Kod mene nema ni kazne ni ucjene. To brojanje ne koristim tako da bi se izlizalo, a kad ga koristim, onda se on prene i shvati da ja već predugo čekam i jednostavno napravi to što treba.
Printable View
Kod mene nema ni kazne ni ucjene. To brojanje ne koristim tako da bi se izlizalo, a kad ga koristim, onda se on prene i shvati da ja već predugo čekam i jednostavno napravi to što treba.
nema kazne nit ucjene, samo počnem brojit ispočetka...ali dovoljn je ton glasa da zna da sam za ozbiljno.
također, kad je prekardašija upotrebim cilo ime i prezime, a tad ponekad čak i ne trebam brojit
dovoljn=dovoljan
mogu samo potpisat.Citiraj:
apricot prvotno napisa
brojalicu i ja upotrebljavam, ali nakon milijuntog upozorenja na kašnjenje, na ponašanje koje nije ni njenoj dobi primjereno, na diranje stvari koje nisu za nju....i kad vidim da me totalno ignorira i uopće ne čuje, onda je dovoljno kazat: brojim do tri. i to je trgne iz njenog svijeta.
a kad brojim nikako izbrojat onaj 3, 2 se razvuče ko žvaka.
nama pali i uvelike pomaže.
i ne smatram brojalicu ni dresurom (kako je netko nazvao) ni lošom metodom. svak se dovija nečemu šta mu olakšava život i spašava živce.
uuuu, ovo i kod nas pali ;). ime i prezime, pa jos ubacim i "srednje" ime (middle name) za jaci dozivljaj :mrgreen: . odma skacu ;) ...Citiraj:
jadranka605 prvotno napisa
ali dakako, u mjeri je sve.. tako da je to stvarno samo za najstroza upozorenja...
Kod nas ovo ne pali. Kod spomena imena i prezimena u kontekstu upozorenja trenutno je na podu umirući od smijeha.Citiraj:
također, kad je prekardašija upotrebim cilo ime i prezime, a tad ponekad čak i ne trebam brojit
Hm, a kod nas ne pali 1--2-3 - jednom sam probala a Lea me sa zanimanjem saslušala kako brojim a onda nastavila po svome. Mislim da mi fali ono 1-2-3 i onda .. ŠTO?
Sport i glazba :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
ovako i mi. Tj MM. I gotovo uvijek mu pali.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Doduše, ja sam ga neki dan opomenula da mi baš ne sjeda ta metoda nekako baš iz tog razloga požurivanja, tjeranja u okvire, ne znam, pitala sam se kako bih se ja osjećala....ali vidim da to stvarno pali i stoput je bolje tako nego da viknemo, što se meni zna zalomiti :oops: ,a njemu gotovo nikad ne.
A nekad nam kaže - nemoj mi brojat!!! i onda odmah ide napravit to što treba
Potpisujem apricot potpuno.
Viš, nikad mi to nije pamlo na pamet da je to neka metoda već jednostavno u nekim situacijama više ne znam kaj bih pa počnem brojati...
Ni mene moje dijete valjda ne doživljava previše ozbiljno, ne znam valjda napraviti pretjerano ozbiljnu facu. Onda se moramo natezati dok ja ne počnem "brojati"...A tatu sluša skoro od prve :roll: ...
kod nas nije nikad bilo brojanja
ni prazne prijetnje...
ja uvijek kazem...znas da ako to ne napravis kako smo dogovorene sljedi kazna...i kazna sljedi bez iznimke..nema brojanja..nema vikanja..nema moljakanja...
vec sam negdje napisala...jednom se nije htijela obuci za vrtic....nisam ni kunjila ni molila...kad je doslo vrijeme za odlazak...ja sam joj gurnula cipele na bosu nogu..bundu..i u pidjami pocela voditi iz stana...
rekla sam joj da sam ja lijepo obucena, i da ako se ona ne zeli obuci, da je ona smijesna i da ce se njoj smijati a ne meni...objasnila sam joj da time steti sebi, meni ni malo...
jednostavno...zna se sta je krivo a sta je pravo i koja su "kucna" pravila...
za krivo kazna za pravo pohvala, za samoinicijativno pohvalno ponasanje pohvala i nekad nagrada...
kad je bila manja imali smo tablicu na vratima, za svaki njen "ne" ili "necu" smo nacrtali kruzic, koji sam ja smijela vratiti isto tako sa "ne" i "necu"...
Za mene je ovaj primjer brutalan. Ne bih to nikada učinila svom sinu, a kad bih on mi to nikada ne bi oprostio.
Zna se što je pravo, a što krivo? Ja nisam baš tako sigurna da uvijek 100% znam što je pravo, a što krivo, a da dijete to ne zna.
meni je osnovni postulat da je ne lomim, i da joj ne cinim stvari koje ne zelim da netko drugi meni cini - tako da potpisujem u biti Zdenku. :heart:
I ja koristim brojanje u trenutku kad situacija prijeti da ce izmaci kontroli.
je ne razumijem zasto dijete ne bi smjelo reci ne i necu.
i nasi mm-ovi, roditelji setre, braca, prijatelji.... i oni nama i mi njima imamo pravo nekda reci ne i necu, ne zelim, ne mogu, ne znam....
zasto bi to pravo djeci uskracivali?
+ potpisujem zdenki i flower.
pa naravno da smiju reci necu, no u nekim situacijamam je ipak moja rijec presudna.
Apsolutno.Citiraj:
flower prvotno napisa
Realna, nemoj se naljutiti, ali tvoj mi se postupak čini jako ponižavajućim za dijete. Nikad to ne bih učinila, pogotovo onaj dio s ismijavanjem. To jako negativno utječe na djetetovo samopouzdanje, baš kao i kazna za svako nepoštivanje dogovora ili "reda". A i oni kružić za "neću" su mi :(
Vjerujem da ipak nisi tako stroga kao što se iz posta čini.
sad sam skuzila o kojim ne i necu se radi.
realna, ti od djeteta uvijek ocekujes da odraslima govori da i moze?
ma naravno.Citiraj:
marta prvotno napisa
ja sam replicirala na recenicu od realne:
"kad je bila manja imali smo tablicu na vratima, za svaki njen "ne" ili "necu" smo nacrtali kruzic, koji sam ja smijela vratiti isto tako sa "ne" i "necu"..."
sa naglaskom na "svaki njen ne i necu"
I mi se ubrajamo u "brojače" i to i za dečke i za mene!!
Najčešće brojanje je ujutro kad se trebaju dići iz kreveta i to nakon maženja, nježnog buđenja.....
Interesantno je kako su oni sebi odredili broj 16!!
Znači, ja ih probudim oni se rastežu po krevetima i čim kažem brojim do 16 dečki su na 10 već obućeni i u kupaoni peru zube.
A brojanje za mamu je kad već stvarno pređu sve moguće granice onda se zatvorim u kupaonu i brojim sama sebi da se skuliram !!
I pali i u jednom i u drugom slučaju!!
I meni moj mlađi to radi, a što je najbolje, ja mu ne brojim...nekad mu kažem, kad ga hoću pokrenuti "Ajmo, 1,2,3, hop!" onako brzo, u smislu da krene, a ne da završi s brojanjem.Citiraj:
jadranka605 prvotno napisa
Mi obično, kad hoćemo da se nešto brzo napravi, napravimo natjecanje tko će prije (imamo dečke od 5 i 8 godina). Kako je stariji nespretniji od mlađeg, borba je ravnopravna.
I meni se ovo gornje od realne ipak čini malo pregrubo i ponižavajuće za dijete...
Moj sin je jaaaaaako tvrdoglav i svojeglav i nekad se trebamo puno nagovarati i dogovarati i znam povisditi ton kad po 10. put nešto akžem a on ne sluša, ali ovak nekaj mi je ipak malo preveć.
po meni je jedini nacin da je ne lomim tako da joj dozvolim da sama spozna svoju gresku ili krivu odluku, da je popravi kako ona odluci, bez da je silim, molim ili da vicem...a djete neka na najmilijem primjeru nauci da losa odluka ima lose posljedice...Citiraj:
flower prvotno napisa