:lol:Citiraj:
potpisujem.
(jel treba još podrška u inbox il je ovako okej ? )
1 down, 19 to go.
Printable View
:lol:Citiraj:
potpisujem.
(jel treba još podrška u inbox il je ovako okej ? )
1 down, 19 to go.
Da,možda je zaista problem u nama nesavršenima, a vidi kolko nas ima, kolkooooooooo naaaaaaaaaaas imaaaaaaaaaaa, ..bote kolkoooooooo naaaaaaas imaaaaaaaaaaaa ... :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Savršeno, nesavršeno... ja stvarno tako uopće ne razmišljam...ne znam što bi to trebalo biti savršeno, po kojim mjerilima.
Uopće ne gledam svoju djecu na taj način...
Jedna je plačljivko...
Druga je umiljata divljakuša...
Što su- savršene, nesavršene...ne znam- takve su, obožavam ih...
Koliko sam ja shvatila, radi se o dojmu savrsenosti koju ostavlja netko drugi u usporedbi sa nama, ili nasom djecom, svejedno..Citiraj:
Uopće ne gledam svoju djecu na taj način...
Naravno da svoje mane ne vidimo, kada bi bili potpuno svjesni da su nam to mane, vjerojatno ih onda ne bi ni imali.
a cuj, ako se roza osjeca s njima u drustvu kao sa vampirima onda je ta njihova savrsenost stvarno upitna
pogotovo kad znam rozu, cija savrsenost mi je inspirativna :heart:
Ma znam, skužila sam ja njen post, samo sam se nadovezala na neke kasnije postove...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
A ovo zadnje što si napisala za mane, nisam ni sigurna bi li završilo tako- da ih se riješimo samom spoznajom. Nažalost. :/
a cuj, za moje dijete ce ti svaki dan bakice u parku reci kak je on miran i poslusan
za pravu istinu moras pitati mene
Da, sama spoznaja ne bi bila dovoljna, ali opet, od kada sam ja svjesna (nakon upozorenja) jedne svoje mane, stvarno se kontroliram - ali to onda valjda znaci da sam izdresirana :?Citiraj:
A ovo zadnje što si napisala za mane, nisam ni sigurna bi li završilo tako- da ih se riješimo samom spoznajom. Nažalost.
Zašto?Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
To je dobro.
I ja se to trudim. Recimo jučer sam bila koma, danas sam baš super, a gdje će mi sutra biti kraj :mrgreen:
Imam partibrejkera u spavaćoj pa me stalno prekida :roll: , hoću reći: ja vidim kad oni naprave nešto loše, nije u tome stvar.
Ali ne mislim da su one sad nešto savršene/nesavršene ako jedan dan mirno sjedi i sve me sluša, drugi dan se non stop čupa sa sestrom...
ako je suditi po gore navedenim primejrima - za savrsen brak i savrsenu djecu treba imati ljubavnicu ili ljubavnika, pa dok ide paralelni slalom 8)
ima takvih savrsenih, gledam ih oko sebe, posebne su vrste i strasno iritantni, ako si to dozvolis (da te to dira), ja uvijek za nasu kazem - od koga je jos je i dobro ispala :mrgreen:
da, postavlja se pitanje definicje savršenstva. ne poznam te ljude dovoljno dobro, nisu nam jako bliski prijatelji, ali se često srećemo u raznim društvima i čujemo dosta o njima. neću pričati o stvarima koje ne znam, evo što znam. znam da je savršenstvo pri odlasku na spavanje postignuto cry-out metodom, što je mene svojedobno užasnulo jer je beba bila jako mala. ali nakon toga dijete krasno ide samo u krevet, sve divno i prekrasno, sretni i naspavani roditelji, poslušno i naspavano dijete. pa mi jako teško padne komentar kako evo disciplinske metode samo treba pregrmiti, a onda sve sjedne na svoje mjesto. pogotovo kad u istom društvu pričamo o spavanju, a ja imam kao primjer samo mog tarzana koji se budi u 5 ili 6 ujutro otkada ja radim. i ja na to nemam primjebi - nekako mi se čini da razumijem svoje dijete, iako mi je to jako rano i teško mi je izgurati dan. i onda kad u društvu imate njih i nas, i kad svako ispriča svoju priču - ja se stvarno osjećam kao raspušteni roditelj koji svojim klincima dozvoljava previše. a nasuprot mene sjedi savršen roditelj.
ne znam jel razumijete o čemu pričam, ali njima svi odobravaju to kako su djeci poriktali spavanje.
Roza ja te razmijem. neke moje prijateljice su djecu naučile spavati cry-outom u vrlo ranoj dobi.
čak sam i ja prije nego što sam došla na ovaj forum mislila da je to ok.
sada sam naravno uklopljena u jednoumlje :P
meni se savršenim čini dijete koje sjedi za stolom i jede. dakle mislim da je definicija savršenstva ko ljepota, u očima onoga koji gleda.
što se tiče tvojih poznanika, vejrujem da postoje ljudi kakve je opisala čokolada. smireni i uvijek na visini zadataka. ja ne spadam u tu skupinu.
nadam se da se iz ovog razmije da moje dijete u vrijeme obroka ima strpljenja oko 3 i po minute.Citiraj:
anamar prvotno napisa
Roza, onda oni imaju samo savršeno modeliranu djecu i time su daleko su od savršenih roditelja... a to što ljudi padaju na obitelji s reklame bez razmišljanja što je iza toga, to je iz neke druge priče.
Moja rodica ima 4 djece - tri curice i djecaka, sve 3-4 godine razlike, njih nadaleko hvale kao odlicnu djecu, mirnu, cistu, ja sam imala prilike provesti po nekoliko dana s njima doma i oni kod mene, mozda to nije dovoljno....ali oni su i doma takvi. Sve po spagi i u redu. Rodica otpocetka koristi disciplinske metode i cry-out, itd. Djeca redom pospremaju svoje krevete bez da im se kaze, i trogodisnjakinja....ma kad bih pocela pisati o njima, ne bi bilo kraja. Uz njih moje dijete izgleda kao raspusteno skroz-naskroz. A to je zato jer ne sjedi na jednom mjestu brat-bratu dva sata, u gostima, doma, napravi nered kad jede sam...
Razumijem te, Roza, totalno. Svi uvijek isticu kako su njhova djeca idealna i da sam ja prepopustljiva i trebam malo poraditi na odgoju....aha....
Toliko sam to puta cula sa svih strana, od rodjaka, prijatelja, susjeda, pa i prolaznika na ulici koji dobace kako treba maloga po guzi pa ce se nauciti redu (kad se on baci na pod jer nece dalje ili nesto zeli/ne zeli)....rekao bi covjek da je u meni problem Mozda i je, sto ne zelim koristiti radikalne metode za odgoj. A pokazat ce vrijeme (to je ono kad se on meni bude "penjao na glavu i tukao me za koju godinu" :mrgreen: )
Ja volim svoje dijete takvo kakvo je, da on nije ovakav, ne bih morala stalno iscitavati ovaj pdf :mrgreen:
A to je dijete koje svima govori "dobar dan", daje ruku, kaze "izvoli", "hvala", stalno nesto cisti, posprema...sam.
savršenstvo ne postoji - napisale su i ja stavljam X...
ne volim kalupe, a socijalizacija ne mora bit po špagu da bi bila socijalizacija ... moja djeca su predivna onakva kakva jesu - koliko god me dovodila do ludila svojim ispadima :saint:
budi ono što jesi jer ukalupljanost u društvene norme i forme ubija svaku kreativnost bilo koje vrste...
izluđuju me, majke mi 8)
Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno??? :mrgreen:
Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).
Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?
ja ne poznam ni rozu, ni doticnu familiju o kojoj ona pise...
medutim imam jako neugodan osjecaj, kada se od djece "trazi", da budu apriori "musavi", isto kao i apriori "savrseni", ma sto god to trebalo znaciti.
a takode mislim da onaj tko se osjeca iziritiran, treba to rjesiti sam sa sobom....niti su drugi ljudi, niti druga djeca "kriva", zbog toga sto se netko osjeca "iziritran".
legitimno je da biramo drustvo u kojem se krecemo, kao sto je legitimno je da budemo to sto jesmo.
Zato što nam je lakše tako :mrgreen:Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
Ali, ozbiljno, