Printable View
Petrova bolnica, trudnička ambulanta.
Uvaženi dr B. : Dušo, skidaj gaće!
Nakon pregleda: idi dolje napravi ultrazvuk.
Nisam znala gdje je to "dolje" pa sam ga pitala a gdje , kaže on: pa ne valjda u guzicu. Naravno, sestre su se odvalile od smijeha, a ja sam se osjećala tako jadno i poniženo.
Rekla bih da je to pokusaj umanjivanja snage i vaznosti zene u tom trenutku. Zena u trudovima ima ogromnu moc jer daje zivot. Nikako ju ne bih nazvala bespomocnom. I cini mi se da bas taj osjecaj da imaju pred sobom nesto vece od sebe, "tjera" osoblje da pokusaju umanjiti vaznost i snagu rodilje razgovorom u trecem licu o prisutnoj osobi, obracanju bez trunke postovanja, vrijedjanju i ponizavanju...Citiraj:
Meni se čini da taj "ti" simbolizira stav da ne moramo poštovati slabije od sebe. A žena u trudovima je prilično bespomoćna i neminovno ovisna o njihovoj pomoći, bili postupcima, bilo riječima. Većina verbaliziranja sa rodiljom ima jedan uvredljivi, patronizirajući ton koji si ti isti ljudi (bilo liječnici, bilo sestre ) ne bi dozvolili u dodiru s tim istim ženama ni u kojoj drugoj situaciji i ni na kojem drugom mjestu. Pitanje je zašto misle da im je to dozvoljeno u toku poroda.
Baš sam si duuugooo razmišljala što bih napisala na ovaj topic. A imam stvarno puno toga napisati.
No, moram reći da upravo zbog toga što mi nitko ništa nije rekao, niti me umirio, savjetovao i sl...ispalo je baš onako kako sam napisala u svojoj priči. :mrgreen:
..najiskrenije, plače mi se dok ovo čitam
meni je porod bio ok što se tiče odnosa osoblja prema meni jer je MM bio sa mnom cijelo vrijeme i kad ovo pročitam i razmislim, to je navažnija stvar koju je za mene ikada napravio
..u jednoj tako patrijarhalnoj sredini, ako nema nekakve muške glave, onda je valjda dozvoljeno ponašati se prema ženama kao prema životinjama
i ti komentari, 'kad si se jebala onda ti je bilo fino, a sad..', pa to ne mogu vjerovati da si netko dozvoljava tako nešto govoriti
ne mogu reći ni da su prema meni bili preljubazni, da su me hrabrili ili mi se obraćali kad bi nešto trebalo napraviti (mladi doktor mi je došao probušti vodenjak, a da mi NIŠTA nije rekao, kao da sam ja neka stvar koja nije sposobna shvatiti što se događa), ali da bi me netko tako grubo VRIJEĐAO, e pa to je zbilja previše
i da..ne znam koji bi to opravdani razlog trebao biti za očeve da ne prisustvuju porodu?
gadi mu se krv, nelagodno mu je..?
ni meni nije baš bilo kao da idem na piknik
Jel tu spada i porod carskim :mrgreen: ?
Ako da, evo mojih iskustava:
Na cuvanju trudnoce su super, tamo sam provela 1 dan i 1 noc. Nemam primjedbi.
Porod carskim: svi su bili ljubazni, puni podrske...Sve mogu samo pohvaliti.
Ali odjela babinjaca: strava. Neljubazne, bezobrazne sestre...Pomoc kod dojenja: 0 bodova
Daedi, naravno da spada.
I sama kazes da su nakon poroda carskim prema tebi bili neljubazni i bezobrazni, nisu ti dali nikakvu pomoc oko dojenja...
brane :( tako sam se rasplakala citajuc tvoju pricu :cry:
:heart: :heart:
ja sam u šoku od ovih priča
nikada mi se nitko nije obratio sa "ti" niti sa tako nepristojnim i bezobraznim tonom ili riječima
doktor prije svakog pregleda mi je rekao: oprostite, ali ovo će malo boljeti
sestre (kada sam prvi put stisnula krivo): samo se koncentrirajte, sad će biti bolje, u drugom stisku mi je samo stavila ruku na trbuh i rekla da snagom mišića probam pomaknuti njenu ruku i ivan je bio vani a one su navijale: Bravo dušo, super ti ide, odlično ste to napravila, mamma evo vašeg sina,
na babinjačama su sestre bile korektne, mogle su biti malo toplije ali nisu bile ni bezobrazne
ne znam da li ovdje spada i dio prije poroda,točnije dva dana prije,ali imam potrebu to podijeliti s vama..riječ je o mojoj drugoj trudnoći kada sam provela par dana na odjelu s trudnicama.Poslije vizite mi doktor kaže neka dođem na pregled..jedva se penjem na stol(bol u trtici,slomila sam ju prije koju godinu),a glavna sestra mi govori - dajte molim vas požurite,teška ste,stol nam se savija..
imala sam 92 kg i bila sam ih svjesna itekako.
ja sam to shvatila humoristično,žena mi je zapravo uljepšala dan,iako znam mnoge koje ne bi to tako shvatile
Pa iako ne bi htjela strašiti sadašnje i buduće trudnice najgori je riječki "dr" Sindik,nažalost sve najgore o dotičnom, a o njegovim gnjusnim ispadima,ma bolje se i ne prisjećati.....
Moj prvi porod je ostao u lijepom sjećanju.Dobila sam sve iako mislim da nije bilo potrebe,svi su bili ok i tada 99 muž je bio sa mnom jako dugo poslije i prije poroda-nije bila gužva pa su nam dozvolili da se bolje upoznamo sa malenom
Drugi porod je bio super.rezana sam ali nisu me stigli niti ukopčat na ctg niti dati drip.Uvjeravale su me sestre da neću još rodit ali su se iznenadile kad je sve odjednom krenulo a ja sam im cijelo vrijeme tupila da ću rodit,da sam i prvi put rodila s trudovima i znam kako ide ali nitko nije bio neljubazan.
Treći porod-došla sam u rađaonu i odmah rekla što želim a što ne-naravno,ako nebude komplikacija i bilo je kako sam htjela.
Ja stvarno nemam niti jedan prigovor na osoblje bolnice ali sam se u sobama od cimerica naslušala svega.
Moja iskustva su pozitivna ali mislim da je to bio izdvojeni slučaj tj. da je malo dobrih iskustava i svaka čast na ideji jer trebalo bi se poraditi na ponašanju osoblja i tretmanu prema ženama.
Žao mi je svih onih žena koje su loše prošle ali nadamo se boljem.
Kod poroda s Lindom mi je ostalo u sjećanju da me babica pitala kako će se zvati beba i, nakon što sam joj rekla da će biti Linda, cijelo vrijeme me hrabrila spominjući njezino ime "Vidim joj kosicu, Linda ima crnu kosicu!", "Ajde, Lindice, pomozi mami"... to mi je baš bilo slatko. :heart:
Najgore što su mi rekli kod drugog poroda, nakon sati i sati tiskanja (s Lindom sam imala 3 sata trudove izgona, ne pitajte kako je to moguće!), bilo je "Tako ne bi ni miša istisnula." Nakon te rečenice mi je stvarno došlo da odustanem.
A dok me šivao nakon prvog poroda (na živo, jer je bio uvjeren da mi epiduralna još djeluje, ali NIJE, a nije mi vjerovao) doktor mi se zaprijetio da otprilike ovim riječima: "Ženo, prestani se micati! Do sad te nije ništa boljelo, pa trpi malo, inače ću te krivo zašiti!" :evil:
:heart: :love:Citiraj:
litala prvotno napisa
nemas zasto draga...sve je to debelo iza mene...
a da sam ih išla tužiti radi bilo čega...to je moja riječ protiv njihove...
to mi je bila samo jedna dobra lekcija u životu, nešto što me još više osnažilo
sad imam dva anđela i iskreno se nadam da više neću morati u tu kuću strave i užasa...drugi porod mi je bio relativno ok...onesvijestila sam se pa se ničeg ne sjećam inaće ko zna šta bi i tu bilo...
Hmmm... stvarno svakakvih grozota ima, ja sam imala sreće, nitko mi se nije obraćao s "ti", naprotiv, bili su vrlo pristojni. Sad si mislim, je li to zato što sam rađala "po vezi" :mrgreen: ili zato što je bila nedjelja i prazno rodilište (i rukometna utakmica, pa su me dobar dio dana ignorirali).
Sjećam se samo komentara sestre pri kraju "doktore, ne znam što ćemo, ona uopće ne tiska" (naravno da me to jako ohrabrilo, mo'š misliti, imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti i nestati iz cijele priče).
I izjava pri šivanju da imam "nizak prag boli". tridesetri, ista bolnica ;)
Ali u usporedbi s ovdje pročitanim, mislim da se stvarno nemam na što žaliti.
Rodila sam u riječkom rodilištu i sveukupno imam stvarno dobro iskustvo baš zahvaljujući primaljama (Barbara i Andrea hvala :heart: ), bodrile su me, podržavale u nastojanju da imam prirodni porod, sve su mi unaprijed govorile šta će raditi i zašto.
Ali zato je doktor bio jaaaako neljubazan i grub....htio me se šta prije riješiti. Nisam htjela drip pa mi je rekao "mislite na svoje dijete, a ne samo na sebe" :evil:
Sva sreća da ga nije bilo previše u rađaoni pa smo to mi cure izvele same....bez dripa :mrgreen:
Ja sa svog poroda imam podijeljena iskustva,najviše me smetalo to što mi ispočetka nitko nije govorio što mi rade,a ja sam očito bila nedovoljno informirana.Nažalost Rode sam otkrila tek kasnije.
Npr.-dali su mi drip,a da mi nitko prije toga ni riječ nije rekao i to pet minuta nakon što sam došla u rađaonu,a sve je išlo sasvim ok. i prije toga.Došla sam 4 cm.otvorena,sa podnošljivim trudovima i ne kužim čemu to požurivanje dripom.
-Bila sam okrenuta na lijevi bok i svako malo bi doktor došao "pročačkati" po meni,bolno,i isto sve bez riječi.Jednom je došao,samo mi rekao da se okrenem i probušio mi vodenjak.?Okrenuo se i otišao,a ja ostala sama i u šoku.
No,na sreću kasnije je u smjenu došla jedna predivna babica,zbog koje ipak na svoj porod mogu gledati s pozitivnije strane.Nije radila nikakva čuda,i da,obraćala mi se sa ti,ali je u njenom "ti" bilo tako puno ljudskosti i topline.Često je dolazila samo da me pita kako sam,pogladila bi me po ruci i rekla mi"možeš ti to".Kod izgona mi je govorila"do sad si bila super,hajde još samo malo i vidjet ćeš svoju bebicu.Tiskaš za svoje dijete".Ma uglavnom,definitivno najbolja osoba s kojom sam došla u kontakt u bolnici.
Kasnije,u sobi sestre za bebe su bile koma.Jedna mi je donijela Luku na spavanju,naravno nisam mu uspjela ugurati cicu.Pitala me da zašto ne jede.Ja joj kažem da neće jer spava.Primila ga je za glavu i doslovno nabila na cicu,jadničak se probudio,rasplakao i primio cicu,što je ona slavodobitno popratila riječima"Eto mama vidite da hoće,tak se to radi,joj pa kak ga mislite doma hraniti?
Rekla sam samo "Sigurno ne tako",a ona meni"Od toga nebu ništa!"
Kad čitam sve ovo moj mi se porod čini sasvim ok. Ako izuzmemo činjenicu da me nitko nije tretirao kao osobu nego kao objekt, da mi sestra nije htjela doći kad god sam je zvala iz boksa, da je izgon bio bez da su me obavijestili (doktor nalegao na stomak) i da sam onda satima ležala na hodniku jer nije bilo mjesta u sobi. Šivanje je bilo ok, relativno brzo i bezbolno uz puno šale i smijeha.
Moj porod je uglavnom lijepo iskustvo, ALI....
Pri ulasku u rađaonu neka grozna sestra koja se izvikala na mene prije nego sam legla na stol. Bio je blizu kraj smjene, pa je ona "malo" bila živčana. Na svu sreću, nakon toga više ju nisam vidjela.
Jedan doktor mi je bio super (da je barem svaki doktor takav), ali drugi katastrofa. Bila su dvojica jer je taman bila smjena (onaj dobri iz prve smjene). Došao drugi i htio je ići na večeru, pa je s vrata pogledao samo i rekao "dajte joj glukozu, nećemo valjda čekati još jedan trud" (a bio je potreban još zaista jedan trud). "Famozna" glukoza je počela djelovati brže nego je on mislio i onda odjednom uzeo škare i cap (rutinska epi). Naravno, nije mi ništa rekao da mi treba epiziotomija. A dobri doktor ga je samo u čudu pogledao, u stilu "pa zašto epi?".
Nakon poroda sam čekala da me sašiju skoro pola sata (objašnjenje: "vas tri ste rodile jedna za drugom u razmaku od nekoliko minuta, pa vas tim redom moramo i šivati", ja sam bila treća po redu, a šivala je samo jedna doktorica, pa di su bili drugi doktori - ah, da, večerali su). Noge su mi utrnule, rana se počela hladiti, nisam znala kako bi se namjestila. I kad me doktorica počela šivati, počela je vikati i psovati (onako više kao za sebe, ali ja sam sve čula). I zvala babicu (koja je isto bila super) da pita što se dogodilo i zašto je rez takav kakav je i tko me rezao. I babica objasni da me uopće nije trebalo rezati, da je trebalo pričekati još možda minutu i sve bi bilo ok, vjerojatno ne bi ni pukla. Ali, došao je taj doktor i onako me usput rezao. Onda su mi se njih dvije ispričavale što me boli i hrabrile me da šivanje neće trajati još dugo.
Rezultat, nisam mogla sjediti dva tjedna, a ožiljak osjećam i danas (2,5 godine nakon poroda).
.... da nije bilo te glupe epi, porod bi mi bio super.
Kad sam dobila užasan poriv za tiskanjem pitala sam babicu smijem li tiskati ili moram još disati. A ona onako nonšalantno, "pa tiskajte". Ja počela tiskati, a ona odšeće iz boxa. Vrati se nakon nekog vremena, baci pogled s vrata i kaže "ma kaj, pa vi vičete, uopće ne tiskate! Ajde sad malo dišite." Počnem disati, ona kaže da nije dobro, kaže mi kako da dišem i ode. Onda dođe druga babica, sad ona kaže da nije dobro i pokaže mi drugi način. Ne znam više kak trebam disati, jedna veli jedno, druga drugo. Pa mi opet vele neka tiskam. Ja tiskam, ali viče da nije dobro, da kak ja to tiskam, da se uopće ne trudim. :roll: Na kraju je zakolutala očima i pozvala doktoricu da mi nalegne na trbuh pa da to zgotovimo. Tako je onda i bilo. E da, i meni su poslije govorile kak su one sve obavile umjesto mene.
Ali sve u svemu, rado se sjećam poroda. :)
mozda ovo i nije direktno vezano uz porod, ali ulazi u izjave medicinskog osoblja u rodilistu.
dakle, dodje meni dva dana nakon poroda jedna od sestara i kaze: "super, danas izgledate bolje. jucer ste mi izgledali kao les kojeg su zakopali i onda otkopali nakon tjedan dana".
meni je to bilo simpaticno, tim vise sto je poslije ona rekla da i sama sebi ponekad tako izgleda... ali da me je bila pucala ppd, vjerojatno mi to ne bi bilo bas tak slatko cuti.
Prvi porod : Strava! Dodem u bolnicu i prvo doktorica kad me vidi pocne mahat glavom jer sam ka balun , puna vode . Prilikom prvog pregleda izjavi da ona ne cuje dijete! Bilo bi bolje da me odma ubila , ali ajde kazem ja da ga cujem . E onda u redu! Otvorena sam 7 prstiju i kazu za pola sata gotovo. Ipak me briju i klistiraju. Stave me u box i odu. Svako malo su dolazile sestre nestrpljive da rodim jer im treba mista. Lezeci polozaj mi nikako ne odgovara i molim sestru da mi dozvoli ustati se. Ma sta meni pada na pamet, pa da ubijem dite i ako jos jednom to samo spomenem vezat ce me za krevet. Kako beba nece vani prikljuce me na drip jer nije istina sto se prica i to ne boli nista vise od drugih trudova. A ono boooliii! I tako jos 7, 5 sati. Naravno svako malo su mi sestre napominjale da cu jos roditi zadnja . U jednom trenutku ulaze u box dvije sestre i doktorica i jednostavno izjave: Amo mi sad rodit! ma ko ovdi rada!?! Iscrpljena i sva mokra od znoja tiskam pokusavajuci izgurat to dijete, ali vec sam na rubu snaga. Nakon par pokusaja pocne mi se crnit pred ocima, prosaptam ne mogu i dok sam padala u crnilo cujem sestru kako vice : sta radis glupaco ubit ces dite! Probudila sam se ni sama nemam pojma koliko posli, sama, pokrivena lancunom u mokroj spavacici , a igla mi je jos bila u ruci. Nikog da pitam da li mi je dite zivo i sto sam rodila. Pocela sam se tresti od straha i hladnoce kad je dosla doktorica zasiti me , rodila sam musko i zivo je!! Odveli su me na odjel i ostavili onako krvavu i mokru nasred hodnika jer u sobama nije bilo mista. Po hodniku paradiraju ljudi koji su dosli po zene, sestre , doktori a ja nemam snage ni pocrveniti . Napokon dobijem krevet u sobi i odmah zaspem. dode sestre i budi me i vodi u wc. Odjednom panika, nesto mi vice i poteze me prema sobi. Pogledam niz noge, stojim u lokvi krvi. Odma su me nafilovali raznim inekcijama, pregledi jer su sumljali da je posteljica ostala unutra. Konacno mi popodne donesu sina,modroljubicasto napaceno dijete, ali odmah sav bol i jad prode, jer je ziv i moj. A taj put sam bila zdrava trudnica.
Drugi porod: Bolujem od hipertireoze i trebala sam prije termina biti u bolnici da naprave pretrage , ali nisam stigla jer je moja kcer odlucila 20 dana ranije doci na svijet. Dodem usred noci u bolnicu , nigdje nikog. Primi me sestra , spoji na ctg i nakon nekog vremena izjavi mozete vi kuci. Za svu srecu naide doktor , pregleda me , naredi brijanje jer sam otvorena 8-9 prstiju. Presvucem se ja u spavacicu , sestra ispunjava formulare, poslozim joj na stol cilu povjest bolesti i ljekove koje uzimam. Na stola se pojavi famozni papir koji zele da potpisem , njih oslobada svih odgovornosti jer sam ja pristala na.... Prazna crta! Objasnim sestri da joj ne namjeravam potpisat nikakav prazan papir , uostalom na drip ne pristajem , a ako bas bude neophodan carski pa moze! Trazim da to bude i napisano na papiru , ali njoj odmah zvoni na uzbunu. Ne mozete vi to tako , sta vi mislite. Ude doktor i ona mu se pozali, ali pametan covik kaze : pa ne mogu je ja natirat da potpise , njena volja, sta sad! Kad je izasao sestra opet o potpisu , popustim , nazvrljam na papiru da ne pristajem na drip , carski ako bude nuzno i potpisem. Konacno sam u boxu , lezim i obecavam samoj sebi da imam sve vrime ovog svita . Sama sam , nikog ni u radaoni ni u predradaoni , ali isto ni sestara ni doktora. Uhvatim jednu u prolazu i zamolim da mi doda iz torbe vodu. pristaje , ali ne zna otvorit kufer pa mi daju jednu plasticnu casu. Naravno moralo je i to proci s komentarima o kuferu jer ko je vidija nosit stvari u njima kad postoje obicne borse s patentom. Odlaze ,za svu srecu jer nisam imala snage jos se sa njima bavit. Najvecu ljubaznost dozivjela sam od cistacice. Dok je cistila pod oko mene uputila mi je par ljubaznih rijeci i kriomice donjela jos jednu casu vode. Bilo mi je to ko melem na ranu. Bolovi sve jaci i odjednom komesanje , ozivila radaona, ali samo zato jer je smjena dosla . Bacili su pogled na mene i posli piti kavu. Jasno sam osjetila miris i vidila ih kroz staklo. Osjecam nesto nije u redu , noge mi se nekntrolirano tresu i zovem sestru. Kazem joj da ne osjecam noge i da se tresu kod truda , a ona meni da to nije nista i ode. Sad je vec doslo do nagona za tiskanje i ponovo zovem sestru, dolazi nevoljko , pogleda i ode. Vratila se za par minuta s doktorom i kolegicom. Traze od mene da privucem noge i uhvatim se za bedra. Glupavo ih gledam i kazem da ne mogu jer ne osjecam donji dio tijela. Kako ne mozete, necete, potrudite se! Nakon par bezuspjenih pokusaja i mog povika ne mogu odustanu. Pa necemo se valjda sad svadat? Kao da je meni do svade, nemam ni vremena ni snage. Postave mi noge na drzace i nakon par tiskanja olaksanje. Rodila sam kcer, odmah je zaplakala i onako mokru i klisku stavili su na mene! Nema ljepseg osjecaja ,sad i ja znam sto znaci roditi. Kad su je uredili donese mi je sestra na podoj , ali odbijem jer nisam sigurna smijem li. To je trebao oderediti pedijatar. Odvedu me u sobu i ponovo donesu moju princezu , ali ponovo je vratim jer se doktor jos nije izjasnio. Napokon mi je donesu na podoj jer je odobreno. Sestre u sobi su krasne, imamo bebe u sobi .. Treci dan dode jedna doktorica u sobu , pravac kod mene i pita : A zasto vi dojite, ko vam je dozvolio? Sok! Suze navrle same od sebe! Ponovo pregled djeteta, mojih nalaza i ustanove da ih famozni doktor njie do kraja procitao. Posto sam imala operaciju stitnjace trebala sam uzimati eutyrox, ali kao netipicni slucaj ostala sam u hipertireozi i pila propiltiuracil. Suze, samo suze.Doktorica zove splitsko i zagrebacko( ?) rodiliste za konzultacije i odluka je da sad nastavim dojiti , ali moramo svakih mjesec dana napravit pretrage da se vidi utjecu li ljekovi na bebu. Povrh svega doticni doktor ude sutradan ko furija u sobu i izdere se na mene. Kako ja mogu tvrdit da je on posla dijete na dojenje, pa zato jer je on bio dezuran i jedini doktor u smjeni. U svemu tome sestre na odjelu i dr.Pavic bile su ko andeli, smirivali me , davali podrsku dojenju, svaku moju molbu za razgovorem realizirali, odgovarali na milijun pitanja I zato im VELIKA HVALA! :love:
Petrova prije 9 dana:
Idemo, mama! Pokakaj se! Bravo, mama! Još malo! I u 3 truda, rodio se Roko! :zaljubljen:
1.porod bio je sa dripom,rodila sam za 3 sata,popucala na sve strane + epiz. doktor me šivao više od pola sata,svi su bili jako ljubazni
2.porod rodila prirodno za sat vremena,imala dva šava,bili su ljubazni ali iako mi je to bio drugi porod nisu mi vjerovali kad sam im rekla da ću roditi za par minuta,pa je nastala panika kad je počeo izgon jer doktor nije ni rukavice bio stavio.Srećom brzo su se pribrali.
kad uspoređujem ta dva poroda mislim da je prvi bio daleko teži i posljedice su se osjećale puno duže,ali bez obzira na sve doktori i osoblje su oba puta bili o.k. i nadam se da ću ih opet posjetiti,jer ruku na srce to je jedini put da idem u bolnicu sretna jer znam da cu se kuci vratiti sa nečim prekrasnim i nezamijenjivim.
Meni je bilo strasno kako se sestra odnosila prema meni.Usla u boks,nakon tri sata je dosla,uzela posteljinu ,podigla i rekla"Ma vidite koliko ste vi isporkali ,ne mogu ja svaki cas mjenjati".Ginekolozi su me pregledavali,mjenjali se jer je porod ipak trajao 24 sata.Proslo je vec dosta sati da se mucin,dali mi drip,istekao i jos nista,kako sam bila na izmaku snaga pocela sam plakati i molila ih da mi pomognu jer vise nisam imala snage.U jednom trenutku je usla u boks"Sta ti mislis,kad si mogla se j....,mozes i roditi",doleti i pleska.Ostala sam sokirana i posramljena.Jos sam neko vrijeme bila sama u boksu sa nenormalnim trudovima dok nije dosao sef ginekologije,pitao bas tu sestru od kada sam tu i kada je vidio da od prvih trudova proslo 26 sati,poceo se derati na osoblje.Donijeli su vakum,obukli se kao da ce mi raditi operaciju,zamolio me da ako imam snage za jos par trudova,da ce izvuci bebicu.Skupila i tu snagu,dvojica me pritisla na stomak i od treceg puta sam rodila pomocu vakuma.Cestitao mi sto sam uspjela roditi,bijesno je pozvao sestru sa strane i o vise ga nisam vidjela.Doktor koji je dosao me sivati,predstavio se i cijelo vrijeme me nasmijavao.Kada sam dosla u sobu,bila je jedna prekrasna sestra koja me oprala,pokazala kako cu dojiti i rekla ako mi ne bude dobro da je slobodno pozovem.Sutredan mi je pedijatrica jako lijepo pristupila,govorila je o pregledu bebice.Sve u svemu da te jedne sestre nije bilo,bolje bih se osjecala,ovako sam se osjecala grozno.Svaki put kada je ulazila u moj boks toliko je bila neljubazna,svaki put me dotukla.
1.porod....došla u ponoć s puknutim vodenjakom. Sestra na prijemu u Petrovoj: Vi ne spadate ovamo, ali ste hitan slučaj pa vaa moramo primiti (uz gadljivu facu). Muža otperjala kroz vrata van da se nismo stigli ni pozdraviti. Ja u totalnom šoku, plakala narednih sat vremena jer su mi rekli i da je mob. zabranjen i sve tako. NO,dolaskom u rađaonu sve se mijenja jer je mojginić nazvao i rekao par riječi za mene pa su svi bili ljubazni (tj.ono što bi trebalo biti pod normalno). Što se tiče dr. Blajića, on mi ne bio prisutan na porodu (20 sati kasnije) i kasnije na vizitama i on je poznat po svojim maštovitim izjavama, ali mislim da mu se to ne uzima za zlo, bar ja nisam. Nisu te njegove izjave zlonamjerne, čak iobraćanje sa "ti", "dušo" i sl nisam doživjela kao neko ponižavanje, valjda zbog načina kako to kaže.
Inače, da mi se netko pokuša obratiti ponižavajuće sa ti i izjave tipa: kad si TO radila, nije te boljelo, mislim da bih mu uzvratila nešto kao: Kad ti nisi bio tamo dok sam TO radila, nećeš biti ni na porodu! :mrgreen:
2.porod.... uglavnom ok jer je opet preporuka mog ginića učlinila svoje.... Jedino mi je bilo strašno što me babica požurivala u izgonu jer da ću ugušiti dijete. Nisam više imala snage za tiskanje pa me to uplašilo. (I dan dans nisam na čisto kakva je situacija s time-kad postaje kritično)Doduše, i kad sam se ustala protegnuti (sat-dva prije poroda), babica i dokica su taman prolazile pored boksa kad sam se vraćala na krevet. Odmah su se uspaničarile i rekle: Što to radite!!!! Sjedite bebi na glavi!!!! :shock: E tad ih stvarno nisam uzela za ozbiljno....
ja uglavnom imam pozitivna iskustva s poroda.
Sve kaj me zanimalo sam pitala i dobila odgovor, nitko nije bio bahat, drzak ili da me omalovažavao. MM je bio sa mnom, pa mi je i to davalo dodatnu snagu i u neku ruku mi je i bio "zaleđe" jer je i sam sudjelovao u tim mojim (našim) trenucima...
"Samo" su me 2 stvari zasmetale:
1) je da su mi dali drip bez pitanja da li ja to hoću.
2) "đipanje" po trbuhu pri samom izgonu (to mi je u biti najgore)
Kaj se dojenja tiče isto imam pozitivna iskustva. Kad si kod Stanojevića nema toga što se ne može!
Neki dan u besplatnom primjerku 24 sata bilo ovo na naslovnoj veeeeelikim slovima, ispod tekst o odnosu liječnika i sestara prema rodiljama.Citiraj:
mamaniki25 prvotno napisa
Citiraj:
Idemo, mama! Pokakaj se!
čovjek ne zna bi li :cry: ili :evil:Citiraj:
... u 3 truda, rodio se...
ako je tog nekoga tko je to vikao/la majka "pokakala", ja sam svoje dijete, bogme, rodila.
i takvi, koji takve izraze izgovaraju u najljepšim trenucima naših života... nisu ni zaslužili ništa drugo doli da budu - posrani!
fuj!
:lol: mislim, to mi je bila prva reakcija na tvoj odgovor, ali je zapravo užasno...
osoblje prisutno kod mojeg poroda je bilo tak...ni vrit ni mimo, još da nisu razgovarale o meni kao da me nema rekla da su bile korektne, ali...'ne tiska dosta','ne otvara se dobro','daj joj to i to..'pa kakvo je to ponašanje!?
a na kraju su me pohvalile kak me nisu čule za vrijeme čitavog poroda. nije mi to bog zna što značilo. nisam imala potrebu za vrištanjem i deranjem. da jesam, bogme bi me čule..
ja imam samo prijedlog da svaka od vas u svojoj priči napiše u kojoj bolnici ste rodile i imena doktora i babica....neovisno o dobrim ili lošim iskustvima...zapravo, ako su loša iskustva, pogotovo , da napišete, nek se zna.