Printable View
Ja imam curku pa još je niti jednom u 3 i pol godine nisam uspjela nagovoriti da stavi špangicu ili sveže repić :mrgreen: Kad je ujutro prije vrtića pitam želi li šnalicu, odgovri mi da želi ali ne na glavi nego u ruksaku :lol:Citiraj:
Kikica1 prvotno napisa
joj cure, tako je svejedno jel cura ili dečko...
najveća sreća je živo i zdravo dijete.
kod takvih stvari - uvijek se sjetim one stare priče:
bio sam nesretan, jer sam imao stare cipele... lutao sam gradom tako nesretan, a onda sam sreo čovjeka bez nogu...
Citiraj:
sorciere prvotno napisa
x
I da se nadovežem...koliko samo parova sanja o tome da uopće dobije dijete. Znam da sam partibrejker, ali tak mi ružno zazvuči kad netko kaže da je razočaran jer nosi dečka ili jer nosi curu...!
joj sorciere i ana.m pa nitko tu ne govori u tom kontekstu
ovo su samo takve neke sitne željice, više nekakav razgovr uz kavu, babska čavrljanja
a uvijek se mogu izvući neki crni primjeri
joj, zašto netko kuka da je debel, a drugi nema za jesti
netko kuka da je podstanar, a ima ljudi koji spavaju pod golim nebom
nezadovoljan si plaćom, joj koliko ima ljudi bez posla
naravno da je osnovna želja dijete kao takvo i da takvo dijete volimo najviše na ovom svijetu i znamo da je to jedino dijete na cijelom svijetu koje želimo uz sebe, jer je naše bilo muško, žensko, plavo, crno, visoko, debelo...
Normalno da nam ke svima najvažnije da nam je dijete živo i zdravo, ali svaka od nas sigurno, iako neke neće priznati, priželjkuje sina ili kćer. Evo ja svaki put htjela curu. Imam dva sina i dvije kćeri i to ovim redom: sin, kćer, sin, kćer. Tko zna kako bi bilo da nastavimo dalje :lol:
A70V, ma slažem se ja s tobom, i naravno da mi svi imamo želje, ali ružno mi zazvuči kad netko kaže da je nesretan ili razočaran. To mi je ipak malo pregrubo.
ana.m čekamo tvoj odgovor na topicu adsl-a,jaaavi seee :lol:
aaaaaa, evo idem...
Ja sam se osjećala baš kao i ti. Intuitivno sam osjećala od samoga početka da je dečko, silno sam htjela curicu i bojala sam se kako ću ja sa sinom. Bila sam toliko razočarana da sam se ljutila na samu sebe kako se mogu tako osjećati kad je zaista najvažnije da je dijete živo i zdravo.Citiraj:
predatorica prvotno napisa
Danas, nakon skoro četiri godine, ne mogu si zamisliti da sam mogla tako osjećati. Zaljubljena sam u svog sina i među nama postoji posebna veza. Još ne znam što nosim ovoga puta, ali mi je nevjerojatno svejedno - lijepo bi bilo imati curicu, praktičnije dečka, ali spol djeteta više mi ne predstavlja nikakav "problem". Samo želim da bude živo, zdravo i sretno!
Ja sam nekada davno najprije željela prvo sina,a onda kad sam ostala trudna,sanjala sam o djevojčici i ona mi se i rodila! Voljela bih još imati i sina,MM kaže još sina i jednu curu,kćer mi viče da želi seku i bracu... Pa tko bi im udovoljio...
uh, ja sam se tako loše osjećala kaj sam htjela sina i samo sina... Nisam to htjela na glas reći... Ne znam, jednostavno...Oduvijek sam htjela sina i nekako imala filing da ću ga i dobiti. Moja seka je htjela samo kćeri i dobila dvije cure... Dva dr su mi rekla da je dečko. Nadam se da nisu pogriješili, jer će mi biti teško... A opet si mislim s druge strane da nisam normalna i kaj brijem....curice su tako slatke :)
Kad ni je dr. rekao da nosim dječaka, bila sam u šoku (iako sam već imala jednu curku). Nekako se nikad nisam vidjela kao mama dječaka, ne dam sam nešto imala protiv njih, nego tako... Trebalo mi je dosta vremena da se saživim s tom činjenicom. Kako je trudnoća napredovala, sve sam se više veselila malom pišulincu. A kad se rodio...zaljubila sam se u njega :zaljubljen: . I danas je taj moj pišulinac mazniji od obje svoje seke zajedno.
Kad sam treći put bila trudna, opet sam poželjela curicu. I dobila sam je. Ali se puno više volim igrati "muške" igre, lutkice nikako ne volim niti igre tipa "kao da". Baš sam smotana :P
Sad i ja moram reći onu poznatu: samo nek bude živo i zdravo! Jer i dečki i curice su neopisivo veselje...
MM me cijelih 7 godina naše veze ispitivao "Hoću li ja njemu roditi curicu?" :mrgreen: Meni je iskreno totalno svejedno je li curica ili dečko...ali on bi definitivno bio razočaran da nije curica :roll: Toliko je zapeo za curicu da sam mu ja nakon što smo saznali da je stvarno curica rekla: "Sad se ne bih čudila da ti i svako dijete bude curica...uglavnom, nećeš mi sad ganjati dečka pa da na kraju imam petero djece samo zbog tvog izvoljevanja!" :mrgreen:
Inače, moj tata se nadao da će moj brat biti curica (prvo dijete)...i baš mi neki dan priča kada se najviše razočarao što nije curica.....kada je došao po mamu i brata u bolnicu, sestra mu obukla krivo dijete i dala mu ga u ruke :lol: I kaže on: "Gledam ja dijete, a ono lijepo ko lutkica!"....bila je to curica od neke žene što je ležala sa mamom u sobi i koja je isto trebala izaći taj dan, ali muž nije došao po nju jer je htio sina! :evil: A kaže moj stari: "Kad su mi je odnjeli onako slatku, i donjeli d-a, a on ružan ko lopov, došlo mi da plačem!" :lol: Naravno da nije bio ružan, samo je moj tata htio curicu :mrgreen: A onda kad je mene dobio- nije bilo kraja sreći :mrgreen:
I moj tata je jako želio curicu i dobio jednu ali vrijednu :mrgreen: ! I još dvije unuke k tome! Voli on i unuka, al ne može sakriti koliko obožava njih dvije.
I moj stari je bio sretan ko Nova Godina kad je čuo da nosim curicu :lol: Odmah počeo smišljati imena :mrgreen:
Meni inače totalno svejedno je li curica ili dečko, samo nek je živo i zdravo! :)
Iako, sve više si želim poslije ove male pišulje roditi i jednog dečka....čisto zato da imam pojačanje :mrgreen: Jer znam iz iskustva kako se tate i kćeri drže zajedno ko nokat i prst :mrgreen:
Moja rodica se ozbiljno razočarala kad je saznala da nosi dječaka, dok smo mi svi bili beskonačno sretni, jer su sa te strane familije bile sve curice. I ona se pitala šta će sa muškim :lol: . Naravno da je sve to nestalo kad se rodio, dali su mu prekrasno ime, totalno drugačije od onog što su planirali, mali je pravi :saint:
Ja se isto pitam šta bih sa muškićem (a jako bih htjela jednog :mrgreen: ), recimo, opterečuje me kako ću ga ja naučiti da piški stoječki :lol:
Samo da nama naši :saint: budu zdravi i veseli, za ostalo ćemo se snaći. I za imena, i za odjeću :heart:
To da curke više vole tatu, a dečki mamu ne vrijedi za nas; naš sin je lud za tatom i jako je vezan uz njega, a cure su više vezane za mene.
Doduše, mi smo imali malo posebnu situaciju; s trećom bebom sam zatrudnila kad je sinčić imao 8 mjeseci i više ga nisam smjela dizati pa je tata preuzeo nosanje po noći i više je sve radio oko njega kad se vratio s posla i otada se mali jako vezao uz njega. Plače kad tata ode na WC ili kad ide nekamo bez njega. Neki dan mu je rekao: "Tata, volim te!" (ima 2 godine). Tata se rascvjetao.
Evo, ja upravo saznala da je i drugo dečko. Premda sam mislila da mi je sasvim svejedno, malo mi je ipak žao da nije curica, ali mi je drago da je sve u redu i da problema koji su bili na početku trudnoće više nema (velika cista).
Eto, bit će ipak praktično rješenje! Uštedjet ćemo na garderobi, a i duže ćemo moći ostati u ovome stanu :mrgreen:
Tako valjda mora biti - oduvijek smo bili pretežito ženska obitelj pa da unesemo malo ravnoteže u obiteljsko stablo :lol:
i ja htjela curicu al izgleda da je ipak dečko. malo sam se rastužila na pregledu ali sada sam se već navikla. a što se tiče ženske intuicije - moj stari je bio uvjeren da ću biti cura a stara da ću biti dečko. Stari je bio u pravu ali kako se on najviše igrao samnom dogodilo se da sa 7 godina imam 100 autića i nijednu lutku a kasnije da se razbijam na biciklu sa dečkićima umjesto dosadnog gumi-gumija sa curama.
Zima :lol: Tako je i moj brat imao lutku od koje se nije razdvajao :mrgreen: A ja hrpu autića, igrala nogomet, tukla se sa dečkima :mrgreen: Ali brzo smo se okrenuli "doličnijoj" igri za naš spol :mrgreen:
Ja sam oduvijek govorila kako nikad neću imati djecu :P , a ond ame nešto lupilao sa svojih 26 godina. Kad sam ostala trudna, molila sam se da bude curica, a kad su mi na UZV u 16-om tj potvrdili da je curica 100%, nije bilo kraja mojoj sreći :). U mojoj drugoj trudnoći su krenule bapske priče - čist ten, sjajna kosa, nosim visoko, nisko štotigajaznam i zaključak - biti će muško. MM se ponadao sinu jer je prva cura i imali smo samo muško ime, dok sam ja u sebi izabrala predivno ime curici i cijelo vrijeme žarko htjela curu. Ni na jednom UZV nisu mogli vidjeti što je jer je uvijek krivo ležala i (kao da je znala) ne bi se pomakla ni milimetra.
I tako, odoh ja u rodilište, rodim predivnu curicu i počnem plakati kao kišna godina od sreće, a babica mislila da plačem jer imam kući već jednu curu :lol: . I sad, išla bi ja možda na treće, ali hoću garanciju da će biti žensko :lol: . Općenito,nikad nisam imala neku želju za sinom niti znam što bi s njime (to je mojoj prijateljici bila najveća preokupacija kad je bila trudna).
Moj tata je bio jako razočaran kad se rodio moj brat nakon mene i moje seke. Zvali su ga 1 u noći na 1.april pa je mislio da ga zezaju i još gajio nade da je cura, ali kad je otišao u rodilište ujutro, kaže da se razočarao što je ipak sin :mrgreen: . I kasnije je još uvijek znao gnjaviti moju mamu da idu na četvrto jer bi on htio još jednu kćer :lol: .
Off topic: najdraže igračke mojeg sina su usisavač (pravi, ali baka mu je čak kupila i jedan mali, igračku, imali su samo rozi), metle, partviši i jedan mali rozi jastučić s Trnoružicom kojeg je prisvojio od seke i kojeg nosi u vrtić. :lol:
također :mrgreen: i sa svoje 4 godine sam znala šta su gedora, šta francuz ključ....Citiraj:
sorciere prvotno napisa
i isto tako sam užasno željela sina. pogotov jer MM ima dvije kćeri i ja sam sebi zapikirala da mora biti sin. Naravno MM je samo odmahnuo glavom i rekao da nema šanse jer on radi samo curice...i eto, curetak je u trbuhu već šest mjeseci, nisam se još priviknula, sve do nedavno sam uporno razbijala čaše po kući, dok me MM nije zamolio da nam ipak od silne želje za sinom ne porazbijam sve suđe :lol:
On obožava curice, sina si nikad nije želio, kaže da su one ljepše, bolje, privrženije, toplije, nježnije......da je s njima lakše...a ako mu ova bude kakva sam ja bila bogami bit će mu teže s njom nego s 3 sina :lol:
Predatorice nisi jedina koja se tako osjeća.
Kad sam bila trudna , bila sam uvjeren da nosim curicu ( toliko sam željela curicu da sam sama sebi psihički utuvila u glavu da je cura i gotovo), i kada mi je ginek.rekla da je dečko , tako sam bila nesretna i plakala sam cijelim putem do doma .
Vjenčana kuma me tako popljuvala da sam ostala bez komentara , ali bila je u pravu , glavno da je živo i zdravo.
Kada sam rodila i vidjela svoga hiperaktivca imala sam grižnju savjesti što sam toliko dramila oko toga i dan danas mi je krivo što sam tako reagirala , jer imam preslatkog dečkiča koji je živ i zdrav, i nemogu zamisliti dan neproveden s njim i sada mi nimalo nije žao što nije bila cura.
Proći če te s vremenom taj osječaj , kad vidiš to malo slatko biće.
Meni je termin 1.4., tako da bi moglo biti sličnih situacija :lol: :lol: :lol:Citiraj:
iridana2666 prvotno napisa
predatorica,
jesi čitala topic po naslovom ''jesu li vam pogriješili spol'', tako nekako?
Kolko čitam, izgleda da fakat često znaju fulat, pogotovo oko muških, jel zamijene pupkovinu za pišulinca, a kao da kod cura rjeđe fulaju... U biti kaj sve čovjek pročita i kakvih sve iskustava tam ima, ispada da zapravo ni nemreš znat dok ne vidiš u živo (a i onda ti se može dogodit da te svekrva uvjerava u suprotno) :mrgreen:
Ja svojih iskustava još nemam. Iako bi MD i ja oboje nekak radje da 1. bude curka. Bumo vidli...
XCitiraj:
ivana7997 prvotno napisa
:heart: :heart: :heart:
Slažem se u potpunosti.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Teško mi vas je i čitati, teško mi je i slušati o tome kada se mama razočara spolom (ali to su neke moje traume).
Spol mi apsolutno nije bitan.
Jedino što sam uvijek željela je zdravo i živo dijete, ali meni nije lako postići ni taj jednostavan zahtjev.
Imale vi musku ili zensku djecu u moji ocima sve ste sretnice.
a sad bjezim s ove teme...
Ma naravno da je samo jedno bitno, a to je da je dijete živo i zdravo, ali isto tako ne vidim ništa loše u tome da postoji određena " privrženost " nekom spolu, sve dok je to u granicama normale.
Ja sam oduvijek žarko željela curu, MM bilo svejedno, i kad mi je u 5 mj. trudnoće gin. potvrdio da je curica, nisam mogla vjerovati, jer se meni nikada ne događa ono što jako želim.
Ali danas, kad vidim da su MM i malena skoro pa " jedno ", i da se najviše, najljepše mazi i guguće s tatom, e sad si želim da mi drugo dijete bude sin. A moj MM bi još puno cura...... :P
Znam kako ti je
Oko mene su sve cure, znam hrpu trudnica i jedino ja nosim dečka.
Kad mi je dr. u 13tj. rekla da vidi pišu bilo je :? :( pogotovo jer sam uvijek zamišljala da imam curicu, dečko mi nije padao na pamet, onda sve te pinki stvarčice i slatkasto za curku, a dečko :/
no sad sam se nekako navikla(nekih 95%) na sina (onih 5% se nadam da je dr pogriješila) i tako, ali sin je sin, to je moj sin kako ja kažem,
Onda tako gledam ponašanja tih dečkića pa odmah mislim da će biti neki hahar, ali bome ima i curica svakakvih, tako da eto,
Ustvari kao da je bila stvar sudbine, uvijek smo MM i ja znali da će cura biti Lucija, a muško ime nismo imali,,,, malo smo duže došli do trudnoće, ali tek kad sam ja rekla bit će Petar, ja ostala trudna,,,,,,
a i po ovulaciji sam znala, idući put bit će keksa ranije, a ne dan prije O pa ćemo vidjeti :lol:
ni mi nismo htjeli znat spol al dječak sve pokazao vrlo brzo... :mrgreen:
MM je htio curicu, ja sam oduvijek imala feeling da ću imat sina...iako em toga bilo strah jer neznam puno o "dečkima"....al sad ga ne bi mjenjala za ništa na svijetu... :mrgreen: a ni MM
Snješka, u pravu si. Zaista nismo fer. I zato mene još danas muči savjest što sam makar i na trenutak bila razočana što ću dobiti sina, a ne kćer. I sad se ljutim na sebe, jer mi je ipak žao ni sad ne nosim curicu, ali ne mogu si pomoći. Osjećaji govore jedno, razum govori da je najvažnije da bude zdravo i sretno. To je ljudska priroda - većina nas želi ono što u određenome trenutku nema. Kad me uhvati malodušnost često se sjetim obitelji koje bi sve dale da uopće mogu zatrudnjeti ili onih koji imaju teško bolesnu djecu. U usporedbi s njima ja zaista jesam sretnica. Ali nemoj nam zamjeriti, i mi smo samo ljudi (tj. žene!) i kad dramimo oko djetetova spola, ne mislimo ništa loše. Samo u tome trenutku namamo većih briga pa ih izmišljamo ili smo lude od hormona.Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
Tebi želim skoru trudnoću, laku i bezbrižnu, i najmanje jedno malo sunce. :heart:
Ja sam isto nekako više htijela curu, a mm pogotovo.
Kada mi je doktor rekao da je dečko izgubljeno sam
pitala: Ma da?? Neko vrijeme sam bila malo šokirana
jer sam samu sebe uvjerila da je cura, ali brzo sam se
navikla na činjenicu da nosim dečka. Danas ga ne bi
dali ni mjenjali za curu za ništa na svijetu.
Ustvari presretni smo što je dečko, tako je savršen... :zaljubljen: :mrgreen:
Kad sam saznala da nosim curicu mojoj sreći nije bilo kraja.
Bilo je obrnuto kad se ispostavilo (tri dana prije poroda) da je ipak, opet, pišonja, a plakala sam ko kišna godina.
Ja svoju dicu volim do neba i nazad i nebi ih minjala za sve na ovom svitu, ali ne želim ići na treće dite jer bi, opet, mogao biti muško.
Ima jedna priča o čoviku kojem se rodila treća kćerka.
Počeo je vikati i beštimati govoreći ženi da ne triba doći doma s "tim".
Doktor ga je odveo na stranu.
Rekao je sestri da donese malenog.
Sestra je donila dijete koje je bilo teško boleno, sa vidljivom retardacijom.
Doktor mu je rekao: evo, nosite ga kući. On je muško.
Čovik je uvatija plakati i bio je zahvalan šta je njegova curica ipak živa i zdrava.
Ova pričica (ne znam jel fikcija ili istina) trebala bi reći da nije bitan spol, već da je dite živo i zdravo.
Moja sebićnost me nadjačala i meni je, ipak, spol bitan.
ja sam uzasno zeljela da je oskar zensko
i kad sam rodila kazu oni meni "decko je", a ja udri u plac "buaaaaaaaaa... cvil cvil cvil.... zaaaaaasto nije curicaaaaaaaa..."
eto
tak da nisi jedina :)
al proci ce te
ne bi ga mjenjala ni za kakvu curicu
super je imat sina
predivno je imat sina
ma nemas pojma kak je dobro imat sina
ja sam vidjela jednu francusku reklamu....grbavac imao devet kćeri i htio sina...i rekli mu da ima za to ljekovita voda i čovjek se išao namakati svaki dan.....dobio desetu kćer, ali je izliječio grbu :mrgreen: (reklama za vodu, naravno)
i ja sam žarko željela curicu; još uvijek ju želim :) i potajno se nadam da će sljedeća beba biti mala slatka cura,ali moram priznati da su dečki ZAKON! :D
srela sam neki dan jednu cura, ima sina od 1.god i kaže isto da su dečki ZAKON!
Ma oni su ipak mamini :mrgreen:
MM je želio curicu i nekako je i mene uvjerio da 100% nosim curku, tako da sam ostala :shock: kad smo saznali da je dečko. Prva pomisao mi je bila kako ću ja sa pišom i onom nesretnom kožicom :roll:, uff, znoj me oblijevao od same pomisli na to. Poslije sam se jako zapalila za ime Oskar i na svaki slijedeći UZV sam išla sa strahom da pišulinac ipak nije odlučio biti curica. :lol: Danas imamo predivnog malog Oskara, a pišu je navukao tata! :oops: :mrgreen:
Potpisujem cure, dečki su stvarno ZAKON (ali ne bi škodila jedna sestrica u budućnosti :mrgreen:).
od kad sam saznala da sam trudna znala sam da nosim curicu i bilo je tako,drugo hocu opet da bude curica :D