Sa prvim muz je bio u sobi dok sam radjala. Nije bilo ni pitanje hoce li biti.
Samo je jadan vise ispredadao nego ja. Bio je blijed k'o krpa. broji on do deset ovako: jedan, dva, tri, four, five, six, seven....
Bilo je i humora u svoj toj muci :D
Printable View
Sa prvim muz je bio u sobi dok sam radjala. Nije bilo ni pitanje hoce li biti.
Samo je jadan vise ispredadao nego ja. Bio je blijed k'o krpa. broji on do deset ovako: jedan, dva, tri, four, five, six, seven....
Bilo je i humora u svoj toj muci :D
Ja sam dobila epiduralnu i ne kuzim sto zbog toga moj porod nije bio prirodan :shock: :shock: :shock:Citiraj:
lejla prvotno napisa
Inace, muz je bio tu (cak i pomagao: podesavao krevet, drzao me za ruku, podizao mi glavu kod napinjanja i, naravno, presjekao pupcanu vrpcu) i poslije toga rekao da je to najveci momenat u njegovu zivotu i da nikad sebi ne bi oprostio da nije bio tu. Svi nasi prijatelji su isto tako prisustvovali rodjenju svoje djece, te je samim tim u krugu u kojem se krecemo to sasvim prirodna stvar.
MD nekako baš i ne voli raspravljati o hoće li (ili ne) biti sa mnom na porodu - kod njega je sve 'odnia vrag prišu, di je još to' ... (istina, tek sam u 16 tj.)
i inače, kod nas uvijek ja sve analiziram, planiram, raspravljam do besvijest, a on je ležerniji i sve nekako radi opuštenije/prirodnije ... i baš zato ga volim
a opet, nekad bi ja taaaaaako rado filozofirala ...
ma mislim da će ići - malo sam gnjavila pa mi je rekao da će ići jer da je strašno znatiželjan (a je, nekad ga promatram kako sve mora taknut, kao dječačić podiže gluposti kad ih nagazi na cesti i gleda što bi to bilo; ja sam prestala davno)
i još mi je rekao - idem, ja ću ga onda prvi vidjet :)
Brojim jos 6 dana do termina. U pocetku sam inzistirala da mm bude samnom na porodu da vidi kako se JA patim. Kasnije sam htjela da bude samnom, da mi da podrsku, a i osoblje se drugacije odnosi prema tebi kad je neko uz tebe (tako cuh). Jos kasnije sam mislila kako je to jedno krasno iskustvo i kako bi mm-u puno znacilo da prvi vidi svoju bebu, a mozda i presjece pupcanu vrpcu. A sad bi htjela da bude samnom do radjaone, ali ne i u samom trenutku poroda jer bi mi vjerojatno samo smetao. A mm? Potpino nezainteresiran od samog pocetka! :/
ingas, odlučite kako vama odgovara, ali to je jedinstveno iskustvo! baš mi jučer mm (po milijunti put ;) ) priča kako je veličanstven trenutak kad se rodi novi život, čak i kad se ne bi radilo o tvojem djetetu...
u svakom slučaju, želim ti lijep porod!
ja MM nisam rekla ništa...on je odlučio da nema šanse da propusti nešto tako veliko i važno i da osjeti toliku navalu emocija i adrenalina..i takav događaj ko što je dolazak njegova djeteta na svijet..bio je na svakom pregledu i pročita sve šta i ja a za koji dan..ili sat.. ću moć vidit i kakav će bit na porodu..
:heart:
a za napijanje je reka da će on to lako obavit kasnije 8)
krumpiriću, napijanje mu neće pasti na pamet uz 24-satna baby-dežurstva te obavljanje kućanskih poslova. :D
subotnji odlazak na plac uz ukradenih pola sata za kavu i novine će mu biti LUDILOOO od izlaska!
(nemoj mu to unaprijed govoriti, nek' čovjek uživa u zabludi :lol: )
Čitam sve ovo i jedino što mogu reč je da vam zavidim!
Evo sad idem rodit drugo dijete i dalje ne želim da mi MM bude na porodu iz jednostavnog razloga što ne podnosim da me itko dira, da mi itko išta govori i da me gleda dok me boli. Dok sam rađala prvo dijete (dubrovačko rodilište - nije dozvoljeno prisustvo očeva na porodu) u svim onim bolovima sam pokušala zamisliti kako bi bilo da je on sad tu i počelo me boljet još više. Koliko volim svog muža i on mene, ne moram ni govorit, cijelu trudnoću je bio predivan, cijeli porod od 12h je stajao ispred vrata rađaone osim kad je išao jesti, kasnije je bio savršen otac koji je mogao po 500 puta čuti moju priču o porodu i svaki put iznova ostao zadivljen mojom snagom, izdržljivošću i rađanjem bebe.
Strašno me ljuti što sam takva, ali što mogu, jer bi baš htjela idiličan porod s mužem koji me drži za ruku dok se rađa naše dijete. Ustvari možda tu i jest odgovor, ja ga ne želim do samog izgona, a onda bih voljela da bude samnom i da stiskam njegovu ruku, a ne onu od babice.
Arijana budi sretna što znaš što hoćeš, a što nećeš.
Mislim da je bitno da i žene znaju da im muževi mogu smetati na porodu i da je dobar i neometan porod bitniji za zajednički start nove bebe i čitave familije, nego očevo prisustvo u tom momentu.
Ima žena koje se po defoltu brinu o svom mužu pa se onda to događa i prilikom poroda, da se recimo ne sruši u nesvjest, da ga ne zabole bolesna križa dok te drži itd...pa malo odgode izgon ili zatome trudove, a da toga nisu ni svjesne...
...zato je moj savjet da porodu prisustvuju samo oni muževi koji ne smetaju rodilju... i nemojte si lagati...priroda to odmah prepozna...
E sad kako to znati je mudrost za sebe.
Meni je oduvijek, još dok mi dijete nije bilo ni u dalekim planovima, a o porodu nisam znala puno, bila zastrašujuća pomisao da se ponosni tata, dok mama rađa, opija s frendovima. A to je u našem društvu (bila) tradicija - žena rađa, otac u birtiji.
Ono što mi je kod toga bilo (i ostalo) najgroznije jest činjenica da vaše dijete dolazi na svijet, samo tvoje i njegovo, a on se u tom trenutku kad postajete obitelj nalazi s ljudima sasvim nebitnima za tu priču.
Vjerujem kako ima očeva koji ne žele biti na porodu ili rodilja koje ne žele da im muževi budu nazočni - to je jako individualno - ali smatram kako u tom slučaju tata treba biti barem u bolnici, blizu. Sve ostalo meni je neshvatljivo.
Kad sam prije 3,5 godine započela vezu s MD-om, imali smo jedan razgovor o porodu u kojem smo oboje gotovo istovremeno rekli da ne bi željeli da je on sa mnom. Little did we know... Ubrzo smo se toliko vezali da nam je ta prvobitna ideja postala apsurdna i znali smo da ćemo u tom trenutku biti skupa. Od prvog dana moje trudnoće MD se educira, ispituje me što je važno, sam čita tekstove o trudnoći i porodu, ide sa mnom na sve preglede...jer to je i njegovo dijete, jednako kao što je i moje i naravno da želi sudjelovati.
Iskreno, meni nije toliko bitno da on bude na porodu radi mene, koliko radi djeteta. Za mene je porod trenutak kad ja više nisam na prvom mjestu, zato mi ne pada ni na kraj pameti tražiti koktele sedativa, epiduralnu ili bilo što što bi pomoglo meni, a bebi naštetilo na bilo koji način. Isto tako gledam na očevo prisustvo - nije mi toliko bitno da meni olakša, koliko mi je bitno da vidi bebu kad i ja, dodirne ju, da skupa proživimo emociju tog veličanstvenog trenutka kad ćemo postati obitelj.
Mislim da svaki muškarac koji razmišlja o porodu na taj način nema niti najmanje dvojbe hoće li prisustvovati ili ne.
Ja se slažem po ovom pitanju sa Samaritankom. Stvarno, zašto bi trebalo bit pravilo da je obavezno bolje ako je otac na porodu? Po meni je važno da se rodilja dobro osjeća, a ako se bolje osjeća ako otac nije tamo, ili ako je umjesto njega neka druga bliska osoba, zašto ne?Citiraj:
Arijana prvotno napisa
Ako ti osjećaš da bi ga htjela uz sebe u samom finišu, a ne prije, možda se možete tako i dogovoriti s osobljem?
Bdw, meni je prisustvo muža puno više bilo bitno na prvom porodu, jer mi je ulijevao sigurnost u nepoznatoj situaciji.
No za drugi sam sigurna da bih isto tako lako bila rodila i bez njega.
Čak mi je pasalo da se skroz isključim i da je što manje ljudi prisutno, ili barem da se što manje čuju.
Ali da bi tata morao biti barem negdje u blizini, to definitivno stoji.
On i jest bio cijelo vrijeme od 8 ujutro do 8 uveče ispred vrata na hodniku, gdje su mu u čekanju pravili društvo moja i njegova obitelj. Rekao je da mu je to bio najljepši, ali i najteeeži dan u životu. Onako kako su mi moje sestre opisale njegovo ponašanje, osjećaje i stanje svijesti dok sam ja rađala, čini mi se da je meni bilo puno lakše nego njemu. Znam i da je tad bio samnom da bi umirao od straha gledajući kako me boli, a zna da mi ne može pomoći, pa ja sam do samog kraja tjerala i babice što dalje od sebe i rekla im da mi se obrate samo ako je nužno. Nisam se ni derala ni zapomagala, jednostavno sam se isključila i disala i čekala da to sve prođe i jedino to mi je odgovaralo, sve ostalo me dekoncentriralo, a sama spoznaja da je on tu, odmah iza vrata mi je bila sasvim dovoljna.
Iako u dubrovačkom rodilištu nisu dozvoljeni očevi na porodu, mislim da ako se to baš želi da se ipak može "dogovorit" ;) , tako da razmišljam o tome da pitam doktora da ga pusti unutra kad budem trebala tiskat, to je jedini trenutak kad bi mi značilo da je samnom i radi mene i radi njega, a najviše radi bebe.
Luna Rocco, tako sam i ja slično mislila kao i ti i vjeruj mi mislim i dalje u pogledu mog partnera i muža. Vidim da ćeš roditi svoje prvo dijete i za pretpostaviti mi je da još nikada nisi prisustvovala porodu. Ja sam imala priliku doživjeti što znači za tok poroda muž ili partner koji loše djeluje na ženu koja rađa. To ti je slično sad malo karikiram kad antilopa koja rađa namiriše lava u blizini, porod se stopira, antilopa bježi. Ti još uvijek ne znaš kako češ reagirati na svog muža, iako po svemu što pišeš imaš sreću da imaš pouzdanog čovjeka uz sebe koji će ti držati stranu.
Ja ni jednog momenta nisam mislila da će se muž po nekakvim našim tradicijama opijati u kafiću s ekipom, ali bilo bi dobro da žena bude iskrena prema sebi i razmisli što ona hoće jer je muž zbilja u tom momentu suvišan ako smeta.
Dogmatiziranje da muž prisustvuje porodu po svaku cijenu kao znak ne znam čega je jednako tako nepotrebno kao i dogma da ne smije biti prisutan.
Lijepo bi bilo kad mama rodi da tata može odmah ući pozdraviti novog člana i vrijednu mamu, ali samo molim kad se rodi posteljica jer se i to može zbog neke frke u zraku zakomplicirati.
Mama Juanita, tu se opet slažem s tobom.
Meni je drugi porod bio brz, ali mi je godilo muževo prisustvo i povjerenje kojim je zračio.
potpisujem.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
samaritanka, slažem se. Nikako pod svaku cijenu, recimo u Arijaninom slučaju mi se čini da bi bilo blesavo neko forsiranje ako to njoj nije pasalo.
Ne mislim da svaki muž/partner mora biti na porodu, ali imam vrlo loše mišljenje o onima koji u tom trenutku nisu u bolnici.
dr michael odent cak kaze d tradicionalno zeni koja radja bolje pomazu druge zene, tipa doule, ili bslike osobe zenskog roda, mame , sestre, prijateljice i sl...
iako, svakome na svoj izbor
ja ne bih mogla roditi uz svoju mamu nikako (hm vec je drugi put danas spominjem u postovima, morat cu je nazvat :) )
ali uz muza uvijek, ja sam suprotna od arijane po ovom pitanju
dok sam radjala mislava i bila sama, cak sam se obratila i cistacici koja se slucajno pojavila da mi pomogne, da mi da ruku, jer kad me boli ja volim kad je netko uz mene, meni je bol tada manja....
zato mislim da bi mi prisustvo muza pomoglo, a pogovoto sto mi je on blizak, sto mu vjerujem, sto se mogu na njega osloniti i sto zelim to sve s njim proci...
nadam se da cu ovaj porod njega imati uzase i nadam se da ce i zbog togsa porod biti manje bolniji i ljepsi dogadjaj od prvog.....
ja isto kao i zrinka.
kod prvog poroda sam od početka znala da želim da on bude kraj mene, jer je on moja sigurnost i kraj njega se ničega ja ne bojim.
možda sad zvuči smiješno ali moj največi strah je bio da njega nema.
znala sam reći - radije ću roditi na hodniku nego bez njega.
onda nisam razmišljala o njemu, priznajem dosta sebično, no kasnije sam shvatila koliko je to njemu bio važan trenutak kojega on nikako nije mogao propustiti.
Ja sam prvo mislila da moj sigurno neće htjeti ići na porod, onda sam mislila da ga ja neću tamo htjeti.
Na kraju sam zaključila da ga želim tamo, a on se izjasnio da želi biti sa mnom. Ispostavilo se to kao jedno prekrasno iskustvo za njega, stalno priča o tome, a za mene još lakši porod (poznata faca u blizini).
Inače moj muž kod mene uvijek izliječi bol svojim prisustvom.
Npr. kad mi je u trudnoći rastao umnjak (boli strašno), a bilo mi je bed uzimati tablete... on legne kraj mene i prenese valjda dobre vibracije na mene i bol prestane. On je moj :angel:
i ja nekako razmišljam na tragu onoga da se uz MM-a osjećam puno sigurnije i čak mi je, dok je bio na putu, najveća paranoja bila da neće stići na vrijeme i da ću morat rodit bez njega
ne znam, baš nitko drugi mi nije bliskiji i nema te žene koja bi mi više pomogla na porodu, pogotovu ne mama
kad bolje razmislim, razlozi za njegovo prisustvo na porodu su mi, zapravo, sebični
ali važno mi je i da skupa dočekamo dijete, da ni sekunde ne bude po strani
Kad imate tako dobre odnose sa svojim partnerima onda nema ni problema da bi Vam on mogao smetati u porodu. Informirajte ga još o eventualnim zahvatima ili problemima koji vam se mogu dogoditi u toku poroda i o tome da ćete isključivo VI odlučiti što će biti učinjeno, a ne on, koliko vam god to bilo sada nejasno. a on treba biti taj koji će vas kod bolničkog osoblja podržati u vašim željama. Međutim ni vi ne znate kako ćete se VI ponašati u toku poroda, nito on zna kako će se on ponašati kad ćete Vi proživljavati trudove jer Vas takvu nikada nije vidio. Recimo ako se sporo otvarate razmisliti kojom pozicijom to možete ubrzati, ako vas maltretira prisustvo babice zločesta jezika kako je eliminirati iz vašeg okruga, ako sve predugo traje kako ne izgubiti živce i smiriti se. Neka on brine o vašoj torbi koja će ići s vama i pazite da se kod poroda ne ohladite ili hladite jer vam to produžuje porod. Bolje da vam je toplo ili vruće nego hladno. Idite u bolnicu kad ste zbilja dobro otvorene, a ne prerano jer ne znate kako će okruženje bolnice utjecati na vas i tok vašeg poroda. Tada se sve brže odvija i uzdajte se use jer se vi porađate, a ne vas netko drugi. Napišite plan poroda i to što želite ili ne želite bez obzira da li ta bolnica u koju idete to priznaje ili ne. Bar znaju da vi znate što vas čeka pa makar i teoretski jer još niste imali prilku probati. Cure sretno...neka vam sve dobro protekne.
Mislim da je ovo jako dobra ideja, pa taman samo zato da sebi posložite u glavi što očekujete i kako bi htjele da izgleda vaš idealni porod :) .Citiraj:
Napišite plan poroda i to što želite ili ne želite bez obzira da li ta bolnica u koju idete to priznaje ili ne. Bar znaju da vi znate što vas čeka pa makar i teoretski jer još niste imali prilku probati.
Meni je strašno važno da je MM bio sa mnom, samo tako se nisam osjećala samom, iako je tamo bilo još dosta medicinskog osoblja, a i doc mi je bio poznat, i imala sam puno povjerenje u njega. Vlažio mi je usta, govorio mi, tješio me i podržavao, podsjećao da dišem... ne bih voljela nikog drugog u tom trenutku uza se.
On kaže da bi to preporučio svakome i da je taj trenutak nezamisliv ako ga ne doživiš, da je to vezanje za bebu od prvog trenutka njena života. Plakali smo skupa.
Pozdrav!
Naš je termin 25. 12. i jako se veselimo. Ja želim prisustvovat porodu i to mi se čini nekako normalnim. Draga mi nedavno (veselo) ispričala kako se jedan tata onesvijestio u rađaoni. Heh, kako bih rekao, ja imam morsku bolest, ne volim visinu, okrećem glavu kad su igle na tv, a budući porodu još nisam prisustvovao neznam dali bolujem od "birthsick".
Vidjet ćemo - sa shtitom ili na njemu! :mrgreen:
Btw, još nemamo ime, zbog čega je mama, blago rečeno u komi. A ja tvrdim, da čim ugledom malog :angel: , u isti tren ćemo zaviknut " .....!!!"
Don¨t panic, dear, everything is going 2 b fine.........just fine!!!!!! ;)
bravo tata2b :)
kada sam ostala trudna pitala sam muza zeli li ici sa mnom.....tada mi se cinio neodlucan i nisam bila sigurna želi li to ,a i okolina je bila takva " ma jesi lud pa nije to za nas " govorili su ljudi ... kad je trbuh poceo rasti i nasa mrvica pocela lupati mamu po trbuhu ..mm je samo pitao pa dobro kad je taj tečaj ..... sada nakon poroda svima govori da ni pod razno ne propuste prisustvovati porodu jer je to nešto najlipše šta je dozivia u zivotu i jedva čeka drugi put... :D
zbog činjenice da je mm bio sa mnom dok sam rađala porod mi je ostao u lijepom sjećanju i umrla bih da ga nije bilo kraj mene! to mi je značilo sve na svijetu. a tek bliskost koja je uslijedila nakon toga! i povezanost. iako sam mislila da ga ne mogu voljeti više, nakon poroda se dogodilo upravo to. i uvijek kažem kako smo nou rodili zajedno.
U biti, još i nismo detaljnije razgovarali o mojim pravima i obvezama u rađaoni budući smo trenutno razdvojeni, ali su nam rekli da mogu biti uz nju iako nisam prošao tečaj.
Uglavnom, višekratno me upozorila da su žene tijekom poroda pod ogromnim stresom i da stalno mijenjaju raspoloženje i da očekujem da se istrese na mene kad god je pogodi malo jači trud ili jednostavno, kad joj dođe!? Ajde, bar nešto oko poroda sa čime sam upoznat!!! :mrgreen:
p.s. Eto, nisam dosad pisao na forumu, ali kako se datum približava, sve me nekako groznica hvata. Pomno zagledanje u bebe u kolicima (ne više u vozačice istih 8 (shala, dear, chinilo mi se zgodnim iz čisto humoresknih i stilskih razloga)), razgledavnje dječjih trgovina, kibicanje "pila-kolica" i tako.........
Tata2b ako TŽ rađa u Petrovoj morate proći njihov tečaj druge ne priznaju! Mi smo mislili da ćemo se prošvercati ali shipak ...
Eto, ako niste znali nadam se da ćete uloviti termin.
Ja sam na prvom porodu htjela MM, ali njega je bilo strah, čega, ne zna ni on sam, ali ipak - imao je 23 godine i mogu ga shvatiti. Tada je samnom bila moja mama i bilo mi je jako drago i zbog sebe i zbog nje jer sam joj mogla pokloniti jedno nezaboravno iskustvo.
Ovaj put je MM ipak malo veći pa će i biti samnom :lol:
MM i ja smo se tak veselili kaj ćemo se skupa poroditi, a kad tamo prije 2 tj. pitam svog dr. kad možemo na tečaj , a on kaže da nema tečaja jer su ove godine radovi u bolnici u Koprivnici i muževi nisu poželjni jer je navodno gužva na odjelu ako su i muževi tam.U Zg mi se baš ne ide.. :(
Kada se u ljubavi zacne beba, prirodno je da se muz i zena vole, vjeruju si i da si pomazu u teskim trenutcima. Takvi ih trenuci zblizavaju i produbljuju njihovu ljubav. Porodaj je tezak period za zenu i dobro joj dode prisutnost muza koji je voli i misli na nju. Porodaj je takoder i intiman, i njezan, i predivan trenutak kada i muzu i zeni dolazi toliko dugo (barem 9 mjeseci) ocekivana bebica. Nesto je najdivnije kad zajedno mogu docekati svoju bebicu, a i kad bebica odmah moze upoznati i mamu i tatu.
MM i ja smo tako odmah upoznali svoju bebicu :angel:
bravo, molly, potpisujem
Iz prethodnih postova bi se dalo zaključiti da je jedino muž koji je prisutan na porodu dobar muž i otac. Nikako se ne bih s time mogla složiti. Bez lažne skromnosti, mislim da je moj muž fenomenalan u (gotovo :P) svakom pogledu i da smo nas dvoje vrlo povezani, a ipak niti on niti ja nismo imali želju da on bude prisutan na porodu.
Također, iako je to bi stav svakoga od nas posebno i prije nego što smo se vjenčali i napravili bebicu, moram reći da smo u nekim trenucima tijekom trudnoće pomalo dovodili u pitanje tu odluku, upravo zbog tog silnog pritiska koji okolina stvara u tom pogledu. Ipak, na kraju smo se držali naše prvotne odluke i niti jedan od nas nije požalio.
Naime, iako je moj porod bio brz i sve je prošlo odlično, u periodu kada su mi trudovi bili jaki i to svakih 1,5 -2 min. nisam zaista imala snage za bilo koga drugoga osim za sebe i stručno osoblje oko sebe, a sigurna sam da mi prisustvo muža ne bi pomoglo.
Također bih dodala da činjenica da muž nije na porodu ne znači automatski da se negdje opija. MM je bio ispred vrata porođajnog odjela i vidjeli smo se možda dvadesetak minuta nakon poroda - taman dok sam ja došla k sebi i imala snage uživati s njime u činjenici da smo postali roditelji prekrasne djevojčice.
O povezanosti MM i naše kćeri također mogu reći sve najbolje i on je upravo onakav otac kakvog bi svako dijete poželjelo.... :angel:
Potpisujem. Mi smo imali želju (mislim ja sam imala želju, čitajući silne pozitivne priče i dojmove o prisustvu oca porodu) da MM bude prisutan, ali isto tako ako je njemu lakše da ne bude prisutan, ne znači da on mene ili ja njega manje volim ili da to mijenja što u odnosu prema našem djetetu. Čak ponekad mislim da bi ja tamo trebala misliti o njemu, a ne on o meni.. Sad je to sve sporedno, mi ovaj put idemo na carski, a kod drugog ili možda čak i petog djeteta on sam poželi doći :? U svakom slučaju, ja ga neću tjerati....Citiraj:
hrčkić prvotno napisa
Mislim da je bitno znati da je žena najbitnija u porodu bez obzira na povezanost, ljubav i povjerenje između partnera.
Možda je pametno pričekati trudove pa onda razmisliti što vi prvorodilje želite.
Partner koji se na bilo koji način nećka da dođe na porod, bolje da ne dolazi jer on se ne nećka bez razloga.
Pritisak i dogmatizam da partner mora biti na porodu nepotreban je baš kao dogmatizam da ne smije biti na porodu.
Napokon malo neisključivih stavova ....
Dobro se je informirati i znati da je istina u sredini, samo treba odadbrati vlastitu istinu, a ne biti zadojen manipulacijama ili onog što je momentalno moderno.
Svatko ima pravo izbora.
:angel:
I slažem se s hrčkićem u potpunosti.
Nas tata je isto prisustvovao porodu. Drzao me za ruku cijelo vrijeme (na kraju je komentirao da nije znao da tako jako mogu stisnuti ruku) i prerezao je pupcanu, vidi je posteljicu.....
Meni je MM bio velika podrska na porodu.
Moram pohvaliti i doktoricu i babicu, stvarno su bile super!