U toj dobi ja se ne bih zabrinjavala treba li ili ne, ali bih se potrudila (sto i radim) pokazat mu razne aktivnosti i ostavit odluku njemu (njoj).
Printable View
U toj dobi ja se ne bih zabrinjavala treba li ili ne, ali bih se potrudila (sto i radim) pokazat mu razne aktivnosti i ostavit odluku njemu (njoj).
Potpis. Za vrijeme dok je u vrtiću, može ići na što god želi (ako bude želio dogodine kad će biti uzrast za to, kod nas je od 4. sport i engleski, za manje, one od 3 god. - samo ritmika; sve to je u redovnom radnom vremenu vrtića).Citiraj:
andrea prvotno napisa
Nakon vrtića, druži se sa nama, sa prijateljima, rodbinom, u šetnji ili parkićima ali stvarno u ovoj dobi mi ne pada napamet ga još popodne voditi na aktivnosti i ne mislim da išta propuštamo.
Btw, i ne zato jer bi mi ga bila muka voditi (čak u blizini imamo dosta ponuđenih aktivnosti, od sporta, jezika, glazb. vrtića...) ali ne mislim da mu je još vrijeme za to.
Kad vidim s kojim oduševljenjem ide i svaki dan pita "jesu li danas mali sportaši" s onim iskrenim žarom u očima, vidim da nismo pogriješili.
Iako ima samo 3 i pol.
Kako da mu kažem da mu "još nije vrijeme za to"??
eon, ne znam jesi li negdje spomenuo vec, al ne naidjoh - gdje su ti sportici?
Upravo to. Ako dogodine ostane u našem vrtiću termin kao i sada (dakle, aktivnosti tijekom radnog vremena) - super. Ako ne, ne želim ga vraćati na aktivnost, da je ne znam kakva, sat-dva nakon što smo stigli doma. Čini mi se da za to doista ima vremena.Citiraj:
AndrejaMa prvotno napisa
buba klara, a što ako on baš bude htio ići? I ako će njegovi prijatelji iz grupe ići, hoćeš mu reći da za to ima još vremena?
Samo pitam, ne ložim....
Za sad još nije jako povodljiv za prijateljima :)
Btw, ima prijatelje u kvartu s kojima se igra tijekom popodneva, ili idemo doma kod prijatelja, šeta sa nama, trči po Maksimiru... nekako čisto sumnjam da će umjesto popodnevne igre sa svojih 3-4 g., htjeti da ga vodim nazad u vrtić (barem za sad nemam takvih dilema). Opet ponavljam, sve što bude u vrtiću do 16-16.30h - super.
Za koju godinu - ako bude htio na popodnevne aktivnosti jer to želi poput Pere i Luke i bude mu se sviđalo, neka ide.
I nema loženja, sve ok :) )
A ja bih htjela da ide, ako bi išao, zato jer to stvarno želi, a ne zato jer idu Pero i Luka...
To mi se podrazumijeva, tako da nisam ni pisala. Samo sa odgovorila na pitanje, što ako bude zbog prijatelja htio ići.
Sada vidim cure iz njegove grupe koje su krenule na ritmiku - od onih koje poznajem, znam da idu prvenstveno jer im se tamo sviđa, jer im je super teta, zabavljaju se, a to što idu i prijateljice, nekima je bio samo dodatni poticaj. Nadam se da će tako biti i sa M., ako bude htio na nešto ići.
Pa ja i jesam spomenula da on hoće ići, a prijetelji su još bonus na to!!!
Iako nije hladno ja bi ipak malo naložio. :mrgreen:
Nekim roditeljima se jednostavno ne da pa pronalaze izgovore. :raspa:
Pa naravno, i sta onda?Citiraj:
eon prvotno napisa
Bezobrazan si!Citiraj:
eon prvotno napisa
Tjelesne aktivnosti jesu JAKO važne i kod nas su dosta podcjenjene.
Iskreno, koliko nas odlazi na vježbanje, teretane i ostalo? Da počnemo od najjednostavnijeg- koliko se nas ujutro razgiba? Ja prva ne.
Zato mislim da je jako bitno stvaranje kvalitetnih navika što ranije.
Ono šta dalje želim reći je nešto o tjelesnim aktivnostima kod djece predškolske dobi.
Svako jutro bi se u vrtiću morale i trebale provoditi male jutarnje aktivnosti, tj. općepripremne vježbice za razgibavanje tijela i pripremanje mišića na dnevne napore. Nakon toga već se male jaslličare treba sustavno voditi u dvoranu za vježbanje, a nakon treče godine obavezno je 2 puta tjedno odlazak u dvoranu i provođenje sata tjelesnog odgoja koji se sastoji od uvodnog dijela, pripremnog dijela, glavnog dijela sata i završnog koji su dalje raščlanjeni.
Uglavnom, velika važnost se pridaje tjelesnom odgoju ( na faksu je to definitivno najopsežniji i najteži ispit, barem je bio kad sam ja studirala :lol: )
U popodnevnim satima trebao bi se provoditi boravak na zraku i slobodne aktivnosti.
U praksi dosta vrtića uopće nema adekvatnu sportsku dvoranu i tjelesni odgoj se ne provodi sustavno.
Moje dijete npr. nikada nije niti bilo u dvorani za vježbanje, makar je imaju. Kada sam je upisala na ples prošle godine na njenom tijelu su zaista nastale velike promjene. Puno je razgibljivija, teta je s njima izvodila pokrete koje jednostavno u normalnom životu ne izvodiš. Stavila im je neke mišiće u funkciju koji inače ne bi vidjeli svjetlo dana :) .
Za sport sam uvijek i to što ranije, a sad je druga stvar kako će dijete reagirati i na to ( isto kako i na sve ostalo ) ovisno o učitelju, prijateljima i razno raznim samo njima znanim stvarima. To opet ovisi o djetetu.
Pa klinci u vrtiću vježbaju, razgibavaju se.
Nisu to ne znam ti ja kakvi treninzi, ali dovoljno da djeca usvoje neke osnovne navike.
Meni Janko doma svaki dan pokazuje kak vježba.
Isto tako smatram da je vožnja na biciklu, rolanje i sl. jako dobra vrsta aktivnosti i razgibavanja.
Od mog posta do Deadijevog posta je prošlo 7 minuta a do posta ana.m još 3 minute. Ljudi, za 10 minuta ne stignem izrašpati niti jedan nokat. :mrgreen:
OK, malo sam naložio vatru, pale su i ružne riječi, idemo smiriti situaciju. Do sada sam tri puta pisao o svojim motivima za pokretanje ove teme. Neki me podržavaju neki ne. Za ove druge pišem i četvrti put, samo ovaj put malo opširnije. Zašto pišem četvrti put? Saznat ćete ako pročitate tekst.
Svi se moramo složiti da je za našu djecu jako važno da se bave tjelovježbom. Bez obzira na to da li je neki roditelj sklon tjelovježbi ili nije. Tjelovježba je korisna i zato jako važna. Oni koji su odrasli na selu ili u manjim sredinama imali su puno tjelovježbe kroz penjanje na drveće, padanje sa trešnje, pomoć roditeljima u domaćinstvu, preskakanje ograde dok ti susjed psuje ..., ... Gradska djeca a o njima sada govorim su uvelike uskraćena za tu tjelovježbu koju imaju klinci iz manjih sredina. U parkovima ima dosta tih "sprava" ali nije to to. Previše se vremena provodi doma, pred televizorom a kasnije djeca puno sjede za radnim stolom učeći. Zbog pomanjkanja aktivnosti stradaju kosti a sve češće imamo kod djece pojavu pretilosti. Tjelovježba jača mišiće koji imaju funkciju podržavati kostur. Ukoliko je mišić atrofirao kosti se previše taru jedna o drugu i dolazi do iskrivljenja kičme, oštećenja hrskavice u zglobovima, iskakanje diskova (diskus hernia), itd. Ako je mišić napet i jak on preuzima opterećenje umjesto kostiju i ne može doći do bolesti. Naravno, sada možemo otići u drugu krajnost pa spomenuti pucanje mišića ili tetiva ali to je već rubni slučaj koji se događa jako rijetko i koji je posljedica doista pretjeranog opterećenja mišića (često čujemo kod sportaša).
Govorimo o djeci koja imaju 4, 5 ili 6 godina. Dakle predškolska dob. Sjetimo se malo akcije "Prve tri su najvažnije". Vi mame jako dobro znate koji je bio cilj te akcije. Ja bi ovdje uveo pojam "druge tri su jako važne". To je vrijeme kada dijete stječe navike, to je prvo vrijeme kojega će se dijete sjećati kad odraste. Moje najranije sjećanje seže u moju četvrtu godinu kada sam kao mali ljetovao u Supetru na Braču. Vjerojatno i vaša sjećanja sežu u tu dob. To je vrijeme kada se od djeteta nešto radi. To je vrijeme kada dijete jako gleda u roditelja i kopira njegovo ponašanje. Roditelj pozdravlja na stubištu ili liftu - pozdravlja i dijete, roditelj pljuje po cesti - pljuje i dijete, roditelj posprema prljavi veš u kantu za veš - i dijete će to raditi, roditelj se svađa na parkingu ...
Ako hoćemo da mišić u školskoj i pubertetskoj dobi obavi svoju funkciju onda već sada trebamo dijete UČITI da je tjelovježba važna. Kako to napraviti? Vrlo jednostavno. Potrebno je stvoriti ozračje - atmosferu - euforiju kod djeteta i psihički ga pripremiti kako je tjelovježba važna. Dijete stvara veze u svom mozgu i kada jednog dana dođete sa njim na prvi sat ritmike ili sportića ili nogometa ili ... dijete je spremno i ono to prihvaća jer je to njemu NORMALNO. Priprema je pola uspjeha. Nikakvog uspjeha nećete polučiti ako potcjenjujete tjelovježbu i onda ga jednog dana pitate da li želi na primjer nogomet, on poluzainteresirano kaže NE a vi kažete OK.
U kasnijoj dobi dijete koje ima normalno razvijenu muskulaturu je zdravo dijete. Dijete sa slabom muskulaturom je bolešljivo i iskompleksirano dijete. Takvo dijete je sklonije različitim oblicima destruktivnog ponašanja jednostavno zato jer je nezadovoljno.
Dijete koje se bavi nekim sportom je okupirano dijete. To dijete nema vremena razmišljati o glupostima. Njegov život je ispunjen. Jednako tako ako se dijete bavi glazbom ili neki jezikom ili nečim trećim. Ako dijete i ima nekih "manjkavosti" on ipak neće biti do kraja nesretan jer je on ipak u nečemu dobar (trenira neki sport, govori tečno neki jezik, svira dobro neki instrument, rastavlja i sastavlja kompjutere). Pa i ako mu u školi ne ide baš najbolje a roditelji nisu jako bogati dijete će se uvijek moći osloniti na svoje POSEBNE sposobnosti.
Razred u kojem je svako dijete "stručnjak", u nekom području, je idealan razred. Naravno da je teško postići da se svako dijete bavi nekom aktivnošću. Ali kod nas je postotak "malih stručnjaka" vrlo mali. Većina djece prođe kroz školsku i pubertetsku dob a da u zrele godine ne donese sa sobom nikakvu vještinu. Nama roditeljima bi bilo najlakše kada bi se sustav brinuo za našu djecu. Idealno bi bilo da klinci u vrtiću imaju svaki dan dobrih 45 minuta tjelovježbe. Sportići tada vrlo vjerojatno ne bi bili potrebni. Idealno bi bilo kada bi se kod nas u školi učio strani jezik tako kvalitetno da smo nakon završetka škole svi tečni govornici. I tako dalje ... ipak sustav to ne radi, nadamo se da će u budućnosti raditi. U međuvremenu, mi roditelji ako želimo da naša djeca budu uspješna (a koji roditelj ne želi?) moramo se žrtvovati. Naravno da mi je bilo super prije nego smo dobili djecu. Imao sam nakon posla slobodnog vremena za sve svoje hobije. Svaki vikend se nekud putovalo. Sada se život promijenio. Više roditelj nije na prvom mjestu već naša djeca. Sve se mjeri prema njima. Možda sam preodgovoran (da li se uopće može biti preodgovoran?) ali učiniću sve da moje dijete naučim šta je ispravno. Boli me briga što nas sa svih strana bombardiraju raznoraznim smećem i primitivizmom. Ne mogu zaštititi dijete od toga ali mogu mu kao papagaj ponavljati koje je ispravno ponašanje. I ponavljaću sve dok se ne uvjerim da sam uspio ili nisam uspio.
Znam da neki roditelji ne rade tako. Znam da mnogu djecu odgaja ulica i televizor. Kada već sustav i institucije ne rade svoj posao neka ova tema i ovaj tekst budu moj doprinos da ti ljudi shvate da jako griješe i da će im njihova djeca to kad tad zamjeriti.
Danas se ovom temom "borim" (sjetio sam se Don Kihota) da više djece bude uključeno u dodatne aktivnosti, jer gledam u sutra. Tražim od roditelja koji puštaju da rijeka teče da naprave branu. To je jako teško ali se jako ISPLATI. Svaka sekunda koju provedemo sa našom djecom, svaka promišljena komunikacija, ODGOJ, svaka kuna koju uložimo u svoje dijete će se višestruko vratiti. Vrijedi i obrnuto, sve to što ne uradimo će nam se višestruko vratiti (u negativnom smislu). To ne želimo i zato sada djelujemo. Ne želim da mi roditelji budemo na suprotnim stranama jer će sutra naša djeca biti na suprotnim stranama. :love: Zato objašnjavam opširno četvrti put.
Nadam se da me nakon ovog teksta niko od vas više neće pitati: "Ako ste vi i vaše dijete zadovoljni zašto se brineš za tuđu djecu?" :heart:
:klap:Citiraj:
eon prvotno napisa
točno tako.... mislim da danas, više nego ikad prije, moramo djecu zaokupiti aktivnostima - previše je zloće prisutno oko djece - u najranijoj dobi, od škole pa na dalje.
Uz AP, mislim da je vrlo važno djeci pokazati sve dobrobiti sporta. Bilo kroz igru u parku, šetnje na Sljeme ili razgibavanjem u dvoranama. Sve se računa ;)
I još samo da se pohvalim, ozdravili smo i krenuli ponovo u sportski vrtić, a trener je zaključio da bi talent poput njegovog (MM se rascvao kao karfiol u proljeće dok je slušao hvalospjeve o sposobnostima svojeg Juniora) definitivno bilo šteta tračiti u njegovoj dobnoj skupini pa ga je prebacio u napredniju skupinu. Leon je o-d-u-š-e-v-lj-e-n :D
Konačno ima mjesto gdje može pokazati sve svoje vralogije i mogućnosti (pod budnim okom), a kada ga se za to još nagradi i pohvali od strane trenera - njegov osmjeh nakon svakog treninga je sve veći i veći i dokle god tako bude - svesrdno ćemo podržavati opciju treniranja, pa makar to značilo da 2x tjedno po sat vremena mu oduzimam mogućnost druženja sa roditeljima.
Zato su tu ostali dani i vikendi....
Eon, ne znam koliko ti je poznat znanstveni podatak da je među populacijom narkomana (ovisnika o teškim drogama) veći postotak osoba koje su se kao djeca bavili sportom (i to ozbiljno) nego li među općom populacijom.
Ne mislim da sport vodi u drogu, ali da je neki osobito dobar zaštitni faktor- i nije baš.
Ja nikada nisam išla na sportiće, u muzičku, općenito nisam išla na nikaj.
Niti pušim, niti se drogiram, niti ikad jesam došla i u napast da probam bilo kakvu drogu.
Sve je to po meni relativno.
I ne vjerujem da ovisi o "sportićima" nego o odgoju.
Meni je to smješno. Doista nisam znao za takve znanstvene podatke. Tko je radio to istraživanje?Citiraj:
tanjads prvotno napisa
Da se malo našalim, sad se pitam tko je u stvari organizator akcije "Sportom protiv droge"? :roll:
Pa, baš i nije smiješno, a ima i svoje fiziološko objašnjenje (endorfini, koji se oslobađaju tijekom intenzivne fizičke aktivnosti, i opijati - sastojci opojnih droga - u mozgu se vežu na istu vrstu molekula i, sukladno tome, imaju i slično djelovanje).Citiraj:
eon prvotno napisa
A organizator navedene akcije je netko tko očito ne razumije ili zanemaruje ovu fiziološku stranu ovisnosti.
Da li sam dobro shvatio: "Sportom se ne može boriti protiv droge jer se postiže suprotan efekt, sve više sportaša postaju drogeraši?".Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
:?
Pa, ako jako pojednostavnimo cijelu priču, onda se može i tako reći.Citiraj:
eon prvotno napisa
Ali ne treba zanemariti povoljan utjecaj sporta (tj. fizičke aktivnosti) na zdravlje općenito (što si i sam napisao u svojim prethodnim postovima). Ova povezanost narkomanije i sporta vrijedi za vrhunski sport, a već je bilo rasprava o tome i na forumu i drugdje - većina nas zapravo za djecu traži rekreaciju, a ne vrhunske sportske rezultate.
Uostalom, pa ne upisujemo valjda djecu na sport samo u svrhu prevencije buduće pojave narkomanije :?
a što je toliko benefitno u provođenju vremena u parkićima?
uokolo zgrade, par stabalaca, dve klupice, dve ljulje i jedna klackalica..par metara dalje već parkirališta..oko klupica more čikova
takvi su parkići u našem kvartu..ak hoću u neki veći park moram sjest u auto i odvest se tamo
mislim, pitam, kad se stalno spominje kako je kvalitetno vrijeme provedeno u parkiću
Potpisujemu potpunostiCitiraj:
sofke prvotno napisa
Slažem se, parkići nisu ništa posebno.Citiraj:
sofke prvotno napisa
Citiraj:
sofke prvotno napisa
Kao prvo, na zraku su, a ne u nekoj zatvorenoj prostoriji.
Kao drugo (ovo je sad iz perspektive mame petogodišnjaka koji je svako popodne u parkiću), ima svoje društvo s kojim se na redovitoj bazi igra u parkiću - nekad se samo ljuljaju, pentraju i sl., ali često se razvije i neka maštovitija igra, razvijaju se socijalni kontakti i sl.
Da ne bi bilo zabune, slažem se da je za djecu ok da se bave nečim, ali ne pod svaku cijenu, a osobito ako dijete nije zainteresirano (eto, moje je baš takvo, nije da ja ne bih htjela da se on nečim bavi).
Pa sport se isto može odvijati vani kad su uvjeti za to, a i tamo se razvijaju socijalni kontakti s drugom djecom jer moraju djelovati kao tim.
;) Znači ipak to vrijeme ne provedete s njima nego se oni igraju s drugom djecom? :P
Argumenti mi nisu baš na mjestu....
a i parkovi su nam obično koma, to se slažem.
Moj je M. svaki put stvarno oduševljan sa sportom i stalno nam pokazuje neke nove vještine i tehnike, pa priča o trenetu i baš je važan kad ga netko pita za vrtić jer onda može reći da ide na sportaše....
Sorryte ljudi ali nisu svi baš ludi za sportom niti ih takva aktivnost zanima...
Niti su svi za to, pa čak i od malih nogu.
Nitko ne kaže da SVI moraju biti.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Pitanje kojim je otvoren topic skraćeno glasi: Ali zar nas (vas) ima toliko ne-ludih za sportom i ne-zainteresiranih za takve aktivnosti i iz kojeg razloga ima tako MALO upisane djece u sportiće?
Zašto se podcjenjuje moć sporta (ne pričam o vrhunskom/profesionalnom sportu) u svakodnevnom životu?
Zašto nam djeca sve češće sjede po kafićima?
Cigaretu pale već u nižim razredima osnovne škole?
Prvi gutljaj Babića potežu sve ranije i ranije?
Ok, nije sport rješenje niti odgovor na sva ova pitanja, ali nije li krajnje vrijeme da se upitamo...?
To je valjda tema za neki novi topic ;)
Da, možda nisu svi za to...
ALi možda bi djeca to zavoljela, naučila i postala "za to" ako im se približi, pokaže, potakne.... Mislim, ovdje se ne govori o profesionalnom sportu, već o čistom obliku rekreacije i zabave. U nekim zemljama pola sata dnevno sporta je redovni program u vrtićima i školama (nemojte samo pomisliti odmah na Kinu ili Japan). To je stil života. I svo ono hopsanje, trčanje, skakanje... ne može uključiti sve mišiće u aktivnost. Zato te sportske programe vode ljudi koji su školovani za to i koji to znaju. To je jednostavno drugačija vrsta fizičke aktivnosti.
I mislim da upravo kod te djece "koja nisu za to" treba pažljivo odabrati sport ili aktivnost kojom će se baviti da bi potakli i razvili svoju fizičku pokretljivost i sposobnost.
Ali opet.... ima nas koji ne misle tako.....
I po ne znam koji put ponavljam - moje djete obožava sport, a nije neki nadarenko za njega. Jednostavno mu to trenutno pruža neizmjerno zadovoljstvo.
mislim da to i je poanta "bavljenja sportom " u toj dobi.Zadovoljstvo djeteta ali i razvijanje nekih navika i osobina.Sportski program na koji ide moj sin uči djecu da je važan timski rad,da je važno sudjelovati i truditi se a ne pobijediti... a to su vrijednosti koje i želim usaditi djetetu.Daleko je to od pravog bavljenja sportom.Citiraj:
AndrejaMa prvotno napisa
Rade na motorici,uče pravila sportova i sportskog ponašanja i jako,jako se dobro zabavljaju.A što se tiče parkova i otvorenog prostora kada je lijepo vrijeme idu na atletsku stazu iza vrtića ili na igralište.
A po zimi ni mi ne možemo van.Kada smo spremni za park već je 17 ili čak 17,30 a tada je već hladno i mrak.A većina takvih aktivnosti i je tokom dosadnih i dugih zimskih mjeseci ( 1.10-30.05 )
mislim da to i je poanta "bavljenja sportom " u toj dobi.Zadovoljstvo djeteta ali i razvijanje nekih navika i osobina.Sportski program na koji ide moj sin uči djecu da je važan timski rad,da je važno sudjelovati i truditi se a ne pobijediti... a to su vrijednosti koje i želim usaditi djetetu.Daleko je to od pravog bavljenja sportom.Citiraj:
AndrejaMa prvotno napisa
Rade na motorici,uče pravila sportova i sportskog ponašanja i jako,jako se dobro zabavljaju.A što se tiče parkova i otvorenog prostora kada je lijepo vrijeme idu na atletsku stazu iza vrtića ili na igralište.
A po zimi ni mi ne možemo van.Kada smo spremni za park već je 17 ili čak 17,30 a tada je već hladno i mrak.A većina takvih aktivnosti i je tokom dosadnih i dugih zimskih mjeseci ( 1.10-30.05 )
Sve se slažem.Citiraj:
Maya&Leon prvotno napisa
Sport nije rješenje već je jedno od rješenja. Svaka aktivnost je bolja od sjedenja po kafićima.
Malo ću proširiti temu. Pogledajte intelektualni profil ubojica i usporedite ga sa intelektualnim profilom nedavno ubijenih na zagrebačkim ulicama. Ubijeni su se bavili glazbom, imali svoj bend, ostavili su svoje organe drugim ljudima, pohađali su primjenjenu, diplomirani pravnici pred sudskim ispitom, svi bili odlični u školi a ubojice?
Potpisujem mamu našeg malog prijatelja sportaša :DCitiraj:
AndrejaMa prvotno napisa