Pa tako sam i pretpostavljala, samo me ovo recimo:
malo zbunilo, nekada naši osjećaji stvarno jesu stvarni razlog zašto se nešto ne radi.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Printable View
Pa tako sam i pretpostavljala, samo me ovo recimo:
malo zbunilo, nekada naši osjećaji stvarno jesu stvarni razlog zašto se nešto ne radi.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Potpisujem Ninochku u cijelosti.
Što se tiče pričanja o osjećajima kod nekih stvari poput bacanja smeća na pod, nepospremanja igračaka i sl. neću govorit o osjećajima, već konkretno zašto se nešto ne smije.
Ali, evo dat ću konkretno jučerašnji primjer, igramo se na krevetu, mazimo, ljubimo i on iz čista mira krene rukom prema meni i ošamari me da se nisam ni snašla. Dakle ne iz igre, nije bio zbog ničeg ljut, uznemiren, već dapače smiren, mazan i ne slučajno već namjerno.
Ja sam ostala :shock:
I naravno da sam mu rekla da me to boli i da se to ne radi, ali i da sam jako žalosna jer nisam mislila da bi on mogao to tak mirno napravit i da me to jako pogodilo, jer me stvarno je. Mi njega nikad fizički ne kažnjavamo, nitko se ne šamara i to od nas nije vidio. I naravno da sam u takvoj situaciji svoje osjećaje stavila u prvi plan.
Kaznila sam ga s neprićanjem priče u krevetu, već smo samo zajedno legli i tak je zaspao, te sam mu rekla da sutra (sada danas) neće dobiti ništa kad dođem s posla (znam da je dugoročno, ali te dvije stvari ga najviše diraju)..
Istina, ali pričala sam o primjeru tipa bacanje smeća - tu osjećaji nisu primarni razlog. Kad jesu, naravno da ih navedem. Uvijek se trudim navesti ono što je razlog broj jedan, a konkretno kod stvaranja nereda moji osjećaji to nisu.Citiraj:
Maja prvotno napisa
Ja "dugujem" objašnjenje o tome što su po meni kazne a što posljedice. Npr. kad se oni svađaju, pa potuku, pa niš ne pomogne nego ih treba razdvojiti, to razdvajanje je po meni čista posljedica nepoželjnog ponašanja. Ako ti mlatiš sestru,mene, koga god, njega to boli, maknut će se od tebe (ili će te sestra udarit natrag, al to isto spada pod nepoželjno :mrgreen: ). S druge strane, ako na to dodam, "zato jer si se tukao nema crtića danas" ili štogod drugo, to mi spada pod kaznu. Opet, i to može biti u određenim situacijama posljedica, npr. ako prčkaš po videu i pokvariš ga :mrgreen: nećeš moći gledati crtiće (duuuuugo :) ).
Ne znam jel me itko kuži :/ , al, to sam gore mislila, pokušavam da je posljedica što više, a ne kazni, ali i sama sam mrvicu nesigurna može li se bez ikakve kazne.
kuzim te, kuzim. :)
posljedice su dio "prirodnog procesa". kazna je ono sto mi dodjelimo procesu.
ako se video pokvari onda je to posljedica.
a ako zabranis crtic, jer je dijete napravilo ili nije napravilo ovo ili ono onda je to kazna.
nekada je granica jako zamucena.
nije da mi nikada ne puknemo i da nismo nekada u ocaju pokusali nesto sa tim minusima i plusevima, ali smo jako brzo odustali.
ja jednostavno u to ne vjerujem i neeticki mi je.
i sto vrijeme prolazi vidim da nam je sve lakse.
i granice najbolje funkcioniraju tako da ja postavljam svoje, a ne djetetove. saljem "ja poruke". i kada se stvari ticu nase interakcije ili interakcije sa drugim ljudima, itekako govorim o osjecajima.
nikad ne bih za odnos moje kceri i mene (i njeniog tate i nje) uzimala reference tipa odnosa u firmi i slicno.
nas odnos (nase obitelji) nije poslovan, niti opcenit, on je duboko osoban, poseban, jedinstven i pun ljubavi.
sto znaci da paralele sa situacijama - ja sam nesto zabrljala na poslu, pa sam kaznjena, zaboravila sam platiti racun za struju, pa mi dosla kazna, itd.. nisu referentne.
ah, seni :heart:
Ja sam mozda zabrazdila protiv fizičkog kažnjavnja. Vidim se da oko toga skoro svi slažu, ali primjenjujete kazne druge vrste, npr. uskracivanje necega, izdvajanje iz drustva i sl.
Mi ni to ne primjenjujemo. Mozda je H jos premala, ali ja sam u nacelu i protiv takvih stvari.Vec sam rekla, meni je to nepoznato. Nikad u mojoj obitelji ja ili moj brat nismo npr. bili poslani u sobu da se smirimo, ili nismo gledali crtice jer se iz parka nismo dali doma. MM joj ponekad tako zaprijeti, H se rasplace i onda se on njoj ispricava, odmah svemu udovoljava. Zato mislim da smo MM i ja totalno nedosljedni i onda bolje da nikako ne kaznjavamo, jer kazna bi vise pogodila nas, nego H.
No, H je mozda jos mala, nisam imala nekih slucajeva "zlocestoce", pa se javim na ovaj topic za par mjeseci. A do tada cu citati vasa iskustva.
kad toncek puno gleda svoje omiljene shit crtice (trenutno yu-gi-oh), ponekad se pocne ponasati grubo i divlje. Onda mu ja lijepo objasnim da to nije ok, da ocito crtici na njega lose djeluju jer ga poticu na takvo ponasanje, i da ce ih morati manje gledati.Citiraj:
seni prvotno napisa
Jel' to posljedica ili kazna, recite vi meni? :lol:
Pa neznam, to je ovo sto seni kaze, da su granice mutne, ali ja bi rekla da je to tvoja roditeljska procjena. Ja isto nekad procijenim da je od nekih crtića agresivniji, nekad mu je to dovoljno osvijestiti i/ili diskretno smanjiti količinu.
a ako otmeš daljinski prije nego što uspije pokvariti video?
ponekad želiš izbjeći posljedicu, a uz to jednostavno ne možeš (nedostatak vremena, baviš se mlađim djetetom i sl) zadovoljiti potrebu zbog koje dijete uopće uništava video (hoće tvoju pažnju).
nije ista kazna ako mu taj tren uzmeš daljinski ili ako kažeš "e, sad nema crtića dva dana". ja kaznu koristim jako rijetko (andrej rijetko gubi samokontrolu i najčešće uspijem doprijeti do njega), i uvijek tako da spriječim ili preduhitrim posljedicu.
ovisi valjda i o dobi - prošli smo fazu preusmjeravanja pažnje, a "ja poruke" i pomaganje da spozna što ga u tom trenu zapravo muči ponekad ne pale, plus ponekad nisam u stanju dati mu ono što traži. ali, ovakvi topici mi pomažu da vidim u kojem smjeru trebam ići. :)
I, nije skroz važno kako stvari zovemo (iako meni 'kazna' ružno zvuči i obično to ne upotrebljavam), meni se važno čini paziti da ne zloupotrebljavamo svoju roditeljsku moć. Barem tako ja radim.
I meni - čitam vas i učim ;)Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Vidim da Seni i Maja definitivno kuze o cemu pricam.
Moje shvacanje rijeci kazna: posljedice su dio procesa, kazna je nametnuta van tog procesa.
Recimo:
Lima me udari, "prirodna" posljedica je ta da cu ja:
1. Spustit se na njegov nivo
2. Imati vrlo smrtno ozbiljan izraz lica (jer mi je APSOLUTNO presao moju osobnu granicu!!)
3. Cvrsto ga uhvatiti (ne da ga boli!) recimo za nadlaktice
4. Gledati ga u oci
5. i vrlo OZBILJNO i odresito reci "NE DOZVOLJAVAM da me udaras!! To me boli itd....." "Sad idem jer se ne dozvoljavam da me itko udara, kad se smiris druzit cemo se"
6. Kad se smiri razgovaramo o tome STO je uzrokovalo takvu reakciju, sto je htio postici, alternativu tome sto je napravio itd.
Kazna bi bila da kad me udari ja kazem "e sad zato sto si me udario, nema crtica, citanja price ili sta god".
Dok recimo k'o sto je Ancica spomenula - ak udara sa stapom, u tom slucaju je prirodna posljedica da ce stap biti uklonjen.
Iako kao sto rece Seni, nekad je tesko povuci crtu izmedju granice i kazne...
A netko je pitao za alternativu..
Svakako je alternativa koristenje osobnog govora i JASNO izrazavanje misli i osjecaja - "ja" poruke:
Ja hocu /necu
Ja zelim / ne zelim
Ja volim / ne volim
Meni se svidja / ne svidja
itd.
I to recimo u sljedecem formatu - ovak izgleda "ja" recenica:
1. opisete ponasanje - "Kad ti....
2. kazete sto je posljedic - "desi se da...
3. opisete svoje osjecaje - " i to me cini ...
4. i kazete sto zelite da se promjeni - " i zato zelim da...."
Uzet cu primjer od azakaj (pls nemoj se ljutiti, fakat neznam kak ti to prezentiras) pa cu ga izreci u "ja" poruci
"Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja. Ne zelim da gledas crtice toliko dugo, mozes pola sata (ili kolko god vec) i nakon toga se igraj nesto drugo"Citiraj:
Onda mu ja lijepo objasnim da to nije ok, da ocito crtici na njega lose djeluju jer ga poticu na takvo ponasanje, i da ce ih morati manje gledati.
Jesper recimo kao alternativu kaznjavanju nudi:
1. strpljenje
2. ponavljanje
3. osobni autoritet
A osobni autoritet je definirao kao:
jasno i iskreno izrazavanje misli i osjecaja + neimanje griznje savjesti zbog toga
da primnjenjujemo kazne, uskratim joj npr. ogromnu loptu skakalicu na kojoj u zadnje vrijeme stoji i balansira i kad joj po stoti put velim da će pasti i razbiti glavu a ona ne posluša spremim loptu u ormar uz napomenu da će je dobiti tek drugi dan ali budeli opet stajala na njoj lopta ide u ormar.Citiraj:
primjenjujete kazne druge vrste, npr. uskracivanje necega, izdvajanje iz drustva i sl.
Nismo ni mi primjenjivali dok je bila tako mala jer je u to doba palila demagogija :mrgreen:Citiraj:
Mi ni to ne primjenjujemo. Mozda je H jos premala, ali ja sam u nacelu i protiv takvih stvari.
Ponekad i srećom sve rjeđe Sonja mora u sobu da se smiri i to kad nakon svih molbi i uvjeravanja plač postane histerično vrištanje, onda slijedi bacanje stvari i kao šećer na kraju se kao kokot zaljeće na mene ili tatu, čupa pljuje udara psuje... e tad ili ona ili ja moramo u sobu na smirivanje jer bi ju iskreno rečeno najradije odalamila.Citiraj:
Vec sam rekla, meni je to nepoznato. Nikad u mojoj obitelji ja ili moj brat nismo npr. bili poslani u sobu da se smirimo,
Ni mi ovakve slučajeve ne kažnjavamo jer se dogovorimo..obično nakon što ja velim idemo doma, slijedi cjenkanje pa je dogovor da se ide doma za 10-tak minuta. Ali ako u parku tuče, pljuje ili čupa djecu te sekunde ide doma na hlađenje.Citiraj:
ili nismo gledali crtice jer se iz parka nismo dali doma
Mislim da se po tom pitanju uglavnom slažemo, a i da većina sudionika topica ako i poseže za kaznama, to čini rijetko i nerado.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Evo, ja recimo ovo boldano ne bih pružila djetetu kao razlog broj jedan (možda kao sekundarni razlog). Radije bih objasnila zbog čega je grubo ponašanje neprihvatljivo, bila ja njemu prisutna ili ne, vidjela ga ja ili ne.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
To mi se čini dugoročnijim i kvalitetnijim objašnjenjem. Iako je lijepo da dijete nauči paziti na tuđe osjećaje, ipak treba znati da postoje za svaku nabranjenu-nepoželjnu stvar ili ponašanje posebni, jedinstveni razlozi zbog koje se ona ne radi.
Tako su radili moji roditelji i mislim da sam relativno rano naučila što se smije, što ne smije i zašto. A imala sam vršnjake koji su rezonirali ajmo sad napraviti __________ , jer mame nema, pa neće saznati i naljutiti se, što je zapravo sasvim logično i pametno zaključivanje ako su mamini osjećaji glavni razlog određene zabrane.
Nadam se da sam bila dovoljno precizna. :)
ma necu se ljutiti.
ne znam niti ja tocno kako formuliram, nije ovijek isto, ovisi o trenutnom nadahnucu.
Ali zapravo sam malko sumnjicava prema tim 'ja' porukama, odn. shvacam da su u nekim situacijama bas takve poruke prava i odgovarajuca akcija, ali nekad mi se cini da nisu sasvim iskrene.
Tu se moje razmisljanje prilicno poklapa sa Sanjinim i Zdenkinim.
Nije glavni problem u tome sto se meni ne svidja kad on lamace nogama i izvodi karate pokrete, nego je problem da, kad to radi npr. kraj sestrine glave, to ozbiljno nju ugrozava, i ja zelim da on to shvati. I da pazi da ju ne lupi zbog toga sto brine za nju, a ne zbog toga sto se meni tako hoce, a on voli raditi ono sto ja hocu (sad malo pretjerujem, zbog jaceg dojma :))
Dakle, moja poruka je prilicno 'ne-ja': mi ne mozemo tolerirati njegovo divljanje. ako se nakon gledanja crtica sam ne moze kontrolirati, onda znaci da gledanje crtica za njega nije dobro i da ga treba ograniciti (ovo ispricam djecjim jezikom i ne spominjem rijec 'kazna'). Time zapravo odgovornost prebacujem na njega.
Znam da ovo nije bas u juulovom duhu, ali meni se cini da je takav nacin, u ovoj specificnoj situaciji, odgovarajuci.
sanja pise brze od mene :)
ja bih se usmjerila na to da JA to smatram stetnim, za nju i nas odnos (jer postaje agresivna) - i uvijek bi ponudila alternativu u kojoj ja sudjelujem.Citiraj:
"Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja. Ne zelim da gledas crtice toliko dugo, mozes pola sata (ili kolko god vec) i nakon toga se igraj nesto drugo"
i onda se ona ljuti, i to je OK - mislim da je najteze izdrzati tu ljutnju...
kad pita zasto - je puno ne objasnjavam, kazem - ja to ne zelim, predugo je gledati tako dugo crtice, tvome tijelu je potreban zrak i skakanje, idemo van...
i ljuti se...
i neka se ljuti - to nije lose... i place - i to nije lose, iskaze svoje emocije
ja ju ne napustam, ja sam tu ako zeli i za mazenje i za pazenje...ali stojim pri svojoj odluci.
nekad se zali sto joj je svemir poslao takvu mamu :lol:
ako krene s tucnjavom i fizickom agresijom - tada se naljutim i kazem da me to boli i da takvo njeno ponasanje prema meni ne dopustam
time-out je moj - ja odem ako je meni previse, bojim se sama sebe.
nikad ne kaznjavamo s hranom, osobnim vremenom (tipa prica pred spavanje), nikad kazna nije duga (tjedan dana bez ovog - onog, nama je dosta i jedno jutro bez npr. tv-a), zapravo rijetko kaznjavamo...
J
Ali s više tipfelera. :lol:Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
ovo mi je isto smisleno (i takodjer spada u sivu zonu posljedice/kazne).Citiraj:
yaya prvotno napisa
tako nesto je i jedina 'kazna' koju je tonka do sad dozivjela - npr. uzme bocicu s vodom i zalijeva parket.
Upozorim: 'nemoj prolijevati vodu'
ona: prolijeva dalje i drsko gleda
ja: nemoj prolijevati vodu, uzet cu ti flasicu!
ona: prolijeva dalje
ja: uzimam flasicu i trudim se biti neumoljiva kao flower :mrgreen:
Citiraj:
Sanja prvotno napisa
:lol: A vidis meni recimo nikako naglasak nije na tom boldanom dijelu nego na ovom
Ili sta god vec receno tako da dijete razumije. Mozda nece skuziti sto znaci "grubo ponasanje".Citiraj:
Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja.
Poanta "ja" poruke je da bude ISKRENA i OTVORENA. Znaci da se jasno, otvoreno i iskreno govori o onome kako se ti osjecas, sto ti mislis itd.Citiraj:
Ali zapravo sam malko sumnjicava prema tim 'ja' porukama, odn. shvacam da su u nekim situacijama bas takve poruke prava i odgovarajuca akcija, ali nekad mi se cini da nisu sasvim iskrene.
Moje skromno misljenje je da dijete u toj dobi nije u stanju preuzeti tu odgovornost na sebe - jer je njemu ipak prioritet gledanje crtica i nije u stanju kuziti posljedice te radnje, a niti je (jos) u stanju sam sebe kontrolirati u necem sto jaaaako voli.Citiraj:
Dakle, moja poruka je prilicno 'ne-ja': mi ne mozemo tolerirati njegovo divljanje. ako se nakon gledanja crtica sam ne moze kontrolirati, onda znaci da gledanje crtica za njega nije dobro i da ga treba ograniciti (ovo ispricam djecjim jezikom i ne spominjem rijec 'kazna'). Time zapravo odgovornost prebacujem na njega.
Znam da ovo nije bas u juulovom duhu, ali meni se cini da je takav nacin, u ovoj specificnoj situaciji, odgovarajuci.
E upravo TO sam htjela reci!!! Al Flo to puno bolje zna verbalizirati :*Citiraj:
flower prvotno napisa
Flo potpisujem od a do z tvoj post :)
I meni, stvarno ima odličnih razmišljanja i argumenata. :naklon:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ovo je idealan primjer jer on ne udara, ali radi nešto drugo, ALICitiraj:
anchie76 prvotno napisa
ja napravim doslovno sve navedeno od 1-6 i kad izgovorim ovo pod 5 "sad idem" - on flipne i hiti se na pod i kreće predstava kakve bi se i grčki dramatičari posramili
nakon toga ga odvedem u sobu gdje on nakon najviše minutu počne "mamica ajmo se pomiriti" - dakle je kazna jer ga maknem u sobu, ali očito funkcionira jer dok mu pričam kad je histeričan on postaje sve gori :(
Uf, Anchie, ti i ja se nikako ne uspijevamo sporazumjeti. :)Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Boldala sam dio koji sam komentirala, boldan je zato što mi je lakše napisati "komentiram boldani dio", nego "komentiram dio od "to" do točke", a ne zato što je naglašen pri razgovoru s djetetom.
Naravno da je najvažnije djetetu reći što nije u redu, a tek zatim zašto.
U tome se slažemo.
Međutim, tvoj i moj zašto se razlikuju. Ja smatram da za zabranu svakog neppoželjnog ponašanja u svakoj pojedinoj situaciji treba dati što točnije, preciznije, iskrenije, otvorenije i situaciji prilagođenije razloge (naravno, istodobno i prilagođene dječjem jeziku), a ne stavljati sebe kao roditelja i svoje osjećaje u prvi plan te tjerati dijete da pronalazi načine ponašanja koji me neće povrijediti, rastužiti, razočarati ili razljutiti. Mislim da je to prevelika odgovornost za tako male ljude :) , pogađanje što mami ne bi moglo pasati, a što bi. I, ponavljam, ne garantira da dijete zaista neće ponoviti zabranjenu stvar, ali kad ga ti ne vidiš (pa te ne može rastužiti). Kad je objašnjenje prilagođeno svakoj pojedinoj situaciji, očekuje se da dijete poštuje dana pravila ponašanja bez obzira na to jesu li roditelji prisutni ili nisu.
Nego, samo da prokomentiram - već sad se bojim svoje nedosljednosti, naime, čitam ovaj topic i anchie nešto napiše i ja si mislim "uh, da, u pravu je", onda Sanja to opovrgne i ja si opet mislim "svakako, odlično je to uočila", onda opet anchie i tako... :lol:
Već sam u teoriji nedosljedna, kakve li ću biti u praksi...
Gle, meni ovo jednostavno nije poštivanje djeteta.Citiraj:
flower prvotno napisa
Od djeteta se pomoću "ja-poruke" traži da poštuje tvoju ljutnju i da napravi sve da do nje ne dođe, a kad se dijete ljuti, onda je to ok, samo neka se ljuti.
:?
Nije li poštenije (ali i napornije, naravno) svaki put iznova ući u bit problema i dati poseban, jedinstven, prilagođen razlog zbog čega se nešto ne smije, nego reći "to me ljuti"?
Ne uče li djeca na taj način da su mamini osjećaji svetinja, a njihovi nisu ni najmanje bitni? :?
Jako puno sam razmišljala o tome, zaista puno. Na kraju sam pročitala "Otrovne roditelje" i osvijestila svu potencijalnu opasnost tih "ja-poruka".
Par trikova...Citiraj:
ninochka prvotno napisa
kad se baci na pod nakon tocke 5, NEKA SE BACI! On je mali, i vrlo je frustriran, i nezna se nositi s tom frustracijom pa ju izbacuje tako da se baci na pod. Pusti ga da ga oluja prodje, ignoriraj ga... Smirit ce se sam, i onda tek mozete pricati o tome, i reci mu tipa "vidim da si bio jako ljut, i da si se bacio na pod. Mozda bi bilo bolje da tada napravis..... Ja kad sam ljuta napravim ..."
I nuzno je da se dijete smiri da bi poceli pricu, pricanje dok je on u afektu je samo doljevanje ulja na vatru.
Mislim kuzim sta hoces reci. I kod ja poruka je bitno objasniti zasto nesto treba biti tako kako treba.Citiraj:
sanja prvotno napisa
No mislim da se razilazimo u ovim osjecajima i radu neceg "zato sto je mama rekla". Ja to gledam ovako:
- na taj nacin dijete razumije zasto nesto nije ok
- dobije jasan feedback sto to sto radi cini drugim ljudima, i njega uci kako da otvoreno kaze kako se osjeca u svezi neceg u buducnosti
- i zadnje je to da smo mi djeci uzor, znaci mi smo ti po kojim oni kroje pravila za ostatak svijeta. I ako nesto mami nije ok = to onda vjerojatno generalno nije ok (barem kad su mali tako gledaju). Tako da ne mislim da ce to raditi kad roditelja nema - jer mu je jasno sto to stvara za posljedice.
I citala sam "otrovne roditelje", al nikako ne vidim da bi ovo moglo biti problematicno. Ja poruke nisu emotivno ucjenjivanje djeteta. Ja poruke su otvoreno objasnjavanje ponasanja, posljedica tog ponasanja, reakcija ljudi na to ponasanje i prijedlog alternative - BEZ napadanja druge osobe.
to shvacam. samo mi se cini da u nekim situacijama nije bitno kako se ja osjecam, ili bar to nije glavni razlog zbog kojeg bi dijete trebalo modificirati svoje ponasanje.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Znaci cak i ako ja iskreno kazem kako se osjecam, to u toj situaciji nje narocito bitno, pa sama takva rekacija nije iskrena, u smislu - odgovarajuca.
plus sve ono sto kaze sanja.
a sto se ovoga ticenisam bas sigurna. mozda se ne moze apsolutno kontrolirati (to od njega niti ne ocekujemo), ali moze se truditi, i to kod njega i uocavamo.Citiraj:
Moje skromno misljenje je da dijete u toj dobi nije u stanju preuzeti tu odgovornost na sebe - jer je njemu ipak prioritet gledanje crtica i nije u stanju kuziti posljedice te radnje, a niti je (jos) u stanju sam sebe kontrolirati u necem sto jaaaako voli.
Osim toga, mislim da na taj nacin postaje pomalo svjestan i toga da sve ono sto na TV-u gleda nije prihvatljivo kao obrazac ponasanja, da prema tomu treba zauzeti kriticki stav i sam odabrati sto je dobro a sto lose. Sestogodisnje glavice vec mogu svasta ukapirati :)
ovo se meni na forumu stalno dogadja...Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
jedino kad citam ovu 'a zakaj', s njom se gotovo uvijek slazem (ali ne bas uvijek) ;)
Ok, ako to ne zahtjeva promjenu ponasanja, onda bas i nema potrebe za izricanjem ja poruke, ne?Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Mislim, ima situacija kad odlucimo suradjivati s djetetom zato jer nam je to u tom trenu bitnije od ocuvanja vlastitog integriteta, a ima i situacija kad cuvamo integritet i ne pristajemo na suradnju, i tada dolaze na red ja poruke.
Ajme jesam se upetljala, tko je skuzio nek digne dva prsta :lol: :mrgreen:
Mislim da ne govorimo o istim stvarima. Nikako se ovdje ne radi o nepostivanju djeteta, nego o preuzimanju roditeljske odgovornosti nad situacijom (djete ne moze biti pred TV-om cijeli dan), sto stvara frustraciju kod djeteta (koje savrseno normalna i zdrava).Citiraj:
sanja prvotno napisa
Ne trazi se od djeteta "ja porukama" da postuje moju ljutnju i da sve napravi da do nje ne dodje :shock: (ovo "SVE napravi" mi je stvarno ono tesko). Ja porukama se djetetu objasnjava sto je zaribalo sto je to imalo za posljedice i sto bi moglo bolje drugi put napraviti - bez napadanja djeteta! Bez "ti " optuzujucih poruka. Dijete je kritizirano ali iz osobnog ugla, bez napada na njega. Znaci poanta je da se dijete ne osjeca napadnuto, a ne to da on mora svaki put suradjivati zato sto njegovo ponasanje meni cini da se osjecam tako i tako.
Pa gledaj, meni se čini da su djeca općenito gledano inteligentna i pametna, čim ti djetetu nešto ne dozvoliš ili ga ispravljaš, ono kuži da to nije ok, ne moraš baš naglasiti "ja se sad ljutim - ja sam tužna - ja sam razočarana". Naravno da to možeš reći, ali u nekoj daljnjoj raspravi (ako do nje dođe), ne kao argument broj jedan.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Mislim da individualnim pristupanjem problemu, a ne generaliziranjem i svođenjem na razinu "mama je ljuta" ne lišavam svoje dijete da u budućnosti bude sposobno izražavati svoje osjećaje.
Naravno da smo mi svojoj djeci svijet u malom, no, ponavljam, mislim da je dovoljno da kako mama kažeš da neko ponašanje nije poželjno i konkretno objasniš zašto. Kasnije, kao sekundarni, tercijarni ili kojiveć razlog možeš dodati i svoju ljutnju, ali mislim da ona nije toliko važna. Samo tvoje ispravljanje određenog ponašanja djetetu signalizira da ono nije poželjno, nije potrebno da dijete uz korekciju ponašanja (koja nije uvijek jednostavna) mora snositi teret udovoljavanja maminim osjećajima.
Konkretan primjer: "Svake subote izlaziš van i ostaješ do jutra, tlak mi je visok, strpat ćeš me u grob. Ostani ove subote doma."Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
ili
"Kad počneš markirati, ocjene ti postaju katastrofalne, a ja sam srčani bolesnik, dobit ću infarkt od tvog markiranja. Počni konačno ići redovno u školu i pisati zadaće".
i usporedi s
"Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja. Ne zelim da gledas crtice toliko dugo, mozes pola sata (ili kolko god vec) i nakon toga se igraj nesto drugo".
Koja je zapravo razlika? :?
Ne bi li umjesto "tlak mi je visok, strpat ćeš me u grob", "ja sam srčani bolesnik, dobit ću infarkt od tvog markiranja" ili "to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja" bilo bolje i produktivnije reći što konkretno nije u redu kad dijete ostaje do jutra vani, markira ili se grubo ponaša?
Ovo s "ne sviđa mi se" ili "tjeraš me u grob" (samo je razlika u stupnjevanju) mi se čini kao ready-made rješenje. :/
ljutnja je emocija - kao takva je prihvatljiva kao i svi prihvatljivi nacini iskazivanja ljutnje (neagresivni)Citiraj:
Gle, meni ovo jednostavno nije poštivanje djeteta.
Od djeteta se pomoću "ja-poruke" traži da poštuje tvoju ljutnju i da napravi sve da do nje ne dođe, a kad se dijete ljuti, onda je to ok, samo neka se ljuti.
ja od nje ne trazim nesto jer se ja ljutim, vec zato sto ja MISLIM (znam, jer imam vece iskustvo od nje i znam sto joj treba) a kazem da sam ljuta - na to imam pravo, reci kako se osjecam.
ne ocekujem da ona postuje moju ljutnju, nije stvar postivanja vec odgovornosti - za nju nije zdravo da gleda tv duze od...i da pritom gleda neko smece...
ja postujem nju, njene emocije ali ne odobravam njen izbor.
krivo smo se skuzile.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
mislim na situacije u kojima dijete treba modificirati svoje ponasanje, ali ne zato sto meni smeta kad se tuce, nego zato sto (gledano s neke univerzalne tocke gledista u svemiru, ako takva postoji) nije u redu da se tuce.
Ne samo na forumu nego i u zivotu....Mrzim zabetonirane stavove a svoje sam sklona korigovati.Ovdje sam nekako najbliza onom sto Sanja kaze, jer Viktor je jos mali i za eventualno kaznjavanje, ali i za "razgovaracemo kad se smiris...Nama jos uvijek pali odvlacenje paznje....Ili kad ne pali, prvo ide red frustracije, pa red nove aktivnosti...
No ja isto ne bih uvijek insistirala na JA porukama. Moja je mama mene bombardovala JA porukama i njenim osjecajima pa sam ja pola zivota provela smatrajuci se losom jer je "povrijedjujem"....Nije me napadala ona, ali sam zato napadala ja samu sebe. Islo je dotle da sam poslije njene smrti imala veliki problem da si dokazem da moje odgovornosti u tome nema.
(O tome da sam radila ono sto NJU ljuti i povrijedjuje, razocarava, rastuzuje....njoj iza ledja...ne treba posebno pricati)
Mislim da ne postoji univerzalan princip dakle primjenjiv na svako dijete. Ja bih definitivno ispala bolja osoba da me se vise kaznjavalo, a manje pricalo o tome kako se "ona osjeca zbog takvog i takvog mog ponasanja"
radim tristo stvari istovremeno...
mislim da sam i rekla da ja onu recenicu ne bih tako rekla...ako nisam, sad kazem.
rekla bih - Mislim da je sad dosta TV-a, molim te ugasi tv i reci mi sto zelis sad raditi - ici vani ili imas neku bolju ideju.
ako se ljuti...
ja objasnim - Smatram da nije dobro da gledas na tv te crtice u kojima se samo tucu i sl., mozda su ti zanimljivi ali oni nisu dobri. itd...
Kužim, ali kako joj pokazuješ da ju poštuješ?Citiraj:
flower prvotno napisa
Ja Fioni jednostavno kažem da nije dobro da dugo gleda televiziju, jer će ju boljeti glava i okice, a da za to vrijeme ima puno knjiga i igračaka koje će biti tužne ako ih ostavi dugo same. ;)
Funkcionira puno bolje nego "meni se ne sviđa što želiš gledati tri nastavka Pčelice Maje odjednom". :) Pritom ju ne opterećujem emocionalnim teretom poput svoje ljutnje, a ona sama je dovoljno pametna da kuži da odobravanje za dugo gledanje telke neće dobiti.
Odlična rasprava, žao mi je što moram ići. Svakako ću se vratiti vidjeti što ste napisale. :)
gdje je nastao krivi spoj????
ja poruka nije isto sto i uvjetovanje osjecajima.
iskazivanje osjecaja nije isto uvjetovanju osjecajima.
jedno s drugim nema veze.
Mogu se donekle sloziti. No ja sam misljenja da je vazno uciti dijete komunicirati na taj nacin, jer ono samo kroz te izrecene osjecaje uci povezivati kako ti osjecaji izgledaju.Citiraj:
Naravno da smo mi svojoj djeci svijet u malom, no, ponavljam, mislim da je dovoljno da kako mama kažeš da neko ponašanje nije poželjno i konkretno objasniš zašto. Kasnije, kao sekundarni, tercijarni ili kojiveć razlog možeš dodati i svoju ljutnju, ali mislim da ona nije toliko važna.
I druga stvar je, da li ti je ok izreci pohvalu kroz "ja poruku"? (to je isto naj nacin izricanja pohvale, jer dijete tocno zna sto je dobro napravilo), naravno bez zadnje tocke (sto treba promijeniti).
I nikako, ali nikako mi nisu NITI slicne one izjave:
Meni tu nije niti razlika u stupnjevanju.Citiraj:
Ovo s "ne sviđa mi se" ili "tjeraš me u grob" (samo je razlika u stupnjevanju)
Ne svidja mi se (MENI) - izrazavas ono sto mislis (nista ne govoris o drugoj osobi!)
(TI) me tjeras u grob - krajnje optuzujuca poruka, koja OGROMNU odgovornost prebacuje na drugu osobu
I opet se u potpunosti slazem s Flo. Opet je uspjesno ubola u bit (sto meni ocigledno ne ide :mrgreen: )
Citiraj:
flower prvotno napisa
Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Key words...
flower....ti si godine zivota provela profesionalno se usavrsavajuci da razlikujes ja poruke i emocionalni teret. Imaj na umu da vecina zena nije. Mislim da moze biti veoma riskantno amaterski se baviti necim sto vrhunski profesionalci preporuce u knjizi.....Odgoj je nesto sto radimo po defaultu no to je istovremeno i nauka....Mislim....bas se moze uprskati. Srecom, ne operiramo kosti sake po defaultu....sta bi sve tu bilo...