Ancica prvotno napisa
Nama je Djed Mraz carolija, dio one carobne stvari koja se zove djetinjstvo i vjere u cudesa. Meni je prekrasno da oni vjeruju, i zelim da vjeruju dokle god ce to oni sami htjeti.
Meni je nesto najljepse vidjeti koju sposobnost maste oni mogu imati i imaju (dok im je mi ne pokvarimo) koji im omogucuju zivot u prekrasnom svijetu. Ne bih zeljela da moji klinci to ikad izgube, mada moram zivjet s realnoscu da jednog dana barem veci dio hoce. Al do tada, nek uzivaju. Zasto im oduzet caroliju? Mozda da mi svi malo vise vjerujemo u caroliju, mozda bi i nasi zivoti bili puno ljepsi i ispunjeniji.
Jednom smo Petra i ja razgovarale o tome kako neki ljudi nesto znaju a neki ne. Npr., bila sepriupitala da kako Robi zna vozit bicikl bez pomocnih a njegova sestricna, koja je starija od njega, ne zna. Ja sam joj objasnila da godine nemaju nikakve veze s onim sto znas ili sto neznas. Mozes biti stariji i ne znati nesto sto netko mladi zna. Na sto mi je ona odgovorila: "Pa da, mama, to je kao sto ja puno bolje znam o mašti od tebe."
Koliko je to istina! I koliko mi je zao da zaista "neznam o mašti" koliko ona zna, jer me realizam oglušio na nju. I koliko zelim da ona s njom ostane godinama, desetljecima, ma do kraja zivota!