a posljedice ?
što kad takva djeca narastu i više nisu slatka ?
imaju 16 godina,metar 90 i 90 kg žive vage ?
Printable View
a posljedice ?
što kad takva djeca narastu i više nisu slatka ?
imaju 16 godina,metar 90 i 90 kg žive vage ?
onda će svi graknuti da država treba djelovati. ;) da treba osuditi žužića jer je vozio sumanuto i ubio mladu djevojku itd. al kad bi država djelovala već u tim godinama dok su još djeca, onda bi to bilo petljanje u roditeljski odgoj. tko si ti da mi govoriš kako da odgajam svoje dijete, ja - kao roditelj - znam najbolje!Citiraj:
maria71 prvotno napisa
meni je takav način odgoja neprihvatljiv jer nije odgoj nego eto pratiš dijete u onome što radi pa nek radi što ga je volja...Citiraj:
maria71 prvotno napisa
npr. mlaji Primorac je ubija dvi cure autom a onda umjesto da ga smjeste u zatvor tata mu dao jahtu... pa nek i na moru nekog kokne - šta ima veze...
ta moja prijateljica je isto takva samo šta njen predškolac još nije imao priliku napraviti veeeliki problem (to po meni ima veze samo s godinama)... npr. ako su u društvu napravili neku psinu nikad njeno dijete nije krivo... uvijek su drugi ti koji su to napravili... ja svoje učim da stanu iza onoga šta su frakali i neka snose posljedice toga... dobre ili loše...
zajedno ćemo smislit kako će se iskupiti za napravljeno odnosno malo će imati zabranu neke aktivnosti na određeno vrijeme i posvetiti se onome što je zgriješio...
Pa i ja sam.Citiraj:
ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.
a vi ?
Ja sam možda malo soft ali nikako nisam zato da radi što hoće.
Ne dozvoljavamo šaranje po zidu (ali išaran je :mrgreen: , što sad), skidamo je sa stola kad se popne, razmaknemo kad se počupaju :mrgreen: ...
Sad zvuči tako kao da su mi dječica mali divljaci, ali evo ja, kao jedna objektivna majka :mrgreen: , odgovorno tvrdim da nisu.
Imaju obje, doduše, svojih dana (a imam ih i ja, kao što kaže MC- dođe ti da skočiš kroz pendžer- )...
starija je super u vrtiću. Tete je hvale, nije agresivna prema djeci, igra se, malo svađa :mrgreen:
I ja sam. Smatram da granice itekako trebaju postojati samo je pitanje koliko su te granice rstezljive i koliko često mi roditelji idemo linijom manjeg otpora. Kod mene u "opasnim i potencijalno opasnim" situacijama granica stoji čvrsto ko tvrđava, u onim drugim, spremna sam na dogovore i kompromise. Zapravo, nisam se do sad uspjela svrstati niti u jednu kategoriju odgoja i ponekad me živcira takvo kategoriziranje jer odgajanje djeteta nije jednosmjerna ulica pa imaš jedan pravac kojeg si izabrao i šibaj. Češće se zateknem u nekim sporednim ulicama iz kojih se moram vraćati na glavnu ulicu, a bitno je vratiti se.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Meni se nekako cini da se veliki broj djece, i danasnje i nekadasnje, odgaja u gadnoj kombinaciji permisivno-autoritarnog odgoja. Znaci, kad je roditelj dobro raspolozen ili kad zeli mir zbog nekih vlastitih interesa (dosle prijateljice, sumanuta kucanica MORA nesto pocistiti ili skuhati, nesto je na teveu itd.), onda se djecu doslovno pusti da rade sto hoce. I u principu je sve funkcionalno dok se netko ne pomlati, dok se nesto ne razbije i sl. U takvim situacijama stupa na snagu zakon jaceg jer se roditelj ne zna ili ne zeli kontrolirati i preuzeti odgovornost. Pa onda slijede batine, dernjava, omalovazavanje itd.
Ne znam sto tocno smatras pod permisivnim odgojem, ali nekako konstruktivnijom dozivljavam raspravu o odgoju za koji jesam nego o odgoju za koji nisam.Citiraj:
ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.
a vi ?
Osnovno obiljezje mog odgoja je prilagodljivost i promjenjivost. Ono s cim se najbolje osjecam nije isto sto i (cesto hvaljena) zlatna sredina izmedu “roditelj uvijek popusta” ili “roditelj nikad ne popusta”. Takav koncept tamo ne postoji, jer u toj prici dijete i ja nismo protivnici nego partneri koji zajednickim snagama traze rjesenje za neki teski problem. Taj proces trazenja rjesenja moze trajati i jako dugo (npr. mi vec tjednima zajedno smisljamo kako ce Jerko sakupiti slicice nogometasa iz sladoleda koji ja ne zelim kupovati jer imam svoje razloge za to), ali to ne smeta sve dok su ispunjeni osnovni uvjeti. A osnovni uvjeti su da su jedna i druga strana jasne i otvorene u svojim zeljama i potrebama, a istovremeno spremne ozbiljno shvacati i uvazavati potrebe i zelje drugoga.
Vidiš meni se ova tvoja prva rečenica u potpunosti kosi s drugom, jer kako vidim (sorry bez uvrede) ti tu ne poštuješ njegove želje.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
popustljiv ili nepopustljiv mislim da je važno da je roditelj dosljedan tj. da ono što ne valja danas ne može valjati sutra / odnosno ako je valjalo danas trebalo bi valjati i sutra (tu ne mislim na sitnice nego trajne vrijednosti - npr. ne mogu ja tražiti od djeteta ne lagati a onda ga zamoliti da kaže dosadnoj teti Luci da mama nije doma kad ova zove na telefon... i sutra opet vikati zbog laganja na njega... )
Mislim da kod mladih Žužića, Primoraca &co nije problem u višku AP odgoja nego o "uzoru" poštivanja zakona kakav su dobili kod roditelja:mrgreen:
mama courage, može jedan manje ekstreman primjer permisivnog odgoja? tvoja prijateljica je, bez uvrede, malko previše otkačena i ne vjerujem da će se itko pohvaliti takvim načinom odgoja
Ma kakvi hard feelings, taman sam bila išla napisati da sam ja svoja (ni pozicija ni opozicija) i izbeljit ti se, ali mi je to zvučalo umišljeno (a ne mora cijeli forum znat da sam umišljena :mrgreen: ), onda uleti post od flower, itd...Ukratko, :love: i tebi.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ne mislim da baš puno ljudi na forumu zagovara permisivni odgoj. Ti misliš da da?
prije svega meni, što god mislila o AP odgoju, on nije jednoznačan s permisivnim odgojom. ima neke elemente :mrgreen: al to po meni nije isto, barem teoretski. jel se netko od AP roditelja pogubi u svemu pa sklizne u permisivni odgoj, to se itekako može dogoditi.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
drugo, jesu ovi primjeri možda ekstremni, al se i ovdje počelo od "malih nogu". baš u zuzicevom slučaju, mozemo od određene godine pratiti kako mu se gledalo kroz prste (silne prijave, a nikakvih presuda)... možda mu se tako gledalo i kad je bio mladji u roditeljskom domu ? i naravno to ne mora značiti da su ga roditelji zanemarivali, il da uz sve to nije dobio roditeljsku ljubav. što god da je, negdje su gadno zaribali. a možda i ne smatraju da jesu, možda su opet - drugi krivi ?!
donekle znam što želiš reći, jer nismo ni mi protivnici, al eto ja ne smatram za moje dijete da smo mi partneri. ja sa svojim 36 godina ne mogu biti partner sa 4 godisnjom zxujom. niti prijatelj. ja sam joj roditelj. kakav roditelj - eh to je sad drugo pitanje.Citiraj:
toj prici dijete i ja nismo protivnici nego partneri
što se tiče moje frendice, da ona je otkačena, al eto smatra da je u pravu i citiram: vidjet ćemo za 20-25 godina. no, imam ja i drugih primjera :mrgreen: frendica moje majke koja je krajem svake skolske godine išla plakati profesorima da njenom sinu daju dvice, da ne bi pao godinu. i to svake, ama bas svake godine. a obožavala ga je i pružila mu svu ljubav svijeta i stvorila od njega izrazito nesposobno biće (što se posebice pokazalo u ratnim godinama kad je kao izbjeglica završio u inozemstvu).
inače, ovo što zorana veli... mislim da i u tome ima istine.
yaya, drago mi je da si to napisala!Citiraj:
yaya prvotno napisa
Premisa od koje ti polazis je da postivanje znaci isto sto i udovoljavanje. Postivanje o kojem ja govorim niti je isto sto udovoljavanje, niti o njemu ovisi (vrlo skladno moze ici korak u korak s neudovoljavanjem) .
Napravila sam i jednu pogresku, a to je da sam u isti kos strpala zelje i potrebe, a to je dvoje vrlo korisno razlikovati. Naime, zelja je nesto konkretno i specificno sto je djetetu jednostavno i lako izraziti - npr. zelim sakupljati slicice. Iza svake zelje stoji potreba, ali ona je malo apstraktnija po prirodi i ponekad je tesko dokuci i odrasla osoba - npr. imam potrebu baviti se nekom smislenom aktivnosti, ili imam potrebu raditi slicne stvari kao moji prijatelji (ovo se moze i dalje apstrahirati u – imam potrebu osjecati se povezanim sa ljudima oko sebe...). Ako nakon sto sebe sto puta preispitam i svaki put dodem do zakljucka da ja ne mogu ispuniti doticnu zelju (nemam nista protiv da je ispuni netko drugi!) zato jer se ona kosi s nekom mojom potrebom (koju cu jasno izraziti djetetu), pokusat cu vidjeti da li na neki drugi nacin mogu zadovoljiti potrebu koja iza nje stoji (dijete ne mora nuzno znati da na tome radim). A istovremeno cu s djetetom istrazivati mogucnosti da svoju zelju zadovolji mimo mene. Dakle, ovo se odnosi specificno na situacije kad je u pitanju kupovanje, nemojte me hvatati za svaku rijec. Kad bi se jedan recept mogao primjenjivati na sve moguce situacije, to ne bi bilo roditeljstvo - bilo bi previse dosadno :lol:
tu se slažemo, iako je po meni nešto manja korelacija AP-permisivnoCitiraj:
prije svega meni, što god mislila o AP odgoju, on nije jednoznačan s permisivnim odgojom. ima neke elemente al to po meni nije isto, barem teoretski. jel se netko od AP roditelja pogubi u svemu pa sklizne u permisivni odgoj, to se itekako može dogoditi.
gledala mu je kroz prste pravna država, vjerojatno uz svesrdno zalaganje Ž. starijeg čime mu je zorno pokazano kako treba poštovati zakon :roll: :mrgreen:Citiraj:
drugo, jesu ovi primjeri možda ekstremni, al se i ovdje počelo od "malih nogu". baš u zuzicevom slučaju, mozemo od određene godine pratiti kako mu se gledalo kroz prste (silne prijave, a nikakvih presuda)...
isto u slučaju onog drugog kojem je poklonjen autić kakav on s toliko godina po zakonu nije smio voziti
definitivno se može zaključiti da su roditelji bili bar u kasnijoj dobi "permisivni", ali je li sve krenulo od permisivnosti u ranijoj dobi ili je sam roditeljski "uzor" bio presudan - tko će ga znati
ovaj cereći smajlić je greškom upao :oops:
Ne sorry, premisa od koje ja polazim je tvoja nespremnost uvažavanja njegove želje i potrebe jer ti imaš neke principe.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
yaya, ali ona ima i novcanik u dzepu pa s te osnove ima pravo ne uvaziti tu njegovu zelju.
Ja mogu biti istovremeno i prijatelj i roditelj. I to mi je bas 8)Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Naravno, sve ovisi o tome sto shvacas pod pojmom prijatelj. Vidi ovo are you your child’s friend
yaya, pokusat cu objasniti jos jednom: ja Jerkovu zelju jesam uvazila (dala sam joj vaznost, legitimitet i pravo), ali u ovom trenutku (sutra moze biti drugacije – vidi sto za mene znaci konzistentnost) ja nisam (mozda ti jesi?) ta koja je moze ispuniti. Potpuno iskreno, najdublji razlog zasto ja to ne zelim napraviti nisu moji principi, niti pravda u svemiru, nego odgovornost prema mojoj potrebi da budem autenticna u odnosu s djetetom. U ovom trenutku ispunjavanje te zelje previse se kosi s mnogocime sto mi je bitno (potrebom da novce trosim promisljeno, potrebom da stvaram zdrave prehrambene navike kod djece, i jos necim). Mislim da bi ti i Jerko dao slicno objasnjenje ovog slucaja, bas cu ga pitati.
Mislim da ne idu sve uloge zajedno u juhicu :lol: .
Isto kao što se ne odnosim prema Aronu isto sada kad ima 19,5 mj. i kad je imao 19 dana.
Vjerujem da je stvar odnosa slobode i odgovornosti, i to na svim područjima života.
Da bi to bilo pravedno, a ne nekakva diktatura naših pretpostavki... moramo stalno preispitivati svoj stav prema djetetu. Ja nastojim dopustiti Aronu da bude samostalan za koliko je sada sposoban. Ako on svojim ponašanjem pokaže da nije spreman za toliku slobodu, trebam biti dobra majka i postaviti mu granice.
U svakom slučaju nastojim se voditi mišlju da moj odnos prema Aronu ne rješava samo svakodnevne situacije nego gradi njegov karakter i priprema ga za život.
... kod tebe :)Citiraj:
Nova prvotno napisa
Naravno, sve je stvar prilagodavanja omjera kroz razvojne stadije, specificne situacije i sl.
Ne razumijem zašto biti roditelj ima negativni prizvuk za razliku od biti prijatelj što je pozitivno. Aron će imati puno prijatelja, ali ima samo 1 mamu i 1 tatu.
Kanga- što tebi znači biti/ne biti prijatelj svome djetetu?
Ja eto ne skliznem u permisivni, ja dreknem.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Nije da se baš ponosim time, trudim se to izbjeći ali ima takvih dana :/
anci, opet ja :mrgreen:
dakle, ja isto, kad skliznem, odem u autoritarni. taj sam upijala cijelo djetinjstvo pa izađe van kad izgubim kontrolu.
Pitaj MC, ona vidi razliku izmedu roditelja i prijatelja, mozda ce ti lakse odgovoriti.Citiraj:
Nova prvotno napisa
Meni i roditelj i prijatelj ima pozitivan prizvuk i ne mislim da jedno iskljucuje drugo, a cesto se preklapa.
Za mene je prijatelj osoba koju dobro poznajem i u koju imam povjerenja. I jedno i drugo zelim imati i sa svojim djetetom, zato sam s njim prijatelj (ili barem radim na tome da budem).
Udovoljavanje zelja po meni nije obavezna komponenta prijateljstva, u nekim slucajevima moze cak i stetiti prijateljstvu. Ali, iskrenost jest.
Kužim! :love:
Ja s djetetom mogu i želim imati prijateljski odnos ali ne mogu niti želim biti prijatelj, jer samim tim što sam roditelj odgovaram za njen odgoj i u puno stvari još uvijek doista nismo ravnopravne a čim je netko u nekom odnosu manje ravnopravan od onog drugog nemožeš govoriti o pravom prijateljstvu.
da, mislim da oko mene ima jako puno roditelja koji sve dopuštaju svojoj djeci, za forumaše ne znam, mogu pretpostaviti, a možda i krivo pretpostavljam pa je najbolje da se ne upuštam u to
ovo se ti bojiš drvlja i kamenja koje te redovito zaspe :PCitiraj:
maria71 prvotno napisa
roditelj može biti prijatelj s vremena na vrijeme... većinom ipak treba biti netko tko će djetetu dati slobodu da donosi svoje odluke ali i odgovornost da se suoči s posljedicama tih odluka. Netko tko će to dijete bezuvjetno voljeti ali i znati kada reći dosta. I tko će djetetu biti prijatelj kada dijete zatreba takav odnos.
Problem kod definicije prijateljstvo - roditeljstvo (djetinjeg) je u tome što (pogotovo kod adolescenata) prijateljstvo među ostalim znači zajedničko pravljenje gluposti koje roditelji moraju sankcionirati i onda se javlja onaj negativan osjećaj prema roditeljstvu. Kod mene je to bilo tako ali danas cijenim moju mamu :* koju smo onda zvale žandar :mrgreen: najviše zbog toga kako se suočavala s mojim pubertetom i zbog ograničenja koja je postavljala. Onda mi nije bila najdraža osoba na svijetu ali danas mislim da sam ispala čist ok.
sa svima se više manje slažem, jedino - što moram primijetiti da moje reakcije u odnosu na djecu često nisu posljedica nekakvog promišljanja o odgoju nego jednostavno mog karaktera.
e sad, na ovom topicu jedino tebe kanga, uopće ne razumijem, ono u smislu što je pisac htjeo reći (evo smajlića da ne shvatiš krivo pitanje :* ). jel ovo s nogometašima neka furka kao Y-G-Y karte? kakve veze imaju zdrave prehrambene navike djece sa sličicama euro manije?
zar vi svi imate potrebu biti dijelom svake igre vaše djece? i da radite filozofije i cijele odgojne mjere oko činjenice da li će dijete skupljati sličice - pa razvite cijelu teoriju oko želja, potreba, tko će ih zadovoljiti, kako i sl.
ja se stvarno ne zamaram toliko oko toga - ako odlučim iz nekog razloga da mu neću kupovati sličice, uopće ne razmišljam dalje o toj njegovoj "potrebi" da ima te sličice, tko će ju zadovoljiti i kako. i da li je to želja ili potreba ili nešto treće. kod mene je trenutno situacija da sličica nema jer je u vrtiću ostavio novi album koji smo mu kupili, a koji je btw bio drugi po redu - prvi je isto izgubio. i sad dosta. ali obzirom da on jako dobro zna kako obrlatiti svoju mamu...(no to je već druga tema - o nedosljednosti
ustvari, da me krivo ne bi shvatila - ajde malo pojasni što si mislila jer niš ne razumijem, a možda na kraju i ja radim tako, ali ne tako ciljano.
uglavnom, moje najvažnije pitanje je - da li većina vaših reakcija, postupaka u odnosu na djecu idu ciljano, s nekakvim promišljanjima o posljedicama i utjecaju na njihov budući karakter?
imam globalnu viziju di oću da odgoj ide a ta globalna vizija se dosta razlikuje od načina na koji sam odgajana. bottom line mog i maminog odgoja je isti ali ja to želim izvesti drugačije. to zahtjeva moje vlastito odupiranje usvojenim obrascima ponašanja.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
odgovor na tvoje pitanje je ne. prelijena sam za to. važnije stvari dobro promislim a svakodnevne kako mi se tad da.... mislim da će im globala na kraju bit važna a ne pojedinačni primjeri...
zato pazim jedino da sam dosljedna jer bih se inače zaplela u vlastite rečenice.
bit roditelj je prekomlicirano da bi se moglo riješiti u jednom postu... svaki dan trži svoja rješenja i svaki dan je novi početak... kao što rekoh temeljne postavke su jedno i iz njih proizlaze rješenja za svakodnevnu uporabu...
najčešće se zapletem između onoga ti imaš pravo na svoje mišljenje (koje potičem) ako mi argumentirano dokažeš tu tvrdnju i onoga kad mi ne odgovara to mišljenje pa na kraju kažem to neće biti tako jer sam ja i dalje tvoja mama i oraš me poslušat :oops: :oops: :oops:
no way :nono:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
kad god pokušam oblikovati njihov karakter dočekaju me sa :lol: i :roll:
naravno da i ja imam globalnu viziju, ali i da je nemam opet bi došlo na isto - jer ne mogu u puno stvari protiv sebe. a što se tiče usvojenih obrazaca - ja uopće ne znam koji su to obrasci bili kad smo ja i sestra bile djeca. tako da nemam što mijenjati. mama me nije tukla - ustvari dva puta mi je u tinejđerskom dobu opalila šamar jer od jada nije znala što sa mnom (nakon nekih mojih bezobraznih odgovora), naravno da s time ništa osim prkosa nije dobila, ali mi se i ispričala.Citiraj:
štrigica prvotno napisa
ono što bi voljela postići kod svoje djece je ona odgovornost i poštovanje koju je ona postigla - npr. kad je riječ o izlascima. uvijek smo mogle ići vani, ostajati duže i sl - ali smo se uvijek morale javiti di smo i uvijek smo imale taj neki osjećaj da moramo sve dobro napraviti, kad god bi pretjerala u nečemu (piću i sl, a bilo je i toga, naravno), kao da me iza nekog čoška gledala i s neodobravanjem kimala glavom. a kako je ona to postigla - pojma nemam, nikako ne mogu dokučiti te obrasce.
a da imamo sasvim različit odgoj djece - imamo, ali prvenstveno iz razloga jer smo skroz drukčije kao osobe - ono što nju ljuti i uznemiruje, ja niti ne primjećujem (kad je riječ o nekakvim svakodnevnim sitnicama, naravno), drugačije smo u odnosu s ljudima, itd.
a ovo
tu nema pomoći - jer kakve oni argumente mogu navesti u raspravi...tko bi protiv njih. ja se uvijek dobro nasmijem (u sebi, naravno jer bi inače bila vrijeđaona do neba) i završim raspravu s tvojom zadnjom. iako i tu nešto uvijek promrsi.Citiraj:
najčešće se zapletem između onoga ti imaš pravo na svoje mišljenje (koje potičem) ako mi argumentirano dokažeš tu tvrdnju i onoga kad mi ne odgovara to mišljenje pa na kraju kažem to neće biti tako jer sam ja i dalje tvoja mama i oraš me poslušat
a i ovo s dosljednošću mi isto nije jasno - zašto je takva tragedija promijeniti mišljenje?
Cvijeta, prepoznala sam naznake svog načina odgoja u tvom postu, a za ostalo, sviđa mi se kako razmišljaš. :)
Naravno, vjerojatno zato što mi je blisko, iz iskustva. :mrgreen:
nisam rekla da je tragedija promijeniti mišljenje... nego mi je važno da imam nekakvu konstantu u svemu ovome... i mijenjanje mišljenja je dio toga jer evoluiramo s vremenom... kako oni tako i ja...
dosljednost se više odnosi na neke moralne vrijednosti i tome slično
Ja se sa svojim m stalno svađam oko dosljednosti, on je uvjeren da treba biti dosljedan, da djetetu treba odrediti granice, da dijete to traži, da će inaće postati razmažena, kad odraste da neće biti zrela i sl. E sad, znam da se s njim većina na ovom forumu slaže. A ja sam pak u kategoriji nedosljedne. Tj. prilagođavam se situaciji, nekad dozvolim, nekad zabranim, nekad vrištim...ovisi o kakvoj se situaciji radi. Moj m smatra da tako dijete zbunjujem. A ja sad stvarno nisam sigurna tko je u pravu. Samo znam da mi je ponekad puno lakše popustiti joj. To ne znači da ću joj dati da dira nož, penje se po stepenicama i sl. MM kaže da Nina njega uglavnom sluša jer je on dosljedan, a kad je sa mnom da kenjka na svako ne. Ja pak ne mislim tako. Ona me nekad posluša nekad ne. Mislim da i ona već sama kuži kad bi joj mogla popustiti a kad neću. Ne znam kako ćemo mm i ja na zelenu granu, često smo u sukobu zbog toga. Što vi mislite? Help
Ovako je i kod mene.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ne želim na sebe lijepiti neku etiketu: "Ja sam AP roditelj" (btw. nisam niti znala što je to do prije 3, 4 mjeseca :mrgreen: )
Način mog pristupa djeci je jednostavno način koji najbolje odgovara i meni i njima, onaj u kojem sam se jednostavno našla. Takav sam tip.
Neke bih stvari, doduše, voljela popraviti jer vidim da mi to smeta (npr. kad viknem na nju)...Ima trenutaka kad se ne mogu skulirati pa planem :/
:roll:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ovo sam napisala kao da ja slijedim nekakav odgojni recept, a u stvari je to ono što ne radim. :)
pa ja mislim da je sasvim ok da je on dosljedan, a ti popustljiva. pa ne moraju se mama i tata baš u svemu slagati. ja sam isto u tvojoj kategoriji - kad je riječ o sigurnosti djece, tu nema pregovaranja, a za sve ostalo sam otvorena za pregovore (što ne znači da oni uvijek završe kako je juraj zamislio). a super mi je ovo što si napisala da sami kuže kad bi mi mogli popustiti - to znači da ona ipak ima određene granice, a to je po meni suština. i zato kad sam nedosljedna i popustim, uopće se ne bojim da ću zaokrenuti u permisivan odgoj jer to je puno više i puno opasnije od toga da mu jedan dan dozvolim da skače po kauču, a drugi dan to isto zabranim.Citiraj:
anima prvotno napisa
Ma, shvaćam te što misliš, odnosno što si mislila :)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa