Printable View
nastavak priče...
od silnog skakanja po trbuhu i babice koja je bebu kako kaže mm doslovno vukla van za glavu ispostavilo se da su mojoj bebi oštetili vratni mišić koji sada krvari iznutra i moramo na terapije. i desno stopalo koje ide prema unutra.
dođe mi da odem i da ja nekome zavrnem vratom...
na svu sreću, sve je dobro završilo,. Podsjeća me na moj prvi porod u Zagrebu 2000. Dvje godine nakon toga sam imala paničan strah da ne zatrudnim, baš zbog poroda. Drugo dijete sam rodila u Varaždinu i imala sam prekrsan porod o kojem često razmišljam sa toplinom oko srca. Tebi želim i da tvoj slijedeći bude predivan!
pročitala sam i rasplakala se
Ti si naša Zimnica, pa znam za vrat i nožicu :taps:
To je strašno i dobro da si napisala, da se nikad ne ponovi nikome
Ja osobno nemam takvo iskustvo, naprotiv i zbog toga poludim kad ovako što čujem :evil:
ne mogu vjerovati da nisu htjeli učiniti ništa
Nisi ti kriva :* ni tvoje tijelo ni beba, nego niz postupaka koji su doveli do takvog stanja...
Šaljem vam puse tješilice i da što prije zaboraviš :* :love:
draga misice :*
moja je prica jako slicna tvojoj po horor elementima, isto sam odbila drip, a u pocetku i amniotomiju, isto su me j*** s time 'htjeli ste prirodni porod, pa evo vam'. u radjaoni sam provela 20 sati, od trenutka kad su trudovi poceli ici na pet minuta do poroda je proslo 28 sati.
ukratko, zadnjih se petnaest minuta poroda ne sjecam, dosla sam k sebi tek kad je maleni zaplakao. (inace, izvlacili su ga na vakuum.) jos sam u dilemi da li da pisem svoju pricu s poroda ili ne, u svakom slucaju, molim te posalji mi na pp u kojoj si bolnici bila (iako imam dojam da smo bile u istoj) i kod kojeg doktora...
mišice :( :love:
drzim ti fige da razrijesis ovu veliku traumu i drugi porod dozivis potpuno, potpuno drugacije.
gdje si rodila? ako ne zelis na forumu, molim te na pp.
znam da je ovo sve sad iza tebe, ali jesi li razmisljala o tuzbi? ili barem da napises pismo ravnatelju bolnice, sefu rodilista i lijecnicima?
nije mi uopće problem reć da sam rodila u vinogradskoj. ni njih nije bilo sram, i nikog neće biti sram ako moja beba ostane invalid.
misliš da imam temelja za makar kakvu prosvjednu notu??nekako kako vrijeme prolazi ja si umišljam da je to normalno a da sam ja preosjetljiva. namem pojma...kaj se treba potpisati??
ovako i ja razmišljam, što sam ti već napisala na topicu o položaju spavanja bebeCitiraj:
Felix prvotno napisa
naravno da imas temelja. puno. za poslati kritiku ravnatelju, predstojniku rodilista i lijecniku - sigurno. moozda se zamisle, moozda iduci put, u slicnoj situaciji, se sjete tebe, i postupe drugacije. sansa je mala, ali ako tako mozes pomoci nekoj zeni - treba pokusati. ja bih :)
Ja baš nisam sigurna da ih možeš samo tak tužit. Moja susjeda je rodila veliku bebu, a ona je dosta niska i sitne građe. Nakon dugo vremena doktori su zaključili da se ne može porodit prirodno i poslali je na carski. Ali prekasno. Bebu su izvadili i mislili su da je sve ok i da je zdrava. A danas curica ima 6 godina, zgodna je, pametna, visoka i lijepo građena, duštvena - a ne može govoriti zbag oštećenja na mozgu. Možeš mislit koja tuga za roditelje, a nemaju koga tužiti. Nemreš im ništ.
A pogotovo im nemreš ak nema težih oštećenja kod bebe.
zasto ih ne bi mogla tuziti?
to sto nam pravna drzava ne radi kako bi trebala, je sasvim druga stvar.
najgore od svega bi bilo kad bi svi razmisljali na nacin 'nema smisla da ista ucinim, ionako su zasticeni kao licki medvjedi, ne mogu im nista, pa necu ni uciniti nista'. ako tako razmisljamo, takve stvari ce se ponavljati i nitko se nece opterecivati oko toga.
Mišice, jako mi je žao što si prošla kroz ovakvo iskustvo, ježila sam se od muke dok sam čitala... :(
Iskreno ti želim da poželiš biti mama još jednom djetetu, uskoro... da zaboraviš... :love:
nadam se da ćeš jednog dana podarit svijetu još jednog malog anđela koji će na svijet doći u humanijim uvjetima.
:* tebi i malom anđelu...ne zaboravimo i MM...jako hrabro!
hvala svima na podršci :* svima od nas 3
evo i mis smo dobili pikicu 5u1, i sad samo doma i mijenjam joj obloge na mjestu di su je piknuli. vi koji ste cijepili bebe sta ste preventivno stavili cepic u guzu ili tek kad se digla temp.?
ups..na krivu temu sam postavila pitanje...ipak sam previse na forumu :lol:
draga, dragi put u auto i pravac rijeka. nikakvo žaljenje i strah! sa mnom je u sobi na babinju, u rijeci, bila trećerotka što je 16 sati rađala curku od 4,5 kg - žive su, zdrave i vesele, a cura veli da će se vratiti i ponoviti priču za godinu- dvije.
jako mi je žao što se nisi i sama sjetila otići negdje drugdje, kad si vidjela kakvi su. ljubi sveg anđela!! i vjeruj u sebe te ne dozvoli da te zlo pokosi!!
ps: sorry na malim slovima, tipkam jednom rukom (znamo zašto, ne?! :mrgreen: ).
žao mi je... :cry:
čestitam na prisebnosti nakon poroda!
ponašanje osoblja - da bog da im se vratilo i to s lihvarskim kamatama!!!!
Mišice,žao mi je da si tako prošla.
Kod mene je bila slična situacija,ali ja sam prije odlaska u rodilište znala da nosim veliku bebu i ja sam to cijelo vrijeme doktorima ponavljala.Namučila sam se,ne želim se ni prisjetiti opet svega,uglavnom nakon "samo" 6 i pol sati mučenja napravljen mi je carski i moja curica se rodila,hvala Bogu neozlijeđena,jedino što,navodno nije odmah zaplakala,al to pripisuju omamljenosti od lijekova.Uglavnom,ni sada nakon skoro 7 godina ja se ne mogu osloboditi tog straha.Strašno želim još barem jedno dijete,ali kad se sjetim tih trauma,bojim se da ništa od toga,a biološki sat mi otkucava.
Tako da te u potpunosti razumijem i podržavam tvoju tužbu ili što li ćeš već poduzeti,ali svakako poduzmi.
Lijep pozdrav tebi,suprugu i tvojoj maloj srećici kojoj od srca želim da se oporavi što prije. :love:
Svaka čast! I kad ovako nešto pročitam pitam se pitate li se i vi zašto bismo šutjele o imenima onih koji tako ružno izigravaju bogove i prave se kao da smo niža vrsta jer smo im samo još jedna u nizu, jer nas promatraju kao komade ormara na traci i slično! I mi smo obrazovanja sličnog njihovu, i oni trebaju nas kad-tad, i oni uđu u trgovinu i očekuju osmijeh i uslužnost od žene koju su možda tako nehumano porodili. Ja bih najradije urlala n sav glas o njima! Uf al sam sad ljuta!
Citiraj:
betty boop prvotno napisa
Citiraj:
mladi i zgodni dr i kaže da će prokinut vodenjak da ubrza. Ok može.
trebamo novu parolu: ne dam vodenjak Mad
makar kako bili mladi i zgodni
strašno sam ljuta dok čitam ovakve stvari, bol se zaboravi ali ovo ne "Nažalost, mnogi doktori si dopuštaju da izigravaju bogove, a naša tijela ne mogu se prilagoditi njihovim proračunavanjima i kalupima u koje nas sve pokušavaju staviti.", ja ne mogu zaboraviti.Citiraj:
nesposobna?! Confused
ne dušo , nije ovo bilo do tebe
pa oni stari dr. je čeprka di nije smio, tvoje tijelo nije bilo spremno , ne znam šta je napravija da ti izbaci sluzavi čep, tko će ga znati Confused
rađala si ležeći Sad
a onaj tko je gleda na UZV treba ponovo u školu, UZV može faliti +/- 400g, nikako kilogram Sad
o skakanju na trbuh - GROZNO, pa mogli su bebu povrijediti Confused
zar si ti kriva za tu ekipu nehumanih, bezosjećajnih zombija?
Definitivno trebaš hitno tražiti preslike dokumentacije, bez spomena razloga (imaš pravo na to po Zakonu o zaštiti prava pacijenta, a razlog ne navodi da ne sakriju i ne "pogube" dokumente). Tvoj porod nije bio niti P od prirodnog, prvo što ti je dr. čeprkao i pokrenuo porod dok tijelo nije bilo spremno, do prokidanja vodenjaka što nije niti malo usporavajuća stvar.
Hvala dragom Bogu i pameti (i Rodi), što sam odbila sve ove stvari na drugom porodu kad sam rađala isto tako veliku bebu, i bila nagovarana na indkukcije i pačanja u porod tko zna kakve sve vrste. Moje tijelo se pripremalo danima na porod (i prenijela sam), a sam porod je od prvih laganih trudića trajao 24h. Beba je bila 4550 gr.
I nije stvar u tome da nemaju pojma, nego bezobrazno i okrutno ne žele imati pojma, pa makar posljedica te ravnodušnosti bile i posljedice po zdravlje bebe i majke.
Traži za početak dokumentaciju!
zapravo kad citam tvoju pricu s poroda sjetim se svoje i pitam se da li bi sve bilo drugacije da sam nesto donijela babicama prije poroda...isto tako bih zabranila lezeci/polulezeci, odnosno, "skoljkasti" (ako me razumijete, s nogama pritisnutim uz stomak) porod jer je to neprirodan nacin za radjanje!!!! treba vise energije za tiskanje u takvom polozaju nego, recimo, čućeći koji je puno, barem po mojem misljenju, prirodniji jer dijete tako lakse izlazi van (logicniji je)....
Moj prvi porod je vrlo sličan tvom,osim što je induciran.Beba procjenjena na 4 kg,rodio se sa 4780 g,55 cm,opseg glave 39 cm.Dugo nakon toga sam sanjala kako rađam,bila u nekom čudnom psihičkom stanju.No,i to je prošlo,a moj anđeo je na svoj treći rođendan poželio bracu - i nakon godinu dana ga i dobio!Bilo me strah u drugoj trudnoći,intenzivno sam razmišljala o carskom,a na kraju sam rodila za sat i pol prekrasnog dečkića od 4,5 kg!Vjerujem da će takav biti i tvoj drugi porod.
Ajme, mišice, strašno. Tebe je to jako pogodilo. Nadam se da ne misliš ozbiljno da ne misliš imati djece samo zbog poroda. Baš zato što ti je bilo tako, moraš vjerovati da će drugi put biti kako treba. Sva sreća u svemu tome da si ti bila informirana i da si vjerovala sama sebi. A maleni je presladak. :heart:
mišice draga i sve ostale curke, moj porod je bio pred 8 godina 1. i bio je vrlo sličan tvome. malo sam se i nasmijala tvojoj priči jer me je u nekim djelovima, kao kada si rodila, podsjetio na mene, prvo rekla- hvala bogu gotovo je - tako sam i ja komentirala. imala sam velike traume od svega toga, i 8 godina nisam jednim povećim dijelom baš zbog toga pomišljala na 2. trudnoću. sada sam ponovno trudna 23 tjedna i vjeruj mi ISUSE ponovno su me počele hvatati paranoje, strah i psihički sam skroz u klincu samo kada se sjetim prvog puta. pokušavam se smiriti ali mi to jako teško ide. nadam se samo da ću ovaj put imati više sreće, a tebi želim od srca da te mamom nazove još puno djece.
Mišice, mislila sam da me to više ne boli, ali eto tvoja priča probudila je ljutnju koja ipak još negdje leži tu u meni. Mada je prošlo već tri godine još uvijek jako,jako boli.Prošla sam nešto slično kao , moje priče nema na forumu jer je prestašna i želim to zaboraviti. Uglavnom rodila sam vaginalno bez epi bebu od 5 400 kg. Sam porod je bio kratak jer je isao relativno onako kako sam ja htjela( bila sam kuci do samog kraja, u boksu sam sve skupa bila 35 min.) Osim što sam ja dole bila sva izrezana i puna ogromnih hematoma i sto godinu dana nisam spavala od užasnih bolova u zdjelici, moj sumi je imao napuknutu kljucnu kost, cijela desna strana hipotona, na kisiku , difuzno lividan,.... SAMO CU RECI DA JE MOJ VELIKI MIŠIĆ PRVI MJESEC SVOGA ŽIVOTA DOSLOVNO SAMO STENJAO OD BOLI.Ono sto sam ti ustvari htjela poruciti je to da jednostavno probas zaboraviti, jer tko su oni da tako djeluju na naše živote. Vjerojatno nas je još puno sa slišnim i istim iskustvima. Važno je da su nam djeca dobro, da puno papaju i rastu i dalje tako kako su i počela.Šaljem ti jednu veliku pusu da prebrodiš ovaj gorki početak. Puno ljubi i mazi svoju malu veliku bebu jer to je sve što joj treba.
Hvala vam cure na riječima podrške :heart: . Vidim da nisam jedina to prošla, i daje mi snagu kad vidim da se žene sa sličnim iskustvom odlučuju i na drugo dijete. Valjda ću i ja jednog dana imati hrabrosti za to... :*
žao mi je što si morala proći kroz takvo nešto :love:
:cry: je, divno je biti mama, ali ovo je bilo strašno.
Vjerujem da je sada već bolje, ali ako i nije, želim ti od :heart: što brži oporavak! :love:
Mislim da stav prisutnog osoblja strahovito utjece na to kako zena dozivljava porod. Ja sam rodila malu bebu, otvaranje je proslo brzo i lako, ali je onda izgon trajao tri sata jer se nije spustala. Taj dio mi je bio jaako bolan i prestrasan. Na kraju sam rodila na krevetu s podignutim uzglavljem, a isla sam do Graza da ne rodim tako. Ali nemam traume s poroda jer znam da je zastekalo moje tijelo, da je moja primalja pokusala svasta da mi pomogne i da mi je predlagala dosta polozaja (uspravnih, u kadi) da mi pomogne, a ovo na krevetu je bilo vec na kraju.
Ali nada mnom nije vrseno nikakvo nasilje, nista nije radeno na silu i bez objasnjenja i mog pristanka i niti jednom nisam sanjala svoj porod niti mi je to trauma.
Tek sada shvacam do kraja da je ono sto cini razliku u mom dozivljaju poroda moja primalja, jer moj porod nije bio kakav sam ocekivala da ce biti.
Misice, sretno s tuzbom ili bilo cime sto ces poduzeti. :*
draga moja svaka ti čast ... :heart:
Mišice, potpuno te razumijem. Ja sam nakon prve traume ulozila svu energiju i volju da drugi porod bude bolji...samo sto sam ponovo rodila u istoj bolnici, i bilo je jos gore. Sad mi je zao sto nisam dala koliko god para, samo da sam isla negdje drugdje, far far away roditi.
Misice to je grozno iskustvo,sva sam se najezila ali se ne predaj. :heart: