PS. I da vas malo utješim. Nakon što smo tjedan dana intenzivno provodili vrijeme u jaslicama, teta je predložila da prošećem pola sata. Plakao je ko kišna godina kad sam izašla kroz vrata. Mislila sam da će biti očajan, vrpoljila sam se okolo naokolo, kupila zvečku da ga utješim... Kad sam se vratila, mali je spavao ko anđeo i to u kinderbetu (doma neće sam spavati ni u ludilu)! Teta mi je rekla da se dobro najeo za ručak i zaspao joj na rukama.
Da ne spominjem i njegovu "prijateljicu" iz grupe koja ni jednom u jaslicama nije plakala jer je malecka pravi društvenjak.
Dakle, suze doista ne moraju biti pravilo.
