pa neke od nas su sretne, neke sretnije :mrgreen: ... a da nam je lako - daleko od toga... kad jednom prihvatiš (neke) stvari i čvrsto staneš na zemlju - lakše je...Citiraj:
momtobe prvotno napisa
trebaš prihvatiti da si ne možeš priuštiti luksuz da te vlastito dijete na bilo koji način živcira. da nije tražilo da se rodi - već da si ga ti rodila, i odlučila zadržati - neovisno o okolnostima. trebaš prihvatiti da ćeš se vući i četveronoške kad ono nešto treba - jer nema nikog tko bi ti pomogao. trebaš biti na neki način i otac i majka, balansirati između te dvije uloge - a uz to biti i prijatelj.
trebaš pokriti školske i vanškolske aktivnosti, dežurati sama kad je potomak vani, gledati u prazne zidove kad ga lansiraš na more (kao što ja radim sada :/ )...
o običnim svakodnevnim stvarima - dalo bi se još... ovisite isključivo o onom što ti zaradiš. sve radiš sama. auto voziš mehaničaru. kupuješ od igle do lokomotive. dočekuješ i handlaš majstore. nema ti tko ni šeraf zašerafiti, ni promijeniti plinsku bocu... tvoj kičmatrans...
itd, itd...
ali - zato možeš za ručak pojesti sendvič, vući se u cipelama po prašnom podu, i uvaljati se u razbacani krevet sa svojim potomkom - i tako gledati neki zanimljivi film :mrgreen: ... i nitko ti neće prigovoriti... :lol:
