Kate, moja sućut.
I moj tata je umro iznenada, evo sad ima 14 godina a kao da je bilo jučer. Mama se ni dan danas nije oporavila, meni je jako dugo trebalo, dugo sam nosila crninu jednostavno sam bila otupila u svom sivilu, nisam nigdje izlazila i baš kako cure rekoše kad su tješitelji otišli ostali smo mi - mama brat i ja i pitali se kako sad i kako dalje. Evo grlo mi se steže dok ovo pišem, moj tata nije doživio svoje unučiće, mlad je bio, 53 godine ali uvijek je u našim srcima i svim sjećanjima. Na groblje idem jako često, jednostavno ga moram posjetiti. Eh težak je život, sve se preokrene u trenu, moja tata je uvijek bio jak i zdrav, veseo, tako optimističnu osobu mislim da nisam srela u životu. I eto, dogodi se...
Za mog tatu u mom srcu :heart:
