Mi bi trebali krajem godine na operaciju kukova na šalatu pa me zanima kako tamo stoje stvari. Dr.mi je rekao tj.napisao hospitalizacija majke ali nisam ga ništa drugo pitala pa ako netko zna molim javite.Hvala
Printable View
Mi bi trebali krajem godine na operaciju kukova na šalatu pa me zanima kako tamo stoje stvari. Dr.mi je rekao tj.napisao hospitalizacija majke ali nisam ga ništa drugo pitala pa ako netko zna molim javite.Hvala
Malo podižem i pitam da li je sada MOŽDA nešto bolje?
Da li ima netko možda nekih pozitivnih iskustava? Da li se taj pravilnik IGDJE poštuje?
(strašne su ove bolničke priče...:()
koliko je bolje - nisam sigurna. Ono to sigurno je bolje je to sto je sve vise roditelja upoznati sa svojim pravima i jasno zahtijevaju njihovo postivanje. Vjerujed da sto bude veći pritisak roditelja da će se situacija u zdravstvenoj zatiti nae djece sve više mijenjati.
evo jedno friško iskustvo sa Šalate, moj bembo je prije tri dana završio na Šalati na nefrologiji zbog akutne urinarne infekcije. Borila sam se da ostanem plakala i molila, dežurna doktorica je zaista dala sve od sebe da mi nađe slobodnu sobu ili apartman, međutim, sve je bilo popunjeno :cry: . Kako se radi o 5,5 mjesečnoj bebi koja mi je na prsima, dozvoljavaju da dodjem na podoj od 6 do 18 svakih 4h + 1h u vrijeme posjeta, te ostavljam izdojeno mlijeko za noć. Takoo da sve u svemu i nije tako loše :) , osoblje je stvarno dobro i humano prema toj djeci, tako da smirena idem kući.
Mi smo isto ležali na Šalati, ivan je imao 7 mjeseci i bili sam s njim na krevetu pored. imala sam sreće da je sestra bila super pa se našlo mjesta i za mene, ne mogu zamisliti kako bi bilo jer je moglo biti i drugačije...
Još u četvrtak sam htjela pitati rode kako sniziti jako visoku temperaturu, ali sve se brzo odvijalo pa sada samo mogu pisati o našem traumatičnom iskustvu s bolnicom...
Odlučiš biti mama koja će dojiti svoje dijete dok god to ono bude željelo.Odlučiš primiti ga na spavanje u svoj krevet i ponuditi mu cicu samo da osjeti tvoju blizinu koju treba kada se budi po noći.Odlučiš ne dopustiti da dijete plače duže od nekoliko sekundi i trudiš se odmah otkloniti razlog njegovog plača.A onda tvoje dijete završi u bolnici...I onda O TVOM DJETETU ODLUČUJU DRUGI!
Pokušala sam prihvatiti činjenicu da je ipak bolje za njegovo dobro ostati u bolnici, ali nisam mogla to zamisliti i otišla sam pitati sestre mogu li ostati uz njega.U Osječkoj bolnici je dozvoljen boravak samo jednog roditelja od 11 do 18 sati.I to bi bilo nešto obzirom na ostale bolnice, ali pokušala sam im objasniti da ja dojim i da se moje dijete često budi noću, a upravo tada ga ponovo uspavam isključivo na dojci.Onda su mi rekli da u tom slučaju mogu doći uspavati ga i podojiti ujutro nakon buđenja.Pokušala sam objasniti i da se nismo nikada razdvajali duže od sat vremena, da je jako vezan uz mene i da će vjerojatno cijelo vrijeme bez mene neutješno plakati.I rekla sam da bih platila samo za onu stolicu pokraj njegovog kreveta cijelu noć.Cijelo to vrijeme sam pokušavala kontrolirati situaciju i svoje emocije, ali tada je riječ preuzela jedna sestra :evil: .Prvo je hladno rekla da se svi oni naviknu i da poslije ne plaču.A ja sam rekla da sam ja ipak djetetova majka i da je prirodno da njegov plač boli mene a ne nju.Onda je ona pitala koliko je dijete staro i kad je čula da je 10 mjeseci, upitala je što jede (nije valjda mislila da ću reći da ga isključivo dojim) i onda je tako arogantno rekla da tako "starom" djetetu uopće ne treba dojenje preko noći, a u meni se nešto slomilo i prije nego su mi potekle suze uspjela sam još samo reći da njihova bolnica ipak ima status "Bolnica prijatelj djece" (što uključuje pozitivan odnos osoblja prema dojenju) pa bi baš mogli i imati stavove u skladu s tim.A vjerojatno nije ni čula za to da majčino mlijeko sadrži antitijela koja su mu u trenucima bolesti najpotrebnija i da bi upravo zbog toga trebalo još češće dojiti.I da je majčina dojka jedino nepromjenjivo i sigurno utočište koje upravo u ovakvim situacijama može ublažiti psihičke traume.Izašla sam sa suzama.I ostavila svoje dijete prvi put.Kad sam došla navečer uspavati ga, dočekao me sav prestravljen plačući iz petnih žila.Čim sam ga primila u naručje prestao je plakati, čim je primio cicu sklopio je okice, ali je još narednih pola sata duboko jecao.Neopisivo prestrašno...Na odlasku sam vidjela jednu mamu koja nije odlazila.Pitala sam koliko će ona ostati, a ona je odgovorila da ona ostaje i preko noći jer si plaća internat :shock: .A zašto meni nitko nije uopće spomenuo tu mogućnost :x :x :x MM je nazvao prije ponoći da pita da li spava, ja nisam imala snage.Rekli su mu da spava, a on je meni danas priznao da mi je isto to slagao jer je prepoznao njegov plač u pozadini.
Tu "dugu mračnu noć" neću opisivati jer ju želim što prije zaboraviti.Ujutro me opet dočekalo dijete koje plače iz petnih žila, a ja sam mu obećala da ga više neću ostaviti.Doktorica je poslije vizite rekla da su nalazi takvi da bi ga mogla i pustiti kući pa da ga dovozimo dva puta dnevno na terapiju, a prije nego ode kući doći će nam to potvrditi.Prekrasno, odmah smo se razveselili.A kad je prošlo to vrijeme, čuli smo da je otišla kući zaboravivši na nas i da ga do ponedjeljka bez nje nitko drugi ne smije pustiti.Pa to je da čovjek doslovce poludi! :evil:
Onda sam se raspitala za internat (koji sam ja plaćala 150,00 kn dnevno, ali za dojenu djecu do 6 mj. može s uputnicom).Tada sam imala pravo biti uz dijete dok ne zaspi i od kada se probudi, a preko noći su me zvali kada je plakao.I bilo bi lijepo kada bi svi imali takvu mogućnost, jer nam je to ipak puno značilo.Sve sestre (osim one :evil: ) su bile drage i pazile na djecu, ali ipak one imaju previše posla i ne stignu brinuti o njihovim osjećajima i umirivati ih kada plaču.
Dakle, MOLIMO dozvolite roditeljima 24 sata uz dijete i svima će biti lakše.
strasno
Meni nije jasno kakvog posla imaju sestre osim da se brinu za bolesnike. Ne kuizim kojeg to one "previse posla" imaju pa se, eto, ne stignu brinut za bolesnike sto im u stvari JE posao.
aldea, draga, ja sam se rasplakala čitajući tvoju priču - najveća noćna mora mi je upravo to da toma ne daj bože završi u bolnici. ljubi svoje malo zlato da što prije zaboravi to ružno iskustvo :love:
a o osoblju i doktorima koji bi trebali brinuti za tu djecu - sramota! takvi ljudi ne bi ni trebali raditi na takvim mjestima.
U znak podrske ispricat cu i svoju pricu s osjeckom bolnicom i dijetetom starim tada 9 mj.
Moje dijete ima prebivaliste u Vukovaru, bili smo koncem treceg mj. tj.24.03 kod bake i deke u Belom Manastiru, dijete dobilo temperaturu i kad visem nisam mogla s cepicima i sirupom skinuti morala sam je odvesti na hitnu. Na hitnoj u BM poslije umatanja u hladne rucnike, nakon cega je dijete vristalo i poplavilo poslali su me u bolnicu u Osijek. Tamo su konstatirali upalu uha i zbog prevencije od meningitisa zadrzali je u bolnici. Nisam mogla ostati uz dijete, naravno nego sam dolazila redovito u posijete od 11 - 18 h. Tamo su me napali sto sam dijetetu davala prethodni dan krumpir pire koje sam zamutila kravljim mlijekom. Ja se tresla od straha. To se sve događalo u petak, da bi tek u ponedjeljak dobila informaciju da mi dijete ima urinarnu infekciju i ponovo drvlje i kamenje na mene kako to previjam, i obuka.
ono sto je bio ocaj i na sto sam se zgrozila bilo je da su joj davali kelj i mljeveno meso i to svinjetina za rucak , a mene napali zbog 6 kasika krumpir pirea. Ja poludila da bi mi doktorica odrzala predavanje kako dijete od 9 mj. smije sve jesti, a ne ova moderna kuhinja. Od tada sam donosila sama kasice i hranila je sama jer sestrama i nije htjela jesti. Vristanje i plakanje za nama bilo je svakodnevno. Narednih 5 dana pokusavala sam saznati koju to bakteriju moje dijete ime, no odgovor nikako nisam dobija tipa ne zna se. Onda sam zamolila nasu pedijatricu iz Vukovara da ona nazove i pita. DObili smo odgovor da prima inekcije za upalu uha i da treba 14 dana to primati. Sve mi je bilo cudno. 8 dana boravka moje curice u bolnici bila sam na izmaku snaga i trazila da je puste uz to da cu je dovoditi na terapiju sto nisu dozvolili jer su cekali jos neke nalaze. Konacno 11 dana je pustena, uz komentar kako su je dobro izliječili jer je imala ocajne nalaze Zadnji dan boravka glavna sestra na odijelu dernjacila se na mene da nemam pravo piti i jesti u sobi s djetetom nego da moram izici van, da ne smem s njom setati i svasta nesto.Jedva sam cekala da izidjemo. Nakon boravka moje dijete i dan danas nekad place nocu, kod doktora cim udjemo vristi....
i sad konacno uzasan kraj...
Otpusno pismo nije nam bilo gotovo isti dan po pustanju nego sam ga podigla 3 dana poslije u otpusnom pismu ne spominje se upala uha, dijagnoza urinoinfekcija, a nalaz na baketerije sterilan, nije navedeno koje je to inekcije primala, tj. uopce nije navedena terapija, pise da je hranu dobro tolerirala, sto nije tocno jer je i smrsavila (btw. griz su pravili s obicnim kravljim mlijekom). Nasa pedijatrica kaze da nije upoce imala urino infekciju ....htjela sam traziti na osnovu zakona o pravima pacijenata preslik kompletne medicinske dokumentacije ali su me svi odgovarali pod izgovorom sta ako sutra preksutra bude opet morala u bolnicu. Eto tako su moje dijete drzali 11 dana....i naravno naplatili dobrano, vjerojatno i moj boravak od 11- 18. ne volim se ni sjetiti ali mi je lakse sad kad sam to podijelila sa vama.
Zato cije god dijete boravi u osjeckoj bolnici neka ima i nase iskustvo u vidu jer je ocito da trebamo nesto mijenjati. Bar da sam je odvela u vukovarsku bolnicu taj dan....
ni meni nitko nije rekao za internat za majke u osjeckoj bolnici, saznala sam 8 dana boravka dijeteta da takva mogucnost postoji....
Ovo mi je najgori argument - a sto ako ce ti dijete opet zatrebati bolnicu pa de nemoj ih spotat jer ce ti dijete slijedeci put naribat. Ono sto mene zanima je, kako moze vise od ovog zaribat?
Iz mog osobnog iskustva, jedino ce ti biti bolje ako, kad se prema tebi nesto krivo napravi i nema naznaka da ce tvoje misljenje ili zelje uvazit, pokazes zube. Dok ne pokazes zube, ti si samo trava preko koje se gazi. Moras biti kamen na kojeg se popiknu i dobiju na znanje da o tebi moraju razmisljati kada idu tim putem.
Podrzavam te, ako ti to ista znaci, u tvojim nastojanjima da ovo kolko tolko izneses na cistac. U suprotnom ti i tvoja beba ste jedini koji ce pamtiti ovo ruzno iskustvo - osoblju u bolnici vec ste isparili iz mozga i to iskustvo vjerojatno u ovom trenutku "pruzaju" nekom drugom djetetu i njegovim roditeljima.
Lunic napisa:
"Ono sto je bio ocaj i na sto sam se zgrozila bilo je da su joj davali kelj i mljeveno meso i to svinjetina za rucak"
I mene je to prenerazilo, a pogotovo što je sve bilo začinjeno kao i za odrasle.
"Zadnji dan boravka glavna sestra na odijelu dernjacila se na mene da nemam pravo piti i jesti u sobi s djetetom nego da moram izici van, da ne smem s njom setati i svasta nesto"
Trebalo bi ostati mjesec dana tamo da naučiš što sve ne smiješ .Ne smiješ tuđoj bebi dati dudu ako plače ili nju izvući ako se zaglavila između rešetaka, ne smiješ dozvoliti djetetu da ručicama dira prozorsko staklo jer ga neće imati tko očistiti, ne smiješ donijeti svoju dekicu itd.,
itd...
A što se tiče glavne sestre...Mi smo od ponedjeljka odlazili 2 puta dnevno na injekcije.Danas smo trebali primiti zadnju bocku i doktorica nam je trebala poslije toga napisati otpusnicu ako je s nalazima krvi sve u redu.Još ja jučer navečer pitam sestru kada oni misle vaditi tu krv i da li to uopće piše u njegovoj listi, a ona reče da piše, ali ne zna zašto već nije izvađeno ako do sutra trebamo imati nalaze.I danas doktorica ustanovi da krv zaista nije izvađena, a trebala je biti jučer kada ga je obrađivala glavna sestra.Nije se mogla načuditi kako joj se mogao dogoditi takav propust.A najbolje je bilo kada je mene pitala zašto nju nisam podsjetila.Pa najbolje da mi radimo sve njihove poslove kada su toliko prezauzete, a uopće nemamo pravo ni vidjeti što piše u tim x-filesima :x
Dusek, vrica za spavanje, jastuk, deka, sve se to moze sa sobom ponijeti. I sve se to moze sa smjeskom i naravno upornoscu rijesiti, jer mislim da vas nitko nece izbaciti ako nikom ne smetate, a dosadno ste uporni!! :mrgreen:Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Ja sam svoje prvo djete morala radi upale pluča ostaviti u bolnici 2 tjedna, s 13 mjeseci starosti. To je bilo davne 1992. godine i što je bilo najgore djete me po ondašnjim pravilima uopće nije smjelo vidjeti. Kad smo čuli da se djete mora hospitalizirati, da ju moram tu ostaviti, uplakanu, uplašenu, bolesnu, čim se doktor maknuo pobjegli smo s djetetom kući...al nažalost upala pluča je bila prejaka i nismo mogli djetetu skinuti temperatutu i sljedeči dan smo se vratili...odslušali jezikovu juhu i ostavili djete u bolnici. Ja sam dolazila svaki dan i donosila hranu za malu i kavu za sestre, da budu što bolje prema njoj. Smjela sam ju pogledati samo iza stupa pazeći da ona mene ne vidi. Bilo mi je strašno. Samo je plakala i koliko su sestre rekle nije htjela jesti, a kako je spavala isto mogu misliti. Kad smo je konačno dobili nakon 2 tjedna djete je bilo toliko mršavo, sama kost i koža i nije više znala hodati... :cry: grozno...
Nakon dvije godine sam ostavila svog sina u bolnici radi bronhitisa. Tad se stvar već malo promjenila...smijela sam dolaziti u posjete i biti s njim za vrijeme posjeta - svaki dan oko 2 sata dnevno, pa smo ga bar tada nahranili, jer vjerujem da to sestrama nije uspjevalo kad je bio sam uplakan, uplašen i vezan (isto s nekih 15 mjeseci)...znao je hodat al nije smio jer tko bi ga tamo pazio...
Sva sreća pa s ostalima nisam trebala u bolnicu i nadam se da ako ikad zatrebam, za ovo moje dvoje malih, da ću moći ostati s njima...u svakom slučaju borit ću se za to...bar znam da se može...
mama lina, ja se samo javljam fascinirana tvojim potpisom. kapa dolje :naklon:
Uh i ja!!! :) Pretpostavljam da je kod vas uvijek veselo!!!
eto mi opet u bolnici ali ovaj put u Vukovaru. MOgu reci da je puno humaniji pristup prema majkama i bebama. Mame imaju mogucnost biti uz bebu 24 h. Dve informacije koje vas zanimaju mozete dobiti, bolnicke liste stoje u sobi uz krevet s bebama - za razliku u Osijeku, gdje ih ne mozete ni vidjeti. Moram reci da je pozitivno sto mame mogu biti uz bebe, no ocevima je dopusten boravak za vrijeme posjeta i dozvoli se boravak preko dana, no oni ne mogu biti uz svoje bebe umjesto mame 24h. Tako da mislim da je to nesto na cemu treba raditi u buducnosti u svrhu ravnopravnosti spolova. Sta recimo ako je tata samohrani roditelj?On nema pravo boravka jer nije zensko. ili recimo vecerasnji primjer gdje su doveli dijete od 17 mj, otac s njim jer je mama kuci s jednomjesecnom bebu koju doji i nije u mogucnosti biti u bolnici.Uzas je bilo gledati oceve suze pri odlasku. Na svu srecu dozvoljen mu je dnevni boravak
eto mi opet u bolnici ali ovaj put u Vukovaru. MOgu reci da je puno humaniji pristup prema majkama i bebama. Mame imaju mogucnost biti uz bebu 24 h. Dve informacije koje vas zanimaju mozete dobiti, bolnicke liste stoje u sobi uz krevet s bebama - za razliku u Osijeku, gdje ih ne mozete ni vidjeti. Moram reci da je pozitivno sto mame mogu biti uz bebe, no ocevima je dopusten boravak za vrijeme posjeta i dozvoli se boravak preko dana, no oni ne mogu biti uz svoje bebe umjesto mame 24h. Tako da mislim da je to nesto na cemu treba raditi u buducnosti u svrhu ravnopravnosti spolova. Sta recimo ako je tata samohrani roditelj?On nema pravo boravka jer nije zensko. ili recimo vecerasnji primjer gdje su doveli dijete od 17 mj, otac s njim jer je mama kuci s jednomjesecnom bebu koju doji i nije u mogucnosti biti u bolnici.Uzas je bilo gledati oceve suze pri odlasku. Na svu srecu dozvoljen mu je dnevni boravak
Mi imamo operaciju kukova u bolnici Šalata 28.11. danas sam zvala odjel i rekli su mi da iz tehničkih razloga ( adaptacija kuhinje ) i iz nakih drugih razloga ( nisu naveli koji )mama nemože biti uz dijete nego samo mame koje doje i to do 6mj.Ostale mame tj.roditelji mogu doći i biti uz dijete samo u vrijeme posjeta i da nigdje u zakonu ne piše drugačije.Pedagogica je uzela podatke i piatala neka pitanja a kada sam rekla da sam dojila 33mj. rekla je da zašto tako dugo,da što mi je rekao pedijatar,da to nije u redu,da se navikla na mene...Uglavnom rekla sam joj da je to moja stvar i da iz njenih usta to zvuči jako ružno.
piše u pravilniku o pravima iz osnovnog zdr.osiguranja da do 5. god. djetetova života ima roditelj pravo na dnevni boravak uz dijete. Čl. 46. (ako se ne varam). Iskopiraj si to i nosi sa sobom (ili pokušaj dogovoriti boravak i ranije).
a od koliko do koliko sati traje dnevni boravak?
Isprintala sam si i nosit ću sa sobom pa ćemo vidjeti a i vezu ćemo morat potegnuti.
tu su jako kreativni u definiranju od koliko do koliko traje dnevni boravak, ali s obzirom da u pravilniku ne pise koliko traje, a da pise da ti kao roditelj imas pravo na obrok u bolnici tijekom tog dnevnog boravka mozes inzistirati na vremenu od doručka do večere (obično od iza vizite do iza večere).
Jučer dok sam sa Nicole bila na baletu malo sam pričala sa jednom mamom o tome dok se jedna druga mama nije uključila u naš razgovor.Uglavnom,njeno dijete je epileptičar i liječi se u Klaićevoj i rekla je da su tamo posjete bile od vizite do poslije večere ali da su to ukinuli i da se sada može biti samo u vrijeme posjeta i da su jako strogi.Povod tome je bila navodno ona slika izašla u novinama vezane dijece u bolnici.Po priči netko od roditelja je došao kod dijeteta,slikao dijete koje je bilo vezano i dao sliku u novine i od tada su svi pooštrili mjere a i ima roditelja , navodno , koji ništa ne žele raditi oko djece ( mjenjanje pelena...) nego žele sve da rade setre pa ih i to smeta.Uglavnom, vidjet ćemo , ja želim samo da joj pravim društvo jer će biti u gipsu i neće se moći kretati pa ipak je to operacija oba kuka, iako sam je počela i pripremati da će možda biti sama u bolnici dok joj ne dođemo u posjet.
velim da su vrlo kreativni u ograničavanju roditeljskih prava i racionalizaciji istog. Pravilnik se nije promijenio i to je najvažnije. Inzistiraj na njemu.
drage rode
svoju priču o dvomjesečnoj bebi i klaićevoj napisala sam na jednom drugom topicu. nisam pronašla imate li kakav projekt o boravku roditelja (ako ne može majka, zašto ne otac) uz dijete u bolnici 24 sata bar do djetetove 5. godine. ako imate, molim vas da me uputite gdje da pročitam o tome, rado bih se aktivno i žustro priključila, ako nemate, pokrenimo ga hitno
Nemamo projekt ali organizirali smo nekoliko pojedinačnih akcija na tu temu: 2003. godine tribinu na tu temu, 2005. protesni mimohod "Bolesni a sami", imamo letak istog naslova. U više navrata smo po ovoj temi kontaktirali sa HZZO, ministarstvom zdravstva, pravobraniteljicom za djecu i sl.
U svakom slučaju u dogledno vrijeme planiramo kontinuiranu kampanju koja bi obrađivala ove probleme.
Zeko, možeš se uključiti i sada, uvijek se nešto radi na takvim temama i svaka ruka je dobrodošla; prije se trebaš učlaniti, imaš pristupnicu na portalu pod U akciji.
Citiraj:
cekana prvotno napisa
Ne znam što je "internat za mame" ali u Dubrovniku je dozvoljen boravak roditeljima uz dijete. Ako majka doji , boravak je besplatan, a ako je djete veće, treba platiti ( ne znam točno koliko jer sam ja dojila). Na intenzivnom odjelu za nedonoščad i novorođenčad nije dozvoljen boravak majkama ( što mi je razumljivo ) ali majke su smještene na istom katu na rodilištu i sestre s nedonoščadi zovu majke na dojenje kada dijete plače. Naravno ako majke naglase da žele dojiti i ako dijete nije baš na terapiji. U tom slučaju majke donose izdojeno mlijeko.
Ja Vam želim iznijeti svoje iskustvo boravka u bolnici.Naime kad sam imala 18 mjeseci moja mama je išla roditi brata, a mene je pazio tata.Izlila sam vrelo mlijeko na sebe i završila na dva mjeseca u bolnici.Vjerujte mi, još i danas se sjećam kako me je peklo i sjećam se ogradice kreveta i nakon toga više nisam znala hodati( mama mi je rekla) i još dugo, dugo sam se bojala bijele kute, čak i kad bih vidjela tetu iz trgovine samo bih se ukipila i vrištala.Vjerujte, boravak u bolnici bez roditelja je strašno traumatično iskustvo i nedaj Bože da moje dijete mora ići u bolnicu, a da ja nisam uz njega.
Ljudi moji tj. žene. Do 5 godina imate pravo biti uz svoje dijete u bolnici tjekom dana. Imate za to vrijeme pravo na bolovanje. Ne dajte da vam netko to pravo ospori.... Ja sam bila s malenom u prošlom mjesecu, u početku preko dana a zatim smo ulovili apartman pa je sve bilo lakše. imate pravo na bolovanje. Trebate uzeti potvrdu od odjelnog liječnika da ste s djetetom i s tim ići -ne pedijatru, već liječniku opće prakse iliti obiteljske medicine. Članak 46 je jasan! Ja sam bila zbunjena i nisam znala tašto pedijatrica ne da bolovanje a tada sam poslala mail glasnogovornici HZZO-a. I na moje iznenađenje ona mi je odgovorila! Borite se za svoja prava i svoju djecu! Osoblje na pedijatrijskim odjelima o tome pojma nema- meni su odmah rekli-nemate pravo na bolovanje....
moja jedanaestomjesecna kcerka treba biti hospitalizirana na jedan dan u klaicevoj bolnici
pokusavam pronaci nacin da i ja ostanem uz nju tu noc
u klaicevoj su mi vec rekli da je to neostvarivo jer nemaju uslova za to
inace ena skroz malo doji i to sam i rekla doktorici, tako da na osnovu dojenja ne mogu ostati
citala sam pravilnik i ja sam razumjela da samo roditelji djece mladje od sest mjeseci mogu biti uz dijete i to ukoliko je dijete dojeno, jer na uputnici za majku treba stajati da ona trazi smjestaj radi dojenja
druga opcija je kako kaze pravilnik iznimna, kada jedan od roditelja djeteta mladjeg od 5 god, ima pravo na dnevni smjestaj uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi za liječenje djece oboljele od akutnih bolesti na osnovi iste uputnice kojom je dijete upućeno na bolničko liječenje
sve ovo gore navedeno stoji u clanku 47,
dakle prema tome ja nemam pravo biti uz svoje dijete :?
ne navodi se ni mogucnost placanja ni internata za majke
mog Karla su ostavili u Zaraznoj jer su sumnjali na meningokoknu infekciju i ja sam s njim bila cijelo vrijeme.
nije se kao moglo, jer su sva TRI apartmana za mame i djecu bila zauzeta, ali smo mi bili odlučni i rekli da dijete samo ne ostavljamo.
onda je sestra zvala šefa, koji je onda htio pričat s MM-om i bio jako ljubazan. rekao je da uvjeta nemaju, mogu mi ponudit samo stolac pored kreveta, što je meni bilo OK. i rekao da, s obzirom na sumnje koje imaju o bolesti, moraju raditi svakakve pretrage pa onda je roditeljima to teško gledati, ali ako mislimo da to možemo, nema problema.
i nije bilo nikakvih problema. nitko nije spominjao članke, pitao za dojenje, sestre i doktori su bili normalni i ljubazni.