rekao da će biti lagano. Svako dijete - priča za sebe. Mislila sam da će s mlađim biti lakše (stariji je imao svakakvih poteškoća kao malo dijete zbog kojih smo s njim odgulili terapije raznih vrsta, pa cijenimo činjenicu da je dijete zdravo... u međuvremenu je sve to prerastao) i čini mi se da sam se dobrano nasadila s tim uvjerenjem. Tko zna kakva nas veselja još čekaju.... ali sve je to sastavni dio života. Netko je odgovarao i na naša pitanja. Netko je bio pri ruci i kad smo mi odrastali. Sad smo mi na redu. Sve bu dobro! :love2:

Trina, ja bih u ovakvom slučaju razmišljala o premještanju djeteta u drugi razred. Jako sumnjam u razumni razgovor s učiteljicom koja ovo smatra "pedagoškim" nastupom.

Nemamo mogućnost premještaja u drugi razred ni kod druge učiteljcie jer u našem mjestu djece bude jedva za jedan razred. Još ništa ne znam, nisam se s nikim ni čula ni vidjela, čekam taj 30. da vidim na čemu smo. Ako je prošao s 4, dogodine ću i ja biti jedna od onih agresivnih roditelja koji svaki tjedan odlaze na informacije vršiti pritisak na učiteljicu pa se ni meni ni mom djetetu neće usuditi raditi ovakve stvari jer očito je da je sa djecom takvih roditelja bila ustrašena i nije se usudila dati ni ocjenu koju ta djeca zaslužuju, kamoli ih kažnjavati. Gadi mi se sve skupa jer di god se okrenem naša država ne funkcionira.

Trina, mene osobno je pogodio tvoj stav o djetetu s pp - jer ja sam majka i darovitog djeteta i djeteta s pp. Vjeruj mi da sustav nije niti za jedno moje dijete - još najmanje za dijete s pp. Ja sam ta koja s njim sve odrađuje i još se moram boriti s vjetrenjačama u sustavu i još moram biti zahvalna što škola uopće školuje moje dijete s pp, jer bi i davna vremena on išao u specijalnu školu.
Mlada pametna dama je sve mogla od šale napraviti; uvijek je kod nje kao i kod druge djece postojao najveći problem - MOTIVACIJA. Moj pp-ovac može imati svu motivaciju ovog svijeta, ali što kada mu je priroda dala ograničenja?
Zato je ona i podbacila u gimnaziji (srećom tek u gimnaziji), ali zato uživa na faksu.
U OŠ je naletavala na svakojake nstavnike; fer i nefer. To je životna škola. I samo je na njoj bilo ako je znala da pojedini nastavnik nešto jako boduje (tipa DZ) da se sama potrudi da ju i napravi i dobije 5. Posljedično, ako to nije radila, dobila je 1. I tko je tu kriv? Po mom mišljenj - ona, jer to što je pametna je ne opravdava od redovnih dužnosti učenika.
A kada roditelj skače na svaku ocjenu koja je manja od 5, koju poruku šalje svom djetetu?

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Nemamo mogućnost premještaja u drugi razred ni kod druge učiteljcie jer u našem mjestu djece bude jedva za jedan razred. Još ništa ne znam, nisam se s nikim ni čula ni vidjela, čekam taj 30. da vidim na čemu smo. Ako je prošao s 4, dogodine ću i ja biti jedna od onih agresivnih roditelja koji svaki tjedan odlaze na informacije vršiti pritisak na učiteljicu pa se ni meni ni mom djetetu neće usuditi raditi ovakve stvari jer očito je da je sa djecom takvih roditelja bila ustrašena i nije se usudila dati ni ocjenu koju ta djeca zaslužuju, kamoli ih kažnjavati. Gadi mi se sve skupa jer di god se okrenem naša država ne funkcionira.

---

Ne znam, ovo mi se čini jako pogrešno.... Treba ići na informacije, TREBA održavati kontakt s učiteljicom, jer ako nema mogućnosti promjene razreda, i te kako je bitno ne tjerati mak na konac nego U INTERESU DJETETA učiniti sve što je potrebno da mu u tom razredu s tom učiteljicom bude dobro. Ja bih se potrudila, ali diplomatski, doznati razloge za skidanje ocjena. Možda je u pitanju disciplina.... Djeca nisu u školi ista kakva su doma. Moj mlađi je takav. Dobar prijatelj mog starijeg sina suočio se također s tim i posljedicama.

A isto tako (molim te, nemoj me krivo shvatiti, to je isključivo na dobrobit djeteta) razmisli dobro o svom načinu komunikacije s učiteljicom, da se to ne slomi preko leđa djeteta. Očistite sve smeće - jasno i glasno nazovite stvari svojim imenom. I učitelji i roditelji su samo ljudi. Ja sam jednom svašta izgovorila učiteljici svog starijeg, a bome i ona meni, pa smo se vrlo brzo opet našle na istoj liniji. I osjećale smo se bolje jer smo istresle OBJE sve što nas je tištalo.

S učiteljicom mlađega imala sam lani imala obrnutu situaciju. On je u prvom razredu imao prosjek 5,0 ali po našem mišljenju nezasluženo. Ja sam rekla učiteljici "molim Vas, ocijenite NJEGA, nemojte da Vam dobar odnos s roditeljima utječe na prosudbu..." Rekla je da je svjesna situacije, ali da u prvom razredu ona daje takve ocjene u svrhu motivacije (i fakat, imali su bolji prosjek nego ga zaslužuju - cijeli razred). Ove godine moj sin će imati 4 iz hrvatskog. S razlogom. Mogao bi bolje čitati i nepismen je. Mi smo zadovoljni ocjenom, jer lani nismo mogli uvjeriti dijete da treba više raditi i bolje učiti kad je u knjižici stajalo 5,0. Meni je važnije da moje dijete nauči, nego da ima same petice. A isto tako u razredima oba sina ima djece s pp i to je jako dobro, da djeca od malena nauče da oni koji mogu više i TREBAJU više, a oni koji imaju ograničenja, ne mogu iz svoje kože.

Mislim da treba redovito kontaktirati s učiteljicom, ali nikada ne agresivno. Sama sam se osvjedočila da je moj koncilijantni i suradljivi nastup najviše koristio mojoj djeci. Takvim kontaktima stvaraju se uvjeti da učiteljica upozna dijete i s druge strane i da mu pruži više razumijevanja. Ako nema mogućnosti premještaja, onda je potrebno što više razgovarati i uložiti truda u to da se odnosi poprave.

Peterlin, slažem se s puno toga što si rekla, ali nikako ne s ovim da disciplina snižava ocjene - postoji ocjena iz vladanja, a ostale ocjene daju se za znanje. Nije stvar u tome da ćemo skakati na svaku ocjenu manju od pet, daleko od toga, ali mislim da je strašno demotivirajuće da se djetetu koje je odlično snižavaju ocjene. To je kontraproduktivno i dovest će do nepovjerenja djeteta prema učiteljici, povrijeđenosti i još većeg otpora.

Vi svi zivite u vecim gradovima u kojima su skole postavljene na skroz drugim temeljima. Nazalost u nasim selima postoji po jedan razred za svaku godinu i nikakav izbor covjek nema. Ucitelji i nastavnici su zacementirani na sovjim mjestima i koliko god generacija ucenika da los nastavnik osakati, uglavnom se nece dogoditi nista. Nastavnici i zaposlenici skole su povezani raznim rodbinskim i politickim vezama i nitko nikad ne prigovara onima sto lose rade. Stovise, uglavnom se gnjavi one koji rade dobro jer nabijaju komplekse ostalima pa im se podmecu klipovi pod noge. i na kraju uvijek bude "pojeo vuk magare".
Iz te perspektive mi je potpuno jasno o cemu Trina prica. Ako uciteljica uistinu njenom sinu zakljuci losije ocjene, mislim da bi trebala reagirati na visoj instanci potpuno zaobilazeci skolu, jer taj pristup u ovakvim sredinama je pisanje uz vjetar.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Peterlin, slažem se s puno toga što si rekla, ali nikako ne s ovim da disciplina snižava ocjene - postoji ocjena iz vladanja, a ostale ocjene daju se za znanje. Nije stvar u tome da ćemo skakati na svaku ocjenu manju od pet, daleko od toga, ali mislim da je strašno demotivirajuće da se djetetu koje je odlično snižavaju ocjene. To je kontraproduktivno i dovest će do nepovjerenja djeteta prema učiteljici, povrijeđenosti i još većeg otpora.

---

I ja tako mislim, ali osvjedočila sam se da ima i toga. I upravo oko toga sam se "dohvatila" s učiteljicom (kod koje to nije običaj, ali se dogodilo), na dobrobit svog sina i sve ostale djece. Rekoh joj što mislim, ona meni što ona misli, zaključile da je bilo pretjerivanja s obje strane i vratile stvari na mjesto.

Ovako: baš danas smo imali sjednicu na kojoj je ponovljeno (a to otprije znamo) da se u imeniku više NE SMIJE ispod rubrika dodavati svojevoljno rubrika "Zalaganje". Dakle, to zalaganje ne ulazi u ocjenu učenika.
Ti se Trina smiješ i žaliti na ocjene ako želiš, to je tvoje pravo i ne vidim razlog ako je učinjena tolika nepravda zašto se ne bi žalila. Razredno vijeće nakon žalbe treba razmotriti opravdanost ocjene, a ako se roditelj niti s time ne slaže može tražiti ispitivanje učenika. Samo, naravno da ima i iskorištavanja toga prava, kod moje sestre u školi je bilo 85 žalbi na ocjenu (gimnazija), svi oni s 3. negativnom su se žalili i ustvari dok taj postupak traje, te žalbe, on za tih 10-ak dana nauči za taj test i provuče se ali tako je kako je, bez obzira na iskorištavanje roditelji trebaju biti upoznati s pravima.

Ima jedna dobra stručna knjižica (Gojko Zovko: Odgoj izuzetne djece) gdje je lijepo objašnjeno sve kategorije i ispodprosječne i iznadprosječne djece i u jednome je u pravu: puno više istraživanja i literature imate o djeci s poteškoćama, vrlo se malo izučavaju darovita djeca iako i darovitost za sobom vuče mnoštvo poteškoća.
Lijepo je opisano svaka značajka darovitosti i uz svaku moguće poteškoće koje ta značajka može prouzročiti u školi (vidjet ćete da darovitost može prozročiti more poteškoća!).

Ja ću si dati truda pa ponešto prepisati, znam da je netko prije pitao kako se može prepoznati darovitu djecu.

Npr.
KOGNITIVNE KARAKTERISTIKE DAROVITIH UČENIKA I MOGUĆI POPRATNI PROBLEMI:

1. Izuzetna količina informacija i neobično pamćenje -------> Standardni nastavni program dosadan; nestrpljivost u čekanju drugih učenika
2. Izrazita (dobra) moć shvaćanja -------> Loš odnos s manje sposobnim vršnjacima; zasićenje ponavljanjem već usvojene građe; odrasli ih smatraju mudrijašima
3. Raznolikost interesa i velika znatiželja-----> Problemi u skupnom rješavanju zadataka; preuzimanje previše zadataka odjednom
4. Izrazita verbalna sposobnost i bogat vokabular -------> Ostali učenici takvo nastojanje mogu smatrati "razmetanjem"
5. Visoka sposobnost izražavanja ------> Dominira diskusijom, vrvi podatcima i pitanjima; nastavnici i učenici mogu to smatrati negativnim i osuđivati; koristi verbalizam da izbjegne teške zadatke
6. Neobična sposobnost elaboriranja podataka -----> Učenik ne voli da ga se prekida u radu; ostali ga smatraju previše ozbiljnim; ne voli rutinski rad i dril
7. Ubrzani proces mišljenja ----- > Frustrira ga nedovoljno brzo napredovanje u prelaženju građe
8. Fleksibilan način mišljenja --------> Može se javiti mišljenje da učenik ne poštuje autoritet ili tradiciju
9. Sposobnost sinteze naučenog ------> Smeta ga zahtjev da se čeka s početkom novog zadatka prije nego što se završi prethodni
10. Rana pojava sposobnosti odlaganja završenja zadataka-------> Ukoliko se kao dokaz uspješnog učenja traži samo rezultat učenik neće biti motiviran za rad na inače interesantnom zadatku ili istraživanju
11. Izrazita sposobnost uočavanja neobičnih i različitih odnosa--------> Smeta ga što okolina smatra da ne govori o temi nego o onome što nije predmet rasprave; ponekad ga nazivaju dosadnim ili nekorektnim
12. Posjedovanje originalnih ideja ili rješenja-------> Ne odgovara mu strogi, kruti red, može se dogoditi da bude kažnjen zbog nepoštivanja reda i pravila, pa zato što nije prihvaćen može postati buntovan
13. Veoma rano počinje razmišljati na način drugačiji od ostalih (razmišlja alternativno, apstraktno, sagledava posljedice, čini poopćavanja) --------> Ne bavi se detaljima, poopćava pitanja drugih što ostali često smatraju nepristojnim
14. Veoma rano stječe sposobnost formiranja i korištenja pojmova -------> Pogođen je nesposobnošću ostalih da shvate i cijene originalnost u opažanju i organiziranju; sustavi i strukture do koji dođe sam mogu se kositi s onima koje uči u školi
15. Ocjenjivački pristup prema sebi i drugima-----> Mogu ga smatrati elitom, umišljenim, prekritičnim, može se obeshrabriti zbog samokritičnosti i inhibirati u usvajanju novih znanja u strahu od neuspjeha; ostali mogu smatrati da previše traži i čini preveliki pritisak; može ozbiljno djelovati na međuučeničke odnose u slučaju ako ostali ne mogu pratiti njegova znanja; netolerantan je prema glupostima

Huh!
A to je samo za kognitivne razlike darovitih :)) tu su još i afektivne, fizičke, intuitivne i socijalne razlike (vidite da je ovo zbilja detaljno razrađeno prepoznavanje darovitih, ne tek na osnovi nekog testa)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Sve bu dobro! :love2:

---

:) Ma imam i ja taj osjećaj, samo što mi je sada nekad taaako teškooo! Ovo s glazbenom školom je dobra ideja, samo što mi je još uvijek možda mali za neke aktivnosti, ne ide ni u vrtić (gnjavi baku i djeda). Razmišljam da ga upišem u neku igraonicu ili tako nešto.

Obzirom na činjenicu da zadnjih godinu-dvije pratim literaturu i čitam o svim mogućim poremećajima (od onih iz spektra autizma, SID-a, ADHD-a, disleksije, disgrafije, pa sve do karakteristika darovite djece...) moram reći da su mi se mnogi prozori otvorili . Od vraćanja u školske dane kad je naša razredna Iva bila "glupa ko top (i u našim i u očima učiteljice), a danas znam da je imala disleksiju i disgrafiju, do shvaćanja vlastite i tuđe djece i njihovih neobičnih ponašanja. I bude mi neugodno pred samom sobom što sam iz neznanja ponekad skroz neprimjereno reagirala :-/.

Citiraj:

---

nadica_b prvotno napisa

Trina, mene osobno je pogodio tvoj stav o djetetu s pp - jer ja sam majka i darovitog djeteta i djeteta s pp. Vjeruj mi da sustav nije niti za jedno moje dijete - još najmanje za dijete s pp. Ja sam ta koja s njim sve odrađuje i još se moram boriti s vjetrenjačama u sustavu i još moram biti zahvalna što škola uopće školuje moje dijete s pp, jer bi i davna vremena on išao u specijalnu školu.
Mlada pametna dama je sve mogla od šale napraviti; uvijek je kod nje kao i kod druge djece postojao najveći problem - MOTIVACIJA. Moj pp-ovac može imati svu motivaciju ovog svijeta, ali što kada mu je priroda dala ograničenja?
Zato je ona i podbacila u gimnaziji (srećom tek u gimnaziji), ali zato uživa na faksu.
U OŠ je naletavala na svakojake nstavnike; fer i nefer. To je životna škola. I samo je na njoj bilo ako je znala da pojedini nastavnik nešto jako boduje (tipa DZ) da se sama potrudi da ju i napravi i dobije 5. Posljedično, ako to nije radila, dobila je 1. I tko je tu kriv? Po mom mišljenj - ona, jer to što je pametna je ne opravdava od redovnih dužnosti učenika.
A kada roditelj skače na svaku ocjenu koja je manja od 5, koju poruku šalje svom djetetu?

---

Oprosti, ne razumijem čime sam te uvrijedila, odnosno kojom rečenicom sam ti dala do znanja da imam negativan stav prema djeci s pp. Jer nemam. Ako si stekla takav dojam žao mi je jer mi to nije bila namjera.

Peterlin, ono s agresivnim pristupom je bila ironična reakcija na nekoliko roditelja iz naše škole. Inače, na informacijama sam redovito i s učiteljicom razgovaram na normalnoj, kulturnoj razini jer takva sam i nebi se spuštala ispod svog nivoa

Zaboravila sam se nadovezati na još jedan dio Peter..posta. S disciplinom je sve OK. Kao što već rekoh, učiteljica ima problema s većinom dječaka ali stalno mi naglašava kako moje dijete nije među njima i hvali ga po tom pitanju. Znam da djeca često nisu vani kao kući, baš kod nas i je tako. Kući je živahan dječak kojeg ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep a u vrtiću je bio i sad u školi kulturno i pristojno dijete. Ja sam već rekla, nikako ne opravdavam njegovu lijenost. Domaći radovi se moraju pisati ( i piše ih, oni dobivaju abnormalno puno toga svaki dan pa mu puno vremena oduzimaju, zato mi valjda i prešuti s vremena na vrijeme ono što mu se neda pisati) ali ne možeš poništiti sve odlične ocjene iz znanja na račun onog drugoga. Ispada da je važnije ne preskočiti nijedan domaći nego dobivati petice iz ispita.


A kada roditelj skače na svaku ocjenu koja je manja od 5, koju poruku šalje svom djetetu?
Nadica, ovo ti u ovom slučaju stvarno nije na mjestu. Ja zaista nisam taj tip osobe o kojoj pišeš, ja sam samo reagirala na izvršenu nepravdu nad mojim sinom. Da mislim da nije zaslužio tu peticu nebi mi palo napamet reagirati.

I još sam nešto htjela dodati (sad sam kao ina:lol:). Tu sam se i javila da čujem vaša mišljenja pa je svaki post i svačije mišljenje dobrodošlo.

Evo nastavak :-)
Trina, mislim da u ovim i onim gore redcima možeš iščitati i neke stvari s kojima se tvoj klinac redovito susreće, a to se često etiketira kao nemar i neposluh.


AFEKTIVNE KARAKTERISTIKE:1. Velika akumulacija informacija o osjećajima kojih nije svjestanc à Krivo protumačena informacija može negativno djelovati na pojedinca

2. Neobična osjetljivost na očekivanja i osjećaje drugih à Neobična osjetljivost na kritiku; jaka potreba za uspjehom i priznanjem

3.Smisao za humor dobronamjeran i zlonamjeran à Korištenje humora u svrhu kritike dovodi do loših interpersonalnih odnosa

4. Visoka svijest o sebi i osjećaj da je drugačiji od drugih à Može se izolirati i stati po strani te imati osjećaj odbačenosti; može različitost od drugih uzeti kao negativnu crtu

5. Osjećaj za pravdu i svojevrsni idealizam javljaju se vrlo rano à Postavlja nerealne ciljeve ili čini promjene zbog kojih doživljava nezadovoljstvo

6. Osjećaj samokontrole (unutarnji fokus kontrole) i zadovoljstva rano je razvijen à Ne želi suočavanje s problemima; odbacuje vanjske kriterije i odlučuje živjeti prema vlastitim kriterijima koje smatra izazovom autoritetu i tradiciji

7. Izuzetna emocionalna snaga i intenzitet emocija à Neobična osjetljivost; problemi u realnost životnih ciljeva

8. Velika očekivanja od sebe i drugih što često izaziva frustracije sobom, drugima i situacijama à Frustracije i obeshrabrenja zbog visoke razine samokritike; problemi što drugi ne mogu pratiti visoke standarde darovitog pojedinca; inertnost zbog nedostizanja rezultata koje je sam sebi postavio

9. Dosljednost između sustava općih vrijednosti i osobnih aktivnosti à Frustracije sobom i drugima koje vode otežavanju vlastite afirmacije i aktualizacije te otežavaju interpersonalne odnose

10.Viši stupanj moralnog prosuđivanja à Netolerancija i nesposobnost shvaćanja skupine koja je ravna darovitom pojedincu, što uzrokuje izolaciju ili čak odbacivanje tog pojedinca

Citiraj:

---

LIMA prvotno napisa

:) Ma imam i ja taj osjećaj, samo što mi je sada nekad taaako teškooo! Ovo s glazbenom školom je dobra ideja, samo što mi je još uvijek možda mali za neke aktivnosti, ne ide ni u vrtić (gnjavi baku i djeda). Razmišljam da ga upišem u neku igraonicu ili tako nešto.

---

Kad mi bude taaaako teško, trudim se sama sebe podsjetiti da nam dragi Bog ne daje izazove kojima nismo dorasli. Do sad je palilo. Nadam se da će i dalje... Ponekad se zaboravim, pa uzdišem i sklona sam sve gledati s crne i naporne strane (mislim, teško je dijeliti savjete, jer gotovo svaki brižan roditelj zna kako je to i kakav je osjećaj povremene nedoraslosti potrebama djeteta) ali ide to... Mene je to znalo moriti (pogrešno glagolsko vrijeme - još uvijek se ponekad tako osjećam, ne baš rijetko) naročito prije nego bi mm i ja nadošli na rješenje, a onda bi se sve lijepo raspetljalo.

Držim fige da se i vama ukaže neko baš primjereno rješenje. Djed i baka su djeci obično zakon i to je dobitna kombinacija za jedne i druge, baza za sve ostalo...

Ne mogu izdržati da ne budem partibrejker vezano za Trininu situaciju.
Iskreno me interesira koje si ti, Trina, struke da si daješ za pravo misliti da si upućenija od sinovljeve učiteljice?
Zar doista misliš da dijete koje je, kao što sama kažeš, lijeno i ponekad ne piše domaću zadaću (jer je naravno, ima previše, što si ti svakako kompetentna procijeniti :roll:) zaslužuje da ga se nagradi odličnom ocjenom?!
Gledaš kako se osjeća tvoje dijete, a kako bi se osjećala ona djeca koja, eto, nisu sa 6 mjeseci znala dozvati mamu, niti su čitala s 3,5 godine, ali su trude i daju sve od sebe, koju bi ONI poruku dobili da se tvojem sinu zaključe petice?
Strašno.
Bolje da ne nastavljam dalje.

Najlakše je u crno-bijeloj varijanti.

.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ako je prošao s 4, dogodine ću i ja biti jedna od onih agresivnih roditelja koji svaki tjedan odlaze na informacije vršiti pritisak na učiteljicu pa se ni meni ni mom djetetu neće usuditi raditi ovakve stvari jer očito je da je sa djecom takvih roditelja bila ustrašena i nije se usudila dati ni ocjenu koju ta djeca zaslužuju, kamoli ih kažnjavati.

---

Odlično, upravo tome trebamo stremiti.
U pravu si, država ne funkcionira, jer takve bi roditelje trebalo javno bičevati na glavnom trgu.
Umjesto toga, daju im se krila, a čemu će se njihova djeca naučiti, ne moramo ići dalje od svakodnevne crne kronike da shvatimo.

Svimbalo, neću se referirati na autocenzurirani post - stvar je u tome da se ovaj topic ne nalazi zabadava na PDF-u Djeca s posebnim potrebama, a to jest teško shvatiti i roditelju takvog djetata, a kamoli manje zainteresiranom promatraču :-/ . Kao što Trina sa svojim sinom mora poraditi na radnim navikama i (uskoro) učenju učenja, tako i učiteljica mora postupiti pedagoški, a ne demotivirajuće.

Shvatila sam, kad sam pročitala napisano, da je izbor riječi bio u najmanju ruku nesretan, pa sam ga zato obrisala.
A nisam nikoga htjela uvrijediti.

Slažem se da učiteljica treba postupiti pedagoški, ali je li prosječan roditelj, posebno ovako nabrijanijeg karaktera, kompetentan prosuditi je li pedagoški ili nije postupak
osobe koja se je školovala za taj posao, to je ono što mi se čini spornim...

Znam par učiteljica i odgojiteljica koje su fulale struku i da idu još jednom na fakultet neće biti kompetentne, jer ne postupaju pedagoški. To nije moje mišljenje (jer ja nisam kompetentna ;-)) već su se tako izjasnila djeca, velika većina.

A i ja znam mnogu djecu koja su spremna okriviti i lošu konstelaciju planeta i vremenske nepogode i sve ostalo za loš uspjeh, samo ne svoj nerad i lijenost.
Naravno, u tome imaju svesrdnu podršku roditelja, koji nerijetko šakom objasne učitelju koji je pedagoški postupak :wink:

iz perspektive profesora, neću dijeliti djecu na nadarenu i nenadarenu, nego na odgojenu i malo manje odgojenu.
s odgojenima je lako raditi, koliki god iq imali.

ne znam kako se trinin sin ponaša u razredu, ali pretpostavljam da mu odnos s učiteljicom nije baš najbolji.

imala sam prilike raditi s turbo pametnim klincima s kojima se sve moglo dogovoriti,
da pričekaju ostale ako prvi završe, da počnu raditi dodatne zadatke, da pomognu ostalima.
sve je stvar organizacije, ali i tipa djeteta.
jer radila sam i s jako pametnom, ali i jako samoživom djecom. to je najgora kombinacija.

pod samoživa mislim da po defaultu odbijaju bilo kakav rad po redovnom programu.
sve im je glupo, nezanimljivo, nepotrebno i prelagano :roll:
pretpostavljam da takve stvari nisu sami zaključili. koliko god nadareni bili.

nadarenost, kolika god bila i što god bila, ne može i ne smije biti isprika za bezobrazno ponašanje.

ne znam ni sama. možda nadarenost nije vrlina :zdenka:, ali skromnost sigurno jest :)

Potpisala bih melange i samo pripomenula da se roditelj uvijek ima pravo 'buniti' tj. žaliti na ocjenu. Ocjene predlaže učitelj, donosi ih Učiteljsko vijeće. Ima neki zakonski rok u kojem se može uložiti žalba. Ne znam kakav je daljnji postupak, u mom radnom vijeku se nitko nije žalio, svi su vjerovali odluci učitelja.

E, i još nešto. Dijete u školi ne uči samo gradivo tog i tog predmeta, uči i učiti, izvršavati obaveze i još štošta. Ako je dijete znanjem puno ispred ostalih, može se predložiti akceleracija.

Ja vjerujem da nadarenom, kao ni djetetu koji radi po prilagođenom nije lako, ipak učitelj većinu vremena posveti najvećem dijelu odjela, prosječnoj djeci. Ipak, treba djetetu usaditi osjećaj da ima obaveze danas prema školi, sutra prema poslu, ma koliko mu se te obaveze činile banalne i jednostavne.

I ja sam ove godine zaključila nižu ocjenu učeniku zbog neispunjavanja obaveza. Takav bahat stav ne mogu nagraditi odličnom ocjenom.

Pogled sa stajalista pametnog, nezainteresiranog, a i nadasve lijenog djeteta - sve silne trojke i cetvorke, ponekad i jedinice i dvojke, zasluzila sam s punim pravom. Iako sam znala tj. mogla znati i za sest, da je trebalo. Ali - mene nije bilo briga. Bilo mi je dosadno, ili sam imala nekog pametnijeg posla. Pa, eto, tako su me i ocijenili.

Naravno da su u to vrijeme profesori bili u krivu i da ih je sve trebalo izbaciti iz skole. Kad se mene pitalo, jelte.

Hvala mojoj mami sto im nije isla u pohode, traziti da mi ne spustaju ocjene jer ne pisem zadacu, ne donosim biljeznice ili uopce ne dolazim na nastavu. Osim pokazati znanje, ovo nabrojeno je takodjer bilo dio nastavnog plana, a te stavke nikako nisam ispunjavala.

Sto se rada s nadarenima tice, svakako da bi se (ne)rad mogao unaprijediti. Ali opet, nadarene djece ima daleko manje nego prosjecne pa se i to treba uzeti u obzir. U ovim prekomorskim krajevima, s daleko vecim standardom, djeca kojoj treba posebni program dobivaju tek pokoji sat tjedno extra, u smislu da nadareni matematicari u petom razredu slusaju jednom tjedno sat vremena matematike za sedmi razred (karikiram, ali na to se svodi poseban program). Sve ostalo se posebno placa, van redovne skole.

Najvise od svega me muci broj nadarene djece u Hrvatskoj, ako je suditi po postovima na forumu. Mozebitno je hrvatsko prosjecno djete, zapravo, iznadprosjecno.

Svimbalo, stvarno ne znam što da ti napišem. Ako si pročitala sve moje postove onda stvarno ne kužim tu tvoju zloću. Nemam volje ponavljati se i objašnjavati. Melange, po stoti put, moj sin je miran i dobar u školi, ima dobar odnos s učiteljicom. Ne kužim u čemu je problem? Mislite da mora postojati još nešto što nisam napisala pa mu je zato smanjena ocjena? Ne postoji ništa više, to i je poanta mojih postova i moje ljutnje. Nisam nabrijani roditelj kao što svimbalo kaže nego sam ssamo mama koja prvi put u životu reagira kod učiteljice zato što ne vidim puno logike u smanjivanju prosjeka odličnom učeniku. Fala na odgovorima,pozdrav!

KOliko god uvijek bila na strani prosvjete, ovdje sam sklonija biti na Trininoj strani.

Ako je dijete poslušno, ne ometa, radi , želi učiti i naučiti ... onda k vragu ,pa daj mu se posveti tih f... 5 minuta više i postavi mu letvicu više !
Iz hrvatskog mu donesi ili zadaj neku knjigu iz prirode projekt iz matematike problemske zadatke....
pa to je malo dijete i s njim se da izaći na kraj .sada. u 7 razredu ili 8 , e to je već druga priča.....

Citiraj:

---

Mimah prvotno napisa

E, i još nešto. Dijete u školi ne uči samo gradivo tog i tog predmeta, uči i učiti, izvršavati obaveze i još štošta. Ako je dijete znanjem puno ispred ostalih, može se predložiti akceleracija.

Ja vjerujem da nadarenom, kao ni djetetu koji radi po prilagođenom nije lako, ipak učitelj većinu vremena posveti najvećem dijelu odjela, prosječnoj djeci. Ipak, treba djetetu usaditi osjećaj da ima obaveze danas prema školi, sutra prema poslu, ma koliko mu se te obaveze činile banalne i jednostavne.

I ja sam ove godine zaključila nižu ocjenu učeniku zbog neispunjavanja obaveza. Takav bahat stav ne mogu nagraditi odličnom ocjenom.

---

Bravo, Mimah!

To sam htjela, da struka potvrdi ono što ja kao laik mislim :)

Ja imam jednako mišljenje kao i maria71 :)

I imam dojam da neki ne čitaju postove u cijelosti.

Citiraj:

---

Danka_ prvotno napisa

Ja imam jednako mišljenje kao i maria71 :)

I imam dojam da neki ne čitaju postove u cijelosti.

---

I da nikome na Forumu ne smije biti teško ili biti zbunjen .

sad ću i ja dati svoje mišljenje po cijenu pljuvanja da sam glupa i nemajka, gle fuj, samo jednog djeteta, koje nije ništa uberdarovito, već naprotiv sasvim prosječno

definitivno mu ne treba rušiti ocjene, djeluje izuzetno demotivirajuće na dijete i nije pravi način, pogotovo ako se dijete javlja i pokazuje znanje, te ne ometa nastavu

ali moram se zapitati, zašto se pobogu s tim skočilo na kraju školske godine
ako je dijete pametno, ne ulaže extra napor u svladavanje gradiva, nego mu sve ide glatko, kako to da prije nije iskočio issue s nepisanjem zadaća?
ako se ide na informacije, zašto se to nije probalo riješiti ranije, i dogovorom s učiteljicom, i razgovorom i kontrolom nad djetetom, pa se neće događati da određene domaće zadatke prešuti (ma koliko puno previše ih imali)

a reakcija na svimbalin post mi je lagano kontradiktorna s izjavom s prethodne stranice

Citiraj:

---

Trinaa prvotno napisa

Tu sam se i javila da čujem vaša mišljenja pa je svaki post i svačije mišljenje dobrodošlo

---

ispada da suprotna mišljenja, ipak nisu dobrodošla
:)

Citiraj:

---

LIMA prvotno napisa

Huh!
A to je samo za kognitivne razlike darovitih :)) tu su još i afektivne, fizičke, intuitivne i socijalne razlike (vidite da je ovo zbilja detaljno razrađeno prepoznavanje darovitih, ne tek na osnovi nekog testa)

---

lima možeš li molim te postati i ove ostale

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

trina, da sam ja na tvojemu mjestu, ne bih se zamarala oko ukalupljivanja i prepuštanja sustavu. ali, ono oko čega bih se sigurno zamarala je skroz nepedagoški pristup tvojemu djetetu, mene je nanerviralo samo dok sam čitala.
stvarno bih joj zaprijetila nekakvom inspekcijom ako nastavi se tako odnositi prema njemu, nametati mu osjećaj krivnje, neće mu dati da prođe s 5, ma kako to, molim te, a škola ništa ne nudi da bi ga ponukala da se trudi.
očigledno ona nema nikakav pedagoški pristup prema djeci, vjerojatno ne fasuje samo tvoj, tako da od nje i ne bih očekivala nekakav poseban program i sl, jer da je dobar pedagog ne bi se sigurno na takav način postavljala, pa taman da pustimo sa strane i dodatan program i dodatne izazove, recimo da za to škola nema kapaciteta.
i zato bih ja oštro s njom. onako, kao na forumu. :mrgreen:

---

samo sam procitala ova prva dva posta, oprostite, ne da mi se citati sve ovo ispod.
zasto se uopce javljam? jer mi se slucaj cini slican slucaju u mojoj skoli. tada je jedna uciteljica na sjednici kukala kako ne zeli nekom klincu dati pohvalnicu koja mu slijedi jer ima 5.0 jer on APSOLUTNO NITI JEDAN domaci rad te skolske godine nije napisao. ali, na svim ispitivanjima i na svim testovima je uvijek sve znao i ona mu je zakljucila 5.
doslo mi je da je upitam jel' normalna, ali nisam. meni dijete koje ne pise domace radove NIKADA ne bi imalo 5.0. nema sanse. jer skola se ne sastoji u biflanju znanja. ima ona i svojih drugih segmenata. if you know what i mean....
tako da mi ni trinin sin sa pocetka price ne bi imao 5.0 ako ne izvrsava svoje zadace. na stranu sada smatra li trina da je uciteljica "staromodna" ili ne. nametati osjecaje krivnje djetetu je kretenski,ali traziti od djeteta da ispunjava svoje zadace i obveze bez obzira sto je inteletualno bolji od ostatka razreda je sasvim opravdano i normalno.

Pretpostavljam da ovo zadnje ide mene.
Oduševljena sam time kako se na ovom forumu lako izvrće i namjerno shvaća suprotno zamišljenom. A ne daj Bože da se slučajno nečija genijalnost dovede u pitanje :isuseimarijo:
Ja Trini sporim pravo da bude zbunjena i da joj bude teško?! I zločesta sam?
Ma, jasno, u tome je problem, a ne u činjenici da nije sve (kako je lijepo Mimah napisala) u genijalnosti, ima nešto i u poštivanju obveza i stvaranju odnosa prema radu.
Šteta što kvarim idilu...

Edit- pisala sam iza Sirius, nisam vidjela daljnje postove

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

definitivno mu ne treba rušiti ocjene, djeluje izuzetno demotivirajuće na dijete i nije pravi način, pogotovo ako se dijete javlja i pokazuje znanje, te ne ometa nastavu

ali moram se zapitati, zašto se pobogu s tim skočilo na kraju školske godine
ako je dijete pametno, ne ulaže extra napor u svladavanje gradiva, nego mu sve ide glatko, kako to da prije nije iskočio issue s nepisanjem zadaća?
ako se ide na informacije, zašto se to nije probalo riješiti ranije, i dogovorom s učiteljicom, i razgovorom i kontrolom nad djetetom, pa se neće događati da određene domaće zadatke prešuti (ma koliko puno previše ih imali)

---

Potpis.

I dodala bih da na Trininom mjestu, da skužim da mi dijete prešućuje zadaće (a ako sam dobro shvatila, to je najveći problem, a ne vladanje), probala bi se nekako s učiteljicom dogovoriti da mi negdje (u informativku ili bilježnicu) zapiše što je za zadaću. Mislim da je moguće, ako dijete npr. mami prešućuje zadaće, da mama i učiteljica nekako nađu način da to riješe. Ja bih za početak tako probala. I nikako ne bih bila agresivna prema učiteljici, nego, ako učiteljica ne bi bila spremna na suradnju, razgovarala bih s pedagogicom (u vezi djeteta), a onda možda i s ravnateljem (ne da tužakam, nego da zajedno probamo riješiti problem). Na kraju krajeva, svi smo tu radi djece.

I naravno, podrazumijeva se i da bih s djetetom razgovarala u vezi tih zadaća i kaznila ga za nepisanje i prešućivanje zadaća.

A ako je dijete stvarno darovito pa osim svoje darovitosti ima i određene probleme, odvela bih ga stručnjaku koji bi me savjetovao kako dalje.

Većina učitelja kompetentna za svoj posao i treba s njima održavati dobar odnos jer, osim što s našom djecom provode puno vremena, zaslužuju naše poštovanje i zato što rade jako odgovoran, koristan i stresan posao.
Ali isto tako stoji i ono što je Marta rekla o učiteljima u malim sredinama. Odrasla sam u maloj sredini i vidjela svakakvih učitelja, kojima se, u pravilu, ništa ne može.

Već sam negdje napisala da mi se ne sviđa što danas učiteljima svatko može skakati po glavi, i djeca i njihovi roditelji, i mislim da bi učitelji trebali imati većih "ovlasti" u vezi discipline u školi. Ali u ovom slučaju se radi o nečemu drugome i mislim da učiteljica nije postupila fer prema Trininom malome.

Moje iskustvo je takvo da pedagoška struka ima velike predrasude o darovitoj djeci. Čak i u velikom gradu gdje živim, pretpostavljam da je u manjim gradovima još teže.
To govorim iz osobnog iskustva, majke darovitog djeteta koje uz darovitost ima i ADHD poremećaj. Imala sam razgovore sa učiteljicom (koja je završila i defektologiju), pedagogicom i školskom defektologicom nakon testiranja koje je prošlo dijete, jel je školska godina počela sa ogromnim problemima.
Uglavnom , čak niti one koje razumiju problematiku ne shvaćaju da darovitost sama po sebi ne znači da on mora biti intelektualno iznad svih na način da se zabije u knjige i čita...
Školska godina je završila i ja sam na zadnjim informacijama rekla ( a to sam pričala i cijelu godinu) da meni ocjene nisu bitne ,ali mi je bitno da on ne izgubi motivaciju za učenje.
On nema problema sa shvaćanjem , to mu je u malom prstu ,ali naviknuti se da postoje obaveze koje nisu silno zanimljive ili za njih treba uložiti napor, e to je bilo nešto drugo...Bilo je dana kada sam sjedila uz njega satima ne bi li riješio tri matematička zadatka za koje mu treba dvije minute. Otpor koji je ulagao je bio ogroman. Zato razumijem situaciju.

Naravno, Sirius, to što si rekla stoji.
Svjesna sam toga da i stručnjaci imaju svoja ograničenja, ovo nije problem koji se može riješiti odjednom. Rekla sam da bih na Trininom mjestu prvo odvela dijete stručnjaku, čisto da znam s čime se nosim i kako se nositi s time, a onda da imam i neki temelj odakle započeti s učiteljicom.
Agresivni nastup može privremeno riješiti problem (niži razredi). Što će biti kad dijete dođe u više razrede ili srednju?

Trina, shvaćam tvoju ljutnju i frustraciju i nadam se da će na kraju sve ispasti ok.