Htjeti bebu... još samo jednu...

A ja ne znam što da započnem sa ženskim :mrgreen:

Apsolutno mi je blisko i razumljivo ovo što je litala napisala....tako sam se i ja osjećala.Kad sam bila trudna s Rokom instinktivno sam osjećala da nisam trudna zadnji put,da me čeka još jedno dijete.

I relativno smo se brzo odlučili na treće poučeni divnim odnosom braće s malom razlikom u godinama,no beba je bila svojeglava i čekali smo je...skoro dvije godine.
Nekako sad osjećam da je to-to.Da sam trudna zadnji put...da zaokružujem ciklus,vidjeti ću kako ću disati kad mi se rodi kćer.

MM je lud za djecom,predivan je tata dečkima i mislim da će ga kćer totalno raspametiti...on je oduvijek sanjao o četvero,a meni je ovo-dosta.
Taman još stanemo u jedan auto. :mrgreen:

Citiraj:

---

iridana2666 prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

:lol:
Iskreno, ni ne znam što bih s muškim :lol:

---

isto ovako :lol:

---

:/

Jednom sam propustila komentirati, sad necu. Ja bih bila jako sretna da iimam curicu (moze i dvije :mrgreen: ) jer bih tad imala kcer/i, a moji decki bi imali sestru/e. I moram priznati, svaki taj komentar tipa "ne znam sto bih s muskim" mi je otuzan. Necu reci uvredljiv, jer iz moje perspektive ne vrijedjate nikog osim sebe, ali mi ga je definitivno tesko procitat. Zamislite se, kako biste se osjecale da ja napisem: "rodila bih jos jedno/dvoje/troje samo ako bih bila sigurna da su muski, jer s nemam pojma sto bih s curicom"... Al kladim se, da napisem bilo sto slicno, odmah bi mi nakacili koji komentar o tome kako se u Indiji ide na UVZ da bi se vidio spol, a onda i na abortus ako je zensko dijete.....
Ako mislite da komentare tipa "imate jos vremena", "necete valjda sad stati" i slicne, slusate zato sto imate samo kceri, varate se. I ja sam dobila sve te komentare, jer imam tri sina i jos sam mlada, i jos stignem, i jos sam zdrava, a bogami i pametna, pa necu valjda sad stati, itd....

marta, pa nisu tako mislile... Bar ih ja tako ne dozivljavam, jednostavno, navikle su na curice... I meni se cini lakse imati opet sina, to mi je nekako blizi teritorij, cisto zato...

marta, pogledaj kojeg sam smajlića stavila

ne mislim sad ovdje opravdavati što sam mislila i šbb kbb
žao mi je što si bilo što drugo pomislila :)

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Citiraj:

---

iridana2666 prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

:lol:
Iskreno, ni ne znam što bih s muškim :lol:

---

isto ovako :lol:

---

:/

Jednom sam propustila komentirati, sad necu. Ja bih bila jako sretna da iimam curicu (moze i dvije :mrgreen: ) jer bih tad imala kcer/i, a moji decki bi imali sestru/e. I moram priznati, svaki taj komentar tipa "ne znam sto bih s muskim" mi je otuzan. Necu reci uvredljiv, jer iz moje perspektive ne vrijedjate nikog osim sebe, ali mi ga je definitivno tesko procitat. Zamislite se, kako biste se osjecale da ja napisem: "rodila bih jos jedno/dvoje/troje samo ako bih bila sigurna da su muski, jer s nemam pojma sto bih s curicom"... Al kladim se, da napisem bilo sto slicno, odmah bi mi nakacili koji komentar o tome kako se u Indiji ide na UVZ da bi se vidio spol, a onda i na abortus ako je zensko dijete.....
Ako mislite da komentare tipa "imate jos vremena", "necete valjda sad stati" i slicne, slusate zato sto imate samo kceri, varate se. I ja sam dobila sve te komentare, jer imam tri sina i jos sam mlada, i jos stignem, i jos sam zdrava, a bogami i pametna, pa necu valjda sad stati, itd....

---

draga marta, vjerujem da smo to rekle samo zato što sa sinovima nemamo iskustva (barem ja), nismo mislile nikoga uvrijediti. Tu silnu želju za sinom sam iskusila od svoje mame koja je, nakon što je rodila mog brata, pala u doživotnu ekstazu koja ja nikad nisam razumijela i možda i otuda neka moja negativnost prema muškoj djeci (iako svog brata obožavam :heart: ).
Sa curicama je nekako lakše, razumnije su, barem mi se tako čini dok ih uspoređujem sa muškim vršnjacima, uz to sve one divne haljinice, šnalice.... :heart:

Sad ću sama sebi skočiti u usta :roll: , nisam to napisala jer mislim da su curice razumnije i jer volim haljine.
Nemam neki poseban razlog zašto sam to napisala, trebala je biti neobvezna šala, a ako je nekog uvrijedila, moje isprike. :)

Oprostite, malo sam osjetljiva na izjave tipa "rodila bih samo kad bih znala ovo ili ono". :)

marta :)
takvo razmišljanje mi nije ni u peti

:*

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Moram priznati da ni mene ne potiču druge bebe na bebu,

---

x

mene samo podsjeti koliko mi je zelja koja zivi u meni jaka.

i sto je vec receno, postpartum i meni samo jos potvrdjuje taj osjecaj i dijete koje sad imam koje je naprosto predivno, dobra je beba, savrsena zapravo :heart: savrseno komunicira, ma stvarno je super ... proslo je vec skoro 10 mjeseci i meni je sad sve na svom mjestu, jos uvijek lebdim, zapravo svaki dan sve vise uzivam u njemu ...

Ne piče me takvi osjećaji kad vidim male bebe, nikad me nisu kad bih vidjela bebe ili trudnice.

No, osjećaj je jednom isplivao na površinu i donio odluku, ali sasvim nevezano za nit rođenja, više uz nit smrti.

Ponosna sam što se sve tako zbilo, ali ne bih ponovila i možda ta moja svjesnost blokira sve ono što druge mame osjećaju u dodiru s bebama, a što nisam i mislim da neću. Pretpostavljam da onda duhovna spremnost dovodi do tog osjećaja, nevezana za materijalnu i realnu.

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Da sad saznam da vise nikad necu roditi, bila bih duboko tuzna, razocarana, jadna. A da ne govorim da si vec otvaram mogucnost da ni drugo nece biti posljednje. Bas kako neki osjecaju da je to TO sa jednim djetetom, meni su prazne stolice oko stola, hocu viseglasje sa straznjih sjedala dok se vozimo, hocu cuti kako si sapcu u djecjoj sobi prije spavanja - ja ih trebam jos a vjerujem da trebaju i ona mene :heart:

---

:heart: Prelijepo. Identično osjećam i ja.

Na mene djeluje "marketingški trik", ja ne da bih još beba kad neku vidim, već bi upravo tu koju vidim ponijela kući :lol:
Planiram još, ne neku određenu cifru (kao litala), službeno je to troje :mrgreen: , ali u mašti zamišljam da se "zalome" blizanci. U glavnom, nisam došla do osjećaja da je to-to, pa ne mogu reći da u potpunosti znam kako se Anita.AZ osjeća. Ali sam gotovo sigurna da ću do kraja života emotivno reagovati na male bebe (i na djecu u opće), možda ne željom da ih imam još, ali sigurno da budem u njihovoj blizini, da ih mazim i da sa njima komuniciram To sam jednostavno ja.

prvo sam tila curicu a sad mi je svejedno šta će biti treće (na žalost morat ću ga odgoditi - neki nalazi nisu baš za 5 pa ....)... ali imat ću još jedno dijete...

meni je najgore kad čitam priče s poroda - onda bi isti tren u rađaonu. zato sam sada sebi to zabranila :)

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

meni je najgore kad čitam priče s poroda - onda bi isti tren u rađaonu. zato sam sada sebi to zabranila :)

---

- čitanje priča s poroda :roll:

Citiraj:

---

iridana2666 prvotno napisa

a ja sam odgovorila da bi možda na treće, ali onda i samo onda kada bih bila milion posto sigurna da će biti curica.
Ja bih rado posvojila curicu od 3-će godine na više, ali MM ne želi ni čuti :(

---

Isto ovako, ali ja imam dva muškića...I ja bi posvojila, ali mlađe dijete...

Ja kad naiđem na Priče s poroda, lijepo me prođe volja,
ali zato kad vidim trudnicu dođe mi da puknem od muke,
svaki mjesec strepim nad drugom polovinom ciklusa i grdno se razočaram kad mi uredno stigne na vrijeme,

ja bih tako rado, ja bih tako rado, al kakve su mi šanse, to je drugi par rukava...

ali da mi dođe, dođe mi...
Dođe mi čisto dok gledam bebe na tv-u, a još da ih vidim, čujem, mirišem...ma divota...
Oduvik sam znala da neću imati samo jedno dite...
Nisam ih planirala niti troje...
Dvoje dice mi je je bilo savršeno...
A sad osjećam da mi nešto fali...
I nebi mi smetalo buđenje, kakanje, vikanje, plakanje...

ooooo, meni želja za još jednom bebicom ne jenjava...vjerojatno zato jer je druga trudnoća došla brzo iza prve pa nisam imala vremena maštati i čekati malo srčeko....al šta je tu je, dani su mi ispunjeni i previše

Citiraj:

---

Citiraj:

---

maxi prvotno napisa

ooooo, meni želja za još jednom bebicom ne jenjava...vjerojatno zato jer je druga trudnoća došla brzo iza prve pa nisam imala vremena maštati i čekati malo srčeko....al šta je tu je, dani su mi ispunjeni i previše

---

---

potpisujem

litala :heart: :love:

I ja to osjećam i samo želim puno veselja u našem domu

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Ja kad naiđem na Priče s poroda, lijepo me prođe volja,
ali zato kad vidim trudnicu dođe mi da puknem od muke,
svaki mjesec strepim nad drugom polovinom ciklusa i grdno se razočaram kad mi uredno stigne na vrijeme,

ja bih tako rado, ja bih tako rado, al kakve su mi šanse, to je drugi par rukava...

---

A zato ti mene zoveš na kafu, misliš da je zarazno :mrgreen:

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

LITALA = I ja sam taj spokoj osjećala do prije koji mjesec! Baš sam mislila i osjećala cijelim bićem = To je to! To smo mi!
Sad sam, u posljednje vrijeme, jače posvećena djeci, manje radim i toliko mi je divno sa njima i toliku povezanost i ljubav osjećam da je sve to dobra podloga u kombinaciji sa podsjećanjem na baby čaroliju.
Što bi učinila da se taj spokoj uzburka i poželiš opet?
Ako bi se odlučila da nemaš opet dijete - što misliš, kako bi to djelovalo na tebe?
Ako pitam preintimne stvari, slobodno nemoj odgovoriti (i primi isprike). :love:
Samo si pokušavam pomoći u ovom mučenju. :( A pitam baš tebe jer me tvoj slobodan duh, necenzuriran i spontan podsjeća na moj.

---

ne znam sto da ti kazem :/

ja spokoj nisam osjetila dok nisam zatrudnila cetvrti put. jednostavno - srecu, radost, ushit - sve je bilo tu kod svake trudnoce - sve osim mira i spokoja... taj osjecaj nedorecenosti i nekonacnosti je stalno bio prisutan, jednako jak... ja sam bila trudna prvi i drugi i treci put znajuci da treba jos netko doci... mislim, osjecaj je bio na trenutke potpuno sulud - ja trudna treci put, sretnem poznanicu koja je trudna drugi put i koja mi govori da je to ono sto su oni htjeli, imati dvoje djece i osjetim prema njoj zavist i ljubomoru jer je ona dosla do svog mira a ja jos treperim i nisam konacna! :O

mozda je ami premala (11mj.), ne znam... :/

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ja sam jedna od onhi koaj čim vidi malu bebu, poželi si još jednu. 8)

---

i ja ovako...

onda Anita - što kaže statistika? za sad je, čini mi se 50-50 :mrgreen:

Ja sam oduvijek obožavala bebe i djecu, uvijek sam bila u njihovom društvu i mislila kako ću ih imati barem troje. Pa se taj broj s godinama smanjivao - došla je jedna i dovoljna mi je. Presretna sam što sam iskusila i trudnoću i porod i sve što dolazi poslije toga i to mi je dovoljno. Sada znam kako je... :heart: Volim gledati male bebe, ali ne izazivaju u meni onaj "oohhhh, ja bi još..." Moram priznati da bih bila u smrtnom strahu za bebu da opet zatrudnim jer sam svašta prošla. Sigurna sam i da postoji povezanost te želje i s odnosom s partnerom, koliko je blizu, koliko te podržava, pomaže, koliko se bavi s djetetom, koliko je kvalitetan vaš međusobni odnos...

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

A zato ti mene zoveš na kafu, misliš da je zarazno :mrgreen:

---

:lol: Nikad ne znaš... 8)

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

... a ja jos nisam konacna...

---

Eto baš tako se osjećam

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

A zato ti mene zoveš na kafu, misliš da je zarazno :mrgreen:

---

:lol: Nikad ne znaš... 8)

---

Gdje ćeš biti konačna, sad ti je zapravo pravo vrijeme za drugo!

Možda je ovaj topic otišao predaleko da se sad osvrćem, ali ipak osjećam da moram napisati što sam mislila pod onim "imate curicu i dečka". Obzirom da je u mnogim odgovorima do sada naglašavana "potpunost", ono što sam htjela reći time je da neki ljudi vide potpunost u paru muško--žensko, tata ima svoga nasljednika, mama svoju nasljednicu. Znam dosta ljudi kojima je to važno, makar sebe ne ubrajam među njih. Iako ja osobno nikad nisam marila hoće li mi dijete biti ovoga ili onoga spola, kad ih imam oboje, moram priznati da vidim u tome neki sklad, jing i jang, što li. Ali, kao što sam napisala, ne bih imala ništa protiv da se ta prividna ravnoteža "poremeti" pridošlicom :mrgreen: Dapače. Mislim da je iz ostatka mog posta bilo očito kako za mene takvi parovi ne znače ispunjenje, nego to daje onaj osjećaj iznutra.

Anita, da, mislim da bih bila nesretna kad zbog okolnosti ne bih mogla ispuniti tu žudnju, jer sam uvijek u životu postupala po instinktu i nikad me još nije prevario. Ako nešto (ili netko) u meni osjeća potrebu za još jednim djetetom, ne vjerujem da bih mogla biti sretna bez njega, uvijek bi mi nešto nedostajalo. Ali radije bih bila nesretna ja, nego da to dijete ispašta zato što je došlo u krivo vrijeme, kad ostali članovi moje obitelji nisu na to spremni.

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Ali radije bih bila nesretna ja, nego da to dijete ispašta zato što je došlo u krivo vrijeme, kad ostali članovi moje obitelji nisu na to spremni.

---

ukoliko je obitelj skladna (nemojte se hvatati ovog izraza, trenutno mi ne pada bolji na pamet), ukoliko se njeni članovi vole i poštuju, unatoč nespremnosti za dijete, kad dijete dođe - svi su sretni. i spremni.
da, i taj pojam spremnosti za dijete mi isto priroda nije podarila. :/

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ukoliko je obitelj skladna (nemojte se hvatati ovog izraza, trenutno mi ne pada bolji na pamet), ukoliko se njeni članovi vole i poštuju, unatoč nespremnosti za dijete, kad dijete dođe - svi su sretni. i spremni.
da, i taj pojam spremnosti za dijete mi isto priroda nije podarila. :/

---

Ne želim sad elaborirati o svojoj situaciji, jer je to skroz off, ali ipak mi se čini da barem neki najosnovniji uvjeti trebaju biti zadovoljeni za imati dijete, a ne voditi se samo po feelingu da ih želimo. Obzirom da, zbog okolnosti, trenutno jedva izlazimo na kraj s dvoje, ne bih voljela da se to treće niti u jednom trenutku osjeti kao teret. Zato sam spremna pričekati dok nam se stvari malo ne poslože u životu, pa da bude lakše donijeti odluku o eventualnom proširenju obitelji. Ja, recimo, ne mogu razmišljati o djeci kao o nečemu što se "dogodi". Stvarno mi je važno da budu ne samo voljena kad dođu, nego i željena od samoga početka.

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Ne želim sad elaborirati o svojoj situaciji, jer je to skroz off, ali ipak mi se čini da barem neki najosnovniji uvjeti trebaju biti zadovoljeni za imati dijete, a ne voditi se samo po feelingu da ih želimo. Obzirom da, zbog okolnosti, trenutno jedva izlazimo na kraj s dvoje, ne bih voljela da se to treće niti u jednom trenutku osjeti kao teret. Zato sam spremna pričekati dok nam se stvari malo ne poslože u životu, pa da bude lakše donijeti odluku o eventualnom proširenju obitelji. Ja, recimo, ne mogu razmišljati o djeci kao o nečemu što se "dogodi". Stvarno mi je važno da budu ne samo voljena kad dođu, nego i željena od samoga početka.

---

imaš pravo. nisam u prethodnom postu naglasila da se odnosi na moju situaciju. :*

Kad su moja dva dečka malo narasla jednostavno me obuzeo neki čudan osjećaj da se ne mogu pomiriti da nikada više nemam malu bebicu, zaista sam željela još jednom osjetiti to čudo i proživjeti sve to ponovo, makar to uključivalo i besane noći, razne druge probleme i brige. I sada imamo trećeg bebača, dečko je ponovo (iako sam se, naravno, nadala curici) i moram priznati da stvarno uživamo, cijela obitelj u njemu, donio nam je radost, braća ga obožavaju. Isto kao i Litala mislim da smo sada nekako potpuni kao obitelj.

Nekako sam se nadala da ću u ovim godinama osjećati onaj litalin "mir u kostima" i imati troje djece, ali ja imam svakim danom sve veći nemir.

Djevojčica koju imam vrijedi za najmanje troje dobre djece, ali ja tako želim još jedno i borit ću se do zadnjeg atoma da ga i rodim.

Ako ovaj ciklus ostanem trudna, razlika će biti 8 godina, ali ne želim tu trudnoću zbog razlike u godinama, nego jednostavno želim to još jedno dijete, koje me čeka. :heart:

Rene imaš predivan potpis :heart: .

I meni u zadnje vrijeme dolazi želja za još jednim djetetom.A najviše me uhvati želja na jednu posve banalnu situaciju-kad vidim mame koje se prema bebama odnose onako kako ja mislim da nebi trebalo.Npr nedavno smo bili u babinjama kod 3.mjesečne bebe čija mama nju ne doji jer je odustala nakon prve male prepreke, beba se uspavljuje tako da je mama stavi u krevetić i ode iz sobe,ne nosa je nikad,ne tepa joj.....Nekima su te stvari posve normalne ali ja radim po skroz drugačijem principu.I onda mi dođe želja da rodim još jedno i da sve to prođem ispočetka,na neki način da dokažem koliko je ljubav prema djetetu jaka i da se na puno ljepši i nježniji način mogu odgajati bebe.

I onda se vratim u realu i vidim koliko ja ustvari nemam snage za još jedno dijete.Za bebu da-uvijek ali za već dijete ne.Moja djeca su ko 10 druge djece.Ja zaista nikad u životu nisam vidjela toliko komplicirane,snažne karaktere koji iziskuju toliko energije.Počela sam osjećati i zdravstvene poteškoće radi silnog stresa.Velik problem su nam i financije.Uopće ne znam kako će sve to izgledati i sa troje djece kad narastu,kamoli da imamo još jedno.Tako da moja želja ostaje samo mašta i ništa više.

Danas sam držala bebicu od 2 mjeseca u rukama. :zaljubljen: Bila je divna, mirna, mirisna, slatka. Uuuuh....
Morat ću dolaziti češće, a pokušat ću je slijedeći put nositi u marami/slingu. Ja zadovoljim upijanje baby energije, a njena majka se maaalo odmori. :mrgreen: Win/win.

E da, ja sam bila ubeđena da je jedno dete sasvim OK. I sama sam jedinica. Moje dete je prva 4 meseca sisalo 24h, nosili smo je non stop i još je nosimo. Jako je zahtevna a ja po prirodi nervozna - i to je doprinelo da nam prva zajednička godina izgleda najblaže rečeno - haotično.
Ali ona sad ima 14 meseci i ja sam SVE zaboravila!!!! I hoću ponovo!
A pre neki dan u parku sam videla mamu koja doji bebu od cca 2 meseca (isto kao što sam i ja Nađu prošle godine). Mala bebica, mršave nogice, ustašca koja cokću, minijaturne rukice... I šta mi se desilo? Dve velike fleke na majici (a taman sam prestala da nosim jastučiće za dojilje) :shock:

:/ Ni moja misija izgleda još nije gotova. Taj osjećaj je stalno prisutan, bez obzira na bebe u mojoj blizini. Čak ni trenutni život ovako organiziran ne uljeva dodatnu sigurnost koja bi pojačavala želju, već samo ono tamo nešto duboku u srcu, neki kutak koji stoji za sada prazan i čeka da ga ispuni još jedno djetešce. Želju ne umanjuje ni MM koji više ni pod razno ne želi još jedno dijete, ni moja mama koja citiram "neće mirno prespavati noć sve dok si ne stavim spiralu" :roll: ,čak ni zahtjevan posao i mnogo,mnogo brige oko ova dva mišeka koje već imam doma.
Ja duboko u sebi znam da ću biti potpuna kad rodim to dijete koje si toliko jako želim.

:/ Samo neznam kak da to izvedem kad MM pazi kaj radi :mrgreen: .

Često prolazim kraj bolnice u kojoj sam rodila svoje cure i uvijek osjetim neku nostalgiju.
Zadnja trudnoća nije bila laka niti prvi mjeseci nakon poroda kada se L. teško snalazila u novoj situaciji, i ja skupa s njom.
No sve je to otišlo u zaborav, ostale su samo riječi (hormoni čine čuda).

I kada vidim mlade roditelje kako izlaze iz bolnice sa štrucom u ruci, stegne me u grlu. Kao ti roditelji i ja bih mogla ponovo nositi svoju štrucu van, mogla bih stotinu puta tako.
Onda se sjetim svoje L. koliko je patila prvih dana pa me to malo spusti na zemlju.

Sada nam je dobro, malo je lakše, cure uživaju jedna u drugoj, mm kaže da ne bi više (inače se busao u prsa kako će imati barem troje), a ja u dubini duše osjećam da bih još jedno, još samo jedno.

Vjerujem da će mi se želja ostvariti, ali zbog svojih djevojčica ne bih tako skoro, dok malo ne porastu.
Nadam da će moje srce prilagoditi svoje planove razumu.