D0maćice-manje vrijedne!?

Ina nije problem u babama iz dućana viruj mi uopće ne obadajem šta ko govori .To sam navela samo kao jedan primjer u moru istih.Nakon nekog vremena počne te živcirat naravnonije nitko od betona.A kad bi se sa svakim takvim klala di bi mi bio kraj.tako da većinu diplomatski prešutim, što neki smatraju mojom slabošću.U biti htjela sam ovim topicom samo podsjetit na ovu skupinu žena koja je uvijek negdje na marginama.Znam sad će biti same ste krive i sl.Većini to nije izbor -meni jest i nisam uopće opterećena s tim ni u kojem smislu,ali treba priznati da će malo ljudi iskreno reći treba hrabrosti i volje za to.

Je, tu si u pravu. Ali, tako funkcionira svijet - meni je bivši šef osvijestio jednu stvar - nitko ti neće reć' e, ovo si dobro napravio, samo će ti reć' šta nisi i di si falio. I živa istina. Tako je od kućanskih poslova pa do bilo kojih drugih poslova . I nitko ti poslije neće reći hvala. Ja sam po struci prevoditeljica. Još nisam čula da je netko rekao u poslovnom svijetu - ajme, šta je ovo dobro prevedeno. Primijete samo kad nešto šteka i onda ide "a ko je ovo previodia?". E, ja tu ne dam na prevoditelje. Šta ti hoću poručiti je - s pravom se nerviraš, odreagiraj kad ti dođe, kad ti ne dođe - nemoj i ponosito nastavi dalje i promiči vrijednosti tvoje skupine kojom si s ponosom odabrala pripadati. Tvoju vrijednost definiraš ti, a ako ti je bitna podrška forumašica - moju imaš i mene si podsjetila :love:.

ina baš sam se raspekmezila :lol: Hvala na potpori! :*

Ajde, kad sam te već toliko raspekmezila - evo ti jedan šlagvort za po dućanima - autorica je moja pokojna none, pamtim je po brojnim legendarnim izjavama, bila je učiteljica na Braču između dva rata, i posli: "Papiri mogu čekat, djeca ne mogu!" :*. Je mislila na svoje đake, ali skroz je upotrebljivo.

Evo nesto iz drzavne sluzbe (moj prvi i najdrazi posao): "Posao nije zec da pobjegne" - prema iskusnoj kolegici..i takodjer njena parola: "Konj koji vuce ne napreduje". Nazalost, nije primjenjivo kod privatnika :lol: Sada itekako cijenim kad me se pusti preko reda u ducanu :oops:

a evo i jedne mudrosti moje pokojne babe

najlakše je tuđim kikijem :mrgreen: gloginje mlatiti!

E, ta je, maria, omiljena mojoj mami. A evo još jedne, primjenjive za i privatnike i za sve u životu "Nice girls don't get corner offices". Oće reći - izbori se za se, pokaži svoju vrijednost. Don't be too nice, zareži koji put :mrgreen:. Ima čak i konkretnih primjera - tipa ne nositi kolegama čokoladice s puta, shvaćaju vas neozbiljno. Nisam čitala, ali čitala jedna prija i zanimljivo zvuči. BTW, super zanimljiva knjiga, ako iko ima vremena je - dežurna kučka. To mi je onako mantra. Sad će nas zaključat i čiča miča gotova je priča :love:.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

BTW, te skipe "lako tebi, ajme meni". To mi je tako bezveze. U biti, meni je baš super kad neko kaže da mi je lako. Ja kažem - je, baš mi je lipo, s ponosom :). Uopće ne kužim zašto bi moralo bit dobro da je nekome teško i to žrtvovanje itd.

---

potpis jos jedne domacice (i jos puno toga - al' sve marginalno - i tako ce i ostati ako se mene pita :mrgreen:)!

pozicija zrtve je jos uvijek mocna u svijetu...
i pozicija 'heroja radnicke klase'...
bilo bi smijesno da nije tragicno...

tak da imati par 'patnickih' ter 'herojskih' izjava u rukavu za odbrusit nije za odmet... bilo da si 'preposlena' ili 'besposlena'... :roll:

potpisujem mim i deaedi...

Citiraj:

---

kulenova_seka prvotno napisa

Evo još jedne privremene domaćice! (na porodiljnom sam)

Sjećam se kad smo bili u gostima kod obitelji u kojoj muž vodi malu tvrtku, a žena je domaćica. Ne sjećam se kako je razgovor tekao, ali jako se dobro sjećam kad je ona rekla, otprilike: "mislite da ako sam kod kuće ništa ne radim, a nitko se ne pita odakle ručak i sve ovo pred vama".

---

cure koje ja poznam i koje rade si dopuste tetu cistilicu, koja jednom tjedno ili u dva tjedna ocisti im kucu il opegla ves. i ja sam jedno vrijeme imala tetu cistilicu, al ta zena dolazi jednom tjedno, a ostalim danima? da prolivene muesli cekaju 4 dana tetu cistilicu ? il moje dlake po podu banje? na kraju sam joj otkazala, jer sam shvatila da meni treba teta cistilica svaki dan, a da se nisam udala za donalda trumpa. :mrgreen: (damn)

jer i pored teta cistilica - ipak ostaju svakodnevni poslovi, pocev od kuhanja. nisam u hr upoznala nekog iz dzet seta koji bi i za taj svakodnevni dio posla imao nekog.

stoga, sigurno je - cak i s opcijom da si supruznici "dijele" kucanske poslove - da su zaposlene zene na neki nacin "duplo zaposlene". ovih mjeseci ne radim, tj. nemam posao izvan kuce, i mogu slobodno reci da mi je u zivotu lakse i da svim zaposlenim zenama skidam kapu.

a inace, a propos "manje vrijedne", bas sam /u jednom feministickom casopisu/ citala izjave zaposlenih zena, koliko neke od njih padnu u depresiju jer fizicki ne uspiju sve stici, pa se smatraju manje vrijednom... ;)

Krajem svog godisnjeg odmora bili smo 10tak dana doma i znam da sam jedan dan pomislila: mogla bih ovako zivjeti, ustanem s Filipom, easy, on gleda crtic, ja pospremim po kuci, odemo u zooloski, pa u billu, on zaspe, ja skuham rucak, pogledam film (spava po 3 sata u komadu), on se probudi, rucamo, sve troje u setnju do grada, vecera... Nije da nish nisam radila, radila sam svasta, druzila se sa svojim djetetom, moguce čak i posexala s muzem usred dana (vidi F. spava 3 sata), kuca uredna, svi siti, MM ne šizi jer ga ne tjeram da pomaze i posprema za sobom...
Moglo bi se ovako lijepo zivjeti-pomislim...ali ne mogu. Znam da cu za mjesec dana raditi, pa s jednog posla trcati jos malo na drugi, pa jos neke sitne posliće, pa doma, djir po gradu s djetetom od 8-9 navecer, sex samo vikendom, kuhanje kad stignem. Sto se tice love-mogla bih, meni je problem sto ja previse volim raditi, zato si i natovarim posla preko glave, jer bih ja radila i ovo i ono i...

A peglanje, ciscenje i sl. Fala lijepa, to i kad sam na godisnjem dam svojoj teti peglacici i ona sve gotovo posalje nazad. Ne volem.

Joj, lucky, :love:. A kako li se tek ljudi preneraze na to da čovjek smatra da mu je dobro u životu. I ne kontrira odmah primjerima iz svog teškog života - ono, padne donja vilica plus zamuckivanje efekt. Doduše, ja sam svašta prošla, i fizičku bol itd. i možda su meni kriteriji malo drugačiji. Ali, figa jesu, svi misle da mi je super, u stvari stalno mi tako govore, a i meni se čini da mi je lijepo. Osim moje mame, koja mi ne vjeruje ni za što :lol:. Uf, da kucnem u drvo, evo ga: kuc-kuc.

Ja sam krenula na posao ne jer zbog novca nego zbog odmora. Pored dva trogodišnjaka mislim da bih poludela u kući. Ne umem da sedim mirna ili što bi moja mama rekla 'za budalu uvek ima posla', tako da sam se u kući kidala od poslova (svakakvih, neophodnih, izmišljenih, tek toliko da se ne sedi) pored obaveznog igranja sa decom

Sad odvedem decu u vrtić, odem na posao i tamo radim nešto što nema veze ni sa decom ni sa kućom, pokupim decu iz vrtića, ručamo, prošetamo ili se igramo na ulici sa malim komšijama, večeramo (nekad na ulici, nekad kući), kupanjac i spavanje. Onda ja operem sudove, skuvam za sutra, raspremim igračke, pustim mašinu za veš, potrem parket i kraj dana. generalka subotom a nedelja je za odmor.

A ovako dok nisam radila... :shock: . Bilo me je sramota da živimo u lomu jer sam, jelte, kući po celi dan pa šta radim ako ne raspremam. Padnem crknuta u krevet već u 22h i iza sebe ostavim haos veći nego sada kad radim. A o mešenju kolača i raznih pita i gluposti jer sam u kući neću ni da počinjem.

ja ne znam sta je gore. Radila sam, a sada sam na porodiljnom.. Nekada mi se cini da bi mi odlazak na posao dosao kao odmor :)

Ja čestitam curama koje mogu biti domačice. Ja sam bila na porodiljnom i preporodila sam se vrativši na posao. Doma sam samo čistila, prala, kuhala, peglala, sve jer sam doma i ne mogu gledati nered, a sada fino dođem s posla, papamo, igram se ili šetam s djetetom, dođem doma papanac, kupanac, spavanac. U 8 ispred telke jer Iva već spava i uživam. A stan totalni kaos... Radim samo ono što moram. Npr., baš danas opeglati ili oprati suđe. Istina, MM puno više radi nego kad sam bila doma. Jer i ja sam na poslu 8 sati kao i on i ima da usisa i objesi i veš i pokupi igračke jer sam i ja umorna od ustajanja u 6. A kad sam bila doma nije ni prstom mrdnuo jer sam ja doma.

U svakom slučaju, čestitam domačicama jer ja bi već odavno završila na psihijatriji.

Ne bi da je to tvoj izbor.Ovisi kakva si osoba.Mene baš i ne smeta prevelik nered,draže mi je slušat djecu njihove doživljaje, zezat se s njima nego lickati po cijeli dan.Ali da je teže zaposlenima -jest priznajem.Ali isto tako treba priznati ako ništa bar im je tih 8 sati plaćeno,nekom više nekom manje.Mi tu privilegiju nemamo zato bih voljela da se NEKI sjete toga kad krenu kukat da je nama kudikamo lakše.

Citiraj:

---

sandra123 prvotno napisa

Ali isto tako treba priznati ako ništa bar im je tih 8 sati plaćeno,nekom više nekom manje.Mi tu privilegiju nemamo zato bih voljela da se NEKI sjete toga kad krenu kukat da je nama kudikamo lakše.

---

Gle, zaposlenima je plaćen rad kod poslodavca. Nije plaćen rad kod kuće, koji opet radimo, kada dodjemo doma i postanemo domaćice. Tako da nemamo nikakvu privilegiju. Dapace, radimo duplo.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Dapace, radimo duplo.

---

Ne slažem se. Ti ne možeš znati koliko neka domaćica radi doma ili koliko netko na poslu zabušava - vrijedi i obrnuto.
A ti (niti bilo tko drugi) ne može ful raditi doma plus ful raditi na poslu, jer, ako ništa drugo - dan bi ti bio prekratak ili bi crk'o od posla.
I, što uostalom znači to ful?!
Dakle, radiš koliko možeš i trebaš, a ne po nekim, tkoznakakvim, pravilnicima o količini posla.

na poslu nema zabušavanja, prije ili kasnije se sazna, djeca nisu mutava i većina ih želi znanje ,a ne gluparanje i nerad

doma, hm, kriteriji, kaj je čisto su u skladu s mojom dioptrijom....

I ja volim taj ležerniji ritam. Iako mi se dogodi da se narintam ko konj, sama si odredim ritam i pauze, pa radim s velikim guštom. Ali mi ne može biti.

Dobro, to je specifična profesija, ali uvijek i u svakom poslu možeš zabušavati, ovisno gdje ti je postavljena osobna ili poslodavčeva letvica minimuma.
Mislim da ima onih koji na poslu egzistiraju i sa 51% učinka, pa i takvi su sretno zaposleni i imaju obiteljski život - no, to nije tema i nije to moj point.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Dapace, radimo duplo.

---

Ne slažem se. Ti ne možeš znati koliko neka domaćica radi doma ili koliko netko na poslu zabušava - vrijedi i obrnuto.
A ti (niti bilo tko drugi) ne može ful raditi doma plus ful raditi na poslu, jer, ako ništa drugo - dan bi ti bio prekratak ili bi crk'o od posla.
I, što uostalom znači to ful?!
Dakle, radiš koliko možeš i trebaš, a ne po nekim, tkoznakakvim, pravilnicima o količini posla.

---

OK, nije mozda bas doslovno duplo, u satima...ali i zena koja radi ima doma za napraviti kucanske poslove, zar ne? To je bio moj point. Zaposlena zena radi jos 8h negdje drugdje nesto drugo, zar ne + kucanski poslovi+roditeljske obaveze.

Dok nisam radila, sve po kuci sam sama radila. Nisam ocekivala od MM ama bas nista. Dakle, sada je i on preuzeo dio kucanskih poslova, jer istina, pravo kazes, crkla bi od posla...

Ne mislim niti slucajno da su "samo" domacice manje vrijedne. Posebno ako su uz to jos i mame i brinu se za djecu cijelu dan. Pa i to je posao, zar ne...No, meni osobno, je dok nisam radila, bilo ipak lakse i opustenije. Ako mi se nije dalo danas peglati, peglala sam sutra. A na poslu, ako mi se ne da danas raditi, ne mogu to odgoditi za sutra...

I slazem se mariom71. Doma je moja perspektiva, na poslu tudja...

Osim ako je mama i poduzetnica, bio je svojevrsno takav topic - onda je to valjda sve jedna perspektiva, ali ne mislim lakša, pače.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Osim ako je mama i poduzetnica, bio je svojevrsno takav topic - onda je to valjda sve jedna perspektiva, ali ne mislim lakša, pače.

---

Dobro, ali takvih slucajeva nije puno...Ipak najveci dio zaposlenih radi u svojstvu posloprimca...
I ja sam neko vrijeme razmisljala da otvorim firmu, ali sam odustala...Pa da me poslovne brige more jos i u "domaće" vrijeme.. Ipak hvala ne bi...Za sada...

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Zaposlena zena radi jos 8h negdje drugdje nesto drugo, zar ne + kucanski poslovi+roditeljske obaveze.

---

Plus 1,5 sat putovanja koji također ulaze u tu satnicu, pa je to 9,5h.

Jasno, baš zato jer je omjer u startu postavljen tako, satnica za kućanske poslove, bavljenje s djecom ili neke druge stvari (tipa kupovina cipela ili sl.) bitno je manja, što ne znači da rintaš do 5 u jutro dok ne napraviš sve što jedno kućanstvo traži.
Napraviš što možeš i odeš spat.

Ne cijeniti stay at home mamu = Poljuljane vrijednosti, kao i u gotovo svim ostalim aspektima masovnog razmišljanja.

S jedne strane, manje vrijediš ako nisi zaposlen ili si zaposlen, ali ne zarađuješ puno (primjer=moj prijatelj profesor fizike kojeg nitko nije šljivio ni 5% dok nije postao akviziter i nosio odjela i zarađivao prilično...= ako to nisu poljuljanje vrijednosti, ne znam što su?).
Za 45 stupnjeva desno, ne vrijediš (u očima prosječne tete iz dućana ili frizerke preko puta... govorim iz iskustva, ne zato što manje cijenim navedene profesije) niti ako radiš neuobičajen posao, bez nekog autoriteta.
Meni je zaista smiješno da me ženica iz dućana još uvijek pita da li sam našla posao... a zna što radim!! i zna da zarađujem 3-4 puta više od nje... ali ona još uvijek pita: "Ma da, znam da TO radiš.. ali pitam kad ćeš naći PRAVI POSAO?"

Znači, pravi posao koji će prosječni puk cijeniti jest posao s kojeg se vraćaš umoran, iscrpljen i ogorčen, posao koji će ti dati temu za razgovor o tome kako je slabo plaćen i posao radi kojeg se nitko drugi neće zapitati može li u svojem životu učiniti nešto drugačije od 96% ljudi koje poznajemo (ako tako želi)?

Nemoguće je zadovoljiti ljude, ali ih svakako treba educirati i naučiti ih vlastitim primjerom da smo zaslužili poštovanje ma što radili ili ne radili.

_____________________

Bila sam sa prvim djetetom kod kuće skoro 4 godine. Bilo mi je divno i užasno teško i sklonost depresiji se počela žestoko nazirati. Meni ne smeta biti zatvorena u 4 zida, ali mi nedostaje konstantno i redovito stvaralaštvo da bi funkcionirala normalno. Stoga, sada sam se samo djelomično vratila poslu, toliko da ostanem u formi, a opet da sam sa djetetom što više.
Ali gušt je raditi i vratiti se preželjan djeteta i zagrliti ga kao da ga nisi vidio 100 godina, a prošlo je samo nekoliko sati. Mislim da to čak više vrijedi nego da sam konstantno tu. Naravno, ako je u vrijeme kad me nije bilo i sam bio zadovoljan.

No, to nije bila tema. Da i ja sam se osjećala manje vrijedno kad nisam radila, ali to ima veze samo sa mojim vlastitim samopoštovanjem na kojem sam trebala poraditi i shvatiti da oni, koje ni na koji način ne oštećujem radi svojih izbora, nemaju pravo komentirati moj način života!

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Nemoguće je zadovoljiti ljude, ali ih svakako treba educirati i naučiti ih vlastitim primjerom da smo zaslužili poštovanje ma što radili ili ne radili.

---

Potpisujem stoposto - ovo je upravo sukus onoga o čemu ja mislim da se tu radi.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Osim ako je mama i poduzetnica, bio je svojevrsno takav topic - onda je to valjda sve jedna perspektiva, ali ne mislim lakša, pače.

---

Dobro, ali takvih slucajeva nije puno...Ipak najveci dio zaposlenih radi u svojstvu posloprimca...
I ja sam neko vrijeme razmisljala da otvorim firmu, ali sam odustala...Pa da me poslovne brige more jos i u "domaće" vrijeme.. Ipak hvala ne bi...Za sada...

---

nije mi jasno na sto ina misli, ono sto sam ja bila "poduzetnica" (nekoliko godina) - mogu reci da mi je lakse bilo dok sam bila neciji zaposlenik. ne smatram da se na poslu moze zabusavati, barem ne u toj mjeri da nam olaksa dan. no ipak, kad zavrsi radno vrijeme, zavrsi. a kad si poduzetnica, onda ti je 24h radno vrijeme... nesto kao kad si studentica tj. kad ides u /raznorazne/ skole...

mislim da je uopce glupo se raspravljati tko je vredniji tko ne. ja znam da i prosjecna svicarska domacica misli da je vrednija od moje majke koja je fakultetski obrazovana, govori nekoliko jezika i obisla i vidjela je svijeta. al je strankinja, "jugo" s balkana.

Citiraj:

---

da me ženica iz dućana još uvijek pita da li sam našla posao

---

meni je u tom pogledu najbolji primjer kad sam kao (mlada :mrgreen: ) studentica znala obilaziti skupe ducane tipa dior/chanel il sl. tj. jedno vrijeme sam zalazila i u tiffany - odusevljavala se njihovim nakitom :saint: a prodavacice koje tamo rade su toliko bile prepotentne da je to nevjerovatno. i onda si mislim i pitam: koji klinac su tako prepotentne i mene (u trapericama) gledaju k'o osmo svj. cudo, kad su one "samo" obicne prodavacice jal radile kod keruma il kod tiffanya. ja jesam tada bila siromasna studentica, al u medjuvremenu (zavrsivsi studij) sam postala osoba koja i kupuje u takvim ducanima. :mrgreen: dok su one ostale na istom nivou - i rade za izrazito mizernu placu.

Da, mislim na svako plaćeno samoupošljavanje - to je 24-satni pogon često.

A nakon što se jednom u tinejdžerskoj nauči zauzet stav prema tetama iz splitskih dućana, koje ti onako prijeteći priđu sa "izvolite" (levisice 501 bile su u mojoj priči predmet žudnje - koštale su preračunato 100 DEM), u stilu - ako nećeš kupit, bolje se ne približavaj. Kad kažeš, ništa, promislit ću malo , a one jedna drugoj sprdalački, nek' se dobro čuje "Ona će još malo promislit!", garnirano hihotom a la sprdanje iz Melrose Placea ili tako neka zločestoća iz am. tinejdžerskih filmova. Kad jednom te to prestane dirat i naučiš odgovarat, ekipiran si za sve daljnje nastupe teta u dućanima. Ali, s druge strane, ima ih i divnih - dušo, nemoj kupit ovaj kruv, star je ili sinko, ajme, mislim da ti se pokvarila ova pločica, dugo je na suncu stajala (za CD iz Buga). U metropoli je sve to poslovnije, nema varijanci dobro-loše, ma, nije ni jedno ni drugo loše, mene sve zabavlja.

OFF topic skroz, al zabavno (barem meni).

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

mislim da je uopce glupo se raspravljati tko je vredniji tko ne.

---

Ajme MC, pa nikome u ovoj raspravi to nije bilo niti u peti, raspravljamo tko više radi :mrgreen:

Čitam ono kaj ste u međuvremenu napisale i baš si nešto mislim... U vrtićkoj grupi moje M. su svojedobno bile dvije curice čije mame nisu radile (svojevoljno ili ne-nisam nikad saznala), ali sam se uvijek pitala što te mame rade cijeli dan. Djeca su im prva bila u vrtiću, kad god sam došla po M. one su još bile u vrtiću skoro do dežurstva. Eto, kad mi netko spomene majke-domaćice ja se uvijek sjetim tih gospođa i ne mogu se oteti dojmu da su doma ljenčarile ili hodale po kavama.

Jedna mama-domaćica iz moje ulice dijete vodi van tek toliko da nađe društvo za trač-partiju. Nikad je nisam vidjela da se djetetu obrati bez da zaurla. Isključivo mu izdaje naredbe i zabrane, a ostalo vrijeme se mali igra sam ili s drugom djecom. Dijete je staro 2,5 godine-da ne bude zabune.

Druga pak sjedi s trećom u dvorištu, djeca sama na cesti, ne smiju unutra da ne smetaju mamama na kavi, jedu nemam pojma kad jer nikad nisam primijetila da ih netko pozove na ručak.

Prijateljica moje M. ima majku-domaćicu. M. ne ide u boravak, njena prijateljica ide. Objašnjenje njene mame je da joj se ne zaj..... svaki dan sa zadaćama.

Žao mi je, ali ne mogu prihvatiti da te žene rade više od zaposlenih majki.

Vjerujem da ima puno drugačijih primjera majki-domaćica, ali da me ubijete ja se ne mogu sjetiti ni jedne takve žene u mojoj bližoj okolici. One koje se ne prepoznaju u gore navedenim pričama molim da se ne uvrijede.

Ajoj, ma zašto se u biti raspravlja ko više radi? Može neko imat takav posao u npr. ogromnoj firmi da doslovno prodaje zjake (primjeri iz prakse - satavljanje rječnika na poslu, dvosatno kafenisanje, neki vlastiti projektići poluprivat) ili neki eks maknuti menadžeri koji sletiše na pozicije savjetnika pa smišljaju što bi mogli radit, pa netko upao preko veze koji cijeli dan se bavucka nečim svojim sporednim, a netko tko je npr. na blagajni ili u call centru ili recimo moj bivši ured di smo znali i prespavat na poslu - tad je problem maknut se s radnog mjesta na par min. Netko ima manje zahtijevno dijete, netko ima dijete koje ima posebne potrebe, netko si daje u zadatak doma da iščitava knjige o roditeljstvu i nema šanse da će svojoj kćerki uključit TV ili ne skuhat svježe (moja sisterica), netko je ležerniji...Meni je sve to OK ako je čovjek zadovoljan sam sa sobom i time što i kako radi. Čega je mjerilo da, karikiram, Tanja radi više od Sanje? Nix verstehen... Mene isto sažalno znaju prije pitat - ti ono puno radiš? Na kraju, to nema veze, bitno je po meni neko čovjekovo radno ili osobno zadovoljstvo svojim životom. Ne znam, možda ću mislit drugačije za koju godinu...

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Meni je zaista smiješno da me ženica iz dućana još uvijek pita da li sam našla posao... a zna što radim!! i zna da zarađujem 3-4 puta više od nje... ali ona još uvijek pita: "Ma da, znam da TO radiš.. ali pitam kad ćeš naći PRAVI POSAO?"

---

Ovo mene pita čak i vlastita majka. :roll:

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Čitam ono kaj ste u međuvremenu napisale i baš si nešto mislim... U vrtićkoj grupi moje M. su svojedobno bile dvije curice čije mame nisu radile (svojevoljno ili ne-nisam nikad saznala), ali sam se uvijek pitala što te mame rade cijeli dan. Djeca su im prva bila u vrtiću, kad god sam došla po M. one su još bile u vrtiću skoro do dežurstva. Eto, kad mi netko spomene majke-domaćice ja se uvijek sjetim tih gospođa i ne mogu se oteti dojmu da su doma ljenčarile ili hodale po kavama.

---

a zbog čega se ne možeš oteti tom dojmu? ja mislim da je to zbog toga što već imaš izgrađenu predrasudu prema ženama koje su doma. odakle ti znaš što one rade doma? možda su studentice pa uče? možda rade honorarni posao doma?
najgore je suditi o nečemu o čemu se pojma nema.

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

a zbog čega se ne možeš oteti tom dojmu? ja mislim da je to zbog toga što već imaš izgrađenu predrasudu prema ženama koje su doma. odakle ti znaš što one rade doma? možda su studentice pa uče? možda rade honorarni posao doma?
najgore je suditi o nečemu o čemu se pojma nema.

---

Ne mogu se oteti dojmu zato jer su mi rekle da nisu zaposlene, znam što su završile i znam da nisu studirale. Jedna je bila frizerka kojoj se "gade boje za kosu", a druga je nekad davno radila kao knjigovođa, ali joj "je taj posao dosadan i slabo plaćen". To su bila njihova objašnjenja.

Oprosti ako si se našla pogođena mojim riječima, ali ja zaista ne znam ni jednu majku-domaćicu posvećenu djeci i kući. Sve one koje me okružuju sam opisala u postu i ni jedna nije zaslužila da joj netko skine kapu zato jer je doma. Moj dojam je da su te žene koje sam opisala lijene: kako za zaposlenje tako i za majčinstvo i kućanske poslove. A ako već imam predrasude to je samo zato jer nikad nisam upoznala majku-domaćicu koja bi bila drugačija nego ove iz mojih primjera. Jesam li zato ja kriva???

Ne bih htjela procjenjivati ničiji posao - ni domaćice, ni onih žena koje rade izvan kuće. Mogu reći samo u svoje ime - ja ne bih mogla biti domaćica i divim se onima koje to mogu!
Dva tjedna boravka doma (adaptacija na vrtić + bolovanje) dovelo me skoro do ruba živaca, i jasno mi je kao dan da ja to ne bih mogla stalno. Iako mi je na poslu sve samo ne ugodno, ipak ga volim raditi. Volim svoju struku. I volim doći popodne doma i igrati se s djetetom i svršavati kućne poslove "ofrlje" i šlampavo (priznajem to!). Ali to je moj izbor.

Btw, dobro znam i što to znači raditi od kuće, jer osim redovnog posla radim i dodatni posao, navečer, dok Andrej spava i u sličnim situacijama, ali to ipak nije to... jednostavno imam potrebu da se odmaknem od kuće.

Ja sam bila doma dvije godine (+ trudnoća), i nije mi bilo baš super - ali uzrok tome su bile i okolnosti (briga za dijete), a i moja inertnost jer sam se malo micala od kuće. Ne bih baš odabrala stalno biti kod kuće - ali bome, niti ovo kako mi je sada ne valja! Doći doma u šest popodne mrtva umorna i onda imati hrpu poslova, a imati svega par sati na raspolaganju za bavljenje sa djetetom i obavljanje svih tih zadataka - to je za mene previše, pa sam kronično premorena.

Btw. moja jako dobra prijateljica je domaćica, završila je faks i radila prestižan posao godinama, i kad je rodila dvoje djece odlučila prestati raditi - i itekako je posvećena djeci i kući, a nađe se bome vremena i za njene gušte i potrebe ;)

Ja sam bila doma u dva perioda: kao nezaposlena i na posvojiteljskom.
Nakon nekog vremena nezaposlenostin upala sam u takvo stanje da mi se ništa nije dalo, osjećala sam se jadno i bijedno, jedva sam ručak skuhala, i to često juhu iz vrećice i jaje.
Na posvojiteljskom sam živjela "ispunjenim domaćičkim životom", potpuno drugi osjećaj nego kad si doma iako to ne želiš. Jedino sam se čudila kako to imam tako malo vremena za sebe. :mrgreen: Istina je da sam se primala onih poslova koje inače zanemarujem kad radim.
Kad je čovjek doma i njegova očekivanja i očekivanja okoline se mijenjaju. Ali to se ne odnosi samo na domaćice/majke. Studenti, mladi penzioneri i nezaposleni su ljudi kojima često drugi smišljaju poslove. To nije stvar vrijednosti skupine, a još manje nečije osobne vrijednosti, nego posljedica toga da je teško uživjeti se u tuđu situaciju.
Ali bez obzira na to koliko netko od nas imao posla ili zabave, svačije osobno vrijeme je jednako vrijedno. Mojih sat vremena nije ni više ni manje vrijedan od sat vremena biznismena ili majke petero djece.

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Čitam ono kaj ste u međuvremenu napisale i baš si nešto mislim... U vrtićkoj grupi moje M. su svojedobno bile dvije curice čije mame nisu radile (svojevoljno ili ne-nisam nikad saznala), ali sam se uvijek pitala što te mame rade cijeli dan. Djeca su im prva bila u vrtiću, kad god sam došla po M. one su još bile u vrtiću skoro do dežurstva. Eto, kad mi netko spomene majke-domaćice ja se uvijek sjetim tih gospođa i ne mogu se oteti dojmu da su doma ljenčarile ili hodale po kavama.

---

a zbog čega se ne možeš oteti tom dojmu? ja mislim da je to zbog toga što već imaš izgrađenu predrasudu prema ženama koje su doma.

---

dobro pitanje ali odgovor je ocit: zasto bi se otimala tom dojmu kad joj to nije u interesu?
kao sto to ni danasnjem drustvu nije u interesu... tj. svakom onom drustvu u kojem je 'covjek covjeku vuk'...

sva sreca, drustvo se moze birati...
a to je marginaliziranim skupinama itekako u interesu...

joj, to ce biti dobro kad 'dokone' i 'besposlene' domacice pobijesne... :mrgreen:

Ja isto patim od tog "dojma"-predrasude prema ženama domaćicama. Kako znam da se radi o mojoj predrasudi, onda se trudim više svjesno razmisliti o konkretnoj osobi s kojom se sretnem. Ali i to varira-kad čujem da netko ima 3-4 djece i domaćica je-nemam nikakvih predrasuda, čini mi se nemoguće i raditi i još se kvalitetno brinuti o toliko djece. Kad čujem da netko ima školsku djecu i ne radi (i nema grunt oko kuće), malo mi upitnici igraju oko glave. Svjesna sam da je to moja predrasuda, ali znam i kako je nastala. Sjećam se nekoliko mama mojih prijateljica iz OŠ koje su bile domaćice (i nekih koje sad znam). Slika koje se sjećam je ova: kuhanje i čišćenje, gledanje tv serija i ženski časopisi, te barem dvije kave dnevno sa susjedama (iznad mene u zgradi je bio niz domaćica, na kavu su se zvale lupkajući u cijevi radijatora).

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Nemoguće je zadovoljiti ljude, ali ih svakako treba educirati i naučiti ih vlastitim primjerom da smo zaslužili poštovanje ma što radili ili ne radili.

Da i ja sam se osjećala manje vrijedno kad nisam radila, ali to ima veze samo sa mojim vlastitim samopoštovanjem na kojem sam trebala poraditi i shvatiti da oni, koje ni na koji način ne oštećujem radi svojih izbora, nemaju pravo komentirati moj način života!

---

Potpisujem!

I dodajem onu: "Cijeni sebe, pa će te i drugi cijeniti!".

Mislim da se radi samo o tome. Svako od nas ima svoju savjest. Dok je ona čista, svatko od nas je jednako vrijedan poštovanja. Samo što neki žele to shvatiti, a neki ne. I svako od nas ima svoje razloge.