Citiraj:
Mamita prvotno napisa
ja sam odlučila danas podići ovaj topik iz prašine i napisati nešto više od pet rečenica :)
moja marisa i moj sami su tako prepredivna nasmijana bića i tako me ispunjavaju i mislim da je nevjerojatan osjećaj držati ih zajedno u naručju.
bolji osjećaj od toga jest samo onaj kad se oni cerekaju jedno drugome i kad marisa juri prema samiju čim ga ugleda.
ljubav se jeste poduplala i onda opet pomnožila sa 7 pa sve na kvadrat.
teško mi je, ponekad mi je stvarno teško. MM i ja se nosimo s njima, nekad lakše nekad teže nekad i zaplačem.
češće se od srca nasmijem.
ja sam rodila dva mala čovjeka i još uvijek me (uglavnom ovako kasno) puca euforija da ja, baš jedna ja bezvezna i obična uvijek tako izvan struje, ja mizerna mala, pod zvjezdama iz hrpe drugih izvučena i blagoslovljena s nečim neopisivo preljepim i prekrasnim i predivnim i...
srce mi puca...
a dva mala lika spavaju jedan kraj drugoga.
to je sve ono što želim svima vama :heart:
i onima koji se dvoume
i onima koji već jesu odlučili
i onima koji ne mogu
i onima koji neće
i onima koji se boje
baš kao što sam se i ja nekad bojala
Sinoc pitam MM-a, "Hocemo mi imati jos djece?". "HOcemo", kaze on....
"Necemo, jer ja ga ja necu moci voljeti kao Viktora"...kazem ja....
I jutros citam ovo. I ugusih se od suza....
Hvala mamita! :heart: