Dobronamjernih žena :shock: ?Citiraj:
Međutim, kako uskoro trebam roditi, već me par jako dobronamjernih žena (biološ. majki) razdragano "pripremilo": ma, vidjet ćeš sada kako je to postati mama, kad privineš dio svog tijela uza se!
Printable View
Dobronamjernih žena :shock: ?Citiraj:
Međutim, kako uskoro trebam roditi, već me par jako dobronamjernih žena (biološ. majki) razdragano "pripremilo": ma, vidjet ćeš sada kako je to postati mama, kad privineš dio svog tijela uza se!
Ne znam stvarno. Slično i ja čujem sad od majki, sad kad sam trudna, a znali su da se trudimo i za posvojenje i da smo emotivno bili tome orijentirani. Neke baš opisuju taj fizički aspekt - krv moje krvi, a neke onako pređu preko toga, ma je, posvojenje je dobro, ali ovo je bolje. Ja ih nekako pustim da pričaju jer čim to mogu reći, a šta da im obrazlažem, vjerujem da bi im bilo jasnije da su u mojoj koži. Ja nisam u situaciji Čokolade pa ne mogu uspoređivati. Ali se mislim pa zar bi to rođenje išta mijenjalo u mojoj ljubavi, bila bi jaka jednako. Gledam na primjeru ljubavi prema nećakinjama, koja je prva usporedna stvar u mom životnom iskustvu. U drugom su gradu pa baš znam čeznut za njima i užasno se veselit kad im idemo ususret. Pri zamišljanju na te male pametne okice, na te obraščiće, na te male ljude, doslovno mi dođu leptirići u trubuhu i nekakva slatka zaljubljenost, ne znam to drugačije definirat. Moja ljubav prema nije primarno nastala zbog toga što su mi rod i sestrina djeca, nego je nastala zbog toga što ja to dvoje dječice poznajem, što su mi bliski, što ih svaki dan pratim barem na telefon, što sam tu (makar virtualno) u svakoj njihovoj nevolji i svakoj i maloj i velikoj pobjedi i porazu, i ponosna kad je starija krenula u školu, i ponosna kad je mlađa prvi put izgovorila slovo "h" (ovih dana, u riječi "mjehur" :heart:). A propos izjava "dio tijela", njih sam slušala u obrnutoj verziji, od moje mame - tipa šuti ti, ja sam tebe rodila (i još dalje što mi se ne prepričava što implicira da sam nastala od njenog tijela) - i na to mi se u principu kostriješila kosa na glavi, jer je uvijek bilo izrečeno u svađi i impliciralo da sam mami dužna i obavezna.
A propos teškog puta ostvarenja roditeljstva, barem moja "borba" teže nekako izgleda ovako ispisana med. kraticama u potpisu, a nekako mi se sad čini da je to sve išlo usputno i nadam se da nas nije pretjerano traumatiziralo jer je nama to bilo nekako normalno. Ne znam, stvarno se nadam da ćemo se trudit izbjeći zamke nekih očekivanja i sl. za dobrobit našeg djeteta i nas i da ćemo našu zajedničku priču započet u stilu Edit Piaff
"Non, Rien De Rien, Non, Je Ne Regrette Rien
Car Ma Vie, Car Me Joies
Aujourd'hui Ca Commence Avec Toi".
ina33 što to znači, hajde molim te prevedi nama koji ne znamo francuski?
Sigurna sam da bi majčinski osjećaj bio potpuno isti da je Sunčica usvojena. Znam da bismo propustili trudnoću, prve dane i dojenje. Ali krv i geni... što mi to znači. Ne promatram je uopće kao dio mog tijela niti moju nasljednicu ni tko zna što. I nadam se da neće naslijediti krivu kičmu i alergije od mene.
Ali čitam vas što pišete o razmišljam o tome kako je meni zapravo lakše ovako. Jer ne moram se boriti s vjetrenjačama niti nikoga uvjeravati da je ona moje dijete. I imam podršku cijele obitelji, čak i onog dijela koji je bio protiv usvajanja. Ponekad mi se to čini malo licemjerno.
Ja zauzimam stav: nek' misli tko što hoće, samo neka pazi što govori preda mnom i pred mojom djecom. Ne zamaram se time da uvjeravam bilo koga u ono što osjećam i u svoje iskustvo, ali ne dopuštam da netko tko nije posvojitelj misli da zna kakvo je moje iskustvo i da zna kakav sam ja roditelj. Mi znamo kakvi smo roditelji i kakav nam je odnos s djecom, a za ostalo... educiram, ali imam previše godina i pametnijeg posla nego da ispravljam sve krive Drine na ovom svijetu. Dok mi netko ne takne u djecu, a onda se u meni budi moja lavlja narav :x . Rekla sam sto puta i ponavljam: ne da ne žalim za biološkim roditeljstvom nego mi je drago što nisam rodila, jer želim upravo onu djecu koju imam. :heart: :heart: Ovo je moj put i ne bih ga mijenjala ni za čiji drugi.
Klara, evo da se nadovežem i na tebe i na Zdenkin završni zaključak:
Non, Rien De Rien, Non, Je Ne Regrette Rien
Car Ma Vie, Car Me Joies
Aujourd'hui Ca Commence Avec Toi".
"Ne, ni za čim, ne, ne žalim ni za čim,
jer moj život, jer moje radosti,
danas počinju... sa TOBOM."
Tako nekako, nisam pjesnica kao Vlvl - ugrubo ti je to smisao :heart:.
Ovako se i ja osjećam :love:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
A izjava smo imali raznih - od "Ti si naša Angelina Jolie!" - na ovo sam se nasmijala jer sam asocijaciju s Brad Pittom imala na psiho-testu (možda će se "starije" cure sjetiti ) :lol:
A najviše sam pop..... na pitanje muževog bivšeg kolege s posla - "Zar ste toliko očajni da ćete posvojiti bolesno dijete?" :evil:
Njegova, a i naša sreća je bila što to nije rekao meni u facu jer je pitanje da li bi naši kikači danas bili s nama.
E da, i zaboravih onu famoznu "čestitku" - "Joooj, krasno/super, sad ćete možda dobiti i jedno svoje. Znam ja jedan par koji je posvojio, a onda su dobili još jedno/dvoje/troje... svoje djece." :?
Tu se napravim "glupom plavušom" i kažem da ne razumijem kako to misle jer mi već imamo svoju djecu, i ne namjeravamo povećavati broja članova obitelji :raspa: .
I sjetih se još jedne "biserke" :roll:
Žena je defektolog-logoped, a rekla mi je da je moja kći "teret koji sam si natovarila na leđa" :evil: .
Uma, obećajem da više neću pisati na ovom topiku :mrgreen:
:*
Ovo je više nego odvratno.Citiraj:
otocanka prvotno napisa
Nikad ni na sekundu nisam pomislila da su majke koje su posvojile svoje dijete manje vrijedne ili da je to dijete drugačije od dijece koju njihove majke rode. Znam da sve mi volimo svoju diječicu najviše što možemo i to je ono najbitnije. :heart:
Samo bi htjela raći da ti ljudi koji vas hvale i smatraju plemenitima ne misle ništa zlonamjerno i definitivno ne misle reći da su vaša djeca manje vrijedna. Zato im to nemojte uzeti za zlo jer ne kažu da vas to ljuti, oni misle da vam daju kompliment. :mrgreen:
Otocanka, samo ti pisi, tvoji postvi me uvek podsete na tvoje male "miseke" :love2: .
A ta defektolog - logoped :evil: je ocito izabrala krivo zanimanje,takve osobe prekrizis i furas dalje :sing:
:evil: , a ona da ima i malo ljubavi u sebi ne bi takvo nešto ni pomislila, a kamoli rekla. Sramotno!!! :evil:Citiraj:
otocanka prvotno napisa
A izjava na naše posvojenje: "Kako možete voljeti dijete koje nije vaše?" :x
:heart: :heart: Godinama sam se borila sa sterilitetom ali ni jednog trena nisam posumnjala da ću biti roditelj. Čvrsto sam zastupala tezu da se biolosko i posvojeno djete mogu isto voljeti, i da se ljubav ne može mjeriti niti jednom mjernom jedinicom. Svtako se voli na jedinstven i osobit način.
Dok sam nosila svoju bebu u stomaku nisam osjećala ništa osobito. Kada sam je rodila bila sam zbunjena i nije me preplavio nikakav čarobni val. Ljubav se rađala polako, kroz odnos, komunikaciju, poglede, dodire, mirise...Isto je bilo i sa drugim djetetom. Koliko ih volim, da li da izrazim u m2, m3, km... Bog me je pogledao i treći put - i poslao mi je jedno divno malo biće. Istina, rodila ga je jedna druga teta i morao je čekati dok ga roda nije spustila bas meni u ruke. :heart: Dugo smo već skupa provlačeći se kroz sam Danteov pakao. Ljubav se stvarala i jačala kroz borbu sa najcrnjim dijagnozama i oštećenjima. I na kraju, kada smo isplivali, sačekala nas je troglava aždaja koja bljuje vatru: A D M I N I S T R A C I J A - PODOBNOSTI!!!! Hoće li moji stambeni, materijalni i socijalni uvjeti biti bolji od onih koje sad ima u domu?! Kako da objasnim da bi mu samnom bilo dobro i pod kišobranom, jer je djetetu za razvoj najvažnija ljubav i sigurnost. Kako ljubav ubaciti u zakonske klišee i forme?!
Oprostite što sam se malo udaljila od teme i iskoristila vaše rame za plakanje, ali tako je malo ljudi koji razumiju ove odnose.
Nažalost, ljudi će nas uvek gledati i prvo markirati po tome da smo mi "po svojile" djete, da ga "volimo kao sopstveno",... Ako vide da na njega vičemo verovatno će pomisliti da je ono nevaljalo zato što ga nismo rodile ili da na njega ne bi tako "surovo" vikale da je "naše". Ma, znate što, briga nas!!! Mi smo sretne jer znamo da je N A Š E! :heart:
ovaj stav mi se veoma dopadaCitiraj:
bofida prvotno napisa
Bofida dobrodošla :bye: . Ja sam jednostavno oduševljena koliko je ovaj naš pdf aktivan :D .
Bofida dobro došla :D ,
želim vam da što prije pobijedite tu aždaju
Dobrodoslica i od mene.
I da vasa porodica ubrzo dobije svog najmladjeg 5. clana :D
Bofida dobrodošla :heart:
Dobrodošlica Bofida. Evo, ti si jedna od onih mama koje iz prve ruke mogu govoriti o iskustvima odgajanja rođene i posvojene djece. Voljela bih da pišeš o tome.
Welcome, Bofida. Nije mi jasno jeste li vi uspjeli posvojiti treće dijete ili ne? Koliko sam shvatila dijete je živjelo s vama i tek se sada javio problem s papirologijom??? Možda sam nešto propustila?!
Da, Bofida javi se kad uspiješ, mi nemamo još nikoga tko ima posvojenu i rođenu djecu (čekamo Čokolada :* ).
:oops:Citiraj:
leonessa prvotno napisa
Camel, Camel :bye: .
:cekam: :*Citiraj:
leonessa prvotno napisa
budem. 8)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
O-o-o... Već društvo pravo :heart: !
:heart: Hvala vam na dobrodoslici!Stvarno je divan osjećaj kad vidiš da te netko kuži, da se sa tobom raduje i strahuje. Znate, ponekad mi se čini da smo mi odabrani . Nažalost ja sada mogu komunicirat sa jako malim brojem ljudi. Ča me neki stari prijatelji ne samo ne kuže nego jasno i glasno vrijeđaju sa ružnim komentarima. Jednostavno nikom ne ide u glavu kak mogu voljeti "neko tamo dijete" a imam svoja dva doma i zar mi ona nisu dovoljna da budem sretna. Inače, ako nisam bila jasna, malac živi u domu, ima 3,5 godine, a ja sam sa njim započela kontakt u svojstvu nekog terapeuta i eto to traje već dvije godine. Imao je pun kufer dijagnoza ali smo one najcrnje (npr.pretpostavka mentalne retardacije i autizma) uspešno nokautirali. Sad je ostalo: losija senzorna integracija, visok stepen ostećenja sluha, za koje ja vjerujem da je ponajviše na emotivnoj razini, a to vuče nerazvijen govor i losiju motoriku. Vjerojatno imate sto upitnika iznad glave! Ma znate što, on je meni najsavršeniji klinac na svijetu i ne bih ga mijenjala ni za sto bioloskih zdravih i pravih!!!!
Najbitnije za ovu priču je da vam kažem da sam prvih 8-9 mjeseci sa njim komunicirala "profesionalno". Kako je to davalo minimalne rezultate odlučila sam uključit emocije. To se nije mogao nazvat pomak u razvoju već troskok! Eto, tako smo počeli! Hoću reći da je ljubav ključ svega i da ona može ispeglati mnoge dijagnoze, a na žalost svako djete iz doma ih ima na pretek.
Neki dan sam bila beskrajno tužna i bijesna na djelatnike iz centra za soc.skrb. Nadala sam se da će moje mezimče za Božić dobiti obitelj ali izgleda da od toga nema nista. I tako, tješi mene moje "kućno" dijete od 7 godina pa kaze:"Ma ne brini mama, daće ti ga oni ali možda moraš malo da čekaš."
A, čujte ovo, kako su klinci spontani. Prije par dana došla joj je frendica i ona joj se hvali kako će dobit brata. Mala zaprepašćeno gleda u moj trbuh, koga nema, naravno, i niš joj nije jasno. -Jeste, jeste, potvrđuje moja pametnica, mama će mi ga...(pogleda onda na momenat u mene, tražeći reč za pravo objašnjenje), ...doneti. Obožavam je !
Bofida, dobro nam došla!
Ljubav je najbolji terapeut, ti to znaš i dokazuješ. Divim ti se.
Ne znam kakve prepreke postavljaju u Centru, ali ti želim da ih što prije preskočiš, ponajviše zbog tvog dječaka :heart: .
Čovjek stvarno ne razumije administraciju. kao da mi postojimo radi nje, a ne ona radi nas. Puno ti sreće želim da već ovaj Božić provedete sa vašim dječakom i ne odvajate se više.
Takav je i moj osjećaj prema mojoj djeci. :heart: :heart:Citiraj:
ne bih ga mijenjala ni za sto bioloskih
U čemu je problem u CZSS? Pretpostavljam da još nije potpuno čista pravna situacija. U tom slučaju budi strpljiva - strpljen spašen. U tim pravnim stvarima sve treba ići prema proceduri. Nije dobro izigravati pravnu proceduru, jer se može nešto nepredviđeno dogoditi. Ja sam oba svoja djeteta dobila tek onda kad je pravno sve bilo potpuno gotovo i čisto i slažem se s time. Bilo je teško čekati, ali sam to prihvatila.
:heart:Citiraj:
bofida prvotno napisa
Ljubav je ono što toj dječici najviše nedostaje.
:heart: Ma, nije problem administracija nego ljudi koji je sprovode. Mali je od nedavno plavno slobodan i čist. Odavno sam ga ja zavoljela i duboko u srcu poželjela, ali je do skoro bio mamin. Baš zato što ga ludo volim smatrala sam da mu je mjesto uz nju. Bila sam silno tužna kad sam saznala da ga definitivno ne želi. U tom trenu sam shvatila da on ima samo mene i da smo mi zapravo taj idealni spoj.
Djelatnicima centra i doma nije jasno kako ja to zelim bas njega, to nije uobicajena procedura,jer su oni ti mali bogovi koji spajaju roditelje i dijecu. Kak sad taj naš odnos da ubace u uobičajene forme. Oni ne vjeruju u Boga i bilo bi jako smiješno kad bih im rekla da je mali začet pred Božić, da je nakon dvije godine opet pred Božić, poveren meni na neki vid rehabilitacije, i eto opet će Božić i ja se nadam da bi mogao postati moj. :heart:
Pa ja sam mislim da bi njima trebalo biti drago što bi maleni dobio obitelj i stručnu pomoć odjednom. Samo što se kod nas ljudi koji žele usvojiti dijete pa još s nekom manom smatraju u najbolju ruku čudacima, ali ako još pri tom imaju i svoju djecu - sumnjivo je to mora da da imaju neki skriveni interes ili što gore. Ljubav, empatija ljudi moji što je to?
Bofida, jos jednom da ti dam podrsku, tvoja prica me jako dirnula, pa sam je upravo citala muzu. Jedva je nadjoh, otvorila sam sve teme, da bih na kraju videla da se tvoj prica utopla u drugu temu. Mislim da zasluzuje da se izdvoji kako bi vas mogli pratiti i podrzavati.Iz svake od prica koje sam ovde procitala nesto sam naucila, ovo sa troskokom cu i te kakao zapamtiti. :*Citiraj:
bofida prvotno napisa
Pisi, mi smo uz tebe i tvog malenog :heart:
Bofida i ja sam jako dirnuta tvojom pričom i od srca ti želim da tvoj mališa dođe šta prije kući :heart: .
:lol: Jučer sam svojoj svekrvi (ona je inače najbožanstvenije biće na svijetu i moj veliki i iskreni prijatelj) rekla da ćemo dobit prinovu. Ispala joj je vilica od zaprepašćenja, prijatnog naravno, pa me pitala kako to, imajući u vidu komplentne uvjete u kojima se nalazimo. Ja joj onda pojasnim da prinova ima tri godine i u dvije riječi joj objasnim o kom se radi. Od nje sam već tražila neke savjete u vezi malog tj. njegovog krštenja. "A di ćete ga stavit?" :lol: pitala me a onda dala blagoslov. To mi je tak puno značilo. :saint:
Bofida :heart: , znam koliko i meni znači bezrezervna podrška čitave obitelji.
To je jako važno. Ja to sada na poseban način doživljavam, jer očekujem od obitelji da prihvati moje veliko novo dijete kao i svu ostalu djecu u obitelji i vidim da se to i događa :heart: . Bitna mi je podrška koju obitelj pruža meni, ali još više od toga prihvaćanje djeteta i podrška koju će ono imati od svoje obitelji tijekom života. Svekrvina reakcija je veliki plus za tebe i za nju, a najviše za djetešce. :heart:
Da li sam ja ovo dobro povezala :mrgreen:Citiraj:
camel prvotno napisa
Bofida :heart: !
:D dječak dolazi doma