-
Evo i mene u klub...ja ni na filmove s totalno izmišljenom tematikom ne mogu ostat mirna ako se radi o djetetu...
Ako je tko gledao Sanjivu dolinu...mislim halo, 'duh' konjanika bez glave kojeg netko doziva da eliminira njegove protivnike tako da ih dekapitira...nisam mogla gledat jednu scenu gdje se dijete samo SKRIVA od tipa, a nedorečeno je kako scena završava...plakala sam ko da je moj KArlo u pitanju...
A ove stvarne priče...ignoriram koliko mogu...vidim da je bila tragedija u Aziji, znam da je nestalo puno ljudi i djece, ali brate, ne želim slike gledat...ne mogu, srce me zaboli za svako to dijete... :cry: :cry:
-
Meni je najgore kaj plačem na filmove, a znam da je to izmišljeno i odglumljeno, ali ne mogu si pomoći.
Nedavno je bio na televiziji dokumentarac o životinjama. Kad je veliki medvjed ubio malog medvjedića na obali rijeke (jer se mama medvjedica previše udaljila spašavajući druga dva medvjedića) ja sam se rascmoljila i zgasila televizor.
A kad se dogodila tragedija u školi u Beslanu, bila sam u depresiji tjedan dana. Kako se nikako nisam mogla osloboditi tuge, odlučila sam MM-a upoznati sa svojim stanjem i objasniti mu uzroke (da ne bi mislio da sam tiho jer se nekaj srdim na njega). Onda mi je rekao da se i on tako osjeća. Mislim da nismo samo mi žene lude i muški imaju te osjećaje, ali ih vješto skrivaju (valjda zbog srama).
-
Da, moj tak vješto skriva osjećaje da ni sam ne zna gdje su mu :/
-
ja sam neki dan gledala po ko zna koji put "Prohujalo s vihorom", te kada je doslo do one scene kada mala Boni pada sa ponija i gine, ja ugasila Tv. :cry: Sinoc sam isto po ko zna koji put gledala Kucu duhova i kad ne crkoh od placa. :shock:
Uvijek sam bila kmeza, ali sada se i na tv reklame znam rasplakat :/
-
ja cmoljim na onu johnsonovu reklamu sa slatkim bebama i govorim: buaaa tako je i moj sami bio mali i sladak.
dobro da ne plačem na onu gdje reklamiraju miris za wc
-
Ja sam vec na pocetku srednje otisla od kuce i zivjela 'mladim studentskim zivotom'. Jednu nedjelju vece i dobar dio noci sam isplakala Nil i Misisipi zajedno kad mi je mama otisla kuci nakon sto je za vikend bila tu. Imala sam uzasan osjecaj da ce joj se na putu nesto dogoditi ili u toku tjedna dok ja opet ne dodem kuci za vikend. To je scena koje se bas dobro sjecam iako sam ih imala i prije i poslije. :lol:
Sad mi krecu suze kad gledamo malca na snimkama sa kamere, bez izuzetka. Vecinom i na filmove, sretne, tuzne, whatever. A imam cak i par fotki koje ono...
Ruzne vijesti izbacujem iz opisa jer tu totalno odrvenim od uzasa. Ovih dana pratim, bez suza i toga, ali iznutra... Mislim da tada podizem odbrambeni stit i postajem racionalna i bijesna. Zasto i kako se to moglo dogoditi? Zasto bas tako neke zemlje, ionako siromasne i jadne?
