u školu sada ili druge jeseni?

Bubica, meni se čini da ste vi već odlučili da dijete ide u školu.

Citiraj:

---

ali mi nije dovoljan odgovor "koncentracija i grafomotorika"

---

Ovo je zaista jako, jako važno. Ako u isto vrijeme "šepa" i jedno i drugo tvoj trud oko savladavanja gradiva neće značiti puno jer će djetetu biti frustrirajuće sjediti u školi, grafomotoričke vježbe će joj biti teške (a neće se na njih moći dovoljno dugo koncentrirati). Zašto ne razmislite u još jednoj vrtićkoj godini u kombinaciji s nekim jezikom, sportom.... nekom obavezom koja će joj biti prijelazna faza?

Odgoda! Imam dvije kćerke i 100% sam za odgodu ako ima i mrvica nesigurnosti u vama.

Citiraj:

---

ovo je skoro pa nemoguce - jednom kad udjes u sustav onda se ide time da ti se pronadje adekvatan oblik skolovanja, nema povratka u vrtic.

---

Nije istina, postoji mogućnost ispisa i povratka u vrtić, imala sam dva takva primjera tijekom svog rada u školi.
A za Luce, prema pačićima koje sam upisivala ona je još super.
Pusti liječničkoj komisiji da da svoj sud. :)
A kao mama izuzetno plahe, tihe, pomalo anksiozne djevojčice mogu ti samo reći da se sve može i da je pokazala sada u 5. razredu bolji uspjeh od onih koji su startali u prvom razredu s "enciklopedijom ispod ruke." :D

triplemama, je li i kod vas u tuzli devetogodisnja osnovna kao i u SA? Sa koliko godina ce tvoji u skolu?

Citiraj:

---

sandra14 prvotno napisa

Nije istina, postoji mogućnost ispisa i povratka u vrtić, imala sam dva takva primjera tijekom svog rada u školi.

---

Nisu li ta djeca imala nakon svega osjećaj da nisu uspjela, da su vraćena u vrtić zato jer "nisu dovoljno dobra"? Ja ovo nikad ne bih napravila. Vrlo loše je za samopouzdanje.

A kako je bilo s tvojom kćeri do 5. razreda?

Po mom skromnom sudu uspjeh i ocjene nisu mjerilo toga je li dijete u školi sretno. S mojom M. ide u razred curica koja je mlađa od svih. Dijete je plakalo u školi u prirodi, teško se snalazi u društvu ostalih cura jer su sve u pubertetu, a ona još gleda Fifi, ne zanima je puno toga o čemu cure pričaju... Uz to je super-odlikašica, ali mama s njom ima velikih problema jer dijete u školi nije sretno.

Već sam davno opisala naš put, bilo je uspona i padova, ali ide nam sasvim ok. (pronađi stare postove) :heart:

Što se tiče djece koja su vraćena u vrtić, iskreno djeca su to vrlo brzo zaboravila. Sljedeću godinu su me pozdravljali vedro na hodniku i grlili kao jedinu poznatu osobu.
Oboje su sada srednjoškolci i danas kad ih sretnem imam osjećaj kao da ne pamte niti detalj zašto nisu mogli krenuti sa mnom u prvi razred.
(djevojčica je imala užasno lošu grafomotoriku i otkrili smo da je prisutan strabizam, pa su krenuli na vježbe u toj odgodi, išla je u školu do 11.mj; dječak je imao emocionalnih problema, nije se mogao odvojiti od mame, pa je mama sjedila svaki dan s nama na nastavi, on je plakao, cuclao prst i u 10. mjesecu je mama rekla - sad je dosta. Odvela ga je na obradu, sve se sredilo i sljedeće godine je kao veliki krenuo ponovo, i bio je odličan učenik, mislim da je još i sad :heart: )

uči se cijeli život a važni su prvi počeci.
ti kao mama sigurno vidiš da li je ona spremna ili ne.
i ako imaš velike sumnje,možda je bolje pričekati.
to čekanje ne znači da ona nije dovoljno pametna, "dovoljno dobra" za školu,već da joj taj prelazak u obveze bude što manje traumatičan i sa što manje muke za nju, ne za vas.

a što se tiče okoline, znam da se ti sa pritiskom možeš nositi;)


moj brat je od svoje generacije učenika stariji skoro godinu dana.
uopće nije imao problema sa školom.


odluka je stvarno na tebi i mužu.

s jedne strane, ti si ta koja je s njom svaki dan, koja ju pozna i zna njene sposobnosti.

s druge strane, tu je stručnjak ( u kojeg-mi se čini-ti sumnjaš), stručnjak koji ima iskustva u radu s djecom i po kojem ona još nije spremna.

čini mi se da se ti najviše bojiš kako će odgoda djelovati na luciju, da joj ne sroza samopouzdanje. no iz ovih postova dosad meni se čini da djeca brzo prebole to što nisu krenuli u školu s ostalima, a da je ipak gore ako krenu prerano.

ne znam kako bih ja odlučila, teška odluka.

za 2 tjedna imamo pregled kod doktora
luce svaki dan želi nešto učiti, strpljiva je i trudi se - savladava dosta brzo
njoj koncentracija uopće ne fali, kada radi ono što ju zanima

mišljenje stručnjaka :/ - stvar je u tome što školska psihologica nije preporučila odgodu, a ona ipak gleda te male pačiće

probati ću dobiti još info o učiteljici, ali mislim da je to opet tako relativno

da se javim:
bili smo doktorice - sve OK
u školi kod defektologice (jer su nas zvali na testiranje; vrtićka psihologica je očito posredovala) - sve OK (čak se čudila što smo uopće došli, a kada je čula priču :roll: )

eto, luce kreće u školu, veseli se
mi smo uz nju

hvala na savjetima i što ste podijelile svoja iskustva i mišljenja

bok svima! :)

trebam mali sajet. moj P rođen je 08.01. i obvezan je ići slijedeću godinu u školi. Međutim koliko je on bistro i napredno dijete (to kažu tetei svi koji ga poznaju), toliko je prilično zaigran,živ i po meni nedovoljno zainteresiran općenito za školu, tj. pisanje slova , brojke itd. slova je naučo još kao dijete od 2 godine , no otada nije ga zanimalo pisanje ,osim ako smo tražili to od njega kao npr. potpiši se na razglednicu, čestitku i sl. dok je s brojkama više baratao .
nisam sigurna treba li ga poslati u školu sa 6, 9 ili godinu kasnije. iako mi se čini da će tada biti prestar za 1 razred.
šta kažete vi ostali sa sličnim iskustvom?
:? :? :?

moj je oskar krenuo sa 7,9 u skolu, a ja, sad nakon sto smo odvalili prvi razred, mislim da bi bilo jos bolje da je krenuo s 8,9 :mrgreen:

nemoj gledat je li prestar za razred nego procjeni sama (i posavjetuj se s nekim psihologom) da li je tvoje dijete spremno za skolu
ako nije opce nema veze to sto ce biti najstariji u razredu

Kao učitelj mogu samo reći da je za dijete koma ako ga se prerano pošalje u školu i uvijek sam za to da se djeca još godinu dana poigraju i još malo sazriju. Nagledala sam se previše problema zbog preranog polaska.
Moja sestra je imala problem jer je mali bio šk obveznik (rođen krajem 3. mj.) i svi su je uvjeravali (tete u vrtiću, pedagogica...) kako je on pametan, puno zna itd., da ga obavezno upiše. Sva sreća da je poslušala moj savjet i ipak tražila odgodu. Krenuo je u šk godinu kasnije i opet mu je trebalo puno vremena da se prilagodi i snađe.
ja bih svoje dijete dala što kasnije.

Još ne pripadamo ovom pdf-u, nismo školski obveznici, barem ne ove šk. god., ali čitam i razmatram o svemu što pišete.

Zdenka2, maria71, victory i ostali koji radite u školi, posebno čitam vaše postove, ali i postove dr. roditelja, čija iskustva također cijenim! :heart:

Sve mi je to od velike pomoći i koristi, iako bi neki rekli da ne trebam nigdje žuriti, budući da je K. rođena krajem listopada, 2003.

Ipak, dijete ne prestaje pričati o školi.
Ok, prihvaćam da je vjerojatno pod utjecajem predškolaca od proše i od ove godine.
Ona već dosta piše, crta i vježba s njima i zanima ju sve što oni rade.
Ponekad mi se čini da joj je dosadno u vrtiću, pa imam još dosta za odraditi s njom kod kuće.
I za to moram napisati poseban plan i program. :mrgreen:

Zanimaju je teme poput erupcije vulkana, zastave i glavni gradovi država, poimanje kako i zašto govorimo različitim jezicima (pa i doma, kad se radi o dijalektima - razlikovanje u odnosu na standard, i jasno, korigiranje u standard, budući da njega rabimo u komunikaciji), kako se izrađuje animirani film, kako nastaje kazališna predstava, povijest (koja god tema), kako obolimo od zaraznih bolesti (što je to malarija i sl.) itd.

Ok, možda sam fulala pdf, nema veze, jer želim istaknuti da ima dobru koncentraciju, piše slova, zbraja, oduzima, povezuje pojmove, ima bogat rječnik, mirna je i sve za pet, ali ne mislim da bih ju zbog navedenoga trebala upisati u školu prije navršenih 7 god., jer javlja se pitanje zasićenja i umora, koji se jave kod darovite djece nakon početnog poleta i entuzijazma, ako smo ih upisali u školu koju godinu ranije.

Stoga mi je jasno o čemu ovdje pišete (tj. problemi su se javili kasnije i vjerujem, trebalo je duže vremena da se detektiraju i da se djetetu pomogne da riješi svoje muke!).

Nije tim malim pametnim glavicama lako, treba im vremena da prihvate mnoge obveze koje donosi škola, zato se slažem i potpisujem roditelje koji žele da dijete sazrije i bude sasvim spremno da prihvati nove izazove.

Polazak u prvi razred je zaista važan za svako dijete!

Sjetimo se i sami svojih prvih dana u školskim klupama. :heart:
Bilo je djece koja su plakala, a bilo je i onih koja su bila ozbiljna i mirna.
Razlikujemo se i ne trebamo, dakle, tek popuštati svojim roditeljskim instinktima. Valja dobro odvagnuti pro et contra.

I sad se sjetim jedne djevojke s faksa, koju su isticali kao vunderkind, krenula je u školu dvije godine ranije i kasnije sam doznala da je nekoliko puta pokušala samoubojstvo, da se osjećala neshvaćeno, neprihvaćeno, da je osjećala teret i sl.
Grozno! :(