Inače, ja sam do 30-e tvrdila da neću nikad imati djece, sad mi se svemir smije. :mrgreen:
Printable View
Inače, ja sam do 30-e tvrdila da neću nikad imati djece, sad mi se svemir smije. :mrgreen:
mislim da svojim stavom i izborom samo gubi, ali njeno tijelo, njena volja...
Ja sam sa 25 bila majka dvojici sinova 8)
imala sam par takvih susreta
dok normalno priča ok npr kao djevojka iz članka , a kad počne pljuckat po djeci :evil:
onda takve odu kući plačući :mrgreen:
Ups, upravo sam otvorio ovo kao temu, a tek onda skužio da je već otvorena pod drugim nazivom. Ovdje želim načelno (ne kao odgovor na bilo čiji post) nadovezati da, svakako, ništa nemam protiv ako netko odluči da nema djecu. Bože mili, u pitanju je sloboda izbora i to treba poštivati. Ono što mi je zasmetalo je 20 "racionalnih" razloga koji su nabrojani za nemati djecu, a koji su izdvojeni iz knjige. Doista mi je nejasno što je to racionalno (i posebno pametno) u tim razlozima. Čine mi se jednako iracionalni kao i razlozi za imati djecu. Ako ćemo pravo, takvim pristupom kakav zauzima žena zapravo se može argumatnirati doslovno svaki stav. I nejasno mi je još ovo: Zar žena (mislim na spisateljicu, ne na intervjuiranu curu) misli propagirati svoje stavove, kao u stilu: "Ljudi nemojte imati djecu bit će vam koma" (!?) Mislim da ne postoje posebni racionalni razlozi za imati ili nemati djecu. Zapravo je poanta u odgovoru na pitanje Što svatko od nas uopće očekuje od života, a posebno od roditeljstva. Ako sebi unaprijed kažeš: dijete je obveza, ili - borit ćeš se da bi se zabavio, ili nešto kao - obitelji su noćna mora, ili - kad dijete dođe otac odlazi (ZAR ?!), kao što to spisateljica iznosi, odgovor bi glasio: Roditeljstvo jednostavno nije za tebe, ili obrnuto: Nisi ti za to, pa prepusti stvar onima koji se osjećaju pozvani da budu roditelji. Meni moje dijete nije obveza već doista najveća radost. Obitelj mi nije noćna mora nego oaza u koju se mogu skloniti i naći. razumijevanje i potporu. Kad se dijete rodilo z sebe sigurno znam da nisam nikud otišao. Tek kroz život s djetetom učinilo mi se da mogu popuniti praznine u sjećanju na vlastitu ranu dob, kad sam bio premali da bih se sjećao, i da tek sada mogu popuniti i emotivne praznine koje su mi iz djetinjstva ostale i postati cjelovit.
Frodo289, lijepo napisano. :heart:
Meni prije pet godina dijete nije bilo ni u "peti", a to se samo odjendnom promjenilo i pocela sam samo gledat kikace po cesti. I evo me s jednom malom!
Ali imam frendicu koja je prekinula dugogodisnju vezu (12god) zato kaj ona nije htjela djecu. I zao joj je zbog tipa, al kad pricas s njom ona zbilja ne zeli i ne zeli djecu . Mozda joj jednog dana bude zao, ali nema smisla zato radjat ako to ne osjecas u sebi kao zelju! Nikako ju ne osudjujem, nismo svi za iste stvari stvoreni!
Meni je samo žao što uz opće nepodržavanje majčinstva od strane današnjeg društva, još i ovako nešto.... :/
ok, svatko ima pravo na izbor ali tužno mi je vidjeti svaki dan nešto novo protiv majčinstva.
Izbor ponekad može biti rezultat racionalnog razmišljanja. Npr. poznam gospođu koja je zdravstvene struke i, nakon što je u životu prošla kemoterapiju i zračenje, odlučila je da neće imati djece. Budući da zna kakve sve posljedice terapija može imati, a ni njeno zdravlje nije bilo sigurno svjesno je odlučila da rizik neće preuzeti.Citiraj:
kailash prvotno napisa
Svatko ima neke svoje razloge za imanje jednog djeteta, više njih ili za neimanje djece. Ako to osoba odluči svjesno, stoji iza te odluke i zadovoljna je njome-ja je podržavam.
Ja sam mislila da nikad neću imati djecu dok nisam ostala trudna... a sad se ne bih mjenjala ni sa kim.
Tak da ne možeš s 25 tvrditi da na želiš djecu. Mislim, možeš, al te ljudi ne shvaćaju ozbiljno u čemu imaju i pravo.
znam curu(ženu od 30 ak godina) koja je uvijek govorila NE djeca,samo karijera,fakultet,izlasci,sređivanje,šminka i ostalo...a sad kako vrijeme ide poželjela je dijete..no sad ju neće a godine lete i lete....uvijek je imala "čudan"stav oko toga imati dijete.... :roll: sistem.."nemam ja novaca za dijete" itd :shock:
s 18 htjela sam troje,s 20-dvoje,s 24-jedno s 25 idealno mi je bilo s dva psa!S 28 MM uvidio da je vrag odnio šalu i da ćemo doći na tri psa a ne troje djece i PODMETNUO mi!Ubrzo sam ja podmetnula njemu a za treće je još borba.Nikada nisam bila sretnija i nema većeg užitka od djece,ali sve je stvar ukusa.Zapravo teško je nešto znati ako to nisi probao.Najgore je što neki probaju pa im se ne svidi :cry:
Ostala sam paf na članak! Nekako se divim toj odvažnosti da se priča i razmišlja na takav način. I svakako dajem curi za pravo da odluči što će sa svojim životom. I dajem joj za pravo da se i predomisli za par godina.
Sve je moguće. A cura je zaista realna. Ali također promatra svijet očima 'gladnim' izlazaka, karijere i sličnog.
Moji rođaci u Padovi, sad imaju 102 i 100 godina, nisu nikada htjeli imati djece. Imali su zavidne karijere i djeca bye-bye - nisu se bili spremni odreći bogatog života.
Onda su poželjeli dijete, ali prekasno. Teta više nije mogla zanijeti.
Pa je njihova nećakinja rodila dijete, a žena je također gurala doktorsku karijeru skupa s mužem. Na koncu je ispalo da je dijete, malo pomalo, sve više vremena provodilo sa tetom i tetkom. Sad ima 30 godina, živi u Pamploni i češće zove starce (tetu i tetka) nego vlastite roditelje. Čini mi se da su mu roditelji više k'o neki frendovi.
Za ovu gospođu što je napisala knjigu imam neki dojam da je drži kriza srednjih godina, kad stavlja karte na stol i gleda što je 'propustila' zbog djece i života kakav je vodila i vodi. A također mi malo djeluje kao da, na neki način, traži pomoć.
Kao samoubojica kad se neuspješno ubije.
Taša, imamo sličnosti; ja sam s 18 htjela šestoro, s 20 troje, s 22 jedno, s 24 sam imala 2 psa.
S 26 sam rodila i sad opet želim šestoro. Ili barem četvoro.
I bezbroj pasa. :lol: :lol:
Mislim da je ovo glavni krivac za sve!Žena poželjela imati zavidnu spisateljsku karijeru, sa velikom nakladom i zamašnim honorarom, ali nema mašte kao J.K. Rowling (koja isto ima djecu). Pa je onda "oplela" po svojoj "sudbi kletoj" i vlastitoj djeci :mad: Kao da su ona kriva što im mama nema mašte...Citiraj:
oni nisu njezini čitatelji i knjiga njihove majke ih ne uzbuđuje. “Više ih zanima Harry Potter”
A, ako neko ne želi djecu, ne mora ih ni imati. Je li to sebično ili ne, nije moje da sudim (mogu samo malo da se iščuđavam, ali ne i da sudim).
Uvijek ima šanse da se predomisli.
Samo, hoće li tad djeca htjeti nju?
Ja sam oduvijek htjela djecu, kad sam bila mlađa mislila sam da ću jednog dana imati petero :mrgreen: . Zapravo nisam nikad ni razmišljala što hoću biti po zanimanju, ali sam znala da hoću biti mama. S 25 sam se udala jer smo MM i ja bili 4 godine u vezi i htjeli smo čim prije imati bebu. Malo je potrajalo i sad ću roditi s tek 28. Uopće to ne doživljavam kao obvezu nego nekog s kim ćemo dijeliti našu ljubav, jedino kaj je sad trenutno plan da imamo troje. :mrgreen:
O.k. mi je kad netko ne želi djecu i to priznaje, bolje to nego da ih ima radi reda, zato jer svi imaju. Ali nekak ne kužim one koji ne žele, pa se onda predomisle, možda zato jer sam ja oduvijek željela pa ne znam kakav je to osjećaj kad ti odjednom dođe želja za majčinstvom :?...
Mislila sam da me članak neće pogoditi ali bogme nisam ostala ravnodušna. I ja sam cijelo djetinjstvo i pubertet do 20 govorila da
ne želim roditi i biti majka. Sve je to nestalo kad sam dobila taj poriv
u sebi da želim bebu, obitelj, javio se taj majčinski instikt ili kako se već
kaže i sve mi je bilo jasno. Jadni oni ljudi koji ne žele imati djecu jer je
to velika odgovornost i obaveza i žele živjeti lagodan život.
Po tome onda nebi imala ni psa jer je i to odgovornost, pa ni dečka, ni
išta. Nisu ni meni lako pale sve te promjene u životu mene i mm i još
uvijek se borim s tom prilagodbom ali da se mogu vratiti i ponovno birati
ponovno bi bez ikakve dileme izabrala Enolu :heart: i isti scenarij. :)
Ja sam sigurna da će se ova 25-godišnjakinja predomisliti.I onda kad rodi lupat se po glavi koliko je gluposti izgovorila.I to još za novine.A ovu majku dvoje djece ne razumijem.
I meni su se djeca omakla, prvo negdje oko 30. a prije toga sam ih htjela ali negdje u dalekoj budućnosti. Ono što me iznenadilo je da mi se sve posložilo kad sam ih rodila, a oduvijek sam živjela u zabludi da se prvo mora sve posložiti pa tek onda ići "na djecu".
Što se tiče gospođe koja je napisala knjigu, složila bih se sa ninet: sve za lovu, knjiga će se vjerojatno dobro prodavati jer gađa u živac one kao djevojka iz članka pa će si gospođa od zarađene love moći platiti nekoga da joj kuha i pere veš.
I ja sam btw bila najpametnija sa 25 (i sa 15, i sada sa 34... 8) )
Frodo bas si me onako iz dubine duse dirnuo sa pricom :heart:
Svaki put kad sam rekla "nebi nikad" obilo mi se u glavu. I uskoro sam se zatekla da i ja to radim, odnosno da se nađem u situaciji kad mi je to "prihvatljivo".
Već puno godina nema toga za što bi rekla da sigurno neću napraviti. Mogu misliti da to nije za mene, da nije prihvatljivo ponašanje, da nije.. Al ne mogu sa sigurnošću tvrditi da mi se neće desiti. Od malih stvari, do onih velikih.
Svatko ima pravo odluciti da li ce imati djecu ili ne. Da li ce imati samo jedno dijete ili vise.
Ako zena ne zeli biti mama, to je sasvim u redu. Ne mora imati nikakve posebne razloge za takvu odluku.
Nekad sam, gledajuci kako neki roditelji postupaju sa svojom djecom, pomislila da stvarno neki i nisu za roditelje. Ako to spoznaju prije nego sto su i postali roditelji, i bolje.
ne znam, valjda biološki sat počne otkucavat pa te hormoni strefe i gotova si :lol:Citiraj:
Ali nekak ne kužim one koji ne žele, pa se onda predomisle, možda zato jer sam ja oduvijek željela pa ne znam kakav je to osjećaj kad ti odjednom dođe želja za majčinstvom
i ne dođe "odjednom", preko noći.
u meni je tako želja rasla otprilike godinu dana - od onoga da mi je biti mama čak i donekle prihvatljivo, do toga da želim želim želim želim bebu sad i odmah ;)
Sa 15 godina rekla sam mami da želim imati dijete u 16. godini. Mama je fljopnula u nesvijest (nisam još imala niti "protustranku" :mrgreen: ).
S obzirom na prirodne nedaće (još uvijek nisam bila zaljubljiva), pomakla sam dijete na 18 godina. ...onda sam postala Pepeljuga i otkrila čari izlazaka i shvatila da imam još samo faks završiti.
Pomakla sam prvo dijete na 22 godine,...pa na 25. Onda sam imala glupu vezu..pa izlasci....pa....uglavnom prvo dijete je došlo sa mojih 37 godina. Moja mama ga nije mogla dočekati. A niti ja. :heart:
valjda je zenska ovom knjigom zbrinula sebe i svoju djecu zauvijek. to je dobar poslovni potez, reklo bi se u narodu. nisam sigurna da znam sta ona stvarno misli, ali da ce se knjiga prodavati, hoce (sudeci po reakcijama ;) ).
pa svatko moze izmisliti neku provokativnu fikciju. ili ne fikciju, iskreno, bas me briga.
neki dan frendica i frend kod mene na cugi i ona kaze njemu preda mnom kako je "imati djecu danas egoisticno" (naravno, nema djece). kao, kraj ovoliko sirocadi, imati svoju..
a sta ces, svi su za sebe najpametniji. tako sam i ja masu puta tvrdila "nikad!" pa bi mi se u nekom roku obilo o glavu.
sad ne berem brigu o drugima, a ni o sebi bas previse :mrgreen:
a ja pojma nemam kakav je to uopce osjecaj, zeljeti dobiti dijete.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
kad sam ga, poput ninet i marte, dobila prije nego sam pozeljela :mrgreen:
pa dobro, a drugo si isto dobila bez da si željela?
sori, ispravljam se, prije nego si poželjela?
eto kako se prioriteti u životu mijenjaju što si stariji.
tko zna, možda će i netko od nas moći bolje razumijeti gđu autoricu knjige kad još malo "odrastemo" , nikad ne znaš što ti život nosi
moje prijateljice jos uvijek dozivljavaju trudnocu kao nesto grozno sto ih udeblja i izdeformira, a dojenje nesto sto objesi sise, porod nesto sto bi preskocile....da mogu zadrzati liniju, sise, posao, karijeru, da nema boli, imali bi sutra djecu.
i to je ok. to samo znaci da jos za to nisu spremne.
hoce li se okrenuti za 180 sutra ili 5 godina, nije bitno. pa i da se nikad ne okrenu. njihov izbor. i sa takvim stavom i bolje da jos nisu.
cesto vodimo "prepirke" poput osjecaja koji je mene obuzeo kad sam postala majka i njih kad su pocele graditi karijeru. i koliko ja velicam svoj, toliko oni svoj, koliko ja govorim da mene majcinstvo ispunjava, toliko njih ispunjava nesto drugo, u ovom slucaju posao. i pricamo sa istim zarom. o razlicitim stvarima. i dokle god ima tog zara, ok je, zar ne? jer su sretne, a to je ono sto je bitno, da je svatko zadovoljan sa sobom.
Isto ovako :mrgreen: . Ali sam onda shvatila da je život bio pametniji od mene. A drugo sam već jako, jako, jako željela. Ali tek kad mi je prvo dozvolilo komadić mozga za mene samu.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
pa ne, ali to ne racunam pod isto.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
nije mi isto ne imati dijete uopce, a zeljeti ga jako, i imati vec jedno pa se odluciti na jos jedno.
to kad smo se odlucili 'raditi' tonku vise je bio neki osjecaj spremnosti za novog clana obitelji, nego zudnje za necim sto nemas (ne znam bas tocno objasniti osjecaj).
isto ovako.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
i ja se promijenila preko noci.
i shvatila da je ovako najbolje jer nikad nije savrsen trenutak. a zapravo je svaki.
i iako jos nemamo drugo, pricamo o njemu, jos ne radimo na njemu :mrgreen: skroz kuzim sta a zakaj zeli reci :)
točno toCitiraj:
moje prijateljice jos uvijek dozivljavaju trudnocu kao nesto grozno sto ih udeblja i izdeformira, a dojenje nesto sto objesi sise, porod nesto sto bi preskocile....da mogu zadrzati liniju, sise, posao, karijeru, da nema boli, imali bi sutra djecu.
i to je ok. to samo znaci da jos za to nisu spremne.
Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Ja bi rekla da su realne. To se i desi, ali kada dobijes dijete vidis da je sve to nebitno.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
je realno.
ali nisi nespremne zato što vide tu realnost, nego zato što im ta realnost (još uvijek) smeta
moje prijateljice su napokon pocele dobivati djecu, u svojim srednjim tridesetim.
doduse, one su u pravilu zeljele djecu, ali su isle po redu: diploma, posao, brak, dom... pa dijete.
ja sam to malo drukcije porasporedila, ne sasvim namjerno, ali ne ni sasvim slucajno.
uvijek sam znala da ce mi se dijete morati 'dogoditi' jer nikad ne bih namjerno i svjesno odlucila da sam spremna (ja sebe ni danas jos ne percipiram kao skroz odraslu i zrelu osobu). No, vjerojatno sam se u jednom trenutku opustila dovoljno da mi se moglo 'dogoditi', nakon godina i godina uspjesne kontracepcije. U najmanju ruku, bila sam sigurna da sam s pravom osobom.
I kod mene ovako.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Pročitala sam uvodni post, dakle pitanje, a nemam vremena sad iščitavati
cijeli topik.
No moje mišljenje je sasvim jasno. Poštujem odluku i cijenim puno više nego one koji smatraju da svatko može i treba imati djecu, da je to Bogom dana mogućnost i da se ne treba o tome promišljati. Čak sam mišljenja da bi mnogima trebalo zabraniti imati djecu. No dobro, to je ipak predrastično i nije zapravo moje mišljenje već moj duboko usađeni osjećaj.
Ja sam oduvijek znala da ću imati djecu. I onda kad sam partijala, i onda kad sam radila od 7 do 21 (i uživala u tome) pa i onda kad sam lunjala svijetom u potrazi za nekim svojim bitkom - svo vrijeme sam znala da me negdje u svijetu čeka moja srodna duša a kad se nađemo i djeca će nam doći jer nas čekaju. I cijeli život, u svim svojim fazama - razmišljam o djeci, odgoju, odnosu prema njima, problemima i svemu onom što bi trebalo napraviti da im se olakša djetinjstvo i pravilno i sretno ih se dovede do odrasle dobi.
Smatram da je imat djecu velika i ozbiljna odluka, treba zaista odlučiti premjestiti prioritete i posložiti život tako da sve što za djecu i oko djece činimo postane dar i nikad ne bude žrtva.
Slažem se s pravom izbora, nije sve za svakoga, ali poruka koju autorica knjige prenosi ljudima jednostavno nema veze s realnošću. Iritirajući mi je način na koji govori kao da je su njezine tvrdnje realnost i činjenice, a zapravo su samo subjektivan dojam nesretne osobe koja se nije snašla u životnim okolnostima i hrpa predrasuda koje neupućeni čitatelj može uzeti zdravo za gotovo.
Iskreno žalim njezinu djecu i ne mogu pojmiti da netko može tako hladnokrvno pred cijelim svijetom priznati da su joj djeca pogreška. Izjava "Zaposlena mama znači biti u zatvoru" za mene je miljama daleko od istine i takvo generaliziranje mi je uvredljivo, baš kao i nazivanje lažljivicama sve žene koje kažu da su uživale u porodu (odmah se sjetim priča Saredadevii :heart: ). Moje iskustvo s porodom je daleko od lijepog, ali nije mi ni na kraj pameti generalizirati i iznositi to kao činjenicu, a u ovom slučaju takve izjave se serviraju kao "poučno štivo" mladim ženama.