anki, sad sam u depri :(
Printable View
anki, sad sam u depri :(
zašto? :?Citiraj:
Linda prvotno napisa
Zato jer sam ja jedna od onih koji se "samozavaravaju" i mislim da nikad ne bih mogla pregrmiti takvu (dužu) odvojenost, a ja sam ta koja je prva spomenula "osluškivanje".Citiraj:
anki prvotno napisa
Živim na moru, al sam imala tj. imam svoju baku u jednom malom mistu di je more predivno (vinišće) te sam tamo provodila cijela ljeta od svoje 4 godine života..i to su mi samo najljepša sječanja... bilo mi je predivno , mama bi dolazila vikendom kad nije radila, a ja od pocetka do kraja ljeta..baka je gustala, i ja isto i moja mama...
Sad jos uvijek imam tu kucu u viniscu...al bake vise nema..mama ne zivi tamo tako da nemam gdje poslat djete da se kupa bez mene...al odemo svi skupa..te bude super..al da mogu..
rado bih starijeg sina pustila da provede i uziva u moru po cijeli dan.. a ako mu se nebi svidilo vratio bi se kuci..iako sumnjam da bi se htio vratiti..
Joj...koja lipa vrimena...a tek odlasci na ribe..uuuuuuuuu... da se vratit...
Ja se u principu slažem s anki i Zdenkom. Iako sam bila na oba kraja spektra i mogu shvatiti sve osjećaje koji kolaju na ovom topicu. Ja sam se debelo samozavaravala da osluškujem, dok zapravo (iz dosta kombiniranih razloga) nisam mogla klince pustiti od sebe (Jana zapravo, Nola JEST tada bila premala za neka moja mjerila). Mislim da je ovaj mit da smo djeci nezamjenjive i da im nitko ne zna tako dobro obrisati suze kao mi, potencijalno (namjerno upotrebljavam možda pretešku riječ) opasan. Da, veza s majkom je svakako nešto specifično za naše živote, ali veza i neprestana prisutnost nisu nikako ista stvar. Pogotovo za veću djecu. Inače, što se tiče više djece, meni se čini da su se ovi mlađi znatno prije spremni odvojiti jer nekako klipšu za starijima pa im se nekad teže odvojiti od starijeg brata/sestre nego od mame i tate. Barem je tako s mojima koji su užasno bliski.
Napomena - nisam ja od kamena, meni je teško kad nisu sa mnom (sad smo i rastavljeni pa je situacija time specifičnija), ali ja se trudim, jako trudim zgutati te suze i taj kamen koji bude nekad u meni jer oni moraju i dobro je za njih da grade odnose pune ljubavi i povjerenja s više ljudi, ne samo sa mnom ili ljudima koje ja odaberem, koliko ja odaberem.
a čuj, naravno da je teško; najgore je kad odu, a ti se zapravo potajno nadaš da će se već za pola sata javiti u suzama da ne mogu bez tebe; e onda slijedi hladan tuš: ne javljaju se, ti ne zoveš da ne ispadneš dosadan i naporan, i onda navečer više ne možeš izdržati i ipak okreneš broj...javi se teta (kad je išel s vrtićem) i kaže da im je tamo super, da se igraju, da uopće ne pitaju za starce...onda ti pomisliš ma koza, ona to mene samo tješi, moje dijete sigurno cvili tam u nekom kutu :roll: i tražiš ga na telefon...i onda čuješ iz daljine poznati glasić: reci mami da se igram i da se nemam sad vremena javiti....e da..tak ti je to...ima baš jedan dobar topic gdje je identičnu situaciju opisala mukica. njen oskar je malo veći, ali u principu to je to...ti podvojeni osjećaji.
teško se pomiriti sa činjenicom da im nisi više neophodna. naravno da njihova ljubav nije nestala, ona je jednako snažna i dalje, samo su im potrebni i neki novi sadržaji u životu...
treba razmišljati da je najbitnije da su oni sretni, a ako su oni sretni, onda smo i mi ispunjeni i sretni :heart:
i samo još za kraj; svaki put je teško, bilo je teško i prvi put, kad je imao 5 godina, i bilo bu mi teško u petak (ide s bakom i dedom) kad ima skoro 9.
a kak bu mi tek bilo kad bu se ženil... :roll:
to sto mala nije sa nama ne znaci da ne mislim na nju i da mm i ja se ne pitamo skoro pa svake minute: a gdje nam je sada zxuja? i da ih ne zovem po danu i ne pitam sto rade. al to sve ne cinim u nekom grchu, nego od srca mi je drago sto upravo sad lize sladoled s bakom na rivi, a ja moram izaci iz kuce i otici u ducan i platiti racune.
a znam tocno koliko je moja mama njezna i puna ljubavi i kako se oni navecer zagrle i kako ju pomazi po kosici, poljubi po ledjima i ususka, kao sto ja to ovdje cinim. maja je dobro rekla, veza s majkom je specificna i nezamjenjiva (na neki nacin), al po meni je zagrljaj pun ljubavi - zagrljaj pun ljubavi, posebice ako dolazi od bake.
moja sestra je u dobi od 5 godina ostala 2 mjeseca kod rodbine (sama je tako htjela, gnjavila roditelje dok je nisu pustili) i onda ta dva mjeseca proplakala potajno, a i dan danas se sjeća te traume da je jako htjela k mami, a nije ništa govorila...
osjetljive su to stvari... :/
Da sam imala baku s kojom je i tokom godine provodila vise vremena sigurno bi ju pustila i na more s njom. S obzirom na dojenje to bi bilo tek od 3. godine.
No ovako su ona i baka ovo proljece pocela razgovarati o zajednickom ljetovanju. Zasada mu se Lara veseli pa ako i dalje bude tako ostat ce s njom od vikedna do vikenda dok mi nismo na godisnjem.
pretpostavljam da nije lose misljeno, ali ja jako ne volim pitanja tipa sto bih ja trebala misliti o ljudima koje uopce ne poznam, ciju dijecu uopce ne poznam, bake i djede isto tako, a ni njihove zivotne situacije, svjetonazore, itd...Citiraj:
rosa prvotno napisa
kada se radi o pitanju razdvajanja od roditelja, dijelim misljenja zdenke, anki i maje.
i mislim da je jako vazno da dijete ima pravo glasa i mogucnost izbora, odnosno da roditelji i djeca zajedno razgovaraju i dogovaraju takve stvari.
uh, đe me nađe :mrgreen: .
upravo jučer prvi put ostavili curke didi i baki na duže od vikenda.
ja putujem, tata im radi, pa ih u ZG ne bi imao tko čuvati jer su moji svi na moru.
biti će 10ak dana bez mame i tate u blizini, a bome i jedna bez druge.
razdvojili smo ih zato da bakama i didi bude lakše (jer sigurno im je lakše samo s jednom), ali i da dida/bake imaju priliku biti s unukama malo jedan na jedan (što rijetko kad imaju).
malo smo progutali knedlu, ali imam osjećaj da su cure zadovoljne.
za stariju (skoro 7 godina) sam 100% sigurna, jer nas je skoro izgurala da odemo, znam da voli ostati s njima.
a mlađa (3 i pol) je, na moje pitanje, rekla da joj nećemo faliti i da joj neće faliti cika :).
veselo nam je mahnula s trajekta, a tata i ja smo se smješkali gutajuć knedle.
pogotovo tata, ja ga tješila ;).
znam da će nam faliti, ali ako je njima lijepo s bakama i didom i svim onim malim prijateljima s kojima se vide samo na moru, onda sam i ja hepi.
i nekako, u pravoj dozi i ako nije na silu, čini mi čak da nam to svima dobro dođe.
jer i one dobiju iz odnosa s bakom/didom nešto što im mi ne možemo pružiti, samim time što smo mama i tata.
i bez obzira na to što se ne slažemo uvijek sa svim što bake i dide misle i rade.
meni je tu nekako uvijek najvažnija toplina, jer ako vidim da ih vole i da su topli s njima, onda mi je lakše prijeći preko nekih manjih stvari.
uf, sad sam malo skrenula s teme, ali mislim da to jako ovisi o sto stvari- o dobi djeteta, o njegovom temperamentu, o odnosima s roditeljima, bakama, didama, tetama, odgajateljima (ako je vrtić u pitanju), o tome kako se inače snalaze s novim ljudima i novim situacijama...
kad god su mi neke stvari u vezi djece (i ne samo u vezi djece) onako da nisam 100%, onda se povedem za "želucem", ono što iz nutra osjećam da mi kaže jel nešto stvarno totalno krivo ili ok.
za sad funkcionira.
a ako bi curama postalo teško bez nas, eto nas po njih.
mi isto tako. i jako mi je drago da ina ima tako prisan odnos sa bakama i didama i mojom sestrom i bratom od mm-a.Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
moja su obadva dida i jedna baka bili vec davno prije mog rodenja mrtvi.
druga baka je umrla kad sam imala 7 godina, a i inace nije bila topla osoba. ta dimenzija u djetinjstvu mi je falila i drago mi je da je ina ima.
evo, zara (4 godine) je u četvrtak navečer otišla s bakom i dedom na more. bila je jako uzbuđena, ima tamo ogromno društvo vršnjaka, obožava malinsku (plaža, trampolin, luna park...). dogovor je bio da ćemo dođi po nju ako će htjeti (bez toga nije htjela na more)Citiraj:
a ako bi curama postalo teško bez nas, eto nas po njih.
u petak smo se čule, sve je bilo super.
subota je prošla savršeno, do navečer kad mi se gorko rasplakala na telefon i povukla me za naše obećanje - iste večeri je bila doma.
bez obzira na more, na prijatelje, na luna park, na svu ljubav koju joj daju baka i deda - ona je odlučila biti u zagrebu na 35 C i ići u vrtić. jer ovdje su mama i tata i seka. a to je najvažnije.
ja poštujem njen izbor.
mišica :heart:
Uf, rasplaka se ja k'o beba... :nono:Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Lutonjica - mislim da ti je sve dodatno povezano dolaskom seke.
F. je znao prespavati kod bake koja je živjela 200 m od nas, međutim, otkako se rodila K. više ne želi. I to je tako - najsretniji su kada su zajedno. Mada to često tako ne izgleda.
A i u priči s drugim roditelja čula sam kako ne odvajaju braću, sestre, odnosno ili idu oboje (ili koliko ih već ima) ili niti jedno.
nasa je prvi put otisla s nonicem i nonom s nepune 2 god. ali tada ju je nono i cuvao, pa smo postivali njegovu zelju da im bude ugodnije (bila je 5 dni bez nas), sljedece ljeto isla je na vikend, a ljeto iza prve vrticke god. bilo je kao i kod Zare (lutonjicine) - izdrzala je dva dana i u noci su dosli nazad. od tada se nije odvajala.
sad bi trebala opet ici s njima na 7 dni - vrijedi isto pravilo, mada ona sad kaze da zna da ce biti bez nas i da se veseli da ce nonica imati samo za sebe. :mrgreen:
o njihovoj ljubavi...nema tih rijeci koji je to poseban kozmicki odnos, kad ju se pita koga najvise voli onda tako njezno i meko kaze - nonica...da se svi raspametimo :heart:
Ja svoje jedva odvojim kad želim s Nolom obavit neke "ženske" stvari ili s Janom "mama-sin" stvari.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
istina.Citiraj:
I to je tako - najsretniji su kada su zajedno. Mada to često tako ne izgleda.
stigla je negdje oko ponoći, zavukla se u krevet i molila me da legne pored margite (inače ja ležim između njih dvije da zara ne drmne marge po noći). i tako je legla pored nje, zagrlila ju, i gledala ju sa blaženim smješkom 15 minuta :heart: ja se skoro rasplakala
inače, ni prije margite se nije htjela odvajati od nas, tako da to ne povezujem previše s njenim rođenjem.
npr. prošlo ljeto je "prisilno" otišla s bakom i dedom na 3 dana na more (namamili je i nagovorili jer sam ja imala užasne trudničke mučnine, a MM radio, a obje bake i dede su bili na moru): kad je odlazila, nije me htjela ni pogledati, dok je bila tamo, nije me htjela ni čuti na telefon - očiti znaci da se osjećala prevarenom i izdanom od mene.
kad smo se konačno vidjele nakon 3 dana, zalijepila se za mene i nije se odvajala danima. još mjesecima je govorila da neće ići baki i dedi, i kod svakog odlaska na ručak smo ju morali uvjeravati da neće ostati spavati kod njih.
btw, baki i dedi je u ta 3 dana bila super nasmiješena i vesela i doimala se kao da joj nitko i ništa ne fali. tako da mi to nije nikakav pokazatelj ničega.
mi još ne razmišljamo o elinim ljetima bez nasCitiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
nije mi to loša opcija jer smo u zagrebu sami, radimo puno, ela je po cijele dane s tetom čuvalicom, a nona je na moru, na otoku s najljepšim morem :heart: i, najvažnije, nona je eli glavna zvijezda i obrnuto
ALI, kad jedom bude 'velika' i zaključimo da može solo kod none - što ako bude dojila još dugo (još smo na bezbroj podoja), ako dolazimo vikendom što će biti s dojenjem?
Ovisi jako o dobi djeteta. Po meni se od djeteta mlađeg od godine dana koje doji ne treba odvajati, ali recimo Nola je prošlo ljeto (2 godine i devet mjeseci) uredno odradila tri tjedna bez mame i dojenja, i nakon toga se vratila bez problema omiljenom "poroku". Mlijeko ju je čekalo.
Kejt, mi smo prilično smanjili dojenje(1-2 X dnevno, nekad se i preskoči i traje kratko), ali moram priznat da će ovo biti svojevrsni test i po tom pitanju.
do sad je već jednom bila bez mene neka 4 dana, i to još kad je imala manje od 2 godine.
vidjet ćemo.
a ovo o razdvajanju djece-njih dvije su inače stalno skupa, čak i u vrtiću su u istoj grupi.
i čini mi se da će im dobro doći da imaju malo prostora i svaka za sebe, koliko god to može čudno zazvučat.
ova mlađa nije zapravo nikad imala priliku dobiti pažnju samo na sebe, za razliku od starije.
a starija je isto jedva dočekala da ima didu i baku samo za sebe :mrgreen: .
baš sam sad zvala obje, za sad uživaju...
Iz mog iskustva puno ovisi i o samom djetetu. Npr. ja Dinu nikada sa 4,5 godine ne bih pustila s vrtićem na more jer on ne bi htio ni pomisliti na to da ode od nas. Oliver je inzistirao da ga upišemo za ljetovanje, ni u jednom trenutku nije rekao da ne bi išao ( u periodu od 2 mjeseca) i otišao na more bez nas sa tetama i djecom, vratio se sav sretan i rekao da obavezno ide i na zimovanje. Sa 2,5 godine sam ga ostavila na 9 dana jer smo muž i ja putovali u New York, jednostavno smo znali da neće biti problema bez nas. Dino je prespavao noć bez nas i to jednu kada je imao 3,5 godine. Moji obojica idu s bakom (svekrvom) po 2 tjedna u Brela (jedan u 7, jedan u 8 mjesecu), za to vrijeme drugi je s mojima u Dalmaciji na selu. Tako da praktički provedu cijelo ljeto izvan Zagreba, Dino nikada nije išao preko ljeta u dežurstvo, Oliver će možda ove godine ići nekoliko dana. Lijepo im je na moru, na čistom su zraku i nisu predugo bez nas.
ja sam se rasplakala :love:Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Moj Karlo će od ponedjeljka do četvrtka biti kod bake, dakle spavat će tamo 3 noći. Prošli tjedan je prespavao 1 noć i odmah je htio još ostati. Nije tražio ni mene ni tatu i rekao nam je da mu uopće nismo falili, mislim da će tako biti i u ova 4 dana, možda nas se i ne sjeti :(
S jedne strane mi je drago da je tako, a s druge opet i nije, ali budući da je on sam to tražio i želio, nek uživa. Makar se ja baš s tom bakom i ne slažem previše... al to je opet druga priča...
srna ima 5,5 godina i kad bi mi imali bake i djede na moru pustila bih je.
meni bi bilo teško i nedostajala bi mi (do sada se nikada nismo razdvajale, osim kad sam ja išla na službeni put na tri dana, ali tada je ostala s tatom pa se to ne računa, zar ne?) ali mislim da bi za nju to bilo stvarno dobro.
posjećivali bi je vikendom i ako bi izrazila želju za povratkom kući istog trena bi otišli po nju.
moj ima tek godinicu, ali obožava si tetu (muževu sestru) i baku (moju mamu), ali i barba-dedu (muževog tatu). dakle, to mu je krug obožavanih i s njima ide na kraj svijeta.
i drago mi je da je tako. koliko god meni bilo strašno kad ode, a morao je otići prošli tjedan, par dana na po par sati jer sam spremala diplomski, njemu je super. kod njih uživa, ne zakenjka niti zaplače niti jednom. dobro, još je majušan, ali vjerujem da bi se vidjelo da neće biti s njima.
nakon prvog dana kod tete (tj 3 sata u komadu), došla je drugi dan po njega (ima tri sina, tj. onda je imala tek dva, rodila je jučer :heart: ), sven se raspametio od sreće kad ih je vidio. hence, nikakva frustracija.
dakle, ja volim što ide ljudima koje voli. i volim što nije vezan za mene pupčanom vrpcom, iako u jednom dijelu sebe bih htjela da sam mu sve, ali zbog njegovog i mog psihičkog zdravlja, silno mi je drago da je ovako.
ono što želim reći, nadam se da ćemo izgraditi odnos pun poštovanja i ljubavi, ali i povjerenja. i da će veselo odlazit baki i didi koji žive 45 km od nas i uživat na moru i na plaži s ekipom, a ne se kuhat u malom stanu i dobivat osip od vrućine :/
Baš sam nedavno imala situaciju da baka (svekrva) traži da MM dovede Mateja kod njih desetak dana- žive u Imotskom.
Mislim da bi djetetu bilo sasvim ok, pogotovo s tatom, al ja sama sa sobom imam definitivno problem glede toga, i odgodila sam to za još godinu dana.
Samog ga ne bih pustila, nema šanse, i to zato što tu baku i djeda rijetko viđa i nije baš naviknut na njih, ali i zbog uspavljivanja, hrane i još nekih sitnica...
evo ja mogu reći iz sog iskustva. moja nona je živjela odmah do nas, ne s nama nego kuća do nas. a druga nona je u Italiji. i tako kad je došlo ljeto a moje prijateljice su sve govorile kao odlaze kod none, koje su uglavnom bile sve oko 50-tak kilometra dalje, ali one su bile na ljetovanju. E sad, ja i moja seka smo se često znale preselit kod ove none koja nam je blizu, jer smo tako same htijele, spakirale si stvari, i otputovale svega 30 metara dalje, par dana smo se tako pravile kao da nismo doma, i nismo odlazile doma, poslali bi nonu ako smo nešto zaboravile, mamu zvale na telefon kao i ona nas.
kad sam ja bila malo starija, prespavala sam prvi put u Italiji kod ove druge none, a seka je još bila pre mala. Cijelu sam je noć sanjala, nona je rekla da sam stalno u snu govorila njeno ime. ujutro sam htjela doma, a bila sam daleko, došli su po mene i tako da smo tek drugo ljeto ostale 15 dana skupa. meni je više seka falila, normalno i mama.
Vidim da tvoj Matej ima tek 2 godine, ja bih isto postupila kao i ti, tj. ne bih ga pustila, premali je on još, ja bih ga pustila za 2 godine, 4 godine su mi granica za takve stvari.Citiraj:
dinna prvotno napisa
Evo moj troipolgodišnjak je otputovao sinoć na more, strašno sam se sekirala, za sad kažu da uživaju. Bit će par dana, i naravno, spremni smo isti čas otići po njega ako skužimo da to želi.
Ali nekad nije lako skužiti što bi oni rađe, mogu se činiti naizgled zadovoljni, a da u stvari baš ne kuže što se dešava, a kamoli koliko dugo će to trajati. Mislim da je njemu još apstraktno 3 dana ili 7 dana?
Obožava tamo biti (dapače, kad se vratimo u Zg plače da on ne želi živjeti u Zg) tako da je naravno vrlo rado prihvatio tu ideju. Ali ipak sam mu cijeli dan ponavljala da ide sam, bez nas. I nikako nisam bila sigurna šta si je on mislio u svojoj glavici.
Prvi put je tako ostao s mojima s nešto manje od 3 godine i sve je bilo ok. I tako već nekoliko puta i uvijek je sve ok. Ali ja se svaki put strašno premišljam i uopće mi nije svejedno, vjerojatno najviše zato što meni fali.
A i inače mi mame znamo biti i prearogantne kad mislimo da nitko ne zna dijete uspavati ili okupati kao mi. Mislim da djeci koristi taj poseban odnos koji imaju s bakama i djedovima (naravno, ako vidiš da je odnos dobar), kod njih sve radi totalno drukčije nego doma.. Pa onda usporediš to s tetom čuvalicom i mamom i tatom kojih nema po deset sati, pa usporediš more i dvorište sa stanom i parkićem....
Mi smo se u nedjelju vratili s mora i sad ne mogu prežaliti što Filipa nisam ostavila kod nonića koje on obožava. Svaki svakcati dan mi kaže "Mama, ja moe... Nono Mimo moe" - ukratko, da bi išao na more kod nona Mima. U Zagrebu smo u malom stanu, radimo veći dio dana, on je u vrtiću, i to stvarno ne može biti bolji izbor od kuće s velikom okućnicom na moru. Već je kod nonića ostao dvaput po 7 dana (odnosno 5, jer bi mi došli petkom), i uživao je, nije ni zazvao ni mene ni tatu.
Buraza i mene su starci ostavljali kod bake i dide na drugom kraju grada, na tjedan ili dva, i dolazili nas posjetit svakih nekoliko dana, nije bilo telefona. Ja sam to voljela, iako mi je znalo biti dosadno. Kuća s vrtom, ljuljačka, "badevana" u kojoj se grije voda na suncu, pravljenje kolača s bakom... svega se toga s ljubavlju sjećam.
Ali kad sam s četiri godine bila 10 dana sama kod bake, jer su starci s burazom otišli na put, priznajem da mi je bilo dugo čekati da se vrate.
Moja svekrva cuva H, i naravno trazi da ju je pustimo sa njom na more. Malo mi je bed sto u principu svekrva, koja ima kucu na moru, mora cijelo ljeto biti u ZGB i cuvati H, osim 3 tjedna kada smo i mi na GO.
Ali, ja sam rekla: pustiti cu je na more kada ce sama znati reci kako joj i da li zeli ici doma.
pa daj odvezite dete na more :)Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Stižem i ja u paketu s njim!
Na bolovanje :mrgreen: ...
Joj, Lutonjice, kak imas slatke curice - bas me rasplakala tvoja prica :heart:
Ja sam ko malena par puta isla s bakom negdje, ne na cijelo ljeto vec par tjedana, i to s bakom koja je zivjela s nama, i svaku noc provela placuci za svojima. Baka to nije znala jer sam valjda tijekom dana glumila.
Imala sam oko 6 godina.
Ovo bih potpisala:
Mi smo samo jednom do sada ostavili maloga na jednu noc da u nasem stanu prespava s mojom sestrom (koju obozava). Imao je gotovo dvije i pol. Pripremali smo ga, pricao nam je da mozemo ici, kad smo se culi na telefon tu vecer nije htio pricat s nama jer se (kao) iga (igra), mi mislili OK, super mu je, znaci.Citiraj:
tulip prvotno napisa
No sljedeci dan kad smo dosli doma, nije nas htio ni pozdravit.
Vidno se ljutio na nas.
Dok se nije razljutio i nije prestajao mazit se s nama :heart:
Mene brine ta gluma, odnosno, hoce li on doista rec da mu falimo ako ode s bakom na more, ili ce glumit macho man-a ;) , kako cemo znat da mu je doista OK.
A posebno jer nam je situacija kao Deaedi - znaci, mogao bi biti s bakom cijelo ljeto na moru, a ona je zbog njega tu i cuva ga.
U svakom slucaju, definitivno smo i ovu godinu prekrizili za odvajanje iz vise razloga, a mozda ce kao gotovo troipolgodisnjak sljedece godine biti spremniji na to :?
Vidim da nitko nije komentirao sto sam gore rekla, a nocas sam bas o toj temi razmisljala, i imam jos nesto za nadopisat:
Prema Juulu, djeca uvijek suradjuju s roditeljima, iako nam njihova suradnja ponekad ne izgleda kao suradnja, ali ona jest s obzirom na to kakvu im informaciju mi saljemo (ne cak samo rijecima, vec i osjecajima), tj. i kako je oni dozivljavaju.
Pa, ukoliko pomisle kako je nama roditeljima jako bitno da budu s bakom i dedom na moru, da im tamo bude lijepo, oni ce ici, praviti se da im je lijepo, bez obzira sto bi mozda najradije bili u Zg. na +35 s mamom i tatom.
Kuzite sto hocu rec...
Tako da pored cinjenice da dijete treba pustiti tek kada ono samo moze reci hoce li ili nece, treba mu jako ozbiljno dat do znanja (ko sto je Lutonjica ocigledno svojoj maloj to dala do znanja) da uvijek moze nazvat i rec da joj tamo nije lijepo, i da nije da mi roditelji to jaaako zelimo, vec jedino ako on/a to zeli.
Od ovakvih razmisljanja gotovo imam neprospavane noci :mrgreen:
No, mislim da je to bio moj problem, i da sam ja htjela da moji roditelji budu zadovoljni jer su htjeli da budem s bakom na moru, pa iako ja nisam, ja sam suradjivala. A svaku vecer (tocno se sjecam) sam se kroz suze pitala sta oni rade i jesu li stvarno dobro ko sto tvrde na telefonu :shock:
moj limit je 24 sata razdvojenosti.
iako imam dijete koje je bundžija i sasvim sigurno ne bi zbog nas glumila da joj je dobro, ako nije... ponekad su slatkiši i crtići dovoljan, ali površan, razlog da se ostane negdje i s nekim... a zapravo bi htjela biti s nama.
moja sveki svoje druge unuke vodi i po 6 tjedana na more, ali ja svoju ne dam: bit će tri tjedna s nama i mislim da duplo više dana morskoga zraka nije dovoljno uvjerljiv benefit za toliku razdvojenost.