losing my religion

Da mislim da je vrijeme da odem na dogovor za inseminaciju ali koliko to zvuču obečavajuče strah me je još jednog neuspjelog pokušaja. MIslim da mi je trenutno dosta doktora. Najgore je od svega šro neznam razlog zašto nisam trudna u ovih godinu ipol. Kod mene je sve u najboljem redu( tako kažu doktori) jajnici prohodni a MM ima jako dobar spermiogram. E pa sad di je zapelo, stvarno nemam pojma.
Svaki mjesec sam u iščekivanju i uvijek kažem nema veze bit če bolje sljedeči ili onaj tamo mijesec. Ali eto tako prolaze i mjececi a i dodina je več prošla a naša draga bebica još nije svoj put našla. :(

Draga CorinaII, i nasa je prica ista kao i vasa (pogledaj potpis). Za dva dana pocinjem piti klomifene, u svom prvom AIH ciklusu. Ne moram ti ni govoriti koliko sam se nadala ovaj mjesec, da ce nesto biti od nas i naseg :saint: i da necu morati kretati u postupak. Kako bi situacija bila jos kompliciranija, zivim u Americi, nemam nigdje nikog, tretmani kostaju do neba, a naravno nema nikakve garancije da ce ista uspjeti. Jednom rjecju: ocajna sam. Totalno me dotukla cinjenica da iako nam nije ustanovljen uzrok neplodnosti, da moramo na MPO i da od prirodnog pokusavanja nece biti nista (barem ne za sad). Znam da gomile cura na forumu i nekoliko IVF-ova iza sebe i da im je to sastavni dio zivota, meni je ipak tako jako tesko, tako me sve to pritislo i bacilo u depresiju. MM se ponasa kao da nije nista strasno, i znam da nije, u usporedbi sa zaista strasnim stvarima u zivotu, ali evo, ja vec danima ne vidim izlaz iz situacije niti svijetlo na kraju tunela. A tek sam na pocetku... Gdje li cu naci snagu i kako cu izdrzati sve sto je pred nama?? Kako da si pomognem? Gdje da nadjem snagu? Ispricavam se sto sam oduzila, ali stvarno nemam s kime drugim podijeliti sve ovo. :heart:

Naomi - i ja sam na samom pocetku borbe i osjecam se potpuno isto kao i ti...eto, samo da znas da nisi sama i da te netko razumije :love:

Citiraj:

---

marijana zd prvotno napisa

Draga Corina ja sam jučer vadila betu i negativna.Cijeli dan sam plakala a danas već razmišljam o tome kad ću ići ponovo. Nemoj se obeshrabriti, moraš biti jaka i ići naprijed. :heart:

---

:love: suosjećam s tobom zbog negativke :evil:

Tikica_69, hvala ti. Puno mi znaci da me netko razumije. :love:

Danas sam opet dobila malu nadu. Čula sam za nekoga Reiki majstora koji je pomogao jednom paru, koji 7god. nisu mogli imati bebicu. Valjda on ,,prčka,, po čakrama i potiče ovulaciju i plodnost. Pa eto sljedeći tjedan ga zovem, pa ćemo vidjeti rezultat. Kad vidim rezultate ( a nadam se da če ih biti) obavjestit ču vas o svom tom postupku. A ko zna, možda i bude sretan ishod. :saint:

dugo nisam razmišljala o tome o čemu pričate sada :( ....

a kako sam samo prolazila sve to, neću ni pričati,nama je trebalo 6 dugih godina! 6 dugih godina prvog dana menstruacije, to su mi bili najgori trenuci, zatim negdje nakon tri godine pokušavanja da imamo bebu odjednom su sve moje prijateljice, kume, poznanice bile trudne!"!!! svi koji su mi dolazili u kuću bili su trudni! to je bilo strašno! rođena je gomila djece 2000/2001. godine, a nijedno nije bilo moje :cry:

prijateljiu čiji su brakovi zasnivani 2-3 godine poslije našeg, imalii su djecu, samo mi ne...strašno..više nisam znala kuda da idem, da li da se družim s nekim, mogu li više podnijeti svu tu djecu oko sebe, strašno za reći, ali meni je bilo još strašnije!!

o noćima koje sam provela razmišljajući i maštajući kako bi bilo d sam trudna, i kako bi bilo da me neko zove MAMA isto nema dovoljno mjesta da pišem! :cry: :cry:

zamišljala kako bi izgledalo naše dijete, kako bih ga sljubavlju odgajala.....

bilo je strašno!!

bilo je grozno!! bilo je ubitačno!!!

ništa više nije imalo smisla, ni božići, ni uskrsi, ni rođendani..ni kuću koju smo napravili, ni auto koji smo kupili...ništa...

ali, eto, jednom se dogodilo :D
uspio je IVF, poklonio i meni bog dar s neba, i sad imam to malo stvorenje, i nekog ko me zove mama!!!

vjerujte, iskreno, nisam vjerovala da će se to ikad desiti, dizala sam se i padala, nadala, i prestajala se nadati, ali nekako u dubini nisam mogla vjerovati da će me snaći ta sreća!

ali desilo se i meni!!!

sačekajte, desit će se, i prekrasno je!!još je ljepše jer smo toliko dugo čekali....


corina :love:

Draga CorinaII,
ne gubi nadu. Znam da ti je teško, ali vjeruj mi, s tugom i pesimističnim stavom bit će ti još teže. Potpuno te razumijem, i ja sama sam se tako osjećala nakon brojnih dugogodišnjih neuspjeha i tek kad sam se nekako smirila uspjela sam i danas imam dva jednomjesečna anđelčića (koji mi crpe svaki atom snage, ali me pritom neizmjerno vesele).
Svima nam jednom MPO uspije i postanemo mame, vidjela sam to i po tome što se imena na forumu stalno mijenjaju, samo si treba dati vremena i ne odustati.
Držim ti fige i vibram za tebe :*

Hvala vam svima na velikoj podršci u ovim trenutcima.
Znam da je život pun uspona i padova, smjeha i suza, da sve to skupa treba prebroditi i kako se kaže da poslije kiše dolazi sunce.
Da i meni će jednog dana, ne ne meni samo nego svima nama koje želimo biti MAMA zasjati sunce i dječiji smeh obasuti naš dom.
Samo ponekad je teško vidjeti sunce i teško je sebi samom reći da će bit sve ok. i da če uspjeti ako ne danas onda sutra.
Ne nisam izgubila nadu i vjeru u sebe i u Boga, več ona nije svaki dan istog intenziteta. Nekad se sakrije pa se sutra opet vrati.
Da, teško je meni i svima nama kad vidimo bebe i mame oko sebe.
O kako onda jako srce boli. Ali valjda je to naš trnoviti put koji moramo preći.
Da, i mi čemo biti MAME jednog dana, najbolje mame na svijetu :heart: :saint:

Draga corinaII, bas si to lijepo napisala. Bit ce sve u redu jer mi to zasluzujemo. :* :love: :heart: