Gdje sam pogriješila??

Otkad sam rodila slušam da sam jadna jer sam je naučila na maramu i da će otežati i da će mi leđa puknuti, da nisam normalna što je nikome ne ostavljam, da kakvo je to dijete koje se ne vozi u kolicima...
Meni najbolje na svijetu! Danas, Kaja se uredno vozi u kolicima, jer zna da sam tu i da ću je uzeti kad se bude htjela nositi, pa makar kolica šutala ispred sebe.
Ostaje još uvijek samo sa svojim tatom :mrgreen: , jer je ne želimo nikome ostaviti ni na pol sata :roll:
I da, okolina je posve nepodržavajuća. Ali, ta ista okolina je govorila da neće spavati, neće htjeti u AS (pa ću je morati držati u naručju?), da će plakati, da će tjerati inat?, da ćemo biti njoj u funkciji? I bila u krivu!
Uvijek ću te nositi, uvijek sam tu, na mene možeš računati je poruka koju dijete interpretira u sigurna sam i voljena. I tako gradi samopouzdanje.

Koalice ne griješiš, naprotiv super si mama (čemu u prilog govori i to da si se zapitala griješiš li ;) )

:* :love:

Da, da, evo ja primjećujem da ona sve više hoće sjedit u kolicima, sve češće se zaigra sama, sad mi je sama i zaspala u krevetiću :shock:

ja svog nosam non stop...i nije da sam baš oduševljena :mrgreen:
al, što ću? dan po dan i dečko je sve veći...i jenom će rać: adio mama, a ja bum :(

Meni je od svega toga jedino na što nikako nisam "pristajala" nošenje bebe i guranje kolica. Ali to sam u prvo vrijeme rješavala tako da sam imala ona ležeća kolica okrenuta prema sebi, pa kad bi se raskenjkao počela bi odmah pričati s njim, a u to vrijeme moji dečki su imali i dudu (do 6 mjeseci, onda su je bacili sami) pa bi i ona pomogla, ili zvečkica da mu odvrati pažnju. Poslije, kad su sjedili okrenuti prema smjeru vožnje, imali bi neku zanimljivu igračku privezanu za kolica ili bi jednostavno gledali što se zbiva, nisu nikad tražili da ih nosim, jedino mlađi je imao jednu kratku fazu kod početka hodanja kad bi gurao kolica, umorio se pa nije htio u kolica nego da ga nosim. Ali i onda bi pomogla neka zanimacija i bez protesta bi se sjeo u kolica (do slijedećeg guranja...).

Zaboravila sam napisati da je mlađi dosta rano počeo ići okolo bez kolica, što je naravno završavalo nošenjem... dobar priručni sistem je klasična samsonite torbica prebačena preko prsa (u koso) i onda ga posjedneš na nju - štedi snagu ;) a dosta je čvrsta (ako je nova ima i višegodišnju garanciju :lol: )

Ili još bolje mrama/mei hip :yes: štedi snagu ne samo u šetnji nego i doma :mrgreen:

Nisam bila sigurna da li bi mi s tako velikim djetetom funkcionirala marama, a i treba je nositi sa sobom. Ovo je bilo jednostavnije. Iako sam se raspitivala i doznala za nekakvu sjedalicu koju tako nosiš preko ramena, a inače je kao torbica za pojas. Ali uskoro su mi počeli (zapravo, vratili se) problemi s kičmom pa sam nošenje prepustila MM-u. Samnom je na duže šetnje onda ipak išao u kolicima, pa smo se po cesti vozili, u Maksimiru je hodao a ja vozila prazna kolica...
A neću ni spominjati "zloupotrebu" kolica kad ne bi popodne htio zaspati doma u krevetu.
Ma mislim da svaki klinac ima neku svoju fiks ideju o nošenju, hodanju, sjedenju, spavanju, jelu... nešto možeš kanalizirati u željenom smjeru, nešto je jednostavnije prihvatiti i čekati da samo poželi raditi kao svi drugi.

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

Da, da, evo ja primjećujem da ona sve više hoće sjedit u kolicima, sve češće se zaigra sama, sad mi je sama i zaspala u krevetiću :shock:

---

pa sto je lose u tome? meni je to predivno za vidjeti.

lijepo je nositi dijete u marami, al ako hoce sjediti i u kolicima, zasto onda je ne ostaviti u kolicima? jel to toliki must da se mora nositi u marami? mislim da ne treba nista forsirati. ja moju takodjer volim maziti i ljubiti i igrati se s njom, al ako se ona sama zaigra, pustim ju i ne ulijecem joj u igru. i gustam svojih 15-tak minuta da nesto drugo obavim. kao sto volim i kad sve vise vremena provodi s ocem, sama. a ja onda odmorim i imam vremena za sebe.

dijete se na sve nauci i sve prihvati, moja se recimo naucila da ju ja ne mogu nositi (zbog kicme), al to ne znaci da nisam tu kad me zatreba, da ju zagrlim i pomazim. i ne smatram da imam losiji odnos s njom, samo zato jer nije bila danonocno priljepljena uz mene. jednostavno ne mogu je nosati (posebice ne dugo, a jedno pola godine je uopce nisam smjela ni podici). i sama mi zna reci, kad ja zaboravim: mama, al ti mene ne smijes nositi. kad je s ocem zna cmizdriti da ju ponese, kad je sa mnom nikad. zato ja uvijek nosim kolica i ona (sad kad je veca) zna da ako se umori da moze sjesti u kolica. sve funkcionira bez po frke. ne pravimo od toga nauku.

Koalice, znam kako ti je. Evo,ja se već tjedan dana pakiram za more i nisam uspjela tri stvari sožiti uz malog. Sama sam snjim po cijele dane jer MM radi. Upravo ga držim na rukama i dok mu pjevam, uspijem malo škicnut kako to druge mame uspijevaju pa vidim da nisam jedina..Ma nemogu ga sekunde spustit u kolica il krevetić. Danas smo već zajedno skuhali, prali rublje, pomeli kuću itd. Padam s nogu. A kad se sjetim sebe na početku-ista priča-neću ga previše nositi, neću mu dati dudu itd. Ma i ja mislim da je to sve prirodno i s vremenom ćemo htjeti da nam barem malo sjednu u krilo, a onda će im to biti glupo..

Citiraj:

---

paljetak prvotno napisa

...

ovo me tak raznjezilo :heart:
ja to znam i marija spava s nama, zaspi na cici, kad je umorna samo je u mom zagrljaju mirna, obozavam da je zalijepljena za mene i briga me sta drugi govore a ima ih takvih.

---

A mene je ovaj post utjesio. Ima nade za nas :) Alan mi je znao zaspati na rukama po danu dok sam ga dojila, nosica tako slatko zavrnutog i priljepljenog na siku, pravi mali strumpf, osjecala sam pravu euforju dok sam slusala njegovo smireno disanje. Odjednom sam shvatila da toga odavno nema i fali mi... tako je mali, a vec mi puno stvari fali!

mama courage krivo si me shvatila, ja sam se samo začudila da je sama i da joj to paše, jer su do sada takvi trenuci bili gotovo nikada :mrgreen:
naravno da ne forsiram, sve ide svojim tokom i čini mi se da se razvija u jednu sve sigurniju bebicu. I ponosna sam na tome :mrgreen:

onda oprosti ako sam bila gruba.

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

naravno da ne forsiram, sve ide svojim tokom i čini mi se da se razvija u jednu sve sigurniju bebicu. I ponosna sam na tome :mrgreen:

---

:heart:

;)

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

naravno da ne forsiram, sve ide svojim tokom i čini mi se da se razvija u jednu sve sigurniju bebicu. I ponosna sam na tome :mrgreen:

---

evo zašto volim ovaj forum... nakon samo dva tjedna sigurnija ti, a sigurnija i bebica...

samo tako i uživaj u svom prekrsnom djetetu :*

Eto samo da se javim - jučer ujutro sam zakomila na krevetu a Nika se odvaljala i pala dole kod mojih nogu s kreveta. Nije mi jasno kako sam tako čvrsto spavala da ju nisam skužila da se valja. MM je bio u kupaoni i kaže da ju je čuo da pjeva i guguće, a mene je probudio tresak i plač :(
Tako da sinoć iz straha nisam ju mogla ostavit kraj sebe u krevetu - jednostavno nisam mogla zaspat. Pa smo imali plakanje u kimbici, maženje kroz ogradicu....... :( Jako sam tužna, ali jednostavno si ne mogu dozvoliti da još jednom zaspim a da ona padne s kreveta :(

I mi smo jednom tako tresnuli, ali i dalje pava s nama.

meni je 3 puta tako odvalio :oops: :shock: sada ćemo stavljati jastuke na pod

:( šmrc... em je pala, em je dobila izgon iz kreveta... a gle kako je slatka, tko bi joj odolio! :heart:

Citiraj:

---

maženje kroz ogradicu

---

Ako stavis krevetic (a mozda je vec tu) do tvoje strane kreveta, mozes skinuti tu stranicu ograde i opet cete biti blizu, a ona ce biti ipak u svom krevetu.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Citiraj:

---

maženje kroz ogradicu

---

Ako stavis krevetic (a mozda je vec tu) do tvoje strane kreveta, mozes skinuti tu stranicu ograde i opet cete biti blizu, a ona ce biti ipak u svom krevetu.

---

Tako mi spavamo. Ponekad spava u našem krevetu, ali se uglavnom otkotrlja u svoj krevetić.

Joj grozno se osjećam, noćas mi je jecala i rukicom me hvatala kroz ogradu krevetića :( Možda ću ipak podmetati jastuke ili ću probat skinut ogradicu od krevetića :/

Stavi oko kreveta deku ili poplun.

:cry:

i ja se bojim kako ćemo uskoro spavati. počeo se okretati.

ali meni treba jedan početnički savjet, kako da napravim propuh u glavi??? :? :? :?

nikako da se dogodi taj klik da otkantam one koji govore: nemoj nositi, nemoj maziti, nemoj po noći dojiti :shock: :shock: :shock:

evo, jutros od dobrog obiteljskog prijatelja dobijem savjet o nenošenju i cijeli dan si zagorčam, sebi i mm. ne reagiram odmah neko kipim pomalo pa eksplodiram kad je neka druga kriza, kad se mali rasplače 'izvan rasporeda' ili želim nekamo stići, a ne uspijem s njim. ne smijem se ni sjetiti kakva sam tada.

a stvarno: ni ne plače nego kad treba: il je gladan, il treba podrignut, il je pokakan. zar stvarno neki misle da se bebu može isprogramirati, da beba može MANIPULIRATI :shock: , kaj one povijene bebe od prije pola stoljeća nisu kakale ni jele!!! i ne pitaju se žene zašto su prestale dojiti s mjesec dana- jer su se držale rasporeda- samo da bi okolina što manje osjetila da je na svijetu još jedna osoba i da nedajbože ne bi bio stan nepospremljen ili rublje nepopeglano, i kaj je svih uopće briga, naročito stare med.sestre koje su svoje stručno znanje o slamanju djeteta osobno primjenjivale na svojoj djeci pa bih to sad trebala i ja
već imam i crnu listu osoba s kojima se stvarno najradije ne bih više niti srela...
uglavnom jadna sam, a najviše na sebe jer sam kukavica pa sam isfrustrirana zbog budala!

baš sutra dolazi rodica koja mi je u trudnoći savjetovala ne dojiti po noći :evil: , ne dojiti vani :evil: pa se uvrijedila jer smo je zamolili da ne dolazi dok traju gripe i viroze, a u međuvremenu nije bila ovdje pa nam je rekla da kakva gripa...

eto, ja ne spavam, pijem colu, jela sam navečer, samo zbog nerviranja i tako u krug...
uf

Dambo nemoj si to raditi. I ja sam bila u početuku takva i relativno povodljiva za okolinom ali sam na svu sreću odkantala te "savjete" i povodim se sada samo za sobom, MM-om i našim instinktom.
Jako me znalo isfrustrirati pričanje tih tzv super mama kojima je sve čisto ispeglano i skuhano, djeca se ne nosaju, igraju sam i ostale spike. A znaš kaj za 20 godina imat ću pospremljenu kuću, spaglanu robu, uredno skuhani ručak, ali neću imati koga maziti ni nosati i uživati u onoj mirišljavoj mekanoj bebici.... zato nema šanse da propustim niti jedan trenutak koji mogu da ga ne pomazim i ne izljubim i ne nosam. Kad ode na fax i kad bude imao 20 godina gledat ću odraslog čovjeka i žaliti što nisam više vremena provela s njim... ne želim to i neću si to ni dopustiti (naravno da ću ga i tada htjeti mazitit a on će bježat od mene :lol: kao i ja od svoje mame... ali se svejedno još uvjek volim uvaliti u njeno krilo da me malo pomazi )

dambo rijetki su forumaši koji se nisu susreli s tim savjetima ne-nositi, ne-dojiti :? , ne-maziti :? ne-ovo ne-ono

Ti si Mama i TM je Tata i Vi odlučujete za svoje dijete. Ne postoje univerzalna pravila.

Ja sam K. dojila od prvog dana, nikad se nije odvojila od mene ( u rodilištu sam je ugurala u krevetiću u kupaonicu i gledala je dok sam se tuširala otvorene tuš kabine :mrgreen: :lol: ), nosila sam je i nosim je, dojim je na zahtjev i noću :heart: , čuva je samo tata, a kad je s bakom/djedom/bilo kime mama kobac je uvijek u blizini. I naslušala sam se koječega. Da bi nekoliko mjeseci kasnije moj tata komentirao kako je to super, jer je vidio jednu drugu bebu kod koje ovakav način nije slučaj, a beba plače i nezadovoljna je.

Slušaj svoju Bebu i ona će te voditi. :heart:

Glede prijatelja i njegovog savjeta, reci mu da ne znaš nikog da ga mama nosi u 25-toj :mrgreen:

thnx, od sad treniramo 8)

ipak sam malcu danas dala malo vode :oops:

a jesam dupelizac

ma ne zbog njih nego je fakat kenjkao a cike se osušile - popio je malo a u ostatku pravio mjehuriće :saint:

a da,

i čula sam priču da je jednima beba umrla od dehidracije ljeti na nekom okupljanju :/
kaj to ima veze s dojenjem :?

i da je neka mama šestero djece nanašala po kući (ne odjednom!) i radila s njima kućanske poslove i sad joj se kuk odvalio :shock:

to bih prije rekla da ih nije podizala dok su bili bebe pa je morala kad su bili veći

Citiraj:

---

ali meni treba jedan početnički savjet, kako da napravim propuh u glavi???

---

dnevna doza rode! :mrgreen:

:lol: :lol: Dambo, nemoj se ljutiti al stvarno mi je smiješno kako si pukla pa istresla sve iz sebe :* Neka, zdravo je to, i naravno svi imamo takvih trenutaka. Samo ti radi onako kako ti znaš, sigurno ćeš napravit najbolje. A na kraju kraje šta onda ako ti se kuk odvali?? Pa imat ćeš zdravo i veselo dijete ;) Vode kažu da je dobro mrvicu dati ako je baš jaaaaaaaako vruće, ali inače cica i bog te veseli.
Samo ti dođi k nama kukati :*

evo koalica da ti se i ja pridruzim...kod mene je potpuno ista stvar kao i kod tebe..citam tvoj post, kao da sam ga ja sastavila....muz radi do kasno, ja sam 24h sa malom...jedina razlika je sto ja ne osjecam potrebu za "ici na kavu sama", to je valjda zato sto nemam skim ovdje :mrgreen: ...

Natalie spava sa nama, sada je lagano odvikavam i to tako da sam njen krevetac sastavila sa nasim i skinula jednu stranu...nekad to funkcionira, nekada ne...mislim ona se ne buni, nego vidim da joj treba vremena da zaspi, pa meni pukne film i uzmem je k sebi...odvikavam je iz razloga sto se previse vrti kada spava i primjetila sam da joj treba mjesta za njn nemirni san...
jako cesto se ljutikad nije po njenom...e sad to sto neki kazu da beba sa 8.mjes. ne moze manipulirati, malo ne vjerujem...jer ova moja zna sto hoce i zna kako dobiti, da joj samo vidite ljutu facu i ono vristanje, pa izvijanje kad nije po njenom...pa kako onda to ponasanje definirati ako nije svijsna???
ali i pored toga sto znam da me "dribla" ja joj i dalje udovaljam :mrgreen: ...jednostavno ne znam drugacije i to je moj instinkt...a viditi cemo kako ce se pokazati je li tocno ili ne....
to sto drugi govore da sam je privikla na neke stavri, neka govore...iskreno, i ja sam, dok nisam dobila natalie, isto drugima znala to reci :mrgreen:

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

:lol: :lol: Dambo, nemoj se ljutiti al stvarno mi je smiješno kako si pukla pa istresla sve iz sebe :* ...Samo ti dođi k nama kukati :*

---

e, bilo bi smiješno da nije žalosno što ja odreagiram po par sati kasnije. naročito kad se radi o osobi koju poštujem i smatram nekim autoritetom ili znalcem - u ovom slučaju ljudi koji imaju djecu..., istresem se obično na MMu, a osoba koja je nešto rekla nema pojma o tome i vjerojatno će i dalje meni ili nekom drugom opet solit pamet... i smatrati sebe znalcem i dobročiniteljem (bah)

A nastavak serije: pošto je to smatrala previše uvredljivim (valjda), preko sveki je drugi dan pitala da dal ja nosim steznik? :shock: Jesam sama sebi k'o slon, ali da se o tome treba raspravljati na saboru, mislim da i ne mora...

osim toga - rekla mi je jedna legica koja je otišla na porodiljni prije mene : '...sretna i debela...', dok smo gablale burek :mljac: . a ako sam ja sretna, onda će biti i beba...

Citiraj:

---

e sad to sto neki kazu da beba sa 8.mjes. ne moze manipulirati,

---

manipulirati bi značilo raditi nešto smišljeno unaprijed da bi se nešto postiglo ili dobilo od druge osobe, a bebe samo traže ono što trebaju i što im pripada - kak sad mogu biti smirena i pametna :lol:

Pretpostavljam da je najteže na početku...ja sam mislila isto da ću od početka dijete sve naučit, da neće ono meni onako kako ono hoće...al dijete ne može uvijek onako kako je meni palo na pamet...shvatila sam da treba prepustit prirodi da zada ritam.

Dambo, prepoznajem se u tvojim riječima, i taj instinkt...ja sam ga odlučila slijediti :*

Citiraj:

---

naročito kad se radi o osobi koju poštujem i smatram nekim autoritetom ili znalcem

---

Nitko nije veci znalac od tebe kad je u pitanju TVOJE dijete. Da taj netko ima i 20-toro djece, nijedno od njih nije kao tvoje i taj netko ne moze znati sto ti trebas uciniti s tvojim djetetom bolje od tebe. Mozes poslusati sve savjete koje dobijes, ali ih dobro promozgaj i na kraju napravi kako vama dvoma pase.

Ja mislim da je ovo pitanje tko najbolje zna što je dobro za dijete jako osjetljivo. Sad ne govorim uopće o ovim konkretnim slučajevima Dambo ili koalice, nego najopćenitije moguće. To da roditelj uvijek zna što je najbolje za dijete, nije baš istina. Čak i kad se jako trudi, može biti u krivu. A pogotovo ako se ne trudi. Mislim da je dobro ostati otvoren za primanje komentara od okoline, pa ih negdje u sebi kritički razmotriti, čak i kad nam se čine bezvezni. Ne zatvoriti se unaprijed.

'promozgati' i 'kritički razmotriti', dobro ste napisale, curke

ne raditi hormonsku buru kao ja i onda cmolj, cmolj, nitko me ne voli i tako mi je teško :oops:

samo teorija i praksa... :mrgreen:, kod mene se još nisu srele :/

vertex ne bih se složila s tobom.
Roditelj se trudi učiniti najbolje, ali ako i pogriješi, on snosi posljedicu svoje odluke. Najbanalniji primjer: Ne nosi bebu, jer ćeš je naviknuti na ruke. I onda se mladi roditelji zbune, jer okolina "dobronamjerno" štiti njih, njihova leđa, vrijeme itd. od njihovog djeteta :? I ne nose bebu, da se ne navikne na ruke, a beba plače, traži ih, moli, doziva i odustane. Frustracija se nakuplja, a dijete "uči" da roditelji i nisu baš uvijek tu i da se na njih ne može računati.(jer nije nošeno kad je potrebno).
Komentari okoline (u pravilu izrečeni u najboljoj namjeri za roditelje) često imaju onaj "predznak" u tonu i načinu: Vi to ne znate, to treba bolje/drukčije/ovako... i opet mislim da nije dobra poruka djetetu da njegovi roditelji ne znaju biti roditelji? (a to je bit zapravo)

Roditelji za svoje dijete znaju najbolje, naročito ako dopuste djetetu da ih vodi. A ponekad je teško odlučiti. Ipak, bolje je slušati sebe i svoje :heart: pa i pogriješiti nego babu/strinu/ujnu/susjedu i pogriješiti ( a :heart: je vrištalo)

:*

mama_još_malo, zato sam rekla da govorim najopćenitije moguće. Primjeri koje si ti iznijela stoje. Ja isto mislim da najbolje poznajem svoju djecu i da najbolje znam što im treba. Ali mi je život pokazao da mišljenja drugih ne treba a priori odbacivati. Nekad čovjek ne sagleda sve. Nekad ti nešto promakne. Ja sam se nekoliko puta iznenadila kad su mi ljudi, za koje sam vrlo umišljeno smatrala da su lošiji roditelji od mene (baš u ovom smislu uvažavanja djeteta) otvorili pogled na neke stvari koje se ja jednostavno nisam sjetila sagledati.
A onda, tu je i jedno filozofsko pitanje: jesu li djeca naša ili nisu? Mislim da obje mislimo kako su djeca osobe za sebe i kako imaju svoj vlastiti put. Zato mislim da je i roditeljskom: moje, ja, ja odlučujem... potrebna određena korekcija sa strane, čak i od drugih ljudi.
Dakle, ja ne kažem da su u pravu ljudi koji kažu da ne nosiš dijete nego da se rađe odmaraš, ili da treba raditi protiv sebe, a po strininom i namjerno nisam htjela govoriti o primjerima. Ponavljam, rekla sam da treba ostati toliko otvoren da se primjedbe drugih u sebi kritički razmotre, nema veze što ćemo ih većinu odbaciti.
Jer ponekad drugi zaista znaju bolje od roditelja.
:*

Citiraj:

---

Ponavljam, rekla sam da treba ostati toliko otvoren da se primjedbe drugih u sebi kritički razmotre, nema veze što ćemo ih većinu odbaciti.

---

dobro zboriš, vertex! :)

Prebrzo odrastaju :(
Mislim da je pritisak okoline, koja vječito "najbolje zna" što je dobro za mamu i bebu, kamen oko vrata koji je u potpunosti nepotreban i iziskuje puno energije i živaca da ga se makne. A onda opet, kada napokon počneš raditi po svom čitaj:slijediti svoje majčinske instinkte, svi skaču na najmanju pogrešku i nabijaju osjećaj grižnje savjesti i u tebe se uvlači crv sumnje - možda ju nisam trebala ostaviti da spava kraj mene,zaspala je na cici, da ju maknem i sl. Umjesto da se - OPUSTIŠ i UŽIVAŠ, udišeš svaki izdisaj tvog djeteta, osjećaš njegovu toplinu i miris! Jer tvoja beba upravo to cijelo vrijeme radi-uživa u svojoj mami. Premda je to ponekad frustrirajuće i možda na tren naporno, ti si njen SAV svijet i slobodno joj pokloni ovo malo vremena dok ne otplovi u ovaj iskvareni svijet. Katja ima 9.5 mj, a sve mi ovo već jako nedostaje - već zna pokazati rukicama da je "velika, velika" Za sve ostalO i ostalE ima vremena :love:

ah, ti savijet da se beba ne veže (a za koga će), da se MORA osamostaliti ..bla, bla
ma dobro je reka jedan čovik: a da nađe posao? (s 3g)