BB ja te majke mi ne razumijem :-)
Zasto ti nije dovoljno da ti nemas "nemoranje" nego zelis da tako i drugi? Mozda bas ta neka koja kaze da mora oribat ormarice, voli ribat. Ne znas sta je u necijoj glavi. Kaze "moram" a mozda to voli.:-)
Printable View
BB ja te majke mi ne razumijem :-)
Zasto ti nije dovoljno da ti nemas "nemoranje" nego zelis da tako i drugi? Mozda bas ta neka koja kaze da mora oribat ormarice, voli ribat. Ne znas sta je u necijoj glavi. Kaze "moram" a mozda to voli.:-)
Btw ni ja ne perem prozore svaka 2 mj, kad je sezona kise i snijega, nema mi to smisla jer se ionako uprljaju odmah dan poslije :-)
Kad dodje lijepo vrijeme proljece i ljeto tad operem da lijepo vidim kroz prozore :-)
A i zavjese perem zapravo kad dodje proljece, nekako s proljecem zivnem u svakom pogledu. Nemam nikakve alergicare a imam vrlo "jednostavno odrzive" zavjese, nikakve falde i metre materijala.
A drugo… to je ona situacija s Ellom Dvornik kad ona stavi fotku dvogodišnjeg djeteta na net, a dolje joj pišu “što nisi djetetu speglala majicu”. Treba osvjestiti sve te žene da to uopće nije bitno što je dijete u nespeglanoj majci.
To je moja misija ovdje :mrgreen:.
To sve stoji ali nije za ovu temu :mrgreen:
Kao da dodjes na vjezbacice i propitkujes da koji kuki vjezbaju kad mogu zivjet i bez toga:lool:
Podrzavam te, Bubilo.
Ustvari, ja uopće ne znam što zenama znači to ribanje. Uzmu čeličnu četku ili što, plastičnu. Ja ne moram ribati nista. I nisam. Prebrisem. Pošpricam i isperem. Ili samo pošpricam i obrisem. Gledam oko sebe i ne nalazim ni jednu površinu koju treba "oribati".
Je, tema je. U naslovu se pita: kako odrzavati dom čistim, i svatko ima pravo napisati kako to radi.
Uglavnom mi je čisto i uredno, iako ne perem prozore, ne peglam itd, osim vrlo rijetko.
Kuhinju čistim dok kuham, svaku je večer čista.
Kupaonu čistim dok se perem ili tusiram, 3 u 1 :)
Rublje pere perilica, suši susilica, suđe pere suđerica, moj im je doprinos minimalan, neš ti posla ubacit i izvadit, 5 minuta ukupno.
Podovi su pločice ili parketi, bez ikakvih tepiha.
Zavjese nemam, nitko ne može vidjeti unutra od biljaka i stabala u dvorištu.
I onda pogledam na TVu o opsesivno čištećim ljudima i odem baciti par vreća stare odjeće. Plisance i lutke sam samo stavila u kut. Lego još ceka. To ne mogu odbaciti. Srećom pa imam jako puno prostora za odlaganje.
BB u pravu si oko tog "moranja"
Cesto to u zenskom drustvu cujem, u muskom bas i ne
Meni se isto za puno stvari svida da ne moram ako necu
Ovo što radim uglavnom mi nije tlaka
A ako jest onda nadem svoje prečace da mi budu malo manje tlaka
Ali općenito volim čiste i pospremljene prostore i vise me uznemiri kad je sve u neredu, onako nisam tip koji ce reci svaki put na briga me
Ako nekad i kazem, odmahnem rukom i odem na izlet, to nece biti sigurno svaki put tako.
Nego, neka tebe na temi, ja se uvijek iskeljim tim tvojim misaonim procesima!
Ovo je kompliment!
Za slucaj da ne zvuci tako :lol:
:lool:
Beti a vidis meni se to ne da nikako,da dok se tusiram cistim kupaonu, perem lavabo, kadu, wc skoljku..Najdraze mi je zavalit se u kadu i opustat :-)
Sto se tice ribanja, ja ribam kuhinjsku plocu, napu, wc skoljku.
Posudit cu tu knjigu od Peterlin jer zelim minimun minimuma gubit vremena na ciscenje stana. To mi je bezvezno ulozeno vrijeme, pa bi ga optimizirala maximalno.
A ne mogu gledat nered, nisam nikad mogla, ne osjecam se dobro u takvom prostoru. Daleko od toga da ga kod nas nema, al obicno nije dugog vijeka.
Bubilo, ne idi, ja ću biti tvoj follower na ovoj temi.
Čistim i spremam ne zato što uživam u procesu (dapače), nego zato što volim da mi je čisto i uredno, to mi dobro djeluje na živce.
A moja frendica tvrdi da nitko ne voli čistiti, nego da je to liječenje živaca. Mislim da je na dobrom tragu. Ja sam jedno vrijeme s istom svrhom opsesivno pekla kolače. Pustilo me nakon par mjeseci.
Tako da sam svjedna da je to nepodnošenje nereda neka projekcija. Svejedno se ne uspijevam prisiliti da čistim koliko treba, a niti pomiriti se s kažinom.
Zato moram doći do tog prosvjetljenja.
ja volim praktične savjete na ovu temu, čitala sam tu knjigu koju spominjete, ok je, ništa revolucionarno
zapamtila sam jedan savjet od nekog gosta kod Oprah, kad nešto kupiš, jedna stvar ide unutra, jednu doniraš/prodaš (super ako se toga pridržavaš jer se inače pretvaramo polako u hrčke)
i još jedan odličan od jedne youtuberice - svaki put kad izlaziš iz sobe, ponesi nešto što tamo ne pripada, probajte, baš dobar savjet
ovo isto znam za čišćenje tuša dok se tuširaš, ali to mi je već previše, pusti me da se istuširam na miru, kupaonicu ću čistiti poslije
najlakše bi bilo čistiti da imaš baš sve u zatvorenom, u ormarima, ono, čisti minimalizam, ništa vani osim onog što ne možeš pospremiti ;)
BB daj nam neku misao za kraj dana:-)
Ja sam trenutno u iznajmljenom apartmanu, a poseban mi je gust da ne moram cistit kad izlazimo kao kad smo kod sebe.
Ajme polomim se od ciscenja satima jer nas apartman nije samo nas, dijelimo ga s muzevim brato(o njegovom family), pa ga bas trebam ulickat i za njih zato mi je ovo sad vauuu...:-)
Evo, ja danas prijavljujem ribanje.
Ne volim to, ali ponekad treba... Dodijalo mi je gledati prljav balkon, a imam pred vratima onaj gumeni rupicasti tepih. E, taj mi se redovito zalijepi za podlogu, pa ga skidam špahtlom i ribaćom kefom. Aliii to radim jednom do dvaput godišnje. Tepih je dobar protiv proklizavanja, a to što se zalijepi za podlogu isto ima prednost, ne otpuše ga vjetar.
Dalje, kad me već vrag nosil čistiti balkon, logičan nastavak su prozori i vrata, zavjesa, pločice i kuhinjski elementi. Mm se pridružio na zadnjoj trećini, jer prije je bio vani, drapili smo sve. Sad smo mirni neko vrijeme.
Eto, samo treba krenuti. Nije mi špica filma, ali kad moram, onda i hoću. U međuvremenu su sinovi odraditi svoj dio, sobe i kupaonicu. Bez drame. Uvijek nešto. Tako funkcioniramo. Ne pravimo od sebe žrtve. Pa ne bi bilo u redu da sve mora jedna osoba...
Ja sam lijena kao bb, ali opet ribam. I definitivno ne ribam kako netko drugi ili ja ne bi vidio nered, već puko održavamo moj higijenski minimum. Usput iznajmljujem te apartmane kao part time job i tu se naribam, ali mi je neusporedivo lakše oprati apartman nego naš stan. Razlika je naravno u količini stvari. Ali ja ne volim minimalizam, ja volim stvari. Znam da to nije politički korektno reći. Muž baca, ja čuvam a svi zajedno radimo nered. #štoćukadsamhrčak
Mislim da je čistoća vrlo relativan pojam.
Meni je naš stan za moje kriterije vrlo uredan,ali sam sigurna da jako puno mojih prijatelja se ne bi složilo sa mnom.
I mm i ja smo privatnici,radimo nekad i svetkom i petkom,i već dugi niz godina funcioniramo po principu tko je tu primi se posla,i sve nekako u hodu.
Bude dan u mjesecu kad se svi 3 primimo posla,i ulickamo stan vrlo brzo (opet za naše kriterije),ali sve ostalo u hodu,bez striktne podijele poslova.
Ja osobno ne volim da se stvari ne vraćaju na svoje mjesto,ne podnosim da cipele nisu složene,jakne spremljene... aki zato prašinu,prozore koji ne blistaju,štednjak i pećnica koji se ne sjaje jednostavno ne doživljavam.
Briga me stvarno jer netko došao kod mene,a moj stan nije tip-top,pa mi tu živimo nije to apoteka.
Mislim da svi mi želimo, kao i u svemu danas,doći što brže i što lakše do željenog,a da pritom ništa ne žrtvujemo. Netko uspije u tome,netko ne,prioritete si slažemo kroz život valjda.
Apsolutno shvaćam obje strane,super je kad nađeš zlatnu sredinu,ili barem onu sredinu koja ti paše.
Meni je najčistiji stan bio kad sam trebala učiti za ispit a nikako da krenem učiti.
Pa bi uvijek imala 'važnog' posla oko čišćenja stana, a kad očistim ću učiti :lol:
Bzara ja ko ti, ne dozivljavam prasinu, prozore, stednjak, al me razbacane stvari, cipele, jakne izludjuju i tu inzistiram da svatko vraca na svoje mjesto.
Taj stednjak je uzas, taman ga ocistim i opet za par sati ajde kuhaj i cisti, pa ispada da bi ga stalno trebala cistiti,a to mi se ne da.
Aj bar prozore kad operem, oni budu ok danima ako ne padne kisa.
Jedva cekam i u boravku nabavit zavjese da se manje vide prljavi prozori tijekom jeseni i zime hahaha
Što reći nakon jučerašnjeg dana… iznenađena sam s followerima i podrškom i željom da me još čitate :lol:.
Ako sam uspjela navesti nekoga tko bi na Elinu sliku pomislio “što nije speglala djetetu majicu” da to sljedeći put ne pomisli, ja sretna ;).
Imala sam neke planove da jučer pospremam, ali ništa nije došlo na red ;).
Došla sam s placa, a cure su napravile na sred dnevnog boravka “dvorac” od namještaja i igračaka. Obukle haljine jer žele biti kraljice… uđem u sobu, naravno sve izvukle iz ormara, dvije haljine na njima, deset haljina poskidanih s vješalica leže na krevetu…
Kasnije je najmanja još prosula kim po kuhinjskom podu. To sam iskoristila kao priliku da obrišem mokrom krpom taj dio poda. Uz to sam skuhala ručak, i stavila prati i sušiti dvije mašine veša. Ništa više nisam uspjela jučer. Smijem li uopće napisati da smo u srijedu došli s mora, još se nisam raspakirala do kraja. Svaki dan uspijem samo dio. U planu mi je danas zadnje stvari raspakirati.
Zašto ništa ne stignem? Pa kad nisam baš previše doma.
S jedne strane sam odlučna u tome da prozori ne trebaju biti oprani ni dječja odjeća speglana, i da to ne bi trebao biti nikakav standard koji bi se ikome trebao nametati ili kojem bi itko trebao težiti. Nego svatko po vlastitoj želji i nahođenju. Kao što je pečenje kolača do 3 ujutro nečija želja i ljubav, tako bi trebalo biti i peglanje majice dvogodišnjaka, da to rade samo oni kojima je to turbo napeto. Bezveze sam se uhvatila tog peglanja, ali samo kao primjer… to mi je dakle generalni stav - da svi trebaju malo olabaviti i prestati sami sebi govoriti “moram” za tonu toga. Rado bih vam proširila listu sa speglane majice dvogodisnjaka i čistih prozora, no neću jer nisam sigurno tko je na što gadljiv.
S druge strane, naravno da sam nesretna i frustrirana… perfekcionist kao ja (kao što sam na poslu) želi imati i takav dom. Ali kad ništa ne može ostati ni mrvu vremena kako bi trebalo, i kad je broj sati koje bi trebalo ulagati u to meni jednostavno neprihvatljiv, onda balansiram između toga da doma prihvatim kaos i da sam frustrirana neredom.
Zašto treba ribati? Zato što je zapušteno :mrgreen:. Kad se nešto dovoljno često briše, ne treba ribati, dovoljno je prebrisati. Ali tu količinu posvećenosti i ljubavi prema umivaoniku ili pločicama na zidu u kuhinji ja nisam spremna dati. Jer je veća vjerojatnost da me poljubi Brad Pitt (ili Jokić u speglanoj košulji) nego da mi umivaonik bude čist 2 dana za redom. A da ga perem svaki dan, to se neće dogoditi. Ma ne mora ni svaki dan to biti naravno u “običnim kućama”. Ali ja zapravo živim u nečemu između dječjeg vrtića i umjetničkog ateljea vrlo neuredne i kreativne umjetnice pa bi ga trebalo brisati i više puta dnevno.
Zapravo, ja sebe nikad neću proglasiti ultimativno lijenom. Svake godine isto boravimo 2-3 puta u iznajmljenim apartmanima. To bude najurednije mjesto na kojem ja boravim. Dođem u čisto i prazno, donesem malo stvari i tako je lako biti uredno i čisto. Ali samo uvjetno lako. Jer zapravo cijeli dan nešto dižem s poda i vraćam na mjesto, cijeli dan govorim “ne ostavljaj ovdje majicu, pospremi ovo”… i stvarno bude uredno i lijepo… klinci nemaju sve svoje stvari da s njima rade nered, a kad dovuku nešto tipa školjke i češeri (pa to bojaju i prodaju turistima) takve stvari brzo pospremim… ali to je samo na godišnjem, tad imam vremena i snage misliti na to. U obične dane kad sam doma samo par sati navečer preko tjedna, a vikendom samo planiram gdje ću otići na pola dana ništa ne stignem naravno osim osnovnog - skuhati, riješiti suđe i veš. I nikako, nikako da se natjeram da promijenim ploču i više vremena odvojim za kuću. Jer mi jednostavno bude žao i teško ako sam čistila, a nisam otišla negdje. Nema mi pomoći.
Mali napredak sam napravila oko toga da shvatim da ne moram čekati savršeni dan ili vikend ili tjedan kad ću ja uspjeti negdje uvaliti djecu i ne ići na posao i onda ću sve odjednom dovesti u red, i pobacati sve do jedne nepotrebne stvari (od čega se 97% odnosi na dječje igračke i potrepštine)… jer takav dan ili vikend čekam preko godinu dana i nikako da se dogodi… nego odvajam po 20 minuta vremena za nešto i imam cilj za godinu dana doći na minimalizam :mrgreen:. Onda ću možda biti u situaciji da vidim pod pa ga možda i operem. Iako čak i čisto sumnjam u to. Idem sad raspakirati ostatak stvari od srijede.
BB ako te tjesi i ja cu radije landrat okolo s obitelji nego stajat doma i cistit.
Tome cu uvijek dati prednost.
Medjutim, kako djeca rastu tako preko godine vikendi postaju manje slobodni zbog skol.obveza jer moraju puno vise uciti a nije mi fora da vucemo skol.torbu u mobilne kucice u Solaris.
Sjecam se da je Peterlin to spominjala dok su moji bili mladji, pa sam bas razmisljala kako cemo kad dodju ta vremena. Eto nasli smo neki nacin, umjesto svaki vikend salabajzamo svaki drugi vikend i opet je dobro.:-)
Pa da, bas to kad je škola, uvijek preko vikenda nešto raditi za školu, a ja radim s njima dio vremena, pa kupiti špeceraj, pa ako ima turnir ili neki rođendan, skuhati i oprati veš i vrijeme ode… i onda ostane popodne, ali ja ne mogu još ostati doma i spremati. Nego odem u park na 3-4 sata.
Nije dakle stvar u tome da moram svaki vikend putovati ili ići na cjelodnevne izlete. Nego u tome da moram i subotom i nedjeljom ići par sati van inače sam luda i vikend “mi je propao” jer nismo bili vani ;).
Ponekad ovo dvoje starije djece ode samo van, ali nije to to, jer sam ja “bila zatvorena u kući”. Meni fali.
Ma znam i ja sam takva, ako ne izadjem na zrak svaki dan luda sam ko slapa, pogotovo vikendom.
Lakse je kako djeca rastu, vidjet ces. Ja sa svojima ne radim nista za skolu, ali nastojala sam usadit naviku da sve sto mozes napravit sada, napravis i ne odgadjas tako da imaju sto vise slobodnog vikenda.
Tako da moji glavninu skol.obveza odrade petkom popodne i subotom prijepodne (tad ja odradjujem svoj trening duzine). Speceraj/plac najcesce obavljam nedjeljom ujutro dok jos spavaju. Volim taj mirni pocetak nedjeljom ujutro.
Svatko sebi slaze rasporede kako mu odgovaraju. Ja s djecom vise ne idem van po kvartu vec godinama, idu sami ili s ekipom. Moji su skoro 10god i 12 god. Sigurno 2./3 god ne idem s njima.
Cesto kuham petkom navece za subotu ili napola skuham. Nekako pokusavam imat sto vise odmora vikendom a ne rintat. Dakle isto linija manjeg otpora odnosno prakticnost :mrgreen:
Napokon da je netko i ovo izgovorio na ovakvim temama.
Dobro, u ovoj temi nisam prije sudjelovala jer me malo nervira, ali inače u životu kad s nekim pričam o čišćenju uvijek imam potrebu nadodati: Ali znaš, imam ja i život, nije da staaalno čistim. :lool:
Previše se ljudi opravdavaju jedni drugima.
Ja sam u grupi onih koji sve čiste. Zato što tako želim, zato što tako moram (ili osjećam da moram, svejedno, meni za moj život to dođe na isto), zato što sam teški perfekcionist i zato što se osjećam ugodnije tako. To ne znači da ne provodim vrijeme sa djecom i da ne izlazim iz kuće, a uvijek se osjećam kao da to moram naglasiti dodatno. I nervira me što se onda u razgovoru s ljudima trebam osjećati kao neka žrtva čišćenja, a to mi je baš glupo. I vječna tema peglanja. Peglam. Jer vidim kad je zgužvano. Jer ne želim da bude zgužvano. Jer mi je ljepše kad nije zgužvano. Pa onda upadnem u neke debilne razgovore gdje mi uvijek netko kaže da ona radije to i to, nego da pegla. Pa okej, radi to i to, ja te sigurno neću spriječiti haha. Meni je totalno svejedno.
Ma uglavnom, dobro Flopi kaže, ova tema je glupa. :lol:
A e Riri :lol:
Riri to je sve super i drago mi je zbog tebe.
Ja ne mislim da su ljudi koji čiste žrtve, niti patnici… to mislim samo za one koji o tome samo na taj način govore “nisam stala od jutra, moram još i ovo i ovo, moram još i ovo…”, koji čiste, ali oko toga pretežno i kukaju. A pogotovo mi nisu jasni oni koji će drugima komentirati da zašto nešto ne operu i ne speglaju, pa ono šta te briga.
Nego, ne mogu više tipkati, danas čistim :lol:.
Mislim da tu igra ulogu i organiziranost i brzina, što bi nigla biti neka osobna karakteristika
Ja vikendom gotovo nikad poslije 6.30 ne ustajem
Prvo, idem leci dovoljno rano da se naspavam, i to jer moram, jer ne izdrzim dugo u noc biti budna
Onda popijem kavu, polako, nekad i dvije
Izmedu prve i druge stavim masku na lice i masku na kosu
Kad se izgustam s kavom stavim sve za rucak da krčka, zamijesim kruh, ocistim donje kupatilo, donju etazu kuce obrisem i usisam.
Odem na trcanje. S maskom na glavi.
Kad se vratim stavim peci kruh ili mm to vec obavi, također on obavi i speceraj.
Rucak je pri kraju. Operem kosu, skuham čaj i gledam seriju s mm. I nakon rucka prilegnem.
Cijelo popodne mi je jos ostalo slobodno. Eto. Mozda je nekom ovo too much i hoce vikendom samo odmarati ili samo lajsati ali meni pase taj ritam. Ponekad je i potpuno drugaciji, recimo ljeti kad idemo na jutarnje kupanje (tad rucak bude lovački ili dan ranije sve idradim) ali poanta je da svako sebi slaze svoje prioritete i da je to legitimno i ok. Ja hocu i domaci kruh i sjajnu kosu i kuhan rucak i bome imam sve to. Da ne zelim ne bi, pila bi kavu 3 sata umjesto 1.5. :lol:
I, naravno, varijabla broja djece i njihove dobi.
Ono oprati robu i skuhati za šest ljudi nije isto kao za četvero. Recimo, ja sam odahnula s robom, kad je najmlađi prestao nositi platnene. I godinama sam se pitala gdje se gubim, zašto toliko robe perem, a odgovor je bio jednostavan. Imaš troje četvero djece od toga dvoje ili jedno u platnenim pelenama.
Ima i do pomoći sa strane, i to ne samo u vidu čistilice. Obitelji koje jednom tjedno ostave djecu na spavanju kod nekog, imaju taj jedan dan više za pranje i jedan dan manje za prljanje.
I na kraju, karakter... Tu padam i s jednim i s četvero djece, i s malima i s velikima, i s pomoći i bez. Jednostavno ne vraćam stvari na mjesto niti sve stvari uopće imaju svoje mjesto. Ovo što me mm uspio teškom mukom preodgojit nakon godina u vlastitom domaćinstvu i dalje ne doživljavam prirodnim,već moram ulagati trud u ta mala vraćanja. Tu baš vidim kako mi je to nametnuto, umjetno usađeni, iako razumijem zašto je korisno i dobro. S druge strane, neke stvari radim iznad većinskog higijenskog minimuma, prirodno...
Eto ja sam do maloprije peglala, zatim usisala i oprala pod i sad idem kuhati ručak.
Volim čisto, volim speglano, volim sve posloženo... i ne osjećam se ugodono kad je suprotno.
Nitko mi ništa ne pomaže i to postaje problem kako sam starija jer ne mogu više kao nekad, a i ne želim.
Kako to promijeniti nakon 30 godina ovakvog života?
Vjerojatno nikako jer je mojima svakako ok, i čisto i prljavo.
Meni nije i zato i dalje radim sama sve i gunđam.
Da, godine nose svoje.... Baš sam si jučer mislila kako sam prije mogla generalku cijelog stana obaviti u danu ili u pola dana. Sad više nema šanse, fizički ne mogu. Umaram se brže.
Rješenje koje sam si našla je razdijeliti posao na segmente. Jučer je bila kuhinja i to je bilo dosta. Idući put će biti kupaonica ili već nešto... I tako u krug... Danas me popodne čeka pegla kod svekrve. Doma ne bih, ali kod nje moram jer njoj je to važno. Dok mogu.... Kad ne budem mogla, bude netko drugi.
Slazem se s curama ovisi i o organiziranosti i brzini, pomoci sa strane, broju i starosti djece kao i o nasoj dobi.
Flopice trcanje s maskom na kosi haha legendo lajkaaam!!!
Ja sam slican tip u smislu da sam u stanju puno stvari obavit u malo vremena da poslije mogu odmarat. Ne volim razvlacenja, pogotovo stvari koje mi nisu vauuu, hocu ih sto prije rijesiti :lool:
MM nekad ide na zivce moja ubrzanost, kod njega je polako i laganini pogotovo jutrom.
Riri, taman posla da se jos drugima opravdavas da uz ciscenje imas vremena i za djecu, ljudi si svasta dozvole.
Tako su mene neki znali pitat pa kad ti stignes trcat iz djecu,posao i sve obveze...a ja se organiziram da obavim gro toga dok drugi ljudi jos krme u krevetu, jos si radim dobro za zdravlje i imam vise energije za ostatak dana.
Mah...
Meni se bas zapustilo, kako imam guzvu na poslu od travnja. Odustala sam od savrseno cistog već davno, onako da gledam i smjeskam se kako je lijepo cisto. Al smeta mi svasta vec. Volim kad stignem u cugu puno toga rijesiti, al kad ne ide, onda je moj sistem da kad imam trenutak za ciscenje pogledam na sat koliko imam vremena i onda si dam da po 5 minuta spremam/cistim svaku prostoriju. Obicno krecem od kuhinje. Nema sanse da za 5 min spremim, ali mi se prije dogadjalo da mi kuhinja blista, a da drugo ne stignem. Ovako je ujednacenije prljavo :) Nemam naravno minuta za sve prostorije pa krenem od kuhinje, pa na najgore. Za 15 min, tri prostorije, onda se i utrkujem sa satom i jako sam brza. Navijem si pecnicu. Ja se poluzabavljam s tim.
Jucer sam oprala pod i ormaric na balkonu, balkonski prozor i vrata iz kuhinje, prozor u spavacoj i prozor u djecjoj. Pokupila ves iz dnevne. Pospremila cipele koje su nam u vrecicama stajale po podu u predsoblju i pomela predsoblje. Drugo nisam stigla.
Kako sad u zadnje vrijeme nisam nista stizala, onda sam koristila sasave momente za spremanje - dok idem na kratki wc ulaštim drzac wc papira ili nesto sto mi je nadohvat ruke. Ako malog cekam u kupaoni, operem ogledalo za trenutak i s tim papirom prebrisem pod caskom. Naprosto imam malo praznog hoda.
Ja sam napravila najvazniji korak prema poboljšanju čistoće kuće - u petak mi dolazi prvi put teta cistikica. Nadam se da neće pobjeći kad vidi kucu :lol: Mislim nije to bomba ili odred za čistoću djir ali sve sto nije bilo baš nužno nije vec dosta dugo cisceno kak spada. Prozore sam zadnje prala za onaj prvi lockdown :mrgreen:
Meni je bila mozda 5-6 puta u zivotu. Nije to lose. Sretno!
Ma krivo sam napisala. Prvi put mi dolazi nova teta nakon sto sam ja cistila zadnjih 1.5g otkad prethodna više nije mogla dolaziti. Poklopili se da prethodne nema, pa korona, homeoffice... I tako vidjela ja da nije bas da mi ide. Mislim, znam ja sve o raspiredima, organiziranosti i tak... Ali prioriteti :mrgreen: Kad rijesim razvazanja, hranu, sudje, ves I osnove higijene meni na red dolazi spavanje, odmor,... ciscenje mi je tlaka i sretna sam što mogu platiti pomoć.
O i ja sam super organizirana, ali ću sve vrijeme svijeta potrošiti na nešto drugo, stalno sam u nekoj akciji i projektima… kad treba bilo što organizirati uvijek sam prva u redu (obnova zgrade nakon potresa, poklon za tete u vrticu, oproštajna zabava za učiteljicu, you name it…). Pa onda ti trenuci kad djeca spavaju meni služe za pisanje mailova, poruka u toni grupa u kojima sam, googlanje raznih stvari…
Kad se to poklopi s prekovremenima na poslu, zapuštenost stana se samo gomila… i što sam aktivnija vani, to mi je teže uhvatiti se nečega unutra jer ne znam od čega bih prvo počela, a i oni rijetki trenuci kad nešto uspijem dovesti do kraja nisu nimalo ispunjavajući jer mi je sve to Sizifov posao. Sve drugo u životu ima neku svrhu kad napraviš i možeš uživati u rezultatima svog rada. A u kući nikad kraja.
Pogotovo ako češće pereš barbikama kosu od tko zna čega ili skupljaš kinetički pijesak tko zna po čemu svuda. Dobro, i za to sam sama kriva jer im kupim kinetički pijesak, no eto.
Anyway…
Od jutra nisam stala :mrgreen:.
Ništa senzacionalno se nije dogodilo, nešto sam napravila, ali trebalo bi mi još ovakvih 10 dana da dođem do točke u kojoj bi rekla, eto, sad je ok. No, imam cijeli srpanj ispred sebe :mrgreen:.
Jelena super ti je ova fora s 5 minuta po prostoriji, evo nekih mojih fora:
- 20 minuta po jednoj hrpi nereda… pomiri se da ne možeš previše odjednom, ali koncentriraj se da središ barem ovaj čošak. Poslije cijeli dan samo gledaj u taj čošak i divi se tih par sati dok ga ne skuže i ne krenu opet zatrpavat
- ako nemaš 20 minuta, svu hrpu stvari s neke površine ili iz nekog čoška samo strpaj u jednu vrećicu, sakrij je iza vrata i uživaj u čistoj površini. Sutra se digni 20 minuta ranije i raspremi tu vreću.
- napredna verzija: zaboravi na vreću par dana ili tjedana. Kad ju otkriješ shvatiš da ništa iz nje nije nikome falilo, samo ju baci u smeće.
- dok pospremas stavi slušalice u uši i pusti si neku glazbu. Npr. Eye of the tiger. Bit ćeš turbo nabrijana i brže će ti ići
- čekaj ljeto kad su ti se smanjile sve “to do liste” i napravi to do listu za pospremanje, ali sve moraš razbiti na sitne dijelove, i ne očekuj previše, polako, jednu po jednu stvar, zapamti - teže je doći do cilja nego u svim tvojim drugim akcijama :mrgreen:
…
Bravo Silly! Ja sam pokušala to par puta u životu, ali svaki taj put mi nije nitko došao jer bi me ta osoba zbog nečega otkazala. A uvijek mi je naporno planirati još i to, kad da ja sklonim sve stvari da netko može prati i ribati. Nisam baš sigurna kako bi bilo da očekuješ od te osobe da spremi i nered. Tako da za sada ništa od toga…
Eh, ovaj topic se ODAAAAVNO pretvorio u obranu vlastitih izvora.
Ja sam od početka pokušavala pisati praktične napomene, ali ne - ovo je topic za filozofski kutak.
Pa dobro, svatko od nas živi u svom domu i unutra nam je baš onako kako želimo da nam bude. Ono što me smeta je nametanje vlastitih izbora kao uzora drugima. Ako se netko želi satrti od čišćenja - bujrum, nemam ništa protiv, ali brate - nemoj mi nametati na nos da si zbog toga bolja osoba od drugih koji to ne rade. Ako netko želi živjeti u dreku - bujrum, ali brate - nemoj drugima govoriti da za to imaš razloga i da bih i ja trebala tako... Gdje ima volje, nađe se i načina. Gdje nema volje - baš ništa ne pomaže, a najmanje pisanje ovdje. A sad idem čitati onaj drugi topic o doživljavaju psihoterapije u društvu. I ne - nemojte reći da to nema veze.
Meni isto pomaže određivanje koliko minuta će trajati čišćenje kad mi se zbilja ne da ništa raditi.