Manal ne daj da te crv omete :), ako je i gladan, gladan je tvoga mlijeka sigurno ne ovcetine :)
Printable View
Manal ne daj da te crv omete :), ako je i gladan, gladan je tvoga mlijeka sigurno ne ovcetine :)
Ja sam imala ravne bradavice i u rodilištu su mi rekli da neću moći dojiti bez šeširića... malo smo se mučili, ali imala sam sreću što sam u Vinogradskoj naletila na sestru Zilu (o kojoj sam prije poroda pročitala puno dobrih komentara), koja mi je pokazala kako bez šeširića i u čemu je bio prvotni problem (da sam imala prevelike cice, kojima sam gušila dijete- nije mogao disati na nos- pa je mali stalno ispuštao cicu da bi mogao disati- što ja sva zbunjena tada nisam skužila)... ostale setre do tada- koma, bez razumijevanja i bilo kakve brige... :/ uglavnom, da nije bilo nje, i njene odlučnosti da dojim, moja djeca, barem moj prvi, bi vjerojatno ostali jaaako zakinuti... nakon nekog vremena, maleni je izvukao bradavicu van i dojio do 1,5 godine, a curica sad jos uvijek doji sa svojom 1,5 godinom :)
sad mi je prijateljica rodila, i opet ista priča... "nećete moći dojiti bez šeširića", a beba joj je dosta loše prihvaćala šeširiće...ja sam joj ispričala svoj slučaj i rekla da bude uporna, da će beba izvući bradavicu, a sestre su je na to popljuvale, da tako nešto nikad nisu čule, i neka ne izmišlja... uglavnom, sad doji bez šeširića i ona i beba sretne :)
zaključak, podrška je loša, uz časne, rijetke, iznimke.
Koji im je vrag s tim sesiricima?! Jel dobivaju neku proviziju?! I meni su u petrovoj istu pricu prodali, jos mi je sestra nekom kremom tzv kaze 'sladoledom' namazala sesirice da bolje uhvati. Ja bila zahvalna od srece, poslije se toga jedva rijesili.
Druga mi je demostrativno odnijela dijete zbog krvavih ragada, 'jer beba nije vampir', a kako sam po cijele dane masirala cice da to mlijeko nadodje nakon carskog, natjerala me da se upristojim i obucem grudnjak i majicu nakon sto mi je donijela dijete.
Naletim li opet za mjesec dana na nju, da joj kazem nesto?!
mi s prvim djetetom smo zbunjene, i cudimo se tim ljubaznim gospodjama pa ne stignemo reagirati, a bilo je sestara iz djecje sobe koje su znale biti bezobrazne prema zenama
slobodno im odbrusi
i pozdravi onu divnu sestru iz intenzivne, samo je jedna jako fina i draga, svima govori milo
i da, jako se trude da se uspostavi dojenje, al kad hoces zatrazit pomoc oko masiranja jer meni mlijeko nije dolazilo, rijetko koja hoce pomoci, osim gore navedene, moras ih molit umjesto da budu na raspolaganju
a meni je patronazna pomogla da ne odustanem od dojenja
iz druge sam države, gdje sam i rađala, a vidim da nam je svima isto...izgleda sve med.sestre pored medicinske završe i tu neku "školu dojenja" :-x...ista stvar i kod mene, ravne bradavice, carski rez...naravno, prvo su "inspekcijom" utvrdile da nemam mlijeka, zatim preporučile šeširiće, pa me napale jer ih nisam nabavila, a nijedna se nije potrudila oko dojenja...potražiš pomoć, kažu nemaju vremena...patronažna je bila još gora...nije me ni pitala za dojenje, uglavnom su je interesirali podaci koje ona mora službeno popuniti (ono podaci o mm, našim poslodavcima i sl.) i naravno, samo mi je pokazala kako da spremim AD djetetu...kaže nije ni ona dojila, i da to i nije neka velika stvar :evil:...
Joj kad ovo sve čitam, muka mi dođe! Curica mi ima 12 i pol mjeseci i ne mogu nikako prežaliti ne-dojenje :-( Dan danas znam, dok ležim kraj nje, zamišljati kako je lijepo dojila na samom početku, bez problema lovila bradavicu, zaspala s ustima punim mlijeka, čak mi nedostaje onaj osjećaj punih i pomalo bolnih dojki... Zbog pupkića s njenih 10 dana bile smo kod pedijatrice di ju je sestra vagala i ustanovila da nije dovoljno dobila na kilaži (ponavljam, sa samo 10 dana!!!), a ja onako u šoku kažem: Pa stalno je na sisi! I ona to protumači kao da je dijete gladno i da treba uvesti adaptirano itd., itd... ali ono, samo tako! Ne moram vam opisivati koliko sam tužna i jadna bila! Nisam očekivala da mi održi tečaj dojenja, ali da je makar rekla da potražim kakvu stručnu pomoć ili da ustrajem i sl.,znači bilo kakvu rečenicu OHRABRENJA i PODRŠKE DOJENJU, već bi drugačije bilo...
Da vas sad ne davim detaljima daljnje priče... samo savjet: ne odustajte, budite uporne i samopouzdane u dojenje i vjerujte da će se isplatiti, a ovakve i slične sestre, patronažne, pedijatrice, ne znam šta reći osim ih OTKANTATI!!! :-P
unadomina da sam to tada znala i više vjerovala sebi sada bi moja beba bila isključivo dojena...ni ja ne mogu prežaliti sve što mi se desilo i dovelo do toga da je ne dojim isključivo, al mi ostaje utjeha u tome da sada bar malo mog mlijeka dobije...
ja sad dojim svoje drugo dijete i sretna sam zbog toga, kad se samo sjetim kako je M. lizala bradavicu, a ja je gledala i nisam znala što napraviti i kako se postaviti, čisti strah, prvo dijete, prvo (ne)iskustvo dojenja, ali eto moram reći da je i ona punih 9 mj. pila samo i isključivo moje IZDOJENO mlijeko, puno je muke i truda,a vremena da ne govorim i tu išlo, ali ne žalim ni minute, možda mi je i to izdajanje malo ipak izvuklo bradavice + moja sigurnost koju nisam imala sa M. = dojim B. od prvog dana!
blekonja i ja se tome nadam...da ću sa drugim dijetom imati više vjere u sebe i svoje tijelo...
nisam ja puno vjerovala u to, ali hoćeš, dođe to nekako prirodno samo od sebe!Citiraj:
j-la prvotno napisa
držim ti fige!
Mislim da rijetko koja mama, bilo joj dijete prvo, drugo ili peto, u jednom trenu ne pomisli da je dijete gladno. Barem jednom. Al zato je tu Rodin SOS telefon, savjetnice koje su mene izvukle iz krize i dale mi podršku kad mi je najviše trebala, kad me pedijatrica uvjeravala da je 530g za mjesec dana premalo, da je trebao dobiti 600g i da moram uvesti AD. A ja joj rekla neću! Naravno da sam se ipak zapitala dal ispravno postupam svaki put kad je zaplakao, ali sad, nakon 2 godine dojenja, znam da mi je samo to trebalo, ta podrška. Čak me i vlastita mama uvjeravala da mučim dijete isključivim dojenjem :-(
Neuspješnog dojenja starijeg se ne želim ni prisječat...Potpuno krivi savjeti i od pedijatrice i od patronažne. I nula podrške okoline...
Što se tiče bolnice, obojicu sam rodila na SD. Kad sam starijeg rodila nije još bilo rooming ina niti je postoja status "prijatelj djece". Oko dojenja se vrlo malo pomagalo, djecu su hranili ad-om iako su mame uvjeravali da to ne rade...
Mlađi je bio samnom 24 sata na dan, odslušala sam sva ona mini predavanja koja održavaju sestre za dojenje, sve one to znaju napamet, sve one to super izrecitiraju ali pomoći niotkud...5 cimerica sam promjenila, ja sam jedina uspjela dojiti. Odnosile su bebe na 4-5 sati ako su plakale (mog nisu ni jednom), bile su nervozne, nisu imale nimalo strpljenja ni volje pokazati pravilan položaj, a neke su čak šapatom savjetovale ad i dudu kad mama i beba dođu doma.
Sve u svemu, koliko ja vidim, malo se toga promjenilo... :-(
u mojoj bolnici koja je prijatelj djece kad bi pozvao sestru da ti pomogne sa namjestanjem bebe na cicu ona bi ti ga lijepo
odnjela i nahranila ga adaptiranim,kao gle kako je on veliki,nije mu dovoljno tvoje mlijeko,a kad bi plakao donosile bi dude,koje
bi onda morale skrivati kada idu pedijatri u vizitu
blekonja :love2:...
koksy siutacija se po rodilištima jako dugo ne mijenja...mama je rodila u istom rodilištu gdje i ja (i to davno :mrgreen:) pa su i tada dijelili iste savjete kao i sada...ma strašno!!!
i ovo je rodilište prijatelj djece ali po ponašanju osoblja daleko od toga...čak su nas sesetre savjetovale koju AD da uzimamo dok se kao ne uspostavi dojenje...pa kako će se i uspostaviti kad ih onako male prvo našopaju pa ih onako uspavane donesu na dojenje...
Da nije bilo Rode, pitanje je bi li ja dojila prvog sina, a potom i ostalo dvoje djece.
Kada sam prvi put rodila, sestre u rodilistu su nesto malo pomagale, ali nista pretjerano. Ja sam koristila svo znanje koje sam pokupila tu na Rodi citajuci o dojenju ( tada nisam ni bila registrirana, ali sam nadobudno procitala sve tekstove) i dojili smo. Doma, nakon sto sam dobila mastitis, patronazna je rekla da moram odmah prestati dojiti, i da je u 2 tjedna dobio sve sto je trebao iz mog mlijeka......:-x
Sva sreca pa sam ustrajala u nasem dojenju i znala iz procitanoga da mastitis nije prepreka dojenju.
S drugim sinom u rodilistu je bila ista situacija, a patronazna mi je ovaj put ostavila vagu da ga vazem nakon svakog podoja pa da vidimo koliko je pojeo, i to bez ikakvog razloga, bio je miran, sretan, dojenje savrseno uspostavljeno, pelene skolski mokre i pokakane.
Nisam ga izvagala nijednom i ispratila patronaznu s vagom u rukama.
S curom isto u rodilistu nisam nista pitala sestre, vec smo bile na poznatom terenu, a patrona nam je ovaj put samo komentirala moj novi namjestaj.
U svemu sam imala i srece jer mi ustvari nismo imali nekih problema, ali da jesmo i da sam trebala podrsku, mislim da ju ne bi dobila.
A i saznala sam kroz razgovore s curama kojima ide ista patronazna kao i meni da ih je puuuuuno odustalo od dojenja radi njenih savjeta i nedostatka podrske.
Podrška je loša- nikakva, da se nisam sama prethodno informirala propalo bi mi dojenje sto posto.
Rodilište: sestre bi sporadično u letu ščepale bradavicu, nagurale je djetetu u usta i otišle.
Rezultat: prvi dan sam dobila ragade (trebalo mi je mjesec dana da zacijele).
Patronažna: nije nadgledala moje dojenje ni minute, pa nije primijetila da mali ne guta, i da uopće ne dobiva na težini.
Rezultat: u tri tjedna po izlasku iz bolnice dobio je samo 40 grama, i da nije bilo smirene gastroenterologice na Kantridi sada bi sigurno bili na AD-u.
Sestre u bolnici-prijatelju djece su dakle redom bile prezaposlene da bi se ijednoj od nas posvetile duže od jedne minute (i to isključivo na naš upit). Ono što nas je svih najviše nerviralo je bila njihova neusklađenost; neke su nudile AD, a neke su samo izbacivale "treba se malo potruditi mama" parole. Da ne budem nepravedna, dvije su bile baš OK, nažalost vidjela sam ih samo jednom u 5 dana.
Patronažna me poticala da dajem AD. Nagovarala me "pa samo za test, da vidimo da li vuče", odbijala sam i dalje "pa ajmo onda test čajem, da vidimo koliko će popiti", "pa barem se onda izdojite da vidimo imate li mlijeka" :gaah:
Naravno, tada je krenuo presing sa svih strana; MD je kupio kutiju AD-a kojom mi je prijetio, mater je šutke odmahivala glavom, prijateljice govorile neće ga ubiti koja bočica, i mi smo tako...uglavnom, ja sam bila zaluđena Roda koja izgladnjuje dijete. Kad je sljedeći mjesec mali dobio kilo isključivo na cici, sad svi govore bravo, mama! :evil:
I ono što me posebno zanima: zašto sve sestre, i medicinske i patronažna, kada provjeravaju ima li mlijeka odnosno kad stavljaju cicu djetetu u usta, stišću cice i bradavice tako krvnički? To uopće nije potrebno!
potpis na Argente prošle istu bolnicu i isto neugodno iskustvo sa sestrama, također dobila masnice od njihovog stiskanja bradavica, nitko se nije zadržao i pogledao jel uredu vuče samo bi me pitale u prolazu "Mama jel sve uredu sa sisanjem" kao da ja znam to mi je prvi put da to radim. Na kraju se i nama se slično dakle mali nije dobivao na težini jer nije gutao jedino što ja nisam bila toliko uporna pa sam dodala malo AD nakon podoja i nakon što je i dalje plakao, uspjeli smo se i toga riješiti nakon mjesec dana, sad dobiva uredno na težini i mi zadovoljni.
Evo i mene tu...moja priča ukratko-težak i iscrpljujući porod, isti dan mi donesu bebu na dojku, tj.pola sata nakon, i imam mlijeka-ali nemam bradavice-ravne su. Sestra mi namjesti bebu na dojku ali odmah konstatira da nek ona malo bude ali da vidi da sam ja jako iscrpljena (bila sam maltene kandidat za transfuziju),da su bradavice ravne da će tu trebati raditi i da mi muž sutra donese šeširiće. Uzeli bebu da se ja odmorim, nisam zamjerila jer sam bila preslaba da ju držim,bojala sam se da mi ne padne, i bilo mi je OK da se nakon 20 sati odmorim da sutra krenem u nove pobjede.
Jutro-evo bebe, nema te sestre, donijela mi druga šeširiće i ostavila me, umornu,iscrpljenu s bebom od 4,5kg ...u međuvremenu je beba naravno jela Ad i to *** i to 50ml po obroku!!!!!! Ima 4,5kg i nikako ju moj kolostrumčić nebi zadovoljio pa su ju morali hraniti...mislim si, OK, nek mi ju donesu, muž je donio u međuvremenu izdajalicu po nalogu druge sestre da malo izvučemo bradavicu ili makar da izdojim tog kolostruma pa da daju bebi, ali dolazi neka starija s praktikanticama,čopi mi dojku naravno onako krvnički i kaže-od ove nema ništa,ni mlijeka ni bradavice, pogledajte kak je žena blijeda i nadoda-tebi je zlato prvo potreban odmor a onda sve drugo... I dobro, pokušavam razmišljati pozitivno, otišlo mi mlijeko,treba raditi na tome, ja ostajem uporna ali vidm da dok je beba samnom stalno plače i stavlja rukicu u usta...nikako mi nije bilo jasno što joj je, stavljam ju na dojku, bezuspješno - stvarno nemam te bradavice, grozne su:cupakosu:, teško mi je mijenjat poze, boli me rez,sve kosti,trese mi se pred očima,beba prilično teška a ja ništa snage...
U međuvremenu su se izmjenile 2 cimerice i sve uspješno dojile svoje bebe, ja sam osjećaje u bolnici gutala ali prva stvar koju sam napravila kad sam došla doma, nakon početne euforije je PLAČ..i to krvnički, poludjela sam a posebno kad mi je jedna sestra rekla u povjerenju da su joj dali dudu varalicu..
I tak...sad izdajam mlijeko koje je oko 40ml po izdoju, ali je kolostrum pa joj nikako nije dovoljno (barem tako kažu),bradavice su još uvijek iste-nadam se da će nabubriti kad dođe navala mlijeka, šeširići ne djeluju jer mi strašno smetaju i bolni su, oni su ju šopali s adaptiranom oko 50ml po obroku jer ne smije padat težina a ona je velika i moje mlijeko ju neće zadovoljit. I još sad i ta duda varalica ... pa ja ću poludjet...sve što nisam htjela za bebu...
Molim vas,recite mi da će sve biti u redu jer sam jako tužna što nemogu nahraniti svoje dijete svojom dojkom ili ju utješiti ikako drugačije nego dudom varalicom...:cry:...taj odvratni osjećaj da sam svaki put morala zvati sestru kad je zaplakala da ju nahrani ili joj da dudu varalicu (za koju sam naknadno saznala) me strašno progoni,ipak je to mamin zadatak, daleko je to od depresije ili frustracija, jednostavno sam tužna...
inače,ona je jako dobra,mirna beba, spava puno i uopće ne plače,ali sad ima potrebu za sisanjem dude a ne moje dojke, na uvlači dobro i taj bolni šeširić ali ja joj dajem jer joj to stvarno želim...
Uglavnom, moje bradavice izgledaju kao na lijevoj slici, i uopće se ne ispupčuju osim izdajalicom,ali vrlo brzo se vrate nazad.
http://www.eternessehyd.com/wp-conte...-hyderabad.jpg
nanimira :love2:
Ne možeš sada vratiti vrijeme provedeno u bolnici, ali zato se možeš maksimalno okrenuti prema onome što očekuje vas dvije!
P*s*m** njima i njihovom stavu i vjerujem ti da si tužna. Ali imaš volju i znaj da je to ono što će vas dovesti do cicanja.
Ne zaboravi da si ti ipak najbolja "hrana" za svoje dijete. Svaki put kad zatraži, ti joj daj cicu. Jest će češće i uhodat će te se u taj ritam.
Zapravo znaš da nemam iskustva u dojenju, ali pišem na temelju onoga koliko sam se dosad pripremala. Puno:love: ti šaljem.
Nanimira, javi se Rodinim savjetnicama, sigurno ce pomoci. Ja iz Merkura imam dobro iskustvo, shvatila sam da forsiraju dojenje i da je vecina sestara dosta angazirana oko toga. Bebu sam isto dobila drugi dan (CR) i taj je dan koji je cijeli provela sa mnom i na prsima izgubila na tezini (zbog cega su mi rekle maltene kakva sam to majka) no nisam se dala smesti oko toga. Zbog reza sam mogla dojiti samo u lezecem polozaju,svih pet dana tamo u tom polozaju nisam znala namjestiti ni sebe ni dijete (bojala sam se da mu ne zgnjecim donju ruku, a ni sad mi taj polozaj ne ide) i znala sam im zvoniti i svakih sat vremena, i po noci, da dodju i namjeste mi bebu, pa to im je posao. Znam da im je islo na zivce, ali bas me briga.
A za dudu znam da su davali i cimerici jer je nikako nisu mogli umiriti, i to poskrivecki od pedijatara.
Drzim palceve da vam krene (i mi smo sa sesiricima prva dva tjedna, lakse je povlacio).
nanimira, uuuuhhh...i ja sam imala veliku bebu i ravne bradavice i jos svasta. bila je borba, ali smo uspjeli dojiti skoro godinu dana... sesirice sam izbacila jer smo dobili soor i nije bi se dalo to iskuhavat... bolje i jednostavnije prije svakog podoja izvuci bradavicu izdajalicom. to sto je beba velika ti je plus, jer se ne bojis da ce izgubit previse... meni je dr pokusavao dati ad cijela 2 mj, jer mali nije dobivao na tezini..ali je rekao da ce me pustit na miru dok je iznad 4 kg:-)
bradavicama treba vremena da nauce ostat izvucene:-) drzi se i svakako zovi savjetnice...
nanimira,veliki plus je sto ti je beba velika i ima snage vuci,tj.sisati. probaj prvo s izdajalicom izvuci bradavice,tako sam ja.u mom slucaju je samo jedna bradavica bila takva,ali smo nakon mjesec dana uspjeli i na nju papat ,prvih mjesec dana smo na sesiric,pa sam se znala izdojit,pa joj to dat na bocicu,puno sam toga kombinirala,ne znam ni sama kako sam prezivjela taj prvi mjesec,ali smo uspjele dojit 14mj. meni su se znale pojait kvrge u toj dojci koju nije puno cicala,onda sam isla pod vruci tus pa uzela izdajalicu i izvlacila to ,usput i masirajuci te kvrge... moj savjet ti je da nazoves savjetnice. i da svi moji,i patronazna su mi rekle da necu uspjet dojit,ne bas tako izravno,i to mi je bio veliki poticaj da bas dojim !!
