Baš lijepo napisano, ja jedva čekam da osjetim tu ljubav...
Printable View
Baš lijepo napisano, ja jedva čekam da osjetim tu ljubav...
To ti je tek prvo! :*
Što dalje - to bolje! Ja sad s trećim uživam 500% više nego s prvo dvoje i zamišljam kako bi tek to izgledalo s četvrtim... :love:
Pa kad ih gledaš kako svi oni skupa zajedno druže i igraju, kako ovaj mali trči za ovim velikim, triput većim od njega... :heart: :heart: :heart:
Inače, pričica ti je dirljiva, i meni je izmamila suze na oči. Baš je tako kako si napisala!
na kraju balade sam isprintala tekst sa svim vašim postovima, stavila u kuvertu, zalijepila, napisala datum i naslovila na nju - neka ju čeka za jednog dana...
Inqa,prekrasno si to napisala.
ja ne plaćem,ali isto osjećam prema svojoj djeci :heart: :heart:
potpisujem, s knedlom u grlu...Citiraj:
kikic prvotno napisa
Inka, podsjetila si me zašto ponovno želim roditi :zaljubljen:
Joj, ja tek sada vidim ovo, bas lijepo napisano i vraca me tolike godine unazad, a sjecam se stvarno svakoga detalja :love:
Koliko god zvucalo otrcano, ali u ovom momentu da nemam svoje dvije princeze, vjerojatno mi zivot ne bi imao nikakav smisao. Volim Vas :love: :heart:
IstoCitiraj:
Lukina mamma prvotno napisa
mene je moj kum pitao neki dan- je ti ne dosadi imati dijete? Odakle takvo pitanje? ja- vidjet ćeš kada budeš tata. I stvarno, ne može se nikome objasniti te osjećaje, tu ljubav... tko nema svoje.
Prekrasan topik! :)
:heart:
Bas ovih dana cesto razmisljam o tome...zaista dok nemas svoje dijete (cak i usvojeno, da ni bih zvucala diskriminirajuce :) ) ne mozes shvatiti tu ljubav. Ja svog sina volim toliko da mi se ponekad place kada ga gledam, koliko mi je predivan, savrsen, suze samo krenu, sto me podsjetilo kako sam se od srece rasplakala kada je izrastao prvi zub, ajme....
Medjutim, moram ptiznati da otkad imam dijete puno sam suosjecajnija s drugim roditeljima koji imaju probleme bilo koje vrste sa svojomdjecom, i tada mi se place. :heart:
Bas ovih dana cesto razmisljam o tome...zaista dok nemas svoje dijete (cak i usvojeno, da ni bih zvucala diskriminirajuce :) ) ne mozes shvatiti tu ljubav. Ja svog sina volim toliko da mi se ponekad place kada ga gledam, koliko mi je predivan, savrsen, suze samo krenu, sto me podsjetilo kako sam se od srece rasplakala kada je izrastao prvi zub, ajme....
Medjutim, moram priznati da otkad imam dijete puno sam suosjecajnija s drugim roditeljima koji imaju probleme bilo koje vrste sa svojom djecom, i tada mi se place. :heart:
Inka, :love: .
Meni je smiješno kad vidim začuđena lica dok pričam koliko sam zaljubljena u svoju djecu.
:heart: :heart:
Puno je toga tek pred nama, ukljucujci i zubice, ali sve ovo sto sti napisala mogu samo prepisati. I ne samo da mi se place, nego suze cesto same krenu. Najosjetljivija sam nekako kad smo svi troje na okupu, najcesce pred spavanje, kad sa kupamo, pa sva ona mazenja i igranja dok ga pripemamo za vecer... Zaljubljena u svoje dijete... definitivno; beskrajno zahvalna sto sam mu mama.Citiraj:
Nikina mama prvotno napisa
A osjetljivost na probleme koji drugi roditelji imaju je poprimila sasvim drugu dimenziju.
:heart: :heart: :heart:
sve potpisujem!!!
Inqa, djeca su nam generacija na dnevnoj razini!
da, baš sam primjetila potpis na jednom drugom topiku :mrgreen:
:aparatic: