emotivni dozivljaj jaslica

Mislim da emotivni doživljaj jaslica ovisi o samom karakteru djeteta.
Naravno da je svakom djetetu teško se razdvojiti od roditelja.
Isto tako mislim da je bitan pristu roditelja prema odlasku djeteta u jaslice. Treba misliti pozitivno i tako djetetu pričati o jaslicama/vrtiću tako mislim da će djetetu biti lakše.
Svako djete osijeti roditeljev strah, ako je nas strah kako čemo djete ostaviti u jaslicama nepoznatim tetama, kako je tek onda djetetu.
Što se tiče teta u jaslicama mislim da je to individualno da ovisi od tete do tete a ne od jaslica.
Ja srećom imam dobro iskustvo,tete su super i djeca ih vole.

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

dakle, iz prve ruke, čula sam da je kod jasličara riječ o pukom ispunjavanju fizičkih potreba (presvlačenje, hranjenje, uspavljivanje) i da su ta djeca često uplakana, jadna i usamljena. Ona također tvrdi kako su tete divne i krasne, ali da jednostavno ne mogu kvalitetno hendlati toliko djece i da djeca dosta pate za roditeljima.

---

Jednostavno nije tako. Naravno da nemaju pažnju kao kući i slažem se da ima djece koja zaista nisu za jaslice - tamo im nije dobro i ne mogu se naviknuti. Sigurno je adaptacija na jaslice teška za svu djecu, čak i kad ne traje dugo.
Ali činjenica je da su moja djeca svoje jasličke tete - voljela. A to se ne događa kroz puko zadovoljavanje fizičkih potreba. Dovodila sam ih i odvodila u razna doba dana (ponekad). Čula sam tete kako s njima hihoću dok ih presvlače. Čula i vidjela kako s njima razgovaraju dok ih hrane. Kako se maze s djecom. Kako nose malene. Čitaju priče. Gimnasticiraju. Plešu - to je u našim jaslicama glavni način relaksacije za svih. Uče brojalice, crtaju, igraju se s plastelinom...
Apsolutno sam vidjela i kako neko dijete plače samo, i nitko na njega naizgled ne obraća pažnju. Ali može netko i kod mene doći kući i vidjeti D. kako plače, a nitko (naizgled) ne obraća pažnju.
Tako da se ne bih složila da su te tete koje spominješ divne i krasne.

Ja moram reci da ja imam jako dobra iskustva s jaslicama i vrticem,a imam dvoje djece. Nekada je bilo drukcije ,u nase vrijeme.Ali u danasnje vrijeme tete se jako bave s dijecom. Mislim da je na kraju krajeva i tetama u interesu da je u grupi zdrava atmosfera, a ne samo deracina i plac.Angaziraju se i defektolozi i pedagozi i uopce je komunikacija izmedju teta i roditelja vrlo dobra.

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Moja poznanica radi u jednom jako hvaljenom zagrebačkom vrtiću (ne želim tu javno pisati kojem, ali na forumu su ga mnoge cure jako hvalile) i iz njezinih usta, dakle, iz prve ruke, čula sam da je kod jasličara riječ o pukom ispunjavanju fizičkih potreba (presvlačenje, hranjenje, uspavljivanje) i da su ta djeca često uplakana, jadna i usamljena. Ona također tvrdi kako su tete divne i krasne, ali da jednostavno ne mogu kvalitetno hendlati toliko djece i da djeca dosta pate za roditeljima.

I ja sam čula što si ti čula i to iz prve ruke.

---

I mi smo planirali dati h u vrtic od ove godine (inace je cuva svekrva). No, predomislili smo se. Izmedju ostalog, razgovarali smo s dvije tete (s objema smo u nekom daljem kumstvu) iz vrtica. Obje su nam rekle u dlaku isto sto navodi Luna.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Tako da se ne bih složila da su te tete koje spominješ divne i krasne.

---

Gle, osobno ih ne poznam, samo sam parafrazirala što mi je ta poznanica rekla. No, činjenica jest da se radi o hvaljenom vrtiću, pa sam se zapitala kako li je tek u nehvaljenima...

jasličarcima je od bilo kakvog društva važniji kontakt jedan na jedan i osoba koja će većinu vremena biti posvećena njima. poželjno član obitelji.

jasno je kao dan da to tete u jaslicama, ma koliko divne bile, u postojećim uvjetima ne mogu ostvariti.

ako pitate vrtićke tete, reći će vam da bi voljele raditi s 4-5 djece po teti kako bi imale vremena za svako dijete pojedinačno.

jaslice su nužno zlo i služe roditeljima a ne djeci.

vrtić (nakon cca treće godine) je nužno zlo ako traje 5x8 sati tjedno. djeca bi iskoristila sve prednosti vrtića (a jasno da ih ima, itekako) i sa znatno kraćim boravkom.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

jasličarcima je od bilo kakvog društva važniji kontakt jedan na jedan i osoba koja će većinu vremena biti posvećena njima. poželjno član obitelji.

jaslice su nužno zlo i služe roditeljima a ne djeci.

vrtić (nakon cca treće godine) je nužno zlo ako traje 5x8 sati tjedno. djeca bi iskoristila sve prednosti vrtića (a jasno da ih ima, itekako) i sa znatno kraćim boravkom.

---

Ja ne vjerujem da su djeca od jedne do tri godine ikad u povijesti čovječanstva imala osobe koja je većinu dana bila posvećena jedan na jedan kontaktu s njima.
Mislim da djeca imaju veliku sposobnost da prihvate pravila svijeta u kojem žive, a na roditeljima je da paze da to ne bude na štetu djece. Smatram da dijete može odraditi i jaslički i vrtički 5*8 staž, a da to ne bude na njegovu štetu. Život se ne mjeri samo u satima, iako sati nisu nevažni.
Naravno, ne pada mi na pamet tvrditi da su u jaslice išli radi socijalizacije. Išli su jer smo mi, roditelji, djelomično prihvatili i djelomično odredili da je takva naša realnost. A oni su divna, snažna i voljena mala bića koja su u stanju nositi se sa životom.

ma ne mislim da u dvogodišnjaka treba netko buljiti cijeli dan, ali nema te tete koja može utješiti, pomaziti, poljubiti prije spavanja, pročitati slikovnicu, pokazati kako se nečime igra, oduševiti se naučenim, omogućiti djetetu da sudjeluje u "odraslim" aktivnostima x 15, plus presvlačenje, hranjenje i ostala logistika.

ne bih se složila da tu nema emocionalne štete. ne znači da je nenadoknadiva, nepopravljiva i da će hendikepirati dijete za cijeli život, ali je prisutna.

Slušaj, lagala bih kad bih rekla da nisam o takvim stvarima i sama razmišljala.
Međutim - uvjerila sam se da naše tete zaista rade sve ove stveri koje si nabrojila. Naravno, količina pažnje koju dobije pojedino dijete nije ni blizu količini pažnje koju bi dobilo doma. Ali ni moj D. nije nikad dobio istu količinu pažnje kao A. Međutim, ne vjerujem da je time oštećen. On se jednostavno rodio u drugačiju obitelj od one koju je imao A.
Emocionalna šteta...po meni, ako je nadoknadiva, a mislim da jest, onda se to zove život, nesavršen kakav već jest.

Svaka opcija čuvanja djeteta ima nedostatke. Osim kad čuva mama, ali je to najčešće nakon godine dana djeteta neizvedivo.
Unajmiti tetu čuvalicu? Nemam prostor za nju i dijete jer imam i dva srednjoškolca.
Dati dijete na čuvanje u nečiji stan privatno? Ne poznajem nikoga kome bih dovoljno vjerovala. Ne bih bila mirna na radnom mjestu.
Baka servis? Svekije nemam, a moji više nisu u godinama kad bi se mogli prihvatiti tako odgovorna posla. Uostalom, blizance mi je čuvala mama, pa iz tog razdoblja imam i loših iskustava. Previše se zbližila na taj način s mojom obitelji, toliko da se neprimjetno počela u sve miješati. Ponekad nam najteže može pasti ono što je na prvi pogled najjednostavnije.
Ivan će ići u jaslice. Pokušavam pripremiti na to sebe i gledati s vedrinom na cijelu situaciju. To je jedini način da i on na isti način prihvati neminovno.

[quote="ljiljan@"]Svaka opcija čuvanja djeteta ima nedostatke. Osim kad čuvamama Ja mislim da niti opcija gdje cuva mama nije bas najsavrsenija. Mama kao takva ima potrebu pomagati i olaksati djetetu ama bas svaku stvar. Moje iskustvo govori da nakon pocetnog soka djeca pocinju jako brzo napredovati. Neke stvari za koje nebi ni pomislila da su sposobni naucili su u vrticu,tj.jaslicama. Naravno da nije savrseno ali ce to morati otkriti tako i tako jednom u zivotu.Djeca su fleksibilna i mislim da je u konacnici prilagodba u mnogim slucajevima potrebna roditelju vise nego djetetu.Ja sam imala opciju da mi djecu cuvaju bake ali mi se vrtic ucinio bolji jer sam uvjerena da bi one od njih napravile poluinvalide od silnog ugadjanja.Po meni je najnegativnija strana vrtica bolesti,ali i to se jednom preboli a to bi ih cekali kad god bi krenuli.

Slažem se s ljiljan@-om - sve ima svoje prednosti i nedostatke. Dijelimo također i iste razloge za davanje djeteta u jaslice :)

Zanimljivo kako je doživljaj jaslica drugačiji i kod odraslih ljudi. Svekrva je dobila dojam da su jasličari kao u zatvoru, da je to jedan užas, da te jadne tete ne stignu sve njih ni pogledati, a kamoli ostalo ... Doduše, ona je uletila taman u onaj period adaptacije kad ih je bila puna skupina, i kad su stvarno svi non stop plakali :( Kasnije su se prorijedili zbog bolesti, pa sve skupa izgleda malo bolje ... Jadna sveki, htjela je sjesti s njima na pod i plakati ... a malo joj je falilo da odvede i curicu od kumova nam, kod sebe doma, da se jadna tamo ne pati ...

Ja sam ispočetka bila dosta sumnjičava, ali sam se uvjerila na adaptaciji, kroz razgovore, i dojmove ostalih roditelja, da se tete stvarno trude oko malenih. Nakon samo tjedan dana boravka u jaslicama, na individualnom razgovoru s tetom, teta mi je opisala Nikolu na način kao da ga čuva godinu, a ne tjedan dana :) Imala je puno pitanja i za mene, tako da je sve skupa bio jako dobar dojam. Zadnji dan kad je išao u jaslice, nije se ni okrenio za mnom - bilo je vrijeme doručka i uputio se ravno za stol :lol:

Ono šta je pedijatrica rekla, a s čim se slažem, je problem bolesti u jaslicama. Sve nam je lijepo kazala kojim će redom dolaziti - virusi, pa bakterije, te da će se u idućih par godina itekako nagutati antibiotika i lijekova jer će non stop biti bolestan. Kako je krenilo (2 tjedna bolestan, 1 tjedan zdrav), sve mi nekako ide na tu priču i nikako mi se ne sviđa ta ideja.

Ali opet, s druge strane, da ga i zadržimo do 3. godine na kućnom čuvanju, tko garantira da ga sve te bolesti neće rasturiti i tada ? Svjesna sam da će s tri godine biti i otporniji negoli sad, ali eto, samo gledam sebe - i sestra i ja smo non stop bile bolesne. Obje smo na dječjem dispanzeru bile već pokretni inventar. A baka nas čuvala cijelo vrijeme :/ Ako je skupio moj imunitet, neće mu pomoć ni te tri godine :(

Ja sam se jako razočarala u vrtić - ispisali smo Leu iz vrtića, radi bolesti, ne radi mog razočaranja, ali da sam se razočarala - jesam.

Vjerujem da je deveti mjesec u svakom vrtiću težak radi adaptacije, možda je stvar bila i u tome.

Koliko si uopce pokusala izdrzati?

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Naravno, količina pažnje koju dobije pojedino dijete nije ni blizu količini pažnje koju bi dobilo doma. Ali ni moj D. nije nikad dobio istu količinu pažnje kao A. Međutim, ne vjerujem da je time oštećen. On se jednostavno rodio u drugačiju obitelj od one koju je imao A.
Emocionalna šteta...po meni, ako je nadoknadiva, a mislim da jest, onda se to zove život, nesavršen kakav već jest.

---

Mislim da bih baš uvijek mogla potpisati vertex...

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja sam se jako razočarala u vrtić - ispisali smo Leu iz vrtića, radi bolesti, ne radi mog razočaranja, ali da sam se razočarala - jesam.

Vjerujem da je deveti mjesec u svakom vrtiću težak radi adaptacije, možda je stvar bila i u tome.

---

Samo da ne bi bilo zabune oko mog stava - zaista ima vrtića i vrtića. Ili bolje - teta i teta. I u našem vrtiću, koji hvalim, ima teta za koje ne bih da mi čuvaju dijete.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ja ne vjerujem da su djeca od jedne do tri godine ikad u povijesti čovječanstva imala osobe koja je većinu dana bila posvećena jedan na jedan kontaktu s njima.
Mislim da djeca imaju veliku sposobnost da prihvate pravila svijeta u kojem žive, a na roditeljima je da paze da to ne bude na štetu djece. Smatram da dijete može odraditi i jaslički i vrtički 5*8 staž, a da to ne bude na njegovu štetu. Život se ne mjeri samo u satima, iako sati nisu nevažni.
Naravno, ne pada mi na pamet tvrditi da su u jaslice išli radi socijalizacije. Išli su jer smo mi, roditelji, djelomično prihvatili i djelomično odredili da je takva naša realnost. A oni su divna, snažna i voljena mala bića koja su u stanju nositi se sa životom.

---

Slažem se s vertex, mislim da će djeca "preživjeti" jaslice i ne smatram da roditelji koji vode djecu u jaslice čine pogrešku.
Ali, pitanje koje se ovdje postavlja je da li postoji bolja opcija? Za nekog su jaslice jedina mogućnost, zbog financijskih ili nekih drugih razloga. Znam da neki roditelji isto tako imaju više povjerenja u institucije, nego u tete čuvalice.

No, moje je mišljenje (i tako smo i mi napravili) da je teta čuvalica puno bolje rješenje od jaslica. Mi smo uvijek imali tetu koju poznajemo i nije mi smetalo što je u našoj kući, postala je dio obitelji i to mi je bilo super jer je jako draga osoba. Mara je puno toga naučila, za razliku od mene koja ga više mazim.

Naravno, stvar je i u financijama. U Rijeci su jaslice tri put skuplje nego u Zagrebu, a tete čuvalice u prosjeku duplo jeftinije.

Dakle, moj bi zaključak bio - do tri godine teta čuvalica (ukoliko si možemo priuštiti), a poslije tri vrtić.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja sam se jako razočarala u vrtić - ispisali smo Leu iz vrtića, radi bolesti, ne radi mog razočaranja, ali da sam se razočarala - jesam.

Vjerujem da je deveti mjesec u svakom vrtiću težak radi adaptacije, možda je stvar bila i u tome.

---

Samo da ne bi bilo zabune oko mog stava - zaista ima vrtića i vrtića. Ili bolje - teta i teta. I u našem vrtiću, koji hvalim, ima teta za koje ne bih da mi čuvaju dijete.

---

Moje razočaranje je tim veće zato što je u vrtiću u koji sam se razočarala jako dobar odnos broja teta i djece - na jednu tetu dolazi 5-6 djece, tako da ne mogu a da se ne zapitam kako li je tek u vrtićima gdje je taj odnos kudikamo lošiji. A možda je i bolje, ne znam :?

mima ne znam što vam se konkretno zamjerilo, no mislim da broj teta na broj djece ne mora biti faktor koji je nužno dobar - može biti i jedna teta na jedno dijete, al što ti vrijedi ako je ona neka oštrokonđa. tako npr kod moje starije curke u grupi ih ima 20 i dvije su tete, obje su jako dobre, no kod jedne je uvijek ugodna atmosfera i djeca se vječno nečim bave, a drugoj se penju na glavu jer joj je autoritet 0.

mima, a što te razočaralo? koliko je dugo lea išla u vrtić?

Citiraj:

---

Nataša T. prvotno napisa

Znam da neki roditelji isto tako imaju više povjerenja u institucije, nego u tete čuvalice.

---

Meni je i ovo bio bitan element za odluku. Nismo imali poznatu osobu kojoj bismo s mirom povjerili dijete. Tete preko oglasa - iako znam puno jako zadovoljnih roditelja, to nije za nas. Ja se puno više bojim neadekvatnih teta čuvalica, nego adaptacije na jaslice.

vertex, u potpunosti dijelim sve tvoje stavove izrečene na ovom topicu :love:

bojim se za "stanje" svoje malene..još uvijek svaki dan jako plače kada ostaje,kaže teta da se kasnije smiri ali samo sjedi i šuti :? ,neće komunicirati sa djecom i igrati se...kod kuće je vesela i puno priča i igra se...bojim se šta je u njenoj glavici,šta ako pati :cry:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

jasličarcima je od bilo kakvog društva važniji kontakt jedan na jedan i osoba koja će većinu vremena biti posvećena njima. poželjno član obitelji.

jaslice su nužno zlo i služe roditeljima a ne djeci.

vrtić (nakon cca treće godine) je nužno zlo ako traje 5x8 sati tjedno. djeca bi iskoristila sve prednosti vrtića (a jasno da ih ima, itekako) i sa znatno kraćim boravkom.

---

Ja ne vjerujem da su djeca od jedne do tri godine ikad u povijesti čovječanstva imala osobe koja je većinu dana bila posvećena jedan na jedan kontaktu s njima.
Mislim da djeca imaju veliku sposobnost da prihvate pravila svijeta u kojem žive, a na roditeljima je da paze da to ne bude na štetu djece. Smatram da dijete može odraditi i jaslički i vrtički 5*8 staž, a da to ne bude na njegovu štetu. Život se ne mjeri samo u satima, iako sati nisu nevažni.
Naravno, ne pada mi na pamet tvrditi da su u jaslice išli radi socijalizacije. Išli su jer smo mi, roditelji, djelomično prihvatili i djelomično odredili da je takva naša realnost. A oni su divna, snažna i voljena mala bića koja su u stanju nositi se sa životom.

---

da ali u povijesti roditelji nisu živjeli sami, tu su bila mnogobrojna braća, bake, dede, tete i sl.
ne mogu zamisliti da dijete do 3 godine može biti samo doma bez nadzora... pa ubilo bi se...

a nažalost kad nije imao tko paziti to se i događalo, jedna starica je jednom mirno hladno pričala, imala 7 djece, dvoje se utopilo u potoku...

po meni je godina dana prerano za jaslice, dvije već puno bolje... i nisam za jaslice već mješovite vrtiće... s full programom...

i

Citiraj:

---

nisam za jaslice već mješovite vrtiće... s full programom...

---

Ne kužim sta to znači full program?

da se ne dosađuju cijeli dan u istoj prostoriji plačuči... stariji rade i vježbe, pjevaju engleske pjesmice, crtaju... a mlađi im se pridruže koliko tko može, ako ništa zanimljivije je i njih gledati...

kad uđem u jaslice, plač... plač...plač...
mješoviti vrtići od 1 do 6 godina.... e tamo nisam srela plač...
zanimljivije im je, dan im je ispunjeniji, i imaju odraslije uzore i uče od njih...

Adaptacija mora proći i to je tako. I jaslice imaju svoj program , nije to puko presvlačenje pelena i hranjenje.I oni imaju full program, svoj plan i program prema njihovoj dobi i mogućnostima. Nije za očekivati da će 20 minuta baš apsolutno svi sjediti na tepihu i slušati priču ili pjesmicu.
U mješovitima naravno da ima manje plača jer je manje nove djece. Pounjavaju se samo prazna mjesta onih koji su krenuli u školu. A i ti novi otplaču svoje, kad mame nema , nema je. Nebitno jel to mješovita ili jaslička grupa. Iz iskustva znam da je u takvom tipu mješovite grupe teško raditi jer ako je u toku aktivnost koja je jako zanimljiva predškolcima ( a s njim se jako puno treba raditi) maleni teško sudjeluju i švrljaju okolo i odvače pažnju drugima. Teta koja mora npr. proći radne listove s 6-7 predškolaca ima otežane uvjete ako su joj u sobi mališani koji zahtjevaju više fizičke pažnje od velikih. Znam da je roditeljima to lijepo vidjeti jer stariji pomažu mlađima, brinu se jedni za druge, manji uče od velikih Ali kad krene aktivnost , a maleni krenu prevrati bočice s temperama sa stola (jer je njihovoj dobi to jaako zanimljivo), posjednu se predškolci da rijese koji radni list , a kad ono 3 pelene odjenom za presvuć, kratki igrokaz koji mozda 1,5 godišnjaci nisu u stanju pratiti već mu je zanimljivije slušati zvuk paranja papira ,prevrtati kutiju s drvenim kockicama ili proljevati bokal s vodom - da vidimo što ima unutra?.Opet odvači pažnju drugima.To su sve ružno rečeno, ometajući čimbenici.Čini mi se da uvijek "nastradaju" starija djece.Oni će se lako prilagoditi potrebama i programu mlađih, ali mlađi će teško njima.Jer kad se sastavlja plan za takv tip grupe on mora biti određen prema psihofizičkim karakteristikama dobi SVE djece u skupini, zadaci moraju biti postavljeni za SVE postojeće dobi u skupini. Ali ima svojih prednost naravno. Djeca u mješovitim skupinama , ne druže se samo s vršnjacima kako je to i u stvarnom životu,mlađi puno stvari usvoje možda prije, na socijalnom planu svi dobivaju. Ali nije to baš tako bajno kako se "iz vana" čini.Još pogotovo ako je jedna teta sa svima, a ima ih preko 20.

prvo smo išli u jaslice i bilo je koma, svega 3 dana... po 2 sata
nakon toga (za 4 mjeseca) u mješoviti vrtić i prilagodba je bila bez suza...
tamo je bila i jedna mama čija mala ima 15mj i rekla mi je da je isto bilo bez suza!
a tetama svaka čast, istina! al nema puno malih 4-5 svega na njih 15, i 3 tete+čistačica!

Citiraj:

---

miasa prvotno napisa

Čini mi se da uvijek "nastradaju" starija djece.Oni će se lako prilagoditi potrebama i programu mlađih, ali mlađi će teško njima.

---

sve će vraća, sve se plaća :)
i ti mali će jednom biti veliki pa će morat imati obzira prema malima :)
meni je to ok, ali lijepo si sve napisala, jesi ti teta u vrtiću?

šta se tiče bojanja, ima 2 stola, 1 za velike, 1 za male...

da im je baš tako lijepo u vrtiću, čini mi se da i nije

moja Sofi svako jutro sa zebnjom i nadom u glasu pita - jel danas nedjelja?

Smisao pitanja je kristalno jasan, u nedelju se ne ide u vrtić

zašto baš i ne voli ići, ne znam..grupa nije tako velika, ima ih oko 10-tak, tete mi se čine super, ona već ima skoro tri i pol godine i ne radi neke posebne skandale oko vrtića, ali da baš može birati, ne bi išla

A. prije, a D. sada, da mogu birati, ni jedno jutro ne bi otišli u vrtić. Međutim, isto tako, ni jedno popodne ne bi doma iz vrtića. Standardna rečenica mog A. u 4 popodne je bila "Već!!! A još se nisan ni poigra..."
D. redovito zavlači odlazak iz vrtića, pogotovo što ima nekoliko djece koji ostaju duže, s popodnevnom grupom. I uvijek je "Čekaj malo...".

moja rado ide i iz vrtića..trči mi u zagrljaj kao u filmu

osim toga, u 4 i 15 već je debelo zadnja i sama (do kad to roditelji rade i kako u Zagrebu uspiju doći po djecu u onoj gužvi je valjda druga tema)..i još malo OT, kad sam tu negdje napisala da smo si čuvali mjesto u vrtiću iznapadalo me da nemam morala, a ove godine od 16 djece u grupi, šestero ih uopće ne dolazi, a ostali osim moje male i još jednog dječaka idu doma iza ručka ili najkasnije oko tri, a navodno da masa roditelja uopće ni ne radi..pa ako netko treba mjesto, očito je da ga u našem vrtiću ima..

sve će vraća, sve se plaća
i ti mali će jednom biti veliki pa će morat imati obzira prema malima
meni je to ok, ali lijepo si sve napisala, jesi ti teta u vrtiću?

šta se tiče bojanja, ima 2 stola, 1 za velike, 1 za male...
Mislim da bi roditelji trebali imati mogućnost jedan dan (kad prođe adaptacija) i stvari legnu na svoje mjesto provest jutro u grupi. Pa bi ovakva situacija bila puno jasnija. Nije to baš iz dana u dan jednostavno- pa moramo uvaziti to sto vam trgaju memory sa stola, pokidaju koji crtez ,proliju temperu, zgužvaju kolaž, bacaju puzzle sa stola dok slazete ,.. i vi ste bili tako maleni... starijima koji se trude oko toga to su stvari koje su ima jako, jako bitne u tom trenutku.
Pozitvna stvar adaptacije u mješovitoj grupi je sto je manje nove upisane djece , pa nije bas kad krene jedan plakat , krenu jos 3 koji povuku njih 6 pa onda izgleda plačljivi kaos u grupi. Ne bi uzela bas da je nepisano pravilo kako nema plača u mješovitim skupinama. Znam koliko je tetama tesko jer imaju adaptaciju s malom djecom svake godine za razliku od teta koje vode jednu te istu grupu od jaslica do škole.

Citiraj:

---

al nema puno malih 4-5 svega na njih 15, i 3 tete+čistačica!

---

Divota!Što nisi prije rekla. I tako bi trebalo biti ako se radi o mješovitoj od 1. - 6. Al nazalost najcesce nije tako. Vec 20 i kusur upisanih. Jasno mi je zašto si zadovoljna i vjerujem da stvari stimaju jer se radi o 3 tete na 15 upisane djece s tako velikom razlokom u godinama.Jel to u stvarno u Hrvatskoj? :?

da, privatni vrtić na Kajzerici... mislim da je relativno nov...

Nisam iz ZG nego iz malog grada, ali imala sam iste probleme i dileme. Ali su se riješili sami od sebe... Naime, bake su nam bile ne-opcija (jedna 200 km dalje, a druga neće), a oboje smo teško mogli prihvatiti da našu Mišicu Slatkicu damo u ruke potpuno nepoznatoj osobi, i to po 8-10 sati bez našeg nadzora. Jedini izbor su ostale jaslice... Obzirom da sam ja prirodno paničar, gnjavator i totalno nepovjerljiva kad je u pitanju moja Idićka :roll: , krenuli smo u obilazak raspoloživih jaslica. Prve, državne, su bile čisti horror! Čopor klinaca na podu prekrivenom igračkama, jedna teta u bezizlaznoj borbi sa brojčano nadmoćnim neprijateljem, a kao dekoracija svuda okolo poslagani ŽELJEZNI kinderbeti :shock: u kojima klinci spavaju ili u kojima drže klince koji ne hodaju sami dok je teta odsutna zbog premotavanja ili tko zna čega. Reakcija je bila: NEEEEEEEEEEEEEEE! Slijedeći vrtić je bio mali privatni vrtić (cijene su iste) i nismo mogli vjerovati, kao da smo došli u drugi svijet... Sve čisto, slatko, moderno, sav namještaj, kupaonice, wc-i, ma sve veličinom prilagođeno klincima, tete mlade (OK, to nije presudno), otkačene, imaju čak i profesionalnog stričeka kojeg klinci obožavaju. Dogovor je bio da ćemo pokušati, prvh 15-ak dana će klinka (sorry, zaboravila sam napisati da je imala 19 mj.) ići na privikavanje pa ćemo vidjeti... Naravno da je bilo malo suza, išli smo malim koracima, bez šokova, prvo po sat-dva, pa sve dulje... I da ne duljim, moja Ida sada ima 29 mj., obožava jaslice, po cijele dane priča o svom društvu tamo, bolje jede, a ujutro se ustaje (tj. mi ju na silu budimo zbog posla) sa izjavom da njena teta i puno djece čekaju na nju... I sretni smo mi jer ona stječe socijalne vještine, a sve to što klinci tamo rade i uče (pjesmice, igrokazi, dolaze im glumci iz kazališta i sl.) ja joj kod kuće niti mogu niti znam priuštiti, a sretna je i ona i to se jasno vidi na njoj. :D Eto, to je naše iskustvo, možda samo treba malo obići, pogledati, nađe se i nešto neočekivano dobro.

Citiraj:

---

privatni vrtić na Kajzerici... mislim da je relativno nov...

---

Blago vama, blago djeci blago se tetama... Svi sretni i zadovoljni . Tako bi stvari trebale funkcionirat SVUGDJE. Nadam se da ce vam brojcano tako ostati i broj upisane djece i teta koje to pokrivaju jer je to tocno kako bi trebalo biti u takvom tipu mjesovite grupe.

Mi smo u jaslicama u malom gradiću u Istri ima nas za sada samo 5!
Prvih dana je bilo plača, ali brzo su se prilagodili i sada kad god dođem vidim da su veseli, plešu na neku muziku, ljuljaju se, igraju...
Moram priznati da sam imala iste dvojbe kao i YoungMummy ali vidim da to ide, iako sam u rezervi imala i opciju traženja tete čuvalice... Iako ovdje izgleda toga baš i nema.