Printable View
Draga, nema smisla da sada raspravljamo koliko je kome teško u životu...
Svoju životnu priču nemam ovdje volje ni snage prepričavat da bi se netko uvjerio da je i meni teško
Naravno da su nam svima životi različiti. Samo sam htjela reći da to ne bi smjelo imati veze s djecom. Djeca nisu kriva što npr. nemamo posao koji bi željeli ili što smo se rastali ili što nemamo više vremena za sebe...
Ako ćeš nekog kriviti, krivi život...
o čemu ti??Citiraj:
Imga prvotno napisa
jesam ja krivila djecu za nešto??
jesi ti falila temu ili što?? :? :? :? :?
Ja sam iz ovog stekla taj dojam...Citiraj:
M&T prvotno napisa
A da sam temu zaboravila, jesam! I na tome se ispričavam:
NE! po guzi
Imga možeš ti steći dojam koji hoćeš ali ne zaključuj javno nešto što nije istina :coffee:
i dobro da si nas posjetila koja je tema :klap:
Bome se ovdje dobro praši (ne po guzi ali barem po tipkovnici).
Ono što meni ide na živce to su mame koje su savršene, savršene u svemu pa i na riječima. Ja nisam niti to mogu biti. Svoje dijete ne namjeravam tući, nisu mene ni moji roditelji. Odgajali su me riječima i svojim primjerom. Nazovite vi to kako hoćete, ali bilo koja mama koja je željela svoje dijete i dozvala ga u život, učinit će sve za njega.
Ja danas jedva gledam koliko mi se spava jer noćas sam imala šihtu nosanja od 2 do 4 ujutro. Ljuta sam bila jutros na sebe, na nju, na cijeli svijet, kao što rekoh nisam savršena, ali kad mi se moje zlato nasmije svojim krezubim osmijehom prođe me mrzovolja iako umor ostaje, ali se nekako da izdržati.
odgovori na pitanja od 1 do 10 su: DA (osim na 7, jer nemam drugo i treće dijete - ali nemam ni muža).Citiraj:
M&T prvotno napisa
odgovor na dodatak je DA.
da li se žrtvujem? NE
p.s. na temelju čega ZNAŠ da ja neću iskreno odgovarati??? :x na temelju pretpostavke da ja nešto "branim"? jel ti to mene etiketiraš kao lažljivicu?
na temelju čega kažeš da ono što imga kaže nije istina?
daj malo preispitaj sebe i svoje stavove.
i da, reagirat ću svaki put kad vidim da netko tuče dijete. mahat ću lecima i zakonom, i koristiti sve svoje verbalne sposobnosti.
isto tako ću žaliti ljude koji se "žrtvuju" za svoju djecu...
ovo ti sve potpisujem... ali pitam: kog vraga se družimo (ovdje i na drugim mjestima) - ako ne želimo naučiti nešto jedna od druge???? svaka nova stvar koju naučimo - čini nas boljima.Citiraj:
Ana i mamino zlato prvotno napisa
odoh nešto prigristi... ni ja nisam noćas spavala (nemam šihtu :mrgreen: ), ali moja kćer je bila raspoložena za razgovor :? :coffee: .
idem nešto prigrist... nije dobro tipkat na prazan želudac... ;)
Potpisujem.Citiraj:
Ana i mamino zlato prvotno napisa
Znam dreknut kad me se niti nakon 100000 puta ne zarezuje ni 5%.
Znam poludit i plakat od muke.
Znam ne spavat noćima zbog L. 40 temp. i povraćanja i proljeva pa poslije bauljat po stanu i kuhat dva ručka i prat tri mašine veša i još uvijek skidat tu istu temp., a još moram testove ispravit... Pa mrko gledam i mrmljam sebi u bradu...
Ali isto tako znam da mi lupanje po guzi baš ništa neće pomoć.
I petljam se u tuđe živote samo kad vidim da netko mlati svoje dijete...
A za ovo prije ... narogušila sam se kad sam vidjela riječ 'žrtvovanje' pa malo prošvikala ... semantika... (tu mi fali jedan luuudi smajlić u luđačkoj košulji)
Ne znam što mi bi, a inače se ne volim svađat...
Ah,sve više žalim za onim prošlim vremenima.
Sve je bilo puno jednostavnije.
Danas se ljudi previše petljaju u tuđe živote.
Logično je da (bar na ovom forumu) sve mi volimo svoju djecu beskrajno i ne vidim razlog da se vode ovako ružni razgovori.
Dobro znamo što znači zlostavljati dijete i sigurna sam da ovdje to nitko ne radi.
I ja mrzim kad mi se netko petlja u nešto što nije vidio od početka do kraja.
Ne možemo djetetu dozvoliti da radi neke stvari koje smatramo da nisu dopustive.
Ako poviknem vani na njih iz meni opravdanih razloga ,ne želim slušati neku nepoznatu,opterećenu babu (koja me ne poznaje)kako trebam odgajati djecu.
Djeca su mi sretna i vesela,ali im ne dozvoljavam da se hiću po podu u dućanima,bježe na cestu...i slično.
Stvarno ih ne tučem,ali u iznimnim situacijama,moram reagirati oštrije,inače me ne shvaćaju ozbiljno.
Na nekakvo ozbiljno zlostavljanje bi i ja reagirala,ali ljudi, ne petljajte se u neke banalne stvari.
Ona je vukla dijete za rukav-velika stvar...tko zna šta se u cijeloj toj priči događalo prethodno.
Od kada sam (konačno) postala majka život mi se promijenio iz temelja.Nisam ni prije,a pogotovo ne sada ikada imala osjećaj da se za ikoga žrtvujem u životu.Prošla sam i još uvijek prolazim svašta u životu,ali unatoč svim nedaćama,bolestima i svim mogućim i nemogućim iskušenjima ja i moj (ne)vjenčani suprug dišemo i izgaramo od silne ljubavi za našu Reu i nikad,baš nikad u životu ni on,ni ja nismo spomenuli,a ni pomislili na tu riječ.žrtvovanje.Evo baš sad pitam mog mužića,kaj on misli i on kaže da žrtva nikako nije probdjeti noć ili odreći se parfema ili novih cipela,on kaže da je to NORMALNO,a sa time se apsolutno i ja slažem.Dakle,normalno je i podrazumijeva se da ako imaš dijete da ćeš mu kupiti cipele,a sebi ne(ak nemaš love za oboje)normalno je da pomogneš djetetu kad je bolesno i probdiješ noć kraj djeteta,a ne da odeš spat ko vreća,a klinac nek se snalazi,normalno je otići s djetetom u park,a ne na trač partiju sa frendicama.....
Prema tome,mislim da su neki na ovom forumu definitivno pobrkali lončiće,bez da zabadam u ičije živote i da ikome govorim kaj da radi u životu.Moram,opet se složiti sa Sorciere,žena zbilja zrelo zbori,ali mislim da i razumijem zašto;godine donose i zrelost,pa možda zato i ja nju kužim,a neke forumašice(pretpostavljam daleko mlađe)ne.
Bez namjere da ikoga uvrijedim,lijep pozdrav svima :love:
:heart:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
i meni je nekak ta koncepcija s žrtvovanjem bljak, nekad je moja mama znala imati ispade te vrste, sitnice, ali ipak stvari koje su me iznimno živcirale, npr. ide raditi kolač, a da je nitko ništa nije tražio, zakopa se u suđe i cijelo popodne provede u kuhinji i onda kuka da je to sve zbog nas i da se ona tu žrtvuje, a mi ono..nezahvalni valjda?
nije to dobro, osjećati kako su ti vlastita djeca žrtva i kako ti otimaju od usta i vlastitog komoditeta
ja svoju kćer ne osjećam kao financijski teret iako, ruku na srce, kad smo samo platili tetu čuvalicu i bebe-ribe otišlo je svaki mjesec 3000 kuna u startu..e pa sad, možeš se ufurati tako da računaš što si sve sebi mogla kupiti za te novce, ali ja i MM nikada to nismo gledali na taj način
ono što mi je najviše nekako bilo 'narušeno' s dolaskom djeteta je bio moj komoditet i slobodno vrijeme..ali, kako ona raste i to se mijenja na bolje
eto, jučer smo išle u kazalište lutaka pa popodne na bazen..ja i moja mala kćer..bilo nam je super, koliko je ona uživala toliko je i meni bilo baš lijepo
bila sam preumorna od prijašnjeg tjedna, rado bi se bila našla s frendicama na kavi u miru i odspavala koji sat popodne, pa sam svejedno cijeli dan hopsala i izmišljala di ćemo da njoj bude zabavno..na kraju sam se i sama dobro zabavila
mislim, jesu djeca zahtjevna, ali nisu baš takav horor da se sastavlja lista od deset točaka sa 'zakinućima'
a što se tiče ne po guzi, jednom sam je s plišanim zekom u polušali po guzici kad se ustala s kahlice i čeprkala po dupetu uz uzvik 'oj, šta radiš?'
toliko se gorko rasplakala uz optužbe da je tučem da sam joj se nakraju ispričavala da sam se samo šalila i da ju je zeko
ima drugih načina discipliniranja, al treba imat konjske živce :mrgreen:
meni riječ žrtva ima totalno negativan prizvuk, kao da je to nešto što netko radi prek kujca bez imalo volje. a i zato da bi to kasnije mogo drugima trljat na nos.
sve što radim za svoju malu jest zato što ju volim i zato što to želim raditi. da ne želim i radim to prek volje, onda bi to bila žrtva.
to je bar moj pogled... tak da zaista ne smatram da se imalo žrtvujem.
ajmo otvorit temu tko se žrtvuje za djecu?? ovdje smo zacatali topic :mrgreen:
M&T, jesi li priredila kabanicu za taj drugi topic? Kako stvari stoje... bi'ćeš oprana :lol: :*
jesam, evo i maramice za obrisat suze...već plačem :lol: :lol: :lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
meni zrtva ne predstavlja samo po sebi nesto negativno (dobro, mozda malo prepateticno, ali...).
zrtvujes se kad napravis nesto tesko ili podneses nesto neugodno zbog osobe koju volis. Svojevoljno.
Prema tome, ja se pokoji put zrtvujem radi svoje djece. Ne pada mi na pamet trljati im to u nos, znala sam sto me ceka, ali valjda mi se to broji ko neko dobro djelo?
Ja sam jaaako mlađa forumašica, i sve kužim ;) Možda to i nema veze s godinama, svatko ima svoj stav. Ja se obožavam "žrtvovati" za svog malog anđela ;)Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Cure najte se ljutit jedna na drugu :love:
Nema mi gore nego kad starci vele "sve smo u životu radili zbog vas". Moš mislit! Radili su jer su vrijedni i obiteljski ljudi, koji su htjeli za svoju djecu i za sebe osigurati dom. Tako i mi želimo osigurati za svoju djecu i za svoje du.. što ugodniji život. Pa kad kažu "sve će ostat vama" ja kažem ok, ali tada mi neće trebati, treba mi sada, ajde kad ste sve radili za nas dajte mi kuću a vi odite u podstanare da ne moram ja :roll: Onaj koji je neradnik po prirodi neće stvorit ništa ni za svoju djece niti za sebe.
A svoju Ninu sam si rodila zbog sebe, jer sam joj željela pružiti bezuvjetnu ljubav a zbog te ljubavi pustiti ću ju od sebe kad dođe vrijeme, nema tu govora o nekoj žrtvi :roll: baš me živcira kad to starci tako postavljaju
A što se tiće tučenja djece i ja sam protiv! Moja duša bi naprosto uvenula da istučem svoju Ninu. Jedna anegdotica od jučer: sjedimo na krevetu i ona će svojim plastičnim mobitelom na mene :/ a ja neznajući što bih dva puta ju lupim po guzi a ona udri u plač kao da sam ju istukla ne znam kak :lol:
Nije li ovo:
1.
2.Citiraj:
anima prvotno napisa
kontradikcija?!Citiraj:
anima prvotno napisa
Možda se tako čini na prvi pogled, ali meni dva puta lupiti po guzi jednom godišnje NIJE tučenje djece :roll: pa rekli vi što hoćete!
Nadam se da NIKAD NIKAD neću izgubiti živce da ju nalupam, jer kako sam rekla, duša bi mi uvenula i onda nekog zamolila da sad lijepo mene izlema da isperem savjest :mrgreen:
Nije li naslov teme "ne po guzi" ?
ma hajde pa zar je bitno jel je tučeš svako jutro za dobar dan ili je onako lupneš 2 puta godišnje da ne propustiš tu kvotu :shock: :shock:Citiraj:
anima prvotno napisa
tuča je tuča, bez obzira koliko to često bilo :cry:
ok, ako je to isto sljedeći put ću ju izmlatit, ja onda izjavljujem - tučem svoje dijete :roll: Dajte, molim vas :roll:
M&T fakat ne vjerujem ovo što si napisala :shock:Citiraj:
M&T prvotno napisa
Ima mnogo ljudi koji bi mnogo toga zrtvovali samo da mogu imati dijete pa je bas zanimljivo kako neki upravo zbog djece zsrtvuju puno.
Uostalom potpisujem Sorci oko zrtvovanja.
Onima koji su svjedoci premlacivanja djece bih samo porucila da bi bilo pohvalno i dobro takve stvari prijaviti. Dapoace, ja to smatrat svojom duznoscu ma sto neki mislili o tome. To nije petljanje u neciji zivot u smislu zabadanja nosa, nego odgovorno ponasanje odrasle osobe a u cilju zastite djetete kojem su prava pogazena spomenutim ponasanjem.
Tebi je smiješno što je reagirala plačem? :?Citiraj:
anima prvotno napisa
Možda nije boljelo fizički, ali ju je u svakom slučaju boljelo poniženje i to od osobe koju voli najviše na svijetu. Razmisli malo o tome.
Ne! po guzi je Ne! po guzi. Ja tu ne filozofiram. Imam stav da nema isprike za mene i zato nema sanse da se djete klopi malo ili puno.
I zamolba M&T - ja znam i shvacam da postoje roditelji koji se tako kao ti osjecaju, ja se ne zelim uopce petljati u tvoj nacin razmisljanja. Niti cu osudjivati sto se zrtvujes niti ista slicno. To je tvoja stvar i ne tice me se uopce.
Ali zaista bi bilo korektno da ako vec ne zelis sebi priznati onda barem toleriraj da ima i nas koji ni u jednom momentu ne dozivljavamo da se zrtvujemo za svoje dijete i nemoj nas ismijavati jer to jednostavno nije pristojno.
Možda je ova diskusija oko žrtvovanja ipak više jezične prirode. Možda je ono o čemu M&T govori u stvari odricanje. Ja mislim da roditeljstvo podrazumijeva puno odricanja, koliko god to odricanje bilo dobrovoljno, drago, svjesno, otvorena srca, nesebično...Činjenica je da ima puno stvari koje bih ja rado radila, a ne radim ih jer imam djecu. Pa iako je to meni ok i ne očekujem nikakav "povrat ulaganja" od svoje djece, ne sramim se reći da postoje stvari kojih sam se odrekla radi njih. Na primjer, mužu i meni baš fali vremena da budemo sami i uživamo jedno u drugome kao nekada. Vjerojatno bismo to mogli i češće sebi priuštiti, ali istovremeno želimo više biti i sa svojom djecom i mislimo da to njima i treba. Svjesno i rado se odričemo vremena za nas dvoje kako bismo to vrijeme proveli s njima. Uživamo u njima, ali vrijeme za nas dvoje i dalje fali i taj manjak osijećamo, koliko kod bili sretni s djecom i zbog djece.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
A ne po guzi je ne po guzi. Tiwi, zaista je vrijedno čitati što ti misliš o toj temi.
Ma mogli bi o manjku vremena pricati :) ali to cool i to je normalno, mi se znamo tako zagriliti i saputati a on se igra s auticem metar od nas i smjeska se a nas dvoje jednostavno rastemo iznutra od ljubavi. Nema tu zrtve kaj ne?!
a možda nije niti žrtvovanje, niti odricanje nego davanje....
koliko god mi pričale o jezičnim razlikama dijete te razlike sigurno ne razumije. Ukoliko kraj njega i ispred njega roditelj komentira da se za dijete žrtvuje dijete to upravo tako i razumije i osjeća.
Pa žrtva i nije riječ koju bih ja upotrijebila. Trebalo mi je nekoliko godina i da si priznam naglas da postoji odricanje. Prije sam imala osjećaj da je bogohulno tako nešto i pomisliti (ima li neki sinomim za "bogohulno" koji ne uključuje Boga?).
To nikad ne radim. Ne komentiram to ni s drugima, tu se nema što komentirati.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Ovo mi se isto čini jezičnom razlikom.Citiraj:
anima prvotno napisa
Naravno da nije svaki udarac po guzi zlostavljanje i izmlaćivanje. Ali jest čin nasilja prema djetetu. Jest povreda dostojanstva, a to je važno ako se slažemo da je dostojanstvo djeteta važno.
Anima, kako bi se ti osjećala da tebe netko, misleći da je to za tvoje dobro i iz odgojnih razloga, dva puta udari, onak lagano, bilo gdje po tijelu? Možda poniženo? Iako zapravo nebi boljelo...Tako se vjerojatno osjećalo i tvoje dijete; pretpostavljam da nije plakala od bola nego od poniženja
ajd što ste napali ženu?? nismo svi savršeno pametni....nismo svi isti...i ja sam sve donedavno kontala da je ok malo "obrsat prašinu s pelene!...i da mi je netko reko da sam zlostavljač :nope: ...mislim, stvarno...edukacija...polagano...i evo sad kontam što znači po guzi...a uvik sam tako misila...i prije 10godina....i svašata sam još mislila...i evo hvala Bogu...mnogo korisnog saznah na ovom forumu...a za ono prije? valjda me je trebalo prijavit!! :lol:
Ja ne bježim od činjenice da olovku treba nazvati "olovkom" i odricanje "odricanjem". Nekome je odricanje žrtva, a nekome davanje.
Nevjerojatno mi je da se automatski termin "žrtva" povezuje s nabijanjem značenja istoga djetetu na nos.
Ako i postoji odricanje, žrtva ili davanje, nije neminovno isto spočitavati nekome niti komentirati s negativnim prizvukom, zar ne?
To je jednostavno tako jer su stvari radi lakšeg sporazumjevanja posložene tako: ako djetetu pružaš nauštrb sebe bilo što, to se zove odricanje u korist, zar ne?
Pjesnik bi to možda nazvao "ljubav", npr., što ne znači da bi apsolutno bio u pravu.
AdioMare, točno tako!
Tiwi ja ne ismijavam nikoga, možda si nešto krivo shvatila..samo komentiram i diskutiram..
ja pričam upravo o ovome što su napisale Vertex i AdioMare, samo sam nespretno posložila i obrazložila pojedine riječi...ali to je upravo ono što sam mislila napisati :*
hoćete sad i njih ispljucati kao mene, pa će pojedinci opet pisati da ja ismijavam i vrijeđam :roll:
Luna - vjerojatno si u pravu i razmislit ću o tome. Ali i ja se osjećam kao idiot kad me čupa, hoće me lupit i sl..stvarno ne znam što da radim i kako da joj objasnim, probam ja ali uzalud vam trud svirači. Ne znam koliko je djelovalo ovo brisanje prašine s guze ali ne mogu obećati da to više neću učiniti. Ja sam kao dijete bila isto tučena od mame i to jako, zamjeram joj samo što je to bilo tako jako a da nas je koji put klepnula razumila bih da je to bila neka odgojna metoda. Stvarno ne želim od svog djeteta napraviti nedgojeno derište i u hodu rješavam te stvari... Voljela bih stvarno čuti koja to majka nikad nije udarila dijete(malo ili jako) i kakvo je takvo dijete, i kako joj je to samo uspjelo???
anima, pa ima nas jako puno.Citiraj:
Voljela bih stvarno čuti koja to majka nikad nije udarila dijete(malo ili jako) i kakvo je takvo dijete, i kako joj je to samo uspjelo???
zara će sad 4 godine i ja je nikada nisam udarila. općenito mi to sasvim dobro uspjeva :D , iako sam imala do sada 2 ili 3 "pomračenja uma" u kojima sam ju žarko željela doslovce izdevetati (najvjerojatnije posljedica toga što je mene moja mama udarala kad je tako gubila živce i to je duboko ukopano u meni). ali je ni tada nisam udarila. problijedila sam od agresivnog i destruktivnog bijesa koji je ključao u meni.... i zatvorila sam se u drugu sobu dok nisam došla koliko toliko k sebi.
a kakvo je zara dijete? genijalno :mrgreen:
i recimo, nikad se nije bacala po podu u dućanima ili na cesti, nikad nema histerične ispade u kojima nešto zahtjeva, nikad nije udarila drugo dijete, .....