Negativne trajne posljedice vrtića - ???

Citiraj:

---

Marpesia prvotno napisa

Postoje li djeca koja i prije 3. godine zaista uživaju među djecom svoje dobi? Intelektualan razvoj djeteta ustvari ne govori puno u korist socijalizacije (emotivna inteligencija) ili ipak ima veze?

I da.. da li se bolje snalaze "hahari" u vrtiću ili nježne, senzibilne duše?

Hvala na odgovorima! :D

---

Moja malena ide u jaslice od 1,5 god starosti. Inace je njezna dusica, nije hahar i odlicno se uklopila i snasla u novim izazovima jaslickog zivota.
Inace jako voli djecu i isto tako ce uvijek radije izabrati igru s djecom nego samnom(npr. u parku). Mislim da je to doprinjelo boljoj adaptaciji, a primjecujem da je u odnosu na djecu koja nisu u vrticu uvijek spremna dijeliti igracke, pomoci drugom djetetu u igri itd.

Sto se tice interakcije u igri djece do 3 godine- na zadnjem roditeljskom tete su spomenule kako se rade nove razvojne tablice djece upravo zbog toga sto je primjeceno da se puno ranije pocinju igrati zajedno, kao grupa, da si pomazu u igri, da se tjese medjusobno kada su tuzni, da si pomazu kod oblacenja, svlacenja, ukratko da ih zanimaju i tudje potrebe, a ne samo njih samih sto se do sada mislilo. I da se su se opcenito njihove razvojne sposobnosti (fizicke, intelektualne, emocionalne) pomakle, tj. puno ranije se razvijaju.

Nisam bas strucna u tom podrucju ali nadam se da shvacas sto zelim reci.
I mene su mucile takve misli i brige i opcenito mislim da danas djeca imaju premalo vremena biti upravo djeca, ono sto i jesu. Stalno se od njih nesto ocekuje, te sada moras pocet jesti pravu hranu te moras prestati nositi pelenu te bas sada moras nauciti pisati i citati itd, itd, ali to je vec druga tema danasnjeg svijeta i odrastanja.

Sve u svemu mislim da vrtic kao takav (naravno, u normalnim uvjetima) ne ostavlja trajne traume djetetu i da im je tamo generalno lijepo. Stjecu nova iskustva, prijatelje, otkrivaju nove osjecaje o sebi i drugima i svakako ih priprema na zivot u kolektivu jer na kraju nas zivot i je jedan veliki kolektiv.

Eto, danas nakon pune godine kako Nika ide u jaslice mogu reci da mi je "drago" da ide jer stvarno tamo uziva. Na srecu, imamo predivne i tople tete koje im zaista posvecuju maksimum svoje paznje i strucnosti.

Nadam se da ce ti se dijete lijepo uklopiti i koliko god negativno misljenje imala o vrticu nemoj da ga ono osjeti.
:* i sretno.

Lane, Marna, Kejt - hvala :) na postovima i podijeljenim iskustvima.

Pandolina, u 4 zida zivimo s obitelji.
Osobno mislim da su najbolje priremljena za zivot djeca s barem jos 2 brace/sestara, bakom, djedom, tetkama, strinama i susjedama.
Daleko od toga da dijete treba bit centar njihove paznje ili da odnos bude 1 odrasli : 1 dijete.
Ali jos dalje od odnosa 1 odrasli : 20 djece.
Meni je tuzno i mucno da je dijete, pogotovo mladje od tri godine, 9 sati u takvim okolnostima.
Nema znanja (obuvanje cipela, brojenje i slicno) koja ce mi to opravdati.
A za socijalne vjestine (dijeljenje, empatija, pomaganje) smatram da se uciti i na laksi, njezniji nacin.
I kao sto je Veki rekla - u godinama kada su djeca za to kompetentna, a ne prerano.
Traziti od jednoipol godisnjaka da dijeli mi je kao voditi za ruku dijete od 11 mjeseci da hoda.

Inace, tete koje sam upoznala su divne i daju sve od sebe :heart:
Zbog njih mislim da jaslice nisu (pre)velika trauma.
Ja sam svoje izbore bacila na papir - s jedne strane razlozi za, s druge protiv. Sto mi donosi koja opcija... popisala sam sve varijante, cak i one koje ne namjeravam provesti (kao sto je dati otkaz).
I pogledala kako bi onda zivjeli, kako bih se ja osjecala i to odrazilo na dijete.
Zato ce ici u jaslice.
Jer mislim da dijete, vise od svega, treba smirene i sa sobom/svojim zivotom zadovoljne roditelje.

Citiraj:

---

blazena prvotno napisa

Traziti od jednoipol godisnjaka da dijeli mi je kao voditi za ruku dijete od 11 mjeseci da hoda.

---

ne znam o čemu ti pričaš, ali ovdje je riječ o djetetu od gotovo 2 i pol godine!!!

Citiraj:

---

Marpesia prvotno napisa

Srce mi se drapa pri pomisli da svoje mladunče od 28 mjeseci dam u vrtić. Najviše se bojim suza, tuge, boli i zaključaka u njegovoj maloj glavici pri tome. I ako se privikne, što se moralo dogoditi u njemu da se to dogodi? Je li odustao od traženja ljubavi? Od mišljenja da je zaslužuje uvijek? Da li se "pomirio" sa time da ne može dobiti što hoće (i što je najgore TREBA!) i kako će to djelovati na njegovo samopoštovanje i pouzdanje tijekom života?

---

Citiraj:

---

Marpesia prvotno napisa

Zanima me upravo to. Dugotrajne posljedice forsiranja vrtića.... dugotrajne posljedice privikavanja na ono što "nam" (im) se ne sviđa... kakvi ljudi postaju? Zasigurno skromniji i jednostavniji, ugušeniji i cenzuriraniji... ako su morali ugušiti svoje želje. Ne mogu misliti da je to dobro, a ja ću se zauvijek osjećati odgovornom za takve odabire.

Nadam se da razumijete moje strahove i da ih nećete osuditi. A ako ih netko može ublažiti, opovrgnuti (znanstvenim dokazima.....) biti ću doživotno zahvalna.

---

znanstvene dokaze nemam, ali imam konkretno iskustvo

i mogu ti samo reci da unatoc ranom polasku u jaslice i teskom prihvacanju, moje dijete jako dobro zna formulirati svoje zelje, i ni u jednom slucaju nije se pomirila s tim da ne moze dobiti sto zeli, i nikad za nju ne bi rekla da je ugusenija, cenzuriranija, skromnija zbog ranog polaska u jaslice
mislim da te taj dio ne mora muciti,nece jaslice promjeniti njihov karakter

[quote="blazena"Osobno mislim da su najbolje priremljena za zivot djeca s barem jos 2 brace/sestara, bakom, djedom, tetkama, strinama i susjedama[/quote]

Ja bih se osvrnula na ovaj dio i postavila pitanje tebi, sebi i drugima - Koliko je nas roditelja koji zivimo u obitelji gdje su svi gore navedeni na okupu, tj. zive zajedno? Jer ne vidim poantu toga ako je drugacije.

Imamo sve navedeno ali nitko od njih ne zivi s nama, jedni su na drugom kontinentu, drugi u drugim gradovima. Bake i dede vidja svaki drugi dan ako ne i svaki, ali oni koji odgajaju i pripremaju nase dijete na sve i svasta sto zivot nosi smo mi roditelji pa vrtic, a tek onda bake, dede itd. Iz vrlo jednostavnog razloga - najvise vremena dijete provede s nama i tetama i djecom u vrticu. I ne vidim u cemu je zakinuto u odnosu na dijete koje je umjesto u vrticu sa npr. bakom ili strinom.
I zato sto je u jaslicama ne uci se socijalnim vjestinama na tezi i grublji nacin niti je itko forsira na nesto za sto nije spremna ili kompetentna.
I kakve su to "takve okolnosti" u jaslicama?
Svi bi mi bili najsretniji da mozemo biti s djecom 0-24, ali vecina nas da bi djeci priustila normalan zivot i nekakvu sigurnost u buducnosti moramo raditi sto znaci da nam dijete netko treba cuvati - jaslice, bake, ujne itd.

Po tome, svi roditelji koji rade nanose stetu svojoj djeci jer tih 8 ili koliko vec sati provodi s nekom drugom osobom. Tuga radi toga je jednaka bilo dijete u jaslicama, s bakom ili trecim jedino ce je uz poznatu osobu lakse podnijeti. Dakle steta je jednaka. Ili mozda krivo razmisljam?

Ne bih htjela da se itko osjeti napadnutim ili sl. Zaista samo naglas razmisljam i voljela bih da razmijenimo misljena i iskustva.

Marna...moja djevojcica ide u prilično novi vrtić (3 godine star) i sve je novo, zgrada, namjestaj, igračke i svaki tjedan imaju po neku novu igračku, tete izrađuju nove igrače itd. ....tako da ima i takvih vrtića i nisu svi stari

Marpesia,većina nas nije u mogućnosti platiti dadilje za svoju djecu pa su samim time mame koje rade prisiljene dati svoju djecu u vrtić.Ja npr nisam jer sam kući ali krenuli su sa tri godine na kratki boravak(jer su htjeli).Jedina mana koju mogu reći za vrtić su česte bolesti i viroze.Sve ostalo je pozitivno,vrtić je toliko dobro utjecao na moju djecu da se nikad nisam ni zapitala jesam li pogriješila.Ja naravno uvijek imam mogućnost ispisati dijete ali nikad se nismo našli u situaciji da njima tamo nešto fali,da su nesretni,nezadovoljni,da im fali pažnje,da su u ikakvom smislu zakinuti.Ja recimo,kad bi imala mogućnost odabira između nekakve dadilje ili vrtića,uvijek bi izabrala vrtić.Isto kao što između baka i vrtića,opet biram ovo drugo.Eto to je moje mišljenje

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

pa onda nemoj slati dijete u vrtić, koje usput nije arena puna gladijatora gdje se svatko za sebe bori na život ili smrt.

---

Ovako ja pamtim vrtić, bez pretjerivanja.

Moja sjećanja na vrtić su suze, borba oko svega, tuga.

Moja mama je bila samohrana majka i nije imala izbora, no ipak je uz pomoć baka uspjela odgoditi moj odlazak u vrtić do moje treće godine.
Svejedno je to za mene bila i ostala noćna mora.
A mogle su me bake i dalje čuvati, al su moju tada jako mladu mamu, uvjerili da moram među djecu. :/

Zbog takvog iskustva koje je još uvijek vrlo živo u meni, svoje dijete osluškujem i zasada, ono što čujem je - ne još u vrtić, ostat će kod bake na čuvanju do 3 i pol godine.
Za dalje, o tom potom.

Da shvatite kako ne pretjerujem dodat ću da sam par godina prije trudnoće imala štednju pod nazivom "doma do djeteove 2.godine" :) , i štedila sam kako bi mogla ostat doma sa svojom curom dulje od normalnog porodiljnog. Motiv mi je bio da mi dijete nemora u jaslice, naravno.

Različiti smo, meni je vrtić bio mrzak a škola npr. draga, od prvog razreda pa do kraja.

Napisala sam ovaj post jer vidim dosta nerazumjevanja prema Marpesijinim strahovima i razmišljanjima, a ja sam živi primjer osobe kojoj je vrtić ako ništa drugo, onda naštetio tako da imam jako grdo sjećanje na te dane i nevolim prolaziti ulicom svog vrtića.

Zbog svog djeteta se nadam da ovakvih kao ja ima jako, jako malo i da će moje dijete baš kao i tvoje Marpesija, uživati u svojim vrtićkim danima.

:heart:

iki, ne znam koliko godina imaš... (ne zamjeri što računam da je bar preko 20 ;) ... samo je važno znati da su vrtići danas i vrtići nekad jako različiti... prioritet u današnjim vrtićima je zadovoljavanje potreba djece, poštivanje njihovih prava, što veće izbjegavanje frontalnog rada, dopuštanje sve većeg broja raznih izbora i sloboda...

curkama koje se boje nekih mogućih trauma zbog odvajanja... dijete se kad tad mora odvojiti od roditelja i što se duže to odgađa, trenutak samog odvajanja postaje traumatičniji (uglavnom)... i ako se dijete ne susretne s kolektivom tijekom predškolskog doba, kako li mu je tek stresan onda prvi školski dan i škola - gdje nema igračaka, gdje se mirno mora sjediti, gdje se ne može pričati baš kad bi oni to htjeli itd. a u vrtiću ipak može odabrati hoće li se igrati, leći i odmoriti, pričati, šutjeti, pjevati pjesmicu ili ne...slikati ili neće...djeca se puno kreću, maze s tetama, puno su na zraku, oni koji se vole družiti udruže se s grupicom i odaberu zajedničku igru, oni koji su više samotnjački tipovi, uglavnom se igraju sami, a kad požele biti dio ekipe...uključe se k njima itd.

uglavnom, unutar kolektiva pruža im se mnogo slobode, mogućnosti, izbora, ali isto tako uče neke granice, tolerancije, odgovornosti....

iskreno, ako vagnem za i protiv, uvijek sam za...

Citiraj:

---

pandolina prvotno napisa

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

u nasem parkicu se svako jutro skupe bake i cuvalice s djecom, ne bih bas rekla da toj djeci fali druzenja, svi se poznaju i igraju zajedno. djeci ne treba vrtic da bi se druzila.

---

ne radi se o druženju nego o pripremi za život u kolektivu.
i ja sam na poslu svaki dan okružena ljudima, i razgovaramo, ali to nije isto kao živjeti s nekim u 4 zida i naučiti se toleranciji, razumijevanju, dijeljenju, empatiji itd.

djeca u parku to ne nauče - nauče se SAMO igrati zajedno.

a to ih ne priprema za život koji je pred njima, a koji se svodi na kolektiv...

ja bih prije rekla da djeca bez vrtića naginju sebičnosti, egocentričnosti i, citiram, ''životinjskoj borbi da dođu do onog za što misle da im pripada'' (jer nisu načili dijeliti...)

---

zvucis ko lpropaganda za komunisticku partiju :mrgreen:

mislim da vrtic ne priprema za zivot, to cini odgoj, prvenstveno kucni.
u vrticu se djeca nauce prilagodit situaciji, i to je to. bez idealiziranja.

Citiraj:

---

bubička prvotno napisa

curkama koje se boje nekih mogućih trauma zbog odvajanja... dijete se kad tad mora odvojiti od roditelja i što se duže to odgađa, trenutak samog odvajanja postaje traumatičniji (uglavnom)... i ...

---

joj, ovo je takva predrasuda....djetetu se mora omoguciti kolicina odvajanja sukladno njegovoj dobi. bez forsiranja. istina je da forsiranjem mozda trenutno dobivas, al na duzi rok sigurno gubis.

Citiraj:

---

Usput, imaš li ti znanstvene dokaze da vrtić toliko traumatično djeluje na djecu?

---

http://www.stevebiddulph.com/guardian-response.htm

In the 1990s, because of the critical importance of the whole question and the widespread disagreement among experts, a number of governments were persuaded that something had to be done. In the US, Britain and half a dozen other countries, very large long-term studies, bringing together teams of leading experts, were set in motion to try and establish the truth once and for all. Was nursery care harmful? And if so, under what circumstances, and why? The most comprehensive US study undertaken, the National Institute of Child Health and Development study, involved over 1,000 children from 10 diverse locations. Results have been released progressively since it began in 1991. In the UK, the Effective Provision of Pre-School Education study (EPPE), based at the University of London, followed the lives of 3,000 children from babyhood, with extensive interviews and assessments of children's behaviour and academic performance. This study reported in 2004. Another large-scale study of 1,200 children was carried out by acclaimed childcare expert Penelope Leach, together with the academics Kathy Sylva and Alan Stein. This study revisited babies at 10, 18, 36 and 51 months old and its results were published in late 2005. In the NICHD 2004 results, three times as many children - 17% - had noticeable behaviour problems in the over-30 daycare hours a week group, while only 6% had these problems in the under-10 hours a week cohort. According to the researchers' report, these problems included "disobedience, being defiant, talking back to staff, getting into fights, showing cruelty, bullying or meanness to others, physically attacking other people, being explosive and showing unpredictable behaviour". These increases were small, but they were present in a large number of children. The EPPE study likewise reported that "high levels of group care before the age of three (and particularly before the age of two) were associated with higher levels of antisocial behaviour at age three".

The Leach study reported babies and toddlers in daycare to have "higher levels of aggression", and to be "more inclined to become withdrawn,compliant and sad". It concluded: "The social and emotional development of children cared for by someone other than their mothers is definitely less good." Perhaps most significantly for the researchers and parents, the quality of care - how good, stable, caring and educationally rich the settings were -had only a partial effect on the behaviour outcomes. Quality of care mattered a great deal, for reasons other than the ones being studied - it lead to better cognitive skills, and children in nurseries with more and better-trained staff were less stressed, but it could not completely remove the damage done by "too early, too much, too long".


..A 2005 Cambridge University study reported these alarming results:"Toddlers starting at childcare experience high levels of stress in the first weeks after separating from their parents . Hormone levels doubled even in secure youngsters during the first nine days of childcare . The levels fell over time but five months later were still significantly higher than for infants of the same age who stayed at home." Yet these children were deemed by staff to have settled down well. The conclusion is well known to psychiatrists, children who look fine on the outside can be carrying intractable levels of stress. The effects on brain development and mental health can be lifelong.

........


In a new book, Raising Babies - Should under 3s go to Nursery?, he (Steve Biddulph) argues that this growing international body of work combined with neurobiological research clearly suggests that at least during the first two years of life, brain development unfolds at its optimum with one-to-one care. This care could be from mother, father, a loving relative or, if necessary, a single, attentive paid carer.

Significant among the reams of research are the so-called cortisol studies, which measured the presence of stress hormones in young babies and consistently found these levels to be higher in children in long day care. These have been linked with greater aggression and anxiety found in older children in long day care but are also known to affect the development of a range of neurotransmitters, whose pathways in the brain are still being built. These permanent brain changes are now thought by scientists and psychiatrists to affect the way the child will react to stress, anxiety and negative feelings in later life.

"This book presents much objective evidence, but it also carries a strong professional opinion for which I don't apologise," writes Biddulph. "It is likely that some people will feel angry after reading this book and it will be unsettling for those who feel trapped by economic circumstances into placing their babies and toddlers into nurseries when they would rather not. But my responsibility as a psychologist and educator is to be honest, and convey current findings and knowledge without gloss or deception."



..

kompletan zapadnjački način života je traumatičan

ja sam išla u vrtić debelo u komunizmu, i bili smo miljama daleko od zapadnjačkog života...
vrtić pamtim po lijepom i sjećam se da sam ga voljela...
a sad, da li sam ovakva jer sam istraumatizirana zbog vrtića :roll: , ili bih ispala možda bolja (sumnjam da je to moguće)... mislim, svašta...

taj truli zapadnjački način života mojem djetetu je omogućio godinu dana s mamom i tatom doma, a mojoj majci, onaj bogomdani komunizam je podario čak 4 mjeseca... nakon toga se krpala bolovanjima do 6mj, a onda me dala u jaslice...
da, bilo bi daleko bolje da je mogla ostati doma sa mnom, imati dadilju, ili baku... ali nije. trebalo se preživjeti i to je bio jedini način

kozumerizam bigbraderizam i stavljanje djece u insitucije maltene od 1 godine nije ok, normalno... kako god ,ali je za neke od nas nužno jer ne možemo diejte dovest na posao i posjest pod radni stol

ali svatko čita i tumači ono što želi pa tako i ja

ja nisam nigdje niti rekla da je normalno, ali je, na žalost, često nužno

i opet - kod velike većine djece ne ostavlja psihičke posljedice
odnosno, ne mogu se utvrditi čak i da postoje.

sve te famozne studije su čista statistička obrada, ne postoje, niti se mogu dobiti znanstveni dokazi.

na trulom zapadu, pojasnila mi moja sestrična - imaju porodiljni 6-8 tjedana prije rođenja, i 10 TJEDANA nakon rođenja.

ginekolog joj je dao još 4 tjedna, jer je smatrao da su joj potrebna. nakon 2 tjedna su ju zvali na KONTROLNI PREGLED - da vide da li je ginekolog opravdano dao dodatne tjedne. kako ona poziv nekim slučajem nije dobila - nije došla. ovih dana je dobila obavijest da za taj period neće dobiti ništa plaćeno. :?

ja sam se zgrozila da beba od 4 mjeseca treba u jaslice, a trebala je krenuti s 3... :(

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

Citiraj:

---

bubička prvotno napisa

curkama koje se boje nekih mogućih trauma zbog odvajanja... dijete se kad tad mora odvojiti od roditelja i što se duže to odgađa, trenutak samog odvajanja postaje traumatičniji (uglavnom)... i ...

---

joj, ovo je takva predrasuda....djetetu se mora omoguciti kolicina odvajanja sukladno njegovoj dobi. bez forsiranja. istina je da forsiranjem mozda trenutno dobivas, al na duzi rok sigurno gubis.

---

X

ja sam uspjela odgodit jalsice do 17 mj...dalje ne mogu, za tetu čuvalicu nemam,..

ja sam nekako sigurnija kad je on u vrtiću nego sa nekom nepoznatom osobom...ovak sam u kontaktu sa roditeljima i starije djece koja znaju dosta reć, uvijek pogledam malo prije ulaska u sobu da vidim što rade..
tete su me skroz iznenadile...mlade su jako...cijelo vrijeme nose one koji plaču, zabavljaju one koji ne plaču...isto su malo šture na informacijama al kako imaju još djece kad ja dođem po njega ne mogu ostat dugo i pričat samnom..al najbitnije mi kažu...

sad sam puno mirnija...nakon mora suza i strahova kako ćemo, plakanje (sve bi dala samo da je sretan i da ne plače)...al evo poslje vrtića je super volje, stalno se glupira...

ni ja nisam išla u vrtić i još žalim zbog toga...:)

Kak ono ide ona: "prve 3 su najvažnije"?

Nitko ovdje ne govori da su roditelji koji su dali svoje dijete u vrtić lošiji roditelji, nego se govori o tome da ostavite mjesta za činjenicu da nisu sva djeca sretna u vrtiću i da to treba prepoznati i ako možemo (fininancijski najčešće) i reagirati.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

na trulom zapadu, pojasnila mi moja sestrična - imaju porodiljni 6-8 tjedana prije rođenja, i 10 TJEDANA nakon rođenja.

ginekolog joj je dao još 4 tjedna, jer je smatrao da su joj potrebna. nakon 2 tjedna su ju zvali na KONTROLNI PREGLED - da vide da li je ginekolog opravdano dao dodatne tjedne. kako ona poziv nekim slučajem nije dobila - nije došla. ovih dana je dobila obavijest da za taj period neće dobiti ništa plaćeno. :?

ja sam se zgrozila da beba od 4 mjeseca treba u jaslice, a trebala je krenuti s 3... :(

---

sve je to točno, samo mislim da tamo, obzirom na standard, ipak u prosjeku više ljudi sebi priušti čuvalicu, nego što je to kod nas slučaj.
također mnoge majke smanjuju svoje satnice na poslu, pa počinju raditi 1/2, 3/4, 1/3 vremena, što kod nas uglavnom nije izvedivo :/ .

Citiraj:

---

iki prvotno napisa

Kak ono ide ona: "prve 3 su najvažnije"?

---

i od čega ćemo živjeti ako mm i ja ostanemo doma prve tri godine ?

mislim da su ovo jedne od najjaloviji rasprava,... ona mama koja misli da su jaslice/vrtić najveće zlo neka dijete ne vodi u vrtić. nek malo prije razmisli kako da to financijski izvede il nek ostane sama doma. ona koja smatra da se ne radi o bojnom polju nek dijete da u vrtić.

Citiraj:

---

mislim da vrtic ne priprema za zivot, to cini odgoj, prvenstveno kucni.
u vrticu se djeca nauce prilagodit situaciji, i to je to. bez idealiziranja.

---

potpis. a kućni odgoj s tetom čuvalicom, baka-servisom ili nadobudnom majkom koja skače na svaki djetetov mig itekako dobro priprema dijete na budući život.

Citiraj:

---

ipak u prosjeku više ljudi sebi priušti čuvalicu, nego što je to kod nas slučaj.

---

to i ne mora biti istina. jer sat tete čuvalice je jako visok, kao uostalom i plaćanje vrtića/jaslica, ako ih uopće ima. moja frendica u biti ide raditi za nekih 5-6 franaka razlike. ne računajući porez. i ne računajući prijevoz do posla. financijski joj se baš i ne isplati.

Citiraj:

---

također mnoge majke smanjuju svoje satnice na poslu, pa počinju raditi 1/2, 3/4, 1/3 vremena, što kod nas uglavnom nije izvedivo

---

da, ovo je veliki problem kod nas.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

sve je to točno, samo mislim da tamo, obzirom na standard, ipak u prosjeku više ljudi sebi priušti čuvalicu, nego što je to kod nas slučaj.
također mnoge majke smanjuju svoje satnice na poslu, pa počinju raditi 1/2, 3/4, 1/3 vremena, što kod nas uglavnom nije izvedivo :/ .

---

pa ni tamo baš nije izvedivo... sestrična ne samo da radi puno radno vrijeme, nego često mora i duže ostati (poznato? :x )... sve bolesti i operacije je prošla tako - da je uzimala godišnji... a kad je izgubila bebu - vratila se na posao u roku keks...

i ne, nije žena "od karijere"... nije mogla drukčije. kao i naše mlade obitelji - uzeli su kredit za kuću - koji je neznatno veći od najma stana koji su plaćali.

Citiraj:

---

iki prvotno napisa

Kak ono ide ona: "prve 3 su najvažnije"?

Nitko ovdje ne govori da su roditelji koji su dali svoje dijete u vrtić lošiji roditelji, nego se govori o tome da ostavite mjesta za činjenicu da nisu sva djeca sretna u vrtiću i da to treba prepoznati i ako možemo (fininancijski najčešće) i reagirati.

---

ne, ne govori, ali se konstantno sugerira
da je ostanak djeteta prve 3 doma jedini dobar izbor
da je normalno da se majka ne poželi vratiti na posao nakon 12, a sačuvajbože, nakon 6 mjeseci
kako su mame koje se žele vratiti na posao nemarne, bezobzirne karijeristice, ili ne znaju da je za dijete najbolje da gebis stave u špajzu na praznu policu i nunaju dijete 24/7
kako vrtići, a pogotovo jaslice izvor svih trauma u kasnijoj dobi (naravno, nakon cijepljenja, nedojenja i odvojenog spavanja)

zaključak
mame koje daju dijete u jaslice/vrtić su loše, nemajke...
jedina prava mama je ona koja ostaje doma s djetetom :roll:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

Citiraj:

---

mislim da vrtic ne priprema za zivot, to cini odgoj, prvenstveno kucni.
u vrticu se djeca nauce prilagodit situaciji, i to je to. bez idealiziranja.

---

potpis. a kućni odgoj s tetom čuvalicom, baka-servisom ili nadobudnom majkom koja skače na svaki djetetov mig itekako dobro priprema dijete na budući život.

---

svaka čast :coffee:

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

zaključak
mame koje daju dijete u jaslice/vrtić su loše, nemajke...
jedina prava mama je ona koja ostaje doma s djetetom :roll:

---

Pazljivo citam sve postove i nisam to nigdje procitala.
Raspravljamo i trazimo informacije.
Ako nekom nije do toga i sretan je sa svojim znanjima - pa, nije natjeran puskom da cita.
Saradevil je dala dobar link.
Ima netko link na istrazivanje koje dokazuje suprotno?

Magriz je primjetila da je to samo statistika, i u pravu je.
Eto, mene i statistika zanima.

Citiraj:

---

lane prvotno napisa

Ja bih se osvrnula na ovaj dio i postavila pitanje tebi, sebi i drugima - Koliko je nas roditelja koji zivimo u obitelji gdje su svi gore navedeni na okupu, tj. zive zajedno? Jer ne vidim poantu toga ako je drugacije.
...
ali oni koji odgajaju i pripremaju nase dijete na sve i svasta sto zivot nosi smo mi roditelji pa vrtic, a tek onda bake, dede itd. Iz vrlo jednostavnog razloga - najvise vremena dijete provede s nama i tetama i djecom u vrticu.

---

O tome i pricam. Ako ne zive na okupu, jedva da ih i imas.
Stara izreka "dijete odgaja selo" govori o tome.
A nasa stvarnost je da nam djecu odgajamo (uglavnom) mi i vrtic, kao sto si napisala.
Nije to najgora moguca stvarnost, daleko od toga... al eto, meni osobno nije ni najbolja.

Citiraj:

---

lane prvotno napisa

I kakve su to "takve okolnosti" u jaslicama?

---

Pod "takve okolnosti" mislila sam na stanje u nasim vrticima trenutno: 1 teta na 20 djece. Meni je to strava i divim se tetama kako ih uopce hendlaju.

Citiraj:

---

lane prvotno napisa

Tuga radi toga je jednaka bilo dijete u jaslicama, s bakom ili trecim jedino ce je uz poznatu osobu lakse podnijeti. Dakle steta je jednaka. Ili mozda krivo razmisljam?

---

Svaka osoba ce postati poznata nakon nekog vremena, nije u tome poanta. Baka je olaksica majki jer nema iznenadjenja, znas je u dusu :)

Poanta, s djecje strane gledano, da kad imas 1 odraslu osobu za sebe ona postane zamjena za mamu i tuga je najmanja moguca.

Mozda i ja krivo razmisljam... :*

Citiraj:

---

blazena prvotno napisa

Pod "takve okolnosti" mislila sam na stanje u nasim vrticima trenutno: 1 teta na 20 djece. Meni je to strava i divim se tetama kako ih uopce hendlaju.

---

tete u našem vrtiću, barem mališine, ne hendlaju djecu, već se, koliko to mnogima nemoguće, čudno i neprirodno zvučalo, posvećuju svakom djetetu

samo se nadam da ti svoje dijete isto ne hendlaš, već se brineš i posvećuješ... u protivnom - bolje je da ide u jaslice

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

But my responsibility as a psychologist and educator is to be honest, and convey current findings and knowledge without gloss or deception."

---

E, tako nekako i ja razmisljam.
Drage su mi cinjenice, pa i kad mi ne pasu.
Mozda vecina istrazivanja dokazuje bas suprotno, a ja ne znam za njih.
I jaslice su zabava i uzivancija za vecinu djece.
Nitko sretniji od mene ak ispadne tako :)

Gle... ja se kvacit oko rijeci necu. A ni dokazivat tebi kakva sam mama.
Pisem brzo i ne biram rijeci jer bih se trebala nocas i naspavat (a ima i sudja u sudoperu).
Da, posvecuju im se.
I doista je to maksimum u datim okolnostima.

BTW, upoznala sam nekoliko cura koje su odgajateljice i niti jedna nije dala svoje vlastito dijete u vrtic prije 2 godine.
Meni to govori vise od bilo cega drugog.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

Citiraj:

---

mislim da vrtic ne priprema za zivot, to cini odgoj, prvenstveno kucni.
u vrticu se djeca nauce prilagodit situaciji, i to je to. bez idealiziranja.

---

potpis. a kućni odgoj s tetom čuvalicom, baka-servisom ili nadobudnom majkom koja skače na svaki djetetov mig itekako dobro priprema dijete na budući život.

---

pa ako teta cuvalica, baka ili mama nisu dobri odgajatelji naravno da nece dobro pripremit dijete i usadit mu neke dobre navike, ili vrline. to nema veze s tim jel dijete ide u vrtic ili je cijeli dan doma.

a da je vrtic rasadnik vrlina, kao sto neki tu tvrde, to je fakat presmijesno. dajte molim vas, kakvo ucenje darezljivosti i velikodusnosti, jaka mi je ta zelja za dijeljenjem necijih tudih igracaka. :mrgreen:
a tolerancija, empatija....bullying i mobbing pocinju vec u vrticu!

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

Citiraj:

---

blazena prvotno napisa

Pod "takve okolnosti" mislila sam na stanje u nasim vrticima trenutno: 1 teta na 20 djece. Meni je to strava i divim se tetama kako ih uopce hendlaju.

---

tete u našem vrtiću, barem mališine, ne hendlaju djecu, već se, koliko to mnogima nemoguće, čudno i neprirodno zvučalo, posvećuju svakom djetetu

samo se nadam da ti svoje dijete isto ne hendlaš, već se brineš i posvećuješ...

---

...hoces reci: skaces na svaki mig :mrgreen:

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

a da je vrtic rasadnik vrlina, kao sto neki tu tvrde, to je fakat presmijesno. dajte molim vas, kakvo ucenje darezljivosti i velikodusnosti, jaka mi je ta zelja za dijeljenjem necijih tudih igracaka. :mrgreen:
a tolerancija, empatija....bullying i mobbing pocinju vec u vrticu!

---

točno! zato velim - što dalje od vrtića i jaslica! prave majke nikad neće dati djecu u vrtić... ni u školu (al to se podrazumijeva). eno piše vam na linku sve, "mental health problems". (kad se uz to doda još manjak oksitocina... hmmm... dobitnička kombinacija)

odoh sad u krevet, trebam sutra moju malu agresivku odvest u alkatraz.

:shock: :shock: sta je vama zene?? ciklona? anticiklona? pms? neprepoznati trudovi? :P

procitala sam cijeli topic od pocetka i uopce mi nije jasno o cemu se glodjete? :unsure:



dobre-lose majke? nepopravljive vrticke traume? hendlanje i bajlanje djece??


tolko ste uprle u generalizacije i stigmu, milina jedna :roll:


moje misljenje o temi:

- jaslice/vrtic/skola/kolektiv mogu i ne moraju djetetu priustiti traumu. ako mu je priuste - tu je prvo roditelj da primijeti i reagira, pa je tu odgajatelj/ucitelj da primijeti i reagira, pa se moze prosiriti krug onih koji ce reagirati i uciniti sve moguce da se situacija promijeni.

- kad ce odredjena obitelj procijeniti da je vrijeme da potomak/ci krenu na "kolektivno" cuvanje - valjda je stvar svake obitelji ponaosob? kako ce itko od vas znati zasto je meni prvo dijete bilo doma 4 godine, drugo jedva godinu, trece dvije i pol a za cetvrto jos uvijek ne znam koliko ce?? koja je to razina komunikacije kad na neciju situaciju "moramo dijete upisati u vrtic/jaslice, jako nam je tesko to uciniti" netko odgovori s: "pa nek ostane doma!"?? mislim - wtf??

- odakle stalna potreba potezanja boljih i losijih roditelja? ja to ne mogu reci nit mi ikad pada na pamet niti za one prijatelje koji su mi blizi od vlastitog brata, kamoli bi mi palo na pamet da takve epitete saljem ljudima koje "poznajem" preko 7 recenica na internetu?? i sto se stalno netko osjeca prozvanim da je los roditelj? cim citas da ti netko dijeli etiketu (dijelio je netko stvarno ili ne) - znaci da nesto nisi skroz nacistu sam sa sobom...

bila sam u jaslicama, jako kratko.
pa su me izvukl jer sam bila ful nesretna.
tad je porodiljn trajao 6mj.
igrom slucaja stari je poceo raditi popodnevnu pa me ujutro on cuvao.
nakon toga me cuvala baka, negdje do moje 4 godne.
pa sam isla u vrtic.
kojeg pamtim kao predivno iskustvo!
sjecam se prvog odlaska, da se upoznam sa vrticem.
sjecam se prvog dana i silnog placa.
sjecam se svih predstava, igri, druzenja, smijeha.
obozavala sam vrtic.

i moju sestru je cuvala baka.
krenula je u vrtic sa svoje 3.
za nju je vrtic bio toliko traumaticno iskustvo da je od prvog do zadnjeg dana plakala u njemu po cijele dane.
ja sam ju kupila poslje svoje skole jer ona organski nije mogla podnjeti bit u njemu.

isti odgoj, isti uvjeti, razlcito skustvo....razlicite osobe ;)

Citiraj:

---

1 teta na 20 djece.

---

1 na 28.
nehumano za svaku stranu.

napisala sam totalno cool post i ode veza.

ajmo probat blijedu kopiju onog sto sam htjela reci....

ne shvacam da u svijetu u kojem se zena stalno opravdava okolini (a zbog nje cesto i sebi) jer nakon nekog vremena zeli ici radti, jer se zeli vratiti na posao, jer iako voli svoju djecu vise od zivota ona zeli jos jednu ulogu u njemu, nju karijera ispunjava, cini je boljom i kompletnijom osobom, ima potrebu za defenzivnm stavom jer se osjeca napadnutom da nije dovoljno predana majka....
kada se opravdava okolini da nije dangubica, da nije ljencina, niskorisna, da nije prsiljena biti domacica, da nije nazadna ili potlacena vec da jednostavno osjeca da je to njezin "poziv", da bez obzira na svoje radno mjesto kemijskog inzenjera ili sutkinje ili adminstratorice, ona zeli biti doma sa svojom djecom jer je to nesto sto osjeca da zeli. iskreno zeli.....
kada se opravdava sto zeli ostati sa svojom djecom i biti 24h uz njh ali jednostavno zivot ju je natjerao da odlazi od kuce i vraca se nakon 12 sati....
kada se opravdava da zapravo zeli posao ali posao ne zeli nju....

kada se zena na svakom koraku mora uvjeravat da to sto radi nije bas najbolje. sta god da radila. i da je se uvjerava za njezino dobro....

nakon sto smo se sve susrele sa time u svojoj okolini, ono sto mi fakat nije jasno zasto se susrecemo ovdje na forumu.....od zena. koje su sve u stoj pozciji. zar ne vidte? :(

Citiraj:

---

In the NICHD 2004 results, three times as many children - 17% - had noticeable behaviour problems in the over-30 daycare hours a week group, while only 6% had these problems in the under-10 hours a week cohort. According to the researchers' report, these problems included "disobedience, being defiant, talking back to staff, getting into fights, showing cruelty, bullying or meanness to others, physically attacking other people, being explosive and showing unpredictable behaviour".

---

Ako sam dobro shvatila, ova studija je započeta 1991, rezultati objavljeni 2004, znači ta djeca su bili trinaestogodišnjaci. Na koju dob se odnose onda ti rezultati?

Citiraj:

---

disobedience, being defiant, talking back to staff,

---

Ovdje je mana što su neposlušni, dok na drugom mjestu gdje su ocijenjeni kao "compliant" to je isto mana.

I još, kako se mogu isključiti drugi faktori života te djece, njihovi karakteri i obiteljsko okruženje? Je li objektivno usredotočiti se na jedan faktor, u ovom slučaju boravak u jaslicama/vrtiću, i onda ustvrditi da je eto, to odgovorno za "getting into fights, showing cruelty, bullying or meanness to others, physically attacking other people, being explosive and showing unpredictable behaviour".

Citiraj:

---

The EPPE study likewise reported that "high levels of group care before the age of three (and particularly before the age of two) were associated with higher levels of antisocial behaviour at age three".

---

A zašto ih se povezalo baš s boravkom u vrtiću?

Po meni, tko ide za tim da boravak u jaslicama/vrtiću dugoročno oštećuje dijete, naći će za to "dokaza". No stvari s djecom nikad nisu tako jednostavne, niti isključive (boravak u vrtiću=dugoročna mentalna šteta), Svatko najbolje poznaje svoje dijete i zna je li u vrtiću sretno ili nije. A ako jest sretno, o kakvim psihičkim štetama pričamo, pa još i dugoročnim?

I moram priznati da mi se čini da neke rečenice postanu onak, floskule, a da se uopće nije dobro razmislilo o njima: Jaslice su dobre za roditelje, nisu za dijete. Kako u toj dobi djeteta nešto može biti dobro za roditelja a biti loše za dijete? Ne govori li se stalno: zadovoljna majka, zadovoljno dijete? Ako roditelj bez da radi ne može otplaćivati npr. stambeni kredit, kako je to dobro za dijete? U ekstremu, je li dobro za dijete da završi na ulici i ode u dom?

žena je ženi vuk

ajde, bar leonisa i litala nisu u pms-u :)
pa cu ja obje potpisati, jer sam isto blize ovulaciji, nego pms-u.

nema tu tocnih odgovora, svako dijete je posebno. a i vrtici nisu svi isti, niti su sve tete maksimalno posvecene, niti ce svako dijete zavoljeti svaku tetu (da ne govorim o tome da ni bake nisu sve idealne za cuvanje, a da ima i roditelja za ciju su djecu vrtici blagoslov).

svatko ce sam procijeniti, ali ovdje smo tu da razgovaramo i razmijenimo iskustva.

meni je antunova prva godina jaslica najtezi period u zivotu, i sad imam grc u zelucu kad se toga sjetim.
za drugo dijete sam zato odgadjala dok sam mogla.
ali, nacelno, imam dosta dobro misljenje o vrticima i povjeravanju djece institucijama, i bivanju u djecjem kolektivu.

kad svoju djecu promatram (iako nisam jos na dovoljno velikoj distanci) cini mi se da je antunu psihicki i nastetio, ali i ucinio puno dobrog; dok za tonku mislim da je samo profitirala.