nanimira tvoja priča je ista mojoj, od ravnih bradavica, groznog medicinskog osoblja, bebe koja je našopana AD-om i cimerica koje uspješno doje...isto sam proživjela u bolnici i pri dolasku kući...u ovom momentu je najbolje da nazoveš rodin SOS telefon...savjetnice će ti pomoć da što prije to sve prevaziđeš...
za uspješno dojenje moraš prvo vjerovati sebi, odnosno da znaš da si ti svojoj bebi dovoljna...za bradavice ne brini, izdajanjem i sisanjem popravi se situacija...i moje su bile kao te sa lijeve slike, izdajalica i beba su ih izvukle...ne bih ti savjetovala šeširiće (meni su upropastili dojenje) i dudu varalicu...kad god traži sisati a ti bebi dojku, neka svu potrebu za sisanjem zadovolji na dojci...znam da je najbolnije slušati ju kako plače dok je približavaš dojci pa dok se ona naštima uopće uzeti je usta, ali vjeruj da će biti bolje, samo moraš ostati uporna i vjerovati da će biti bolje...
ja ti šaljem :love2: i želim da uspiješ u dojenju...
Joj,puno vam hvala svima...znam da nisam jedina ali nekad stvarno trebam pročitati i iskustva žena koje nisu odmah uspješno prodojile i to zbog tehničkih razloga, mislim, znam da je to više pravilo nego iznimka samo me strah sad zbog te dude jer vidim da drugačije sisa..šeširići su katastrofa glupost,to se slažem...čekam još da mi se rana od epi zaliječi jer me stravično boli (ne pijem lijekove protiv bolova jer se izdajam i to joj dajem) pa da nađemo neki položaj koji nam objema odgovara.
Zvati ću telefon sigurno a probat ću još i svoju patronažnu natjerat da mi pomogne malo s pozama..
Hvala vam!:naklon:
ako ikako možeš da je hraniš na neki od alternativnih načina, šprica, kapaljka...izbjegavaj bočicu, nije dobra za sisanje...dude se odmah riješi, ne treba ti...oni tako mali žele biti blizu svoje mame, pa joj ti budi duda :-)...i obavezno nazovi sos telefon...
Nanimira :love2:
Mislim da možeš piti paracetamol (lekadol, lupocet ili tako nešto...), da ti bar malo olakša bolove od epi...
danas smo sisali :) juhuhu! nekih pola sata,baš je onako pravo kao na slici sisala, uha su se micala,gutala je, zamjenili dudu varalicu i ide to polako...još samo da nađemo pozu u kojoj se obje dobro osjećamo da usavršimo tehniku a onda ciceke na pašu... :-D
Baš mi je drago. Želim vam da se što prije uhodate. :)
bravo :-D
bravo nanimira i bebacice :-D
korak po korak samo polako dalje
nazovi sos telefon ako ti treba pomoc
Meni je najvise odgovaralo sjedit na lufticu za djecu za more :D
Ta rana mi je jako ometala dojenje, tesko bi se namjestile... A to ce brzo proc, vidjet ces! Samo budi uporna, i poslusaj savjete za SOS telefon, izbaci dudu(moja je imala moj prst umjesto dude) obavezno i bocicu jer je totalno drugaciji nacin sisanja. I naoruzaj se strpljenjem, a pogotovo oprez od komentara okoline, nedaj se da te netko zbuni! Zelim vam puno uspjeha, volje i strpljenja. Svakako javi kako vam ide, na pravom mjestu si, ovdje ces dobit najvecu podrsku. :)
Meni sesirici isto nisu pomogli ali su mi pomogle tzv. skoljke koje se nose izmedju podoja (to su kao male dvije poluloptice s rupom u sredini), jer su mi onda bradavice dulje ostajale izvucene i lakse bi ih beba prihvatila kod iduceg podoja. Ne znam da li su od univerzalne pomoci, ja sam ih probala s drugim djetetom, s prvim sam se snasla i bez njih, ali s drugim sam imala vecih problema zbog ravnih bradavica...
Bravo Nanimira, ne brini ništa jer je tvoja priča sa dojenjem počela kao i mnoge druge. Hoću reći da se sve može ispraviti i nadohrana u bolnici i duda i bradavice. Da li ti malena sama može izvuć bradavicu?
Pitam jer je moja borba sa dojenjem trajala do 2 mjeseca njegove starosti. Tek tada sam skužila kako pravilan hvat mora izgledati, tek tada je prestalo boljeti, a i moja lijeva bradavica izgleda ovako kao na slici ali ju maleni sam izvuče čim povuče.
Kao što je svojevremeno meni apricot napisala i uvijek kad mi je bilo teško sjetila bi se te rečenice:"većina nas je prošla tantalove muke sa dojenjem" i tako sam se tješila da samo moram ustrajati i raditi sve kao što radim, jer beba naočigled napreduje, a onda će doći i taj dan da se sve ustabili. I došao je :-)
Doći će i tebi samo budi uporna i traži pomoć kad god trebaš, :love2:
Nanimira, šeširići nikako nisu katastrofa i glupost, naprotiv.
Imam isti problem sa ravnim bradavicama, ali uz pomoć njih, dojila sam prvo dijete godinu dana (6 mjeseci isključivo dojenje).
Kada sam rodila drugo dijete, nadala sam se da ću dojiti bez njih, a sestra u bolnici koja je "zadužena" za dojenje i koja je, po meni, autoritet br.1 kada je u pitanju dojenje, cijeli dan mi je pomagala da dojim bez šeširića - pravilno mi namještala bradavicu, izvlačila je nekakvim vježbama i masažama (upotrijebila je neki izraz, ne sjećam se koji) i ništa nije uspjelo. Na kraju mi je sama objasnila da, iako su šeširići nužno zlo, bez njih očito neću moći.
I evo, već pet mjeseci isključivo dojim svoje dijete sa šeširićama, mali je veliki za svoju dob i iznadprosječno dobiva svaki mjesec. Koristim MAM 2 šeširiće koji su stvarno jako ugodni i dojenje je bezbolno. Probala sam i druge, nisu mi do kraja pasali, a ove mi je otkrila gore navedena sestra i stvarno su odlični.
Da, dojenje bez šeširića je sjajno, puno bolje, ali ako nam priroda to nije omogućila, zašto ne bi uspješno dojila svoje dijete uz pomoć šeširića??
Kupila sam ( neda mi napisati) šeširiće ali mi nikako,nikako ne odgovaraju, ako ništa drugo probat ću te MAM...ne zna malecka sama izvući dojku, počne ju siskati pa mi napravi šljivu...ali super smo zapravo, niti imam kvrge,niti je išta upaljeno,svaka 2 sata počne curiti mlijeko pa nekako lovim malo nju na dojku pa se malo izdajam...eto, Nan1 koji kao traje 2-3 dana nama traje već 6 dana jer ima dosta mlijeka za njezin obrok, ona ne plače i zadovoljna je pa pretpostavljam da je to odlično...a i OK mi je za početak izdajalica,barem vidim koliko približno mlijeka proizvedem i svaki dan u svakom pogledu sve više napredujemo i bejb i ja. A bejb je stvarno divna i mirna i strpljiva.:zaljubljen: dok muž strogo vodi statistiku u obrocima i količini,namješta bebu na cicu i ogromna je podrška.:heart: Danas nije imala ni jedan obrok AD, sve isključivo domaće mlijeko (moje naravno) hehe.
Ja imam zapravo suprotan problem, svi me tjeraju da dojim što isto tako nije baš fer obzirom da je nama baš potrebno savladati tehniku i naći najbolji položaj, ali ne zove se badava umijeće dojenja, zar ne? :)
E, a kak je kad ideš negdje s njom? Tipa, dali izdojiš mlijeko pa ga nosiš u bočici ili isto staviš šeširić?Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Stavim šeširić. Izdajam samo kada sam u velikoj potrebi jer često izdajanje može dovesti do smanjenja produkcije.
Šeširić čuvam zamotan u gazi i prije i poslije dojenja ga operem vrućom vodom, ako sam u mogućnosti, inače ga otkuham kada dođem kući.
Općenito, i sa šeširićima treba paziti na produkciju, meni je ta sestra objasnila da se dojenjem sa šeširićima produkcija može smanjiti i za 20%. Znači, dovoljno hrane, tekućine, redovno i pravilno pražnjenje (na zahtjev)...
OK, probam i to :)