Da li djecu nagradjujete/kaznjavate slatkisima?

Hm, L. ucjenjuje nas, a ne mi njega.
On jede JEDINO ako uz jelo dobije mrvicu čokolade. Npr juhe i čokolade, blitve i čokolade, mesa i čokolade. :roll:

Iako su to vrlo mali komadići (npr. jedno životinjsko kroz cijeli dan) jako sam nesretna jer ne znam kako doskočiti problemu. U protivnom odbija hranu.
Inače ostale slatkiše neće, čak ni sladoled, čipseve, kekse,.... ma ni sokove.

Sinoć mi je čak rakao da je "vada" finija od mog mlijeka.

A opet si mislim da nije ni čudo jer ja i MM imamo užasne prehrambene navike. Oboje smo užasno izbirljivi i teško uskladljivi s jelom.

Ne i nikad mi to nije palo niti na pamet.1-2 puta u tjedno pojede krem bananicu ali ne za nagradu.Ona ustvari još pojma neme šta su slatkiši pa kraj polica u trgovini prolazi ni ne osvrčući se.Ali kad pijemo kavu u kafiću obožava se igrati sa vrećicama šećera,malo lizne a 99% prosipa oko sebe tako da joj to za sad prolazi To je ustvari jedna nagrada da mama popije kavu na miru :oops: .Sad dolazi zima pa nema više po kavama a do proljeća možda i to zaboravi. Još je mala da bih joj recimo mogla obećati u stili "ako napraviš to i to mama će ti kupiti to i to,igračku ili slatkiš...." ali već sam sad odlučna da toga neće biti.Po iskustvima drugih roditelja znam da to ponekad pređe "sve granice" i dođeš u situaciju da za sve moraš nagrađivati.Frendica je prošli tjedan sinu kupila Transformera za 400 kuna da leži u krevetu dok je prehlađen a sve je to krenulo od jedne male čokoladice(njezine riječi)

bibai, to su valjda takva djeca.
I moja K. je takva - obično ujutro. Traži čokoladu, ja joj nedam prije doručka - i onda krene dreka.

Onda sam joj jedan dana dala-pojela je kockicu i dalje normalno nastavila jesti doručak.

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

No ja se i dalje ne mogu otgrnuti od misli da ce me malac kome danas kupujem nagradice za odlazak zubaru, sutra ocekivati sa i-podom za odlazak u skolu ili autom za upis na fax.... :/

---

ja mislim da nece. jer dijete, ako se potrudis, mozes uvjeriti i pripremiti na to da je skola nesto lijepo i zanimljivo. Ali ne znam tko je do sad uspio uvjeriti dijete koje ide zubaru (pogotovo ako je zahvat bolan, i pogotovo ako to vise nije prvi put pa zna sto ga tamo ceka) da je to nesto lijepo i zanimljivo?
Kao i tanja_b i apricot, i mi koristimo nagrade za hrabrost pokazanu na zubarskom stolcu (ne slatkise, nego yu-gi-oh karte, ili vec neku igracku po zelji).
I ja cak ne mislim da je to nesto sto je nacelno lose, ali, eto, u praksi smo posustali. Smatram da je lijepo djetetu koje je u takvoj (ipak izvanrednoj) situaciji pokazalo hrabrost i strpljivost pokloniti nesto sto ce ga razveseliti. Osim toga, smatram da je mudro to mu najaviti, kako bih ga dodatno motivirala da bude hrabar i strpljiv.
Ali necu ga posebno nagradjivati (niti slatkisima niti igrackama) zato jer je npr. oprao zube.

ok, ima mi smisla olakšati djetetu nešto teško što mora otrpiti, tipa odlazak doktoru, nekim malim užitkom kasnije. tata i ja smo nakon doktora obavezno išli u knjižaru (zapravo, svakako smo išli u knjižaru jednom tjedno :heart: ). pa neka to bude i odlazak na sladoled ponekad, ali to ne uključuje samo sladoled nego i zajednički izlazak.

ali pospremi igračke --> dobiti ćeš čokoladu mi se nikako ne sviđa.

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

No ja se i dalje ne mogu otgrnuti od misli da ce me malac kome danas kupujem nagradice za odlazak zubaru, sutra ocekivati sa i-podom za odlazak u skolu ili autom za upis na fax.... :/

---

Ne, ja ne koristim slatkiš kao mito, nego kao pohvalu za "dobro odrađen posao".
znači, neće dobiti auto za upis na fax, nego kad ga završi :lol:

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Ne, ja ne koristim slatkiš kao mito, nego kao pohvalu za "dobro odrađen posao".
znači, neće dobiti auto za upis na fax, nego kad ga završi :lol:

---

Tako i mi. Prvi put ove sezone, kad nije htio ni pogledati zubaricu, a kamoli otvoriti usta, nije dobio ništa (iako je kamiončić bio u mojoj torbi).
Sljedeći put, kad je posjet bio uspješan, uslijedila je i nagrada, i mislim da mu je to dodatno podiglo samopouzdanje, jer je zaista bio ponosan na sebe (vidjelo se i iz aviona).
Nuditi nagrade bilo koje vrste (slatkiše ili nešto drugo) za svakodnevne aktivnosti i obaveze mi je neprihvatljivo. Osim toga, ako nagrada ima previše, gube svoj čar i nisu više nagrade nego nešto što se podrazumijeva.

Citiraj:

---

irenas prvotno napisa

Frendica je prošli tjedan sinu kupila Transformera za 400 kuna da leži u krevetu dok je prehlađen

---

meni, recimo, ovo isto ne zvuci strasno. Dijete je jadno i bolesno, i ako si roditelj to moze priustiti, zasto mu ne bi kupio igracku?
Koje su druge opcije - da ga uvjeravamo da mora lezati kako bi se oporavio? ok, to je najbolji nacin, ali klincima isto nekad bude pun kufer racionalnih objasnjenja koja ih zapravo sputavaju i odluce iz zanemariti. Da ga zastrasujemo posljedicama nelezanja? Da ga kumimo, molimo ili ucjenjujemo? Ili da se lijepo dogovorimo: evo, znam da ti je ruzno, ali izdrzi, a mi cemo ti kupiti transformera da se razveselis i da se imas novu zanimaciju dok lezis u krevetu?

to mi je skroz drukcije od 'ako pospremis, dobit ces cokoladu'.

Osim što je loše da se sve vrti oko hrane i da hrana bude nagrada ili kazna, tu se događa još i nešto drugo. Naime, prehrana djeteta spada u njegovu domenu - to je nešto što njemu pripada po sebi i što zbog toga nikako ne bi smjelo služiti kao nagrada ili kazna. Mislim da se ne bi smjelo zadirati na tako grubi način u domenu privatnosti djeteta. Zato se nikada ne služim nikakvom hranom kao nagradom ili kaznom i ne prisiljavam ga da jede. (Off topic, ne kažnjavam ga uopće, nikako.)

Kod nas uvijek ima slatkiša, jer sam se ja odlučila za opciju umjereno da, poučena iskustvom iz moje okoline, kada su djetetu potpuno zabranjivali slatkiše i nije ih bilo u kući, ali ih je zato umlaćivalo nekontrolirano kada bi ih se domoglo drugdje.

I ne zabranjujem slatkiše, samo odgađam konzumaciju za vrijeme poslije ručka. Objasnila sam mu zašto, koja je hrana zdrava i gradi tijelo, koja nije i on to prihvaća. Kad bolje razmislim, već dulje vrijeme nije ni pitao za slatkiše prije ručka. Pojede koju štangicu čokolade, par keksića s jabukom, sladoled, ponekad kolač i to je to.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Kod nas uvijek ima slatkiša, jer sam se ja odlučila za opciju umjereno da, poučena iskustvom iz moje okoline, kada su djetetu potpuno zabranjivali slatkiše i nije ih bilo u kući, ali ih je zato umlaćivalo nekontrolirano kada bi ih se domoglo drugdje.

I ne zabranjujem slatkiše, samo odgađam konzumaciju za vrijeme poslije ručka. Objasnila sam mu zašto, koja je hrana zdrava i gradi tijelo, koja nije i on to prihvaća. Kad bolje razmislim, već dulje vrijeme nije ni pitao za slatkiše prije ručka. Pojede koju štangicu čokolade, par keksića s jabukom, sladoled, ponekad kolač i to je to.

---

ovako je otprilike i kod nas.
(Nekad se rastuzim kad shvatim koliko mi je dijete postalo razumno, jer mi je onda tek jasno da je vec veliki...)

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Osim što je loše da se sve vrti oko hrane i da hrana bude nagrada ili kazna, tu se događa još i nešto drugo. Naime, prehrana djeteta spada u njegovu domenu - to je nešto što njemu pripada po sebi i što zbog toga nikako ne bi smjelo služiti kao nagrada ili kazna. Mislim da se ne bi smjelo zadirati na tako grubi način u domenu privatnosti djeteta. Zato se nikada ne služim nikakvom hranom kao nagradom ili kaznom i ne prisiljavam ga da jede.

---

ovo je toliko točno i tako lijepo napisano...

iako, ja mislim da moje dijete slatkiš ne doživljava kao hranu već kao nešto bogomdano.
ne u smislu da joj je uskraćeno (svaki dan dobije barem nešto) već u smislu vrhunskog užitka.
uopće ne poistovjećuje obrok sa nečim slatkim, niti bi joj palo na pamet da zamijeni jedno s drugim.
hrana je hrana, slatkiš je slatkiš.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

iako, ja mislim da moje dijete slatkiš ne doživljava kao hranu već kao nešto bogomdano.
... u smislu vrhunskog užitka.

---

ma pitam se otkud to :lol:

(a ni ja se nemam pravo buniti što mi dijete voli slatko :P )

hajvi, sigurna sam da ima nešto i u tome.

ako je majka spremna pojesti dvije teglice pekmeza u sat vremena (krive su ivancica i janoccka, nisam ja), onda mislim da se od djeteta nikako ne može očekivati da frkne nosom na bilo kakav slatkiš.

pitala bih zašto ti je trebalo sat vremena ali to bi bilo zachatavanje :mrgreen:

(a i mislim da znam odgovor)

Kod nas je nekako slicno kao kod zdenke2 i a zakaj ... Slatkise ne smatramo ravnopravnima hrani (dakle, ne moze kad je gladan dobiti samo slatkis, ali moze ako nesto pojede prije toga), ali niti necim s cime bi posebno kaznjavali ili nagradjivali Vedrana.
(imali smo takvih pokusaja prije, islo je OK, ali smo to ukinuli zajedno sa tendencijom ukidanja kazni i posebnih nagrada(

Slatkise klopamo nekad doma poslije rucka ili vecere (recimo jednom tjedno ili cak rjedje), nekad mi damo samoinicijativno, nekad on zatrazi pa dobije bez pogovora.

Klopamo ih ponekad vani, u gradu, to zovemo "obiteljskim slatkisem", placa se iz roditeljskog dzepa i to kad mi smatramo da je OK (Vedran moze predloziti, nekad usvojimo, nekad ne).

Vedran dobiva svoj dzeparac i moze ga potrositi u bilo koje doba na igracke ili slatkise (uz preduvjet da je nesto jeo prije toga), praksa pokazuje da su igracke cesce na tapetu, a slatkisi rijedje. Motivacija za to je bila prvenstveno stednja (ne stojimo bas osobito financijski, sad ce valjda biti bolje), ali i ta da polako shvati pojam novca, kupovine, stednje itd. Sad mu vec ide sasvim dobro! :love:

Netko je spomenuo neki poklon ili slicno kad je dijete recimo bolesno ... ja to ne bih nazvao poklonom vec vise novom zanimacijom u teskim trenucima (nova knjiga, igracka itd ... slatkis to recimo obicno nije).

Apri, a zasto mislis da slatkis nije hrana?
Meni je i secer i so hrana (ovim mislim na slaku i slanu hranu, naravno)
Ruku na srce ja nisam slatkaros pa mozda zato mislim ovako, jer slatkise konzumiram samo ako mi organizam trazi slatko...

Citiraj:

---

Njojza prvotno napisa

Apri, a zasto mislis da slatkis nije hrana?

---

Slatkisi su hrana, ali hrana koja zahtijeva poseban tretman ... ne samo zato sto previse slatkog kvari zube, vec i zato sto kvari zeludac ... imamo vise primjera u okolini da su ljudi koji su se bez mjere naklopavali slatkim kad su bili gladni zavrsili sa probavnim problemima.
Ne kazem da je to sad neznamkakav big deal, strasna stvar koja vodi u tesku bolest, ma kakvi, no pokusavamo ipak uspostaviti dobru naviku jedenja slatkisa tek nakon neke druge klope.

Ni jedna hrana nije dobra kad se pretjera, ali mislim da su ipak rijetka djeca koja navale smazati 3 kg voca ili pola kile parizera ili citav kruh (to sam ja nekad radio kao klinac :lol: ) dok je kod slatkisa pretjerivanje cesce ... ;)

zato što hranu jedem kad sam gladna ili da preduhitrim glad, kako bih okrijepila organizam i dala mu sastojke potrebne za funkcioniranje.

slatkiše jedem jer su mi fini i uživam u njima.

zapravo, slatkiš nije hrana na isti način na koji kava nije piće :lol:

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

zato što hranu jedem kad sam gladna ili da preduhitrim glad, kako bih okrijepila organizam i dala mu sastojke potrebne za funkcioniranje.

slatkiše jedem jer su mi fini i uživam u njima.

zapravo, slatkiš nije hrana na isti način na koji kava nije piće :lol:

---

E, ove definicije mi se svidjaju - potpisujem!

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Njojza prvotno napisa

Apri, a zasto mislis da slatkis nije hrana?

---

Slatkisi su hrana, ali hrana koja zahtijeva poseban tretman ...

---

da, to sam ja i napsila...tako i mislim
meni je recimo skroz ok napraviti sutliju djetetu za veceru a to je slatkis po meni

Citiraj:

---

Njojza prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Njojza prvotno napisa

Apri, a zasto mislis da slatkis nije hrana?

---

Slatkisi su hrana, ali hrana koja zahtijeva poseban tretman ...

---

da, to sam ja i napsila...tako i mislim
meni je recimo skroz ok napraviti sutliju djetetu za veceru a to je slatkis po meni

---

OK, sutlijas je slicno kao gris sa cokoladom ili keksici u mlijeku, cokolino ... jest slatko, ali nije onaj slatkis u cistom smislu rijeci, bar prema meni. ;)

jest hrana: žvače se, guta, probavlja i izbacuje iz debelog crijeva.
dakle, terminom zadovoljava, ali funkcijom ne.

nikada neću dati djetetu slatkiš da "zavara glad" ili da se najede.
kod nas nema griza ni riže na mlijeku kao samostalnog obroka.

A palačinki?

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

jest hrana: žvače se, guta, probavlja i izbacuje iz debelog crijeva.
dakle, terminom zadovoljava, ali funkcijom ne.

nikada neću dati djetetu slatkiš da "zavara glad" ili da se najede.
kod nas nema griza ni riže na mlijeku kao samostalnog obroka.

---

Mi nismo toliko restriktivni pa se ta dva jela ponekad pojave kao dorucak ili vecera (iako dosta rijetko).

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Netko je spomenuo neki poklon ili slicno kad je dijete recimo bolesno ... ja to ne bih nazvao poklonom vec vise novom zanimacijom u teskim trenucima (nova knjiga, igracka itd ... slatkis to recimo obicno nije).

---

Ali šta kad postane ucjena.Šestogodišnjak koji baš ne želi preležati prehladu ako ne dobije transformera?

ne.
grozna sam.

mislim, otkako se Orka rodila, dvaput sam ih ispekla.
prije toga je pojela svoju šnitu kruha i putra, popila pola šalice mlijeka (to joj je večera u 99% slučajeva - to uvijek traži) i onda je dobila palačinku. pojela pola.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

nikada neću dati djetetu slatkiš da "zavara glad" ili da se najede.

---

ni ja :mrgreen:
jedini iskljucivi obrok slatkog je griz ili sutlija....

Citiraj:

---

irenas prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Netko je spomenuo neki poklon ili slicno kad je dijete recimo bolesno ... ja to ne bih nazvao poklonom vec vise novom zanimacijom u teskim trenucima (nova knjiga, igracka itd ... slatkis to recimo obicno nije).

---

Ali šta kad postane ucjena.Šestogodišnjak koji baš ne želi preležati prehladu ako ne dobije transformera?

---

Nismo imali takvu situaciju, niti bilo kakvu slicnu (odlazak kod doktora, zubara, vrtic, posjetu itd). Da smo je imali, sigurno ne bi dobio transformera, vec bi dobio uvjerljivo objasnjenje zasto treba odlezati (vjeruj mi, za takve stvari mogu uvijek dati dovoljno uvjerljivo objasnjenje ;) )

Ajme, sada će ispasti da ja svoje nezdravo hranim. Nama su palačinke česta večera.

Plus sve K. jako voli slatko tako da su nam muffini i slični jednostavni kolači plus čaša mlijeka česti doručak.

Kod nas su isto palacinke rijetkost (MZ ih ne voli peci pa se onda ja cekam, a ja radije pripremam nesto drugo ...) i jedu se samo kao desert. Vedran smaze 2-3, a Zrinka pojede barem pola (ali bez nadjeva).

Usput, kad su vam djeca prvi put okusila cokoladu?

Vedran negdje sa cca 3 godine, Zrinka prije par tjedana (znaci, nesto prije 2. godine), no ne nasom krivicom ...

Ides, sta se ovi postovi slazu, po 2-3 u minutu ... eto sto se desi cim se dirne u slatkise! :mljac:

Hrana nikad ne bi trebala postati utjeha, nagrada ili sredstvo ucjene. I dijete mora upoznati i razlikovati bioloske potrebe i emocionalne potrebe/iskustva.
Jedemo kad smo gladni i jedemo dok ne budemo siti. Sve bi to trebalo biti vrlo jednostavno.

Aaaliii, u praksi je to (bar u nasem slucaju) malo drugacije.
Jos i nekako rjesavamo „upade sa strane“ tipa – pojedi to pa ces dobiti..., napravi to pa ces dobiti...)

A kaj se slatkisa tice – L. je jako izbirljiva (i kaj se slatkog tice) i njen je jelovnik jako siromasan. Zna da slatkis dolazi nakon rucka. Problem je u tome kaj cesto jede tek toliko da bi mogla dobiti slatkis (stavi dvije zlice u usta i veli da je sita). I kaj onda?
Imamo dvije mogucnosti:
1) Prihvatiti tvrdnju da je sita i dati joj slatkis. Ona za pola sata bude gladna. Ak joj dam jesti – sljedeci dan dolazi s istom forom. Ak joj velim nek priceka veceru – sljedeci dan opet dolazi s istom forom.
2) Procijeniti da li je dosta jela, kaj je opet grozno.

I tu se vrtimo u krug i jako je tesko smisliti nekaj pametno.

Citiraj:

---

MamaRibice prvotno napisa

Hrana nikad ne bi trebala postati utjeha, nagrada ili sredstvo ucjene. I dijete mora upoznati i razlikovati bioloske potrebe i emocionalne potrebe/iskustva.
Jedemo kad smo gladni i jedemo dok ne budemo siti. Sve bi to trebalo biti vrlo jednostavno.

Aaaliii, u praksi je to (bar u nasem slucaju) malo drugacije.
Jos i nekako rjesavamo „upade sa strane“ tipa – pojedi to pa ces dobiti..., napravi to pa ces dobiti...)

A kaj se slatkisa tice – L. je jako izbirljiva (i kaj se slatkog tice) i njen je jelovnik jako siromasan. Zna da slatkis dolazi nakon rucka. Problem je u tome kaj cesto jede tek toliko da bi mogla dobiti slatkis (stavi dvije zlice u usta i veli da je sita). I kaj onda?
Imamo dvije mogucnosti:
1) Prihvatiti tvrdnju da je sita i dati joj slatkis. Ona za pola sata bude gladna. Ak joj dam jesti – sljedeci dan dolazi s istom forom. Ak joj velim nek priceka veceru – sljedeci dan opet dolazi s istom forom.
2) Procijeniti da li je dosta jela, kaj je opet grozno.

I tu se vrtimo u krug i jako je tesko smisliti nekaj pametno.

---

Imate i treću mogućnost, a to je prorijediti slatkiše nakon jela. Mislim da nije dobro iza svakog ručka ili večere davati slatkiš. Samo ponekad. (onda je i veselje veće). E sad, kako van iz tog začaranog kruga kad se dijete naviklo da će iza ručka dobiti slatkiš, pa mu je ručak samo forma koju treba (minimalno) zadovoljiti, ne znam... Ali nije ni došlo do toga preko noći, pa vjerojatno treba vremena i da se riješi...
Ja sam sretna jer meni dijete kad hoće slatko najčešće traži grožđice. Imamo mi i čokolada u kući koliko hoćeš, kad pita dobije jednu štangicu. (a pita svako pet-šest dana).

Sada ja opet pitam - a kaj je s kolačima?
Ja ih volim peći (puno više neg kuhati) - onda u njih potrpam svega i svačega (npr. zobene pahuljice ili čak 7 zrna, pa orahe, lješnjake, grožđice) i naravno šećer. ja sam nekako zadovoljna kad mi pojedu domaći kolač. Istina to nam nije kompletan obrok.

Kod nas je najveći potrošač slatkog MM i klinci zajedno ga jedva stignu.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Sada ja opet pitam - a kaj je s kolačima?
Ja ih volim peći (puno više neg kuhati) - onda u njih potrpam svega i svačega (npr. zobene pahuljice ili čak 7 zrna, pa orahe, lješnjake, grožđice) i naravno šećer. ja sam nekako zadovoljna kad mi pojedu domaći kolač. Istina to nam nije kompletan obrok.

Kod nas je najveći potrošač slatkog MM i klinci zajedno ga jedva stignu.

---

Kod nas kolaci nisu problem - klinci ih bas ne jedu, Vedran tek tu i tamo oblize cokoladu sa nekog prelivenog ... ne zna jos sto je prava stvar. ;)

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Usput, kad su vam djeca prvi put okusila cokoladu?
Vedran negdje sa cca 3 godine, Zrinka prije par tjedana (znaci, nesto prije 2. godine), no ne nasom krivicom ...

---

nasi su prije - toncek nesto poslije godine, tonka nesto prije navrsene godine :( Prva iskustva su im uprilicile bake, a poslije smo i mi znali - ali malo, malo.

inace, kod nas palacinke, griz, muffini s mlijekom i sl. prolazi kao obrok za tonceka (uzina ili vecera), ja nemam nista protiv (tonka to nece).

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Imate i treću mogućnost, a to je prorijediti slatkiše nakon jela. Mislim da nije dobro iza svakog ručka ili večere davati slatkiš.

---

Ne trazi ni L. svaki dan. I kojim argumentom odbiti slatkis? Ovaj tjedan si vec imala xy pa danas neces dobiti? Onda bu taj slatkis postal jos zanimljiviji.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Ja sam sretna jer meni dijete kad hoće slatko najčešće traži grožđice.

---

I L. voli grozdjice. Naravno, prelivene cokoladom :)

Nas je argment da oni nisu zdravi i da se ne smije pretjerivati s njima. A u posljednje vrijeme, na pitanje zasto nisu dobri posto daju energiju (jer secer daje energiju), odgovor je da daju losu energiju, energiju koja te digne al onda brzo i iznenadno prasne i tada se osjecas losije nego sto si se osjecao prije nego si je uopce dobio. Pa kad osjecamo da nam treba energija u kratkom roku, bolje je pojesti nesto sto ima kompleksne ugljikohidrate ili, ako nam ne treba tona energije u tom trenutku ali ce nam trebati na dulje vrijeme, bolje je pojesti nesto s proteinima.

Ne nagrađujem jer mi se taj način odgoja ne sviđa, ali moram priznati da u hitnim situacijama pribjegnem podmićivanju slakišima. A to s nagradama mi zvuči kao dresiranje pasa,ali to mi nikad nije išlo.

ja imam vrasku srecu sto mislav ne voli slatkise, tu i tamo ih pojede ali da bi ga mogla s njima ucijeniti, no way, nisu mu bitni...

niti mi je dovodjenje hrane u druge kontekste osim hranjena prihvatljivo...

ne kupujem slatkise, ako dobijemo, vrijednije ostavim (recimo dobre cokolade, njih pojedemo, ali pomalo, imamo i keksa doma, petit beuure, plazma keks i sl) a sve ostalo bacim (bombone, smoki, cips i sl)...

na neke djecje navike mozemo utjecati, a tu svakako spada i navika hranjenja, vrsta hrane i vrijeme hranjenja....