X
a i da je CZSS efikasniji, nebi išao dovoljno daleko da riješava blaže probleme.
Printable View
Jasno da neće dijete sa 7 godina donositi samo odluke o tome da li će se uopće školovati i kako. Mnogi bi tako ostali nepismeni pa pitali jednog dana roditelje zašto.
Roza, većina neće djetetu nuditi HS zato jer im to uopće nije realna opcija, ljudi rade ili se ne osjećaju dovoljno sposobnim za prenošenje takvih znanja.
A da bi zaista itko od nas znao što našem djetetu i nama više odgovara, trebali bi jedno 6 mjeseci probati HS, pa 6 mjeseci ići u školu. Pa vidjeti i dijete i roditelj što im je više odgovaralo.
Mislim da nitko ovdje ne zagovara kontrolu HS-a u smislu da roditeljima koji se na to odluče treba socijalna služba visiti za vratom. Ali dijete mora savladavati određena znanja sukladno dobi. Inače smo u zoni obrazovnog zanemarivanja. Ružno zvuči, ali tako je. HS ti daje punu slobodu da s djetetom učiš u dvorištu, da mu znanja prezentiraš ako misliš da znaš puno zanimljivije nego u školi, ali po meni je normalna granica roditeljskog odlučivanja što je dobro za dijete prijeđena i pravo na osnovno obrazovanje povrijeđeno ako roditelj izbaci npr. 35% školskog gradiva jer on misli da to nije važno ili da djetetu neće trebati. Djeca često mijenjaju želje, neki afiniteti se pojave ranije neki kasnije i naše je da im damo dovoljnu širinu da kako rastu tako sami sebe uz našu pomoć usmjere u obrazovanju i odabiru zanimanja. Isto tako, u školi se uče i mnoge stvari koje se u praksi i životu čovjeka gotovo ne pojavljuju, (pisali smo o tome na temi o Amerima) ali nas te stvari uče razmišljanju, treniraju mozak, razvija se sposobnost apstraktnog promišljanja koje ti koristi u životu od najbanalnije svakodnevice do eventualnog savladavanja naprednih znanja jednog dana na fakultetu.
Da samu sebe dopunim da ne bi ovo shvatili krivo. Nisam mislila da se ovo ne može naučiti i u HS modusu školovanja, nego sam to navela kao primjer kako neka znanja u kurikulumu mogu izgledati kao čista gnjavaža djece nečime što im nikad neće trebati, a zapravo se radi o jako korisnom gradivu.Citiraj:
Isto tako, u školi se uče i mnoge stvari koje se u praksi i životu čovjeka gotovo ne pojavljuju, (pisali smo o tome na temi o Amerima) ali nas te stvari uče razmišljanju, treniraju mozak, razvija se sposobnost apstraktnog promišljanja koje ti koristi u životu od najbanalnije svakodnevice do eventualnog savladavanja naprednih znanja jednog dana na fakultetu.
amen
i uzročno-posljedičnu vezu učenja basica i logičnog razmišljanja
ili matematičkih pravila i pravila jezika
-ako ne poštujemo, a lako je moguće da nećemo poštovati, ne možemo niti odrediti posljedice (kad se s time nismo susreli)
sad da se i ja ispravim kad se zubićka ispravila
lako moguće da nećemo poštovati ako "osjetimo" da nam dijete iznimno uživa u čitanju knjiga i da mu se dlake dižu na spomen jednadžbe...npr.
Zapravo je istina da apsolutna sloboda pojedinca ne postoji (i pritom ne mislim na pojedinca koji bi ugrožavao nekog drugog).
Meni je zapravo malo zastrašujuće kad si osvijestim tu činjenicu, ali u svakodnevnom životu tko stigne razmišljati o tome da si
defacto "oštambiljan i utefteren" od prvog udaha (u bolnici:mrgreen:), i da ti je nadalje sve skrojeno. U tom međusprostoru postoje uistinu mnogobrojni izbori, ali evo kako vidimo, postoji još mogućnosti za proširenje, i iako i ja mislim da nam društvo možda nije dozrelo za OKK, isto tako ne mislim da su tu potrebne nekakve puste godine da se to promijeni. Potrebna je samo jedna efikasna služba nadzora, jer i ja vjerujem da bi OKK bez kontrole otvorio put zloporabama. A opet je pitanje, zašto se kod nas stvari tako sporo mijenjaju? I razumijem da se ljudi isfrustriraju, jer dok se nešto promijeni, njima prođoše godine.
Da. Ovo si super rekla.
Moram priznat da mi je nakon svog ovog dopisivanja trebao "fix" pa sam jučer razgovarala jedno sat vremena sa frendicom iz Englesko, koja prakticira HS, živi na selu po principu samoodrživosti i koja koristi isključivno alternativnu medicinu - lječenje biljem itd. Uf, odmah se bolje osjećam :-)
Slažem se, i moja jedna baka je imala sličan život kako su cure opisivale, pa čak i tetu je dida "izvadio" iz škole nakon četvrtog
osnovne, a moj tata je završio fakultet (doduše, sam se uzdržavao). Ne bih nikako mijenjala svoj život i mogućnosti za njihov,
ali u prirodi je čovjekovoj da uvijek stremi za više, zar ne.
Nije ti sve skrojeno, isto kao što apsolutno slobodan nije nitko. Svima nam je život podijelio neke karte, ovakve ili onakve roditelje, neke vrline i mane, talente i netalente. Određeni smo dobrim dijelom time da smo se i gdje smo se rodili i time da nam životni vijek nije beskonačan. Sloboda koju imamo je mnogima i prevelika pa ne znaju što bi sa sobom. Ali sva sreća da je imamo, ona pred nas postavlja određene izazove i naš je izbor kako ćemo tu slobodu koristiti.
Ali iluzorno je razmišljati da je dijete koje je upisano u školu "uteftereno" išta više tom činjenicom nego što je neko drugo dijete "uteftereno" činjenicom da nije upisano u školu.
Ajme apricot se slaže sa mnom.:-D Ima onda nade i za rješenje problema korupcije u HR. :lol:
ne stignem pratiti ovaj brzorazvijajuci topic.:mrgreen:
sad sam samo preletjela zadnju stranu. lijepo zboris zubic vila. i tanjuska. kumpiric. dijelim vasa misljenja o skoli kao civilizacijskoj tekovini.
isto tako razumijem martu.
drago mi je da vidim da se povecava broj oni kojima je hs pod reguliranim uvjetima ok. :-)
kao sto je marta jednom primjetila, nakon sto ti dijete krene u skolu dobijes neki drugaciji uvid u stvari.
meni nije ni prije ideja hs pod kontroliranim uvjetima bila antipaticna, ali danas mogu reci da naprosto bolje razumijem one koji misle da bi im djeca profitirala (u globalu, naravno da uvijek nesto dobijes, a nesto izgubis bez obzira koju opciju izaberes.) u hs sustavu, ili nekom jos drugacijem.
svatko naravno ima razlicite razloge. za neke je sustav ocjenjivanja trn u oku, nekima je uopce skolski sustav u kojem je manje vise naglasak na onom sto ne mozes, umjesto na onom sto mozes, neprihvatljiv, neki smatraju da je nacin strukturiranja predmeta (nedostatak poveznica, kreativnost) los.
mnogima (a ja sam medu njima) zapravo najvise smeta to sto je skola organizirana kao (malo pretjerujem radi boljeg razumjevanja) farma pilica u kojima svi dobijaju isto, na isti naci, te istim tempom.
+ sto se generacija danasnje djece uveliko razlikuje od nase, a kamoli nasih roditelja. djeca danas imaju roditelje puno bolje obrazovane nego prije, dostupna im je citava paleta izvora za samoucenje, od knjiznica, radia, televizije, novih medija, drustvenih mreza, putovanja...itd.
pa ipak se danas u skolama predaje skoro pa isto kao u doba marije terezije.
individualizacije je jako malo, te bez obzira na dobru volju i sposobnosti uciteljice (obadvije od moje cure su bile dobre, prva osobito i na tome smo joj jako zahvalni) da odredene stvari individualizira, sustav to vrlo tesko omogucuje. jer imas jednu osobu (kod nas je bila i jedna pomocna sto je bio bonus) na cijeli razred.
kao sto vec prije rekoh, ne znam da li bi se i u boljim okolnostima odlucili za hs i zbog osobenosti mog djeteta i zbog toga sto i mm i ja volimo svoj posao, te ne bismo ostajali kuci.
medutim, cini mi se da bi moje dijete u 1-4 u smislu znanja prilicno profitiralo od hs-a. (jos sam duzna odgovor onima na nekoj strani 9, 10 koji misle da je ok da dijete 5, 6..sati u skoli bude fikus, pa da u slobodnom vremenu! radi dalje)
i to nije ni u kakvom raskoraku s tim, da placam porez, budem integrirana u sustav..itd.
Meni je pak divan post od seni, totalno mi je otvorio oči.
Nisam bila a priori protiv hs, samo sam se bojala tko bi ga u HR koristio, al sad potpuno razumijem i zagovornike.
seni, ne sjećam se da je netko ovo napisao, ali možda si nešto što sam ja napisala tako shvatila. Jer sam navela da je naprednijoj djeci škola obično nešto što odrade lijevom rukom pa uz roditelje i slobodne aktivnosti nadograđuju. Ja sam došla u 1. osnovne, a već sam savladala sve to gradivo. Ali nisam bila fikus iako mi je ponekad bilo uvjetno rečeno dosadno. Iako, mislim da u dječjem umu nikad nije dosadno, a ako je, da nije ni tako loše da ono samo nauči kako se nakratko zabaviti. Lako je s djecom koja brzo kopčaju, osim toga uvijek je u udžbenicima bilo i nakon lekcija onih dodataka "Za one koji žele znati više". Ja sam često čitala što ima u knjizi unaprijed i pomagala onima kojima nije išlo (učiteljica me zaposlila). U višim razredima imali smo i napredne grupe iz nekih predmeta, a i općenito barem ovaj naš hrvatski kurikulum vrlo brzo dođe do širine i informacija koje teško da neko dijete već toliko dobro zna da mu bude dosadno.Citiraj:
(jos sam duzna odgovor onima na nekoj strani 9, 10 koji misle da je ok da dijete 5, 6..sati u skoli bude fikus, pa da u slobodnom vremenu! radi dalje)
i jos bi dodala nesto o metodici ili o nekom principu samoucenja o kojem je pisala marta.
odmah na pocetku: postujem rad ucitelja, profesora, jasno mi je da se osim o znanju radi i o prenosenju znanja, didaktici, metodici, pedagogiji i slicno. kao sto rekoh prije iskustva s vlastitim djetetom nisam o tome previse razmisljala.
sada, iako nemam o tome neko teoretsko znanje, te se nisam tom tematikom ni bavila, moram reci, da mi se cini da je metodika rada u grupi jedna sasvim drugo od individualnog rada.
u individualnom radu metodika se ne odnosi na neko prosjecno (u principu ne postojece) dijete, vec na konkretnu osobu. takode se na moras baviti dinamikom grupe.
uzeti cu opet matku :mrgreen: kao primjer.
pretpostavljam da nacin kako se u skolama radi:
1. razred racunanje do 100
2. razred do 1000 (ili 10000 ne sjecam se vise)
itd...
je proizasao iz vjerojatno nekih istrazivanja o nacinima ucenja i slicno.
ako netko zna, molila bih da mi objasni.
medutim moje dijete, kada je razumjelo racunske operacije do 20 ili 100 (a razumjelo je prije skole) racunala je automatski po istom principu sve. za nju je bilo potpuno jasno odmah da ako je 5x10=50, da 5x1000=5000. kao i da je svejedno da li je pitas 17 +15 ili 2575+765.
medutim sustav zahtjeva od nje da sjedi 4 godine i marljivo radi (sto je i radila) ono sto zapravo vec odavno zna. i ne mislim da je ona jedina.
i danas se sjecam (ne znam da li je bio prvi ili pocetak drugog razreda) kada me je nakon sto smo bili na placu gdje je vidjela kako prodavaci na papiricim pismeno (da li se tako kaze hrvatski ) racunaju,
pitala da joj pokazem djeljenje.
pokazala sam joj da je to skracena verzija kako bi djelila u glavi, objasnila princip, a dalje je teklo ovako: ja sam kuhala, a ona je dolazila svakih pet minuta sa pitanjima:
sto da radim s ostatkom. ok idemo vidjelti kako da podjelimo ostatak.
nakon pet minuta: zasto se ovdje stalno ponavlja 3333 (npr. ako dijelis 100 sa 3). ok. postoje brojevi koji nemaju kraja.
nakon pet minuta: kako da znam koji je broj djeljiv sa 2, 3, 5.. bez ostatka.
i rucak je bio skuhan. dijeljenje 1-4 je obavljeno.
dakle metodika tamo, metodika simo, djeca imaju sposobnost samoucenja i zapravo je meni najasno koji je smisao da godinu dana dijelis do 20, pa sljedecu godinu do 100, pa tamo neku godinu djelis sa dvoznamenkastim brojevima ...itd
ja sam sljedeci dan otisla do uciteljice, da je pitam sto da radim , jer ja na pitanje zelim odgovoriti (i ne zelim ubiti djetetovu znatizelju odgovorima: to ces uciti poslije), ali sto ce dijete raditi 4 godine u razredu? uciteljica je na srecu pametna zena i cinila je koliko je mogla u sustavu kojem je.
a ja sam tada pocela razmisljati o samoucenju, o principu skole u kojima su djeca od 1-4 zajedno, te svako dijete radi svojim tempom.
slicna situacija je bila kada je zeljela saznati kako se nasljeduju osobine od roditelja. nabavili smo nestio knjiga o genetici i moram reci da sam bila iznenadena kako je ona to sve iz raznih knjiga poslozila, razumjela, te poslije i napravila projekt o tome u cetvrtom razredu.
mislim da djeca zaista mogu puno vise i drugacije nego sto mi to mislimo.
sreca u svemu tome je da curka jako voli skolu bez obzira sto joj je tamo pocesto dosadno. ali ja se svako toliko pitam koji je smisao te farme pilica u kojima je nekima prebrzo, nekima presporo, svima isto, a svi su razliciti po nacini kako razumiju, propituju, prihvacaju.
i takode se pitam koliko je tu zapravo izgubljenog vremena i zanimacija kad sjedis 6 ili vise sati (ako si u boravku) za nesto sto bi realno savladao u 2 ili 3 sata.
Meni je super kako zv uvijek ima energije za pisati konstruktivne postove.
Inače potpis pod zv, maru i krumpiric (i još par cura).
A da uđe u zapisnik - jesam za izbor, radilo se o HS ili nečem drugom, no uz pridržavanje nekih "kriterija" koje sam već navela.
zubic, nisam mislila na tebe. :-)
seni, pa ne mislim da je isključeno sve što nabrajaš i pored regularne škole.
I moje petogodišnje dijete oduševljava beskonačnost brojeva. To mu je jedna od osnovnih preokupacija.
Naravno da mu ja, koja sam učila 6-7 različitih matematika samo na studiju to mogu objasniti bolje od učiteljice koja se bavila samo baznom matematikom.
Ali hrpu svari ne mogu. Ili mislim da ne mogu.
I ne samo to, poanta beskonačnosti brojeva nije nešto što on treba znati pod muss, to je ono što spada u "one koje žele znati više" i za to mi se uvijek može obratiti.
OŠ služi da ga upozna sa svime po dovoljno da mu otvori raspon izbora, interdisciplinarno shvaćanje, osnovna znanja i na kraju-pomogne u odabiru preferenci.
Ja ću se truditi na taj odabir djelovati samo "savjetodavno". Bez izravnog (a još važnije neizravnog) sugeriranja.
poštujem da postoji mogućnost da dijete koje sve "već zna" osjeti stagnaciju i dosadu, to je nešto na čemu sustav treba raditi.
Nekad (kad sam ja išla u OŠ) jedino riješenje je bilo preskakati razrede-ali se držim onoga da to negativno djeluje na sociološki i emotivni element života.
Seni, nije ni bitno, samo ti iz perpektive djeteta koje je isto u školi kopčalo "prebrzo" govorim da to nije bauk. I sama kažeš da vam je učiteljica fleksibilna, da malena jako voli školu. I moram ti reći da se usuđujem i ovako virtualno i laički procjeniti da ti je curica prava genijalka + djetetu s takvom voljom i željom za znanjem je samo nebo granica.
Kad narastem želim biti Zubić vila :mrgreen:
Prekrasni, prekrasni postovi, kao i obično :klap:
krumpiric, zubic vila, kuzim ja sto zelite reci, ali moje pitanje ide u jos jednom smjeru.
svi se pitamo kako znati da li kao roditelj imas dovoljno znanja za hs, te da li drugi sudionici (prijatelji, poznanici, placene poduke) u poducavanju djeteta u hs imaju dovoljno znanja. i recimo da se ogranicimo na 1-4.
a trebali bi se priupitati kako stoji sa znanjem u klasicnom sustavu.
ja se pitam, koliko je u klasicnom sustavu djecija sposobnost samospoznaje i samoucenja vise nego zakinuta. hvala na komplimentima zubic vila, ali ja nisam uzela primjere svog djeteta da kazete: uh sto je pametna :mrgreen:, nego da pokazem kako dijete ulazi u neku materiju kada ima priliku.
svi mi znamo kako nas djeca ispituju kad su mala:
to su pitanja bez kraja i konca i prilicno duboka, te idu sve dublje i dublje...
da li je logicno da dijete kada zbraja 1-20 upita: a kako cu zbrojiti 345+654
ili
kad uci djeljenje 4 jabuke na dvoje djece, a kako cu podjeliti 3 jabuke na dvoje?
ili ako uce okvirno zemlja je okrugla itd..
da odmah upitaju : a zasto se vrti oko svoje osi? a kako, gdje, kuda?
da li ste vi koji imate djecu u 1-4 razredu primjetili kako ta pitanja postaju sve rjeda i rjeda, jer naprosto ne bivaju odgovorena, posto ce to jelte uciti sljedece godine. pa djeca sve manje i manje pitaju takve stvari. odnosno pitaju kuci, ali ne u skoli.
i sve vise i vise prihvacaju "mehanicki" pristup ucenju. i to nema veze samo sa kvalitetom uciteljice. ima veze sa velikim razredima sa sustavom kao takvim, sa "masovnom" produkcijom koja je bila veliki korak naprijed u 18, 19 stoljecu. ali danas nam trebaju drugi modeli.
jasno mi je da hs sam po sebi ne garantira takav dubinski i povezujuci pristup. ali ga ni automatski ne iskljucuje.
jasno mi je, da bi takav pristup bio moguc i u skolama, kada bi se one reformirale i postale to sto trebaju biti. ali topik ide sire od samo pro i contra hs, pa ja dajem na razmisljanje.
ps. upravo sam procitala stranicu 14. stvarno dobra i lijepa rasprava sa puno pametnih priloga.
apri hvala na komplimentima, ali nemoj vise, jerbo mi je negodno.
Masovna produkcija u skolama dovede na kraju do recenice "to nije vazno jer nismo spomenuli na satu". To je nakon sto pitanja prestanu.
moje osobno iskustvo je da su pitanja prestala (moja, za dijete su tek počela) kad sam krenula smjerom koji nisam odabrala srcem ni glavom. Dakle, kad je nestalo ljubavi za saznanjima.
Međutim, pomiri se čovjek pa krene i na svom putu tražiti ono lijepo. Ima toga svuda.
tu sigurno pružam podršku proHS strani-i učitelji su ti koji mogu ubiti ljubav za znanjem. Jednako kao i potaknuti ju. I mi smo ti. I djetetov karakter je jako bitan..
opet se to svodi na osobnu razinu, nečije znanje, zalaganje, rad, način na koji obavlja svoj posao-može biti važan i presudan.
Nije baš strogo na temu, ali kod nas postoji puno okolnih sela s područnim školama. Djece je malo i spojeni su zajedno od 1. do 4. razreda.
Jedna takva škola je dobila savršenog mladog (i nadobudnog) učitelja - ta djeca su procvala. Imala su toliku razinu i širinu znanja koju nitko od ovih s "pravim" formiranim razredima nije imao.
To je meni nekakva kombinacija blizu idealne. Mali razred (cca 10 učenika) različite dobi.
Slažem se krumpiric, sve ovo što si napisala je bitno i može biti poticaj za velike stvari ili ubijati djetetovu znatiželju. Ali po meni i za dijete u šk. sustavu puno veću težinu i utjecaj na to ima njegov karakter i kućni odgoj, nego škola. A onaj aprin primjer je po meni čisti slučaj loše učiteljice. Moram priznati da gotovo nikad od 1.osnovne do fakulteta nisam doživjela da se ne cijeni razmišljanje svojom glavom, odgovaranje svojim riječima i sl. I ne mislim samo na sebe, nego i prijatelje iz razreda i brdo situacija koje pamtim. A bilo je svakakvih profesora, nekima bi trebalo i zabraniti da predaju, ali jednostavno ih je bilo tako puno da onih dobrih uvijek nekako bude više.Citiraj:
i učitelji su ti koji mogu ubiti ljubav za znanjem. Jednako kao i potaknuti ju. I mi smo ti. I djetetov karakter je jako bitan..
Seni, sve što pišeš ima smisla, ali ne mogu se složiti s recimo martinom masovnom produkcijom. Mnogi ljudi s kojima sam kao dijete 8 godina prosijedila u klupama jedva da imaju dodirnih točaka sa mnom. Mi smo samo u pogledu tog osnovnog obrazovanja dobili jednake mogućnosti. Neki od nas došli su i otišli s nepresušnom željom za znanjem kojoj je škola velikim dijelom udovoljila, drugi tu želju kao da nisu imali. Jedna se iz razreda hvalila da ona ne mora učiti jer njeni imaju novaca za cijeli njen život. Jedna je plakala zbog svake četvorke jer to ne smije doma ni reć. Nekima roditelji nisu nikad dolazili na informacije. Presudan utjecaj i odgoj- zna se otkud dolazi.
Prva ću kritizirati i tražiti da školski sustav bude bolji. Ali nemojmo mu davati ni veću ni manju ulogu od one koju ima.
ovo me je podsjetilo na neku davnu praksu (nostalgičar pa bog :mrgreen:) kad sam morala sjediti u klupi s najlošijim učenicima, i po znanju i po disciplini.
nije to bio moj izbor. možda mi je bilo i muka. al na kraju je osjećaj bio predobar.
di je ta praksa? zašto se djeca ne smiju dosađivati, zašto svaki trenutak moraju iskorištavati za više učenja, za razvijanje svojih interesa, potencijala, za JOŠ. zašto se ne bi odrekli dijela svojih potencijala da pomognu učeniku do sebe, pa umjesto da nauče zbrajati do 1000 dok svi zbrajaju do 100, nek se uče empatiji, prema slabijima, prema divljima, "zločestima", ovakvima i onakvima.
stalno se vrtimo oko znanja, iskorištavanja potencijala do maksimuma, i pro HS i anti HS ekipa je vođena s istim - djetetu pružiti VIŠE, još VIŠE, najVIŠE.
to me podsjeća na sport. novi rekordi se stalno obaraju. do kad? koja je krajnja granica vremena na 100 m?
Cvijeto, da bi riječ rekla :naklon:
Zato što dosada na neke ne djeluje niti malo poticajno. Nego suprotno. Pa onda završe vrlo često u grupi najgorih po disciplini.
Iako mi se tvoje sjedenje sa učenicima koji trebaju dodatnu pomoč ćini kako mudro zapošljavanje od strane učiteljice da ne bi bilo dosade. :)
Ali, sirius, zašto bi za dijete koje završi u grupi najgorih po disciplini dosada bila opravdanje? Zašto bi trebalo neprihvatljivo ponašanje djeteta školske dobi opravdavati - dosadom? Pa nije riječ o dvogodišnjaku da ga od neprihvatljivog ponašanja odvraćamo skretanjem pažnje.
Meni se čini da je ovdje dosada zloupotrijebljena kao opravdanje ponašanja koje se ne bi trebalo opravdavati. Onako kako cvijeta kaže, ima i drugih načina.
Pa da, cvijeta je dobila dodatni zadatak da joj ne bude dosadno. Već je tako mlada bila volonter, iako ne baš 100% svojevoljno.
cvijeto, :naklon:
Cvijeto, kao i obično, okreneš raspravu u sasvim drugom smjeru ali uz puno smisla.
Slažem se s tobom. Po meni to i jest najveća prednost škole, ona je svijet u malom, ta djeca s kojom danas sjediš u klupama sutra će biti odrasli ljudi tvoje generacije koje ćeš sretati u šetnji s djecom ili na poslovnom sastanku. Učiš se graditi izvrsne ili barem korektne odnose i s onima koji ti "odgovaraju" i koji ne. To je život.