neću čitati sve odgovore (jer je kasno, a danas smo slavili Yodin rođendan), nego ću samo odgovoriti na uvodni post.
yoda je još uvijek premali za bilo kakva moranja. ali ne vjerujem niti da će kasnije nešto morati samo zato što sam ja tako rekla. imam osjećaj da će viš biti stvar dogovora. naravno, ako ja imam neki opravdani razlog za nešto, onda je to drugi par rukava. ali to već spada u onu temu da li znamo djeci reći ne.
npr. već danas, kada počne plakati kada idemo iz parka, a ne moramo nigdje ići, onda produžimo igru. ako moramo ići, onda idemo bez obzira na plač.
ali, čini mi se da neću inzistirati na moranju. meni se više čini da oni uče primjerom: ja doma nisam imala puno obaveza (gotovo da ništa nisa<m morala raditi, sve što bih napravila, bilo je samo moja dobra volja :oops:), i nisam zato ispala lijena. čak štoviše, na maminom sam primjeru vidjela kako se to radi.
evo opet primjer: danas je yoda slavio rođendan, naravno brdo dijece, sve od 1-3 godine, svega po podu, suđa, uglavnom znate scenarij. kuća je pospremljena i usisana, suđe je oprano, šporet izglancan, a ja surfam.
kako bude vrijeme prolazilo, i yoda će dobivati neke zadatke. ali mislim da mi niti tada neća svijet propasti ako ponekad nešto ne odradi. i ja ponekad budem umorna i ostavim hirošimu i srušim se u krevet.
i da, clumsy, ponovi ovu temu za kojih 4 godine da vidimo kako ću onda razmišlajti. :mrgreen:
