-
žao mi je, baš tužno... :(
Kužim otprilike o kakvim karakteristikama osobe pišeš, i moj stari naginje takvoj zatvorenosti i višednevnoj depri. Mislim da njega izvlači Bog kao smisao patnje. Makar čini mi se da je malo fulao, ali tko sam ja da sudim o njegovom djetinjstvu i kako bi se on trebao osjećati.
Okrenimo se budućnosti. Duboko vjerujem da upravo zbog ovog prije opisanog treba djecu učiti da izražavaju svoje osjećaje, jednako pozitivne i negativne. Da ih treba poštovati u njihovim osjećajima, željama, doživljajima, dojmovima.. u svakom izrazu njihove osobe. I da se nadovežem na onaj topic o razgovorima, mislim da je ovakvo uvažavanje onoga što klinci imaju reći još odmalena osnova da ostanu otvoreni i bliski s roditeljima za duboke i iskrene odnose i nakon "granice odrastanja" - 14-15-16 godina.
-
Eto, tuzna prica i ne ponovila se drugima (iako je tata od jedne frendice prosao gotovo istu zivotnu pricu, a prica je zavrsila na slican nacin ... ne trebam ni govoriti da ona i ja imamo dodirnih tocaka u svojoj naravi).
Da, treba poticati djecu da budu otvoreni i da razgovaraju o osjecajima i svemu sto ih smeta.
No, mislim da je za ovaj topik najbitnije da ako zena iz pocetnog posta ne napravi konkretne korake (Kad vec nece njen muz) da posljedice mogu biti dalekosezne, ne samo po njega, vec osobito na nju i jos vise na njihovo dijete ... ono je tu u najgoroj poziciji, jer i on i ona imaju prostora za odluke i manevriranje, a on je bespomocan i duboko vjerujem da mu je osobito tesko i da ce sigurno imati ovakve ili onakve posljedice ... dobro ga razumijem.
-
hvala ti, tatek, na iskrenosti. situacija je tamo, mjesec dana kasnije, ovakva: ona je bila na razgovoru sa psihologinjom iz Autonomne kuće koja joj je dala punu podršku i vrlo negativno ocijenila trenutno stanje njenog braka, i supruga. rekla joj je da ne zna ima li spasa za taj brak, ali da za nju i za dijete sigurno ima, i neka misli na to. ukratko, zaključak bi bio da ode s djetetom odmah, ukoliko on vrlo skoro ne pokaže konkretnu volju za promjenom.
on je, nekako valjda u zadnji čas, pristao na jednu od varijanti koju mu je nudila - na razgovor sa svećenikom. iako je ona nakon njihovog razgovora sa svećenikom bila vrlo skeptična i činilo joj se da je ovaj rekao stvari koje su potpuno neprimjenjive na njihovu svakodnevicu (npr. kad njega uhvati agresija - priđite mu s djetetom i molite zajedno), izgleda da je kod njega ipak napipan okidač i od tada je njegovo ponašanje, čini se, drugačije. već neko vrijeme nema ispada, tj. ima, ali oni su u rangu neke normalne/izražene nervoze, kakvu vjerojatno većina tolerira.
s druge strane, ona je samouvjerenija i čvršća u stavu da je postavila određenu granicu preko koje on više ne smije.
eto, čini se da stvari ipak kreću prema boljem, nadam se...
-
Drzim fige da je to pocetak puta prema dugotrajnom rjesavanju problema! :)
-
evo, opet...
gdje par može otići na seksualno savjetovanje?
-
Hm ...
Vjerujem da se ta informacija moze dobiti na svakom psiholoskom help-telefonu, od PLavog telefona nadalje, mislim da se oni svi dobro poznaju i znaju dati neku kontakt informaciju.
-
Probaj malo pojasniti definiciju "seksalno savjetovanje"???
odnosno, u odnosu dvoje ljudi nema seksa?
ima ga previša i smisao je veze?
jedan hoće, drugi neće?
hoće oboje, ali jedan ne može (?) ?
jer ovisno od problema, pomoć se traži kod različitih liječnika
-
nema seksa uopće, jer ga suprug odbija.
-
prvo treba ustanoviti je li problem fizičke ili mentalne prirode. AKo je fizičke, problemi s erekcijom i sl. kod urologa, ako je stvar o određenom autosugestivnom kočenju, nedostatku želje iz bilo kojeg razloga onda razgovor ( prvo bi bilo poželjno među partnerima, ako je moguće), ako ne onda kod psihologa.
Ukoliko se ovdje radi o ovom paru s početka ovog posta, onda su stvari puno jasnije, samo ne razumijem onda tu suprugu kojoj je uopće stalo do seksa s takvom osobom.. , ako se ne radi o njima, onda mislim da je najbolji način međusobni razgovor....
I da , naravno.. postoji još jedan razlog koji po mom mišljenju ne može nitko izlječiti..
3. osoba. Možda sve što treba dobije na drugom mjestu.
-
puppa, da, o njima se radi. nije njoj stalo do seksa s njim, nego do pronalaska rješenja cijele te situacije. čini joj se da je bi uzrok ove njegove agresije mogao biti upravo u njegovim seksualnim problemima. pokušala je razgovorom, naravno. on je prema njoj pun seksualne pažnje, ali konkretne akcije nema (u zadnje vrijeme). sad, budući da ne znam detalje, ne bih dalje analizirala, ali me zanima znate li kakvu adresu gdje bi se stručno moglo razgovarati o tome (naravno, najprije ona, a onda će pokušati odvući i njega).
-
Njihova situacija je kompleksna, cijeli taj odnos. Malo sam čitala predhodne topiće, i kod njih puno toga trenutno ne štima, krenuli su neki pomaci u tom smijeru, ali treba biti strpljiv.
Na njenom mjestu ne bi odmah agresivno krenula na silne razgovore, na pusta savjetovanja. Ni taj odnos nije kulminirao u kratkom roku, pa se isto tako ne može ni riješiti tako. Za početak puno je i to da on ipak uspijeva kontrolirati svoje ponašanje, nema više tako čestih agresivnih istupa. Njemu je to zasigurno teško, i izistkuje puno truda i rada na sebi. U takvoj situaciji i sekusualna želja jenjava, na neki način zaspi... Ona mora biti strpljiva, i pažljiva prema njemu. Svojim postupcima pokazati mu da se ipak želi boriti (skupa s njim) za njihov opstanak. Razgovor, razgovor, razgovor,,, i kroz dogledno vrijeme, uvjerena sam, njih opće zbližavanje rezultirati će i onim na seksualnom planu.
Naravno ovo je samo moje razmišljanje, a slažem se s "tatekom" u konkretnim adresama.. Mislim da svaki Dom zdravlja ima nekakvo bračno savjetovalište koje se bavi i takvim problemima.
-
da, slažem se s tobom. on se jako teško otkriva i pokušaji razgovora s njim uglavnom ne uspijevaju... ali, polako...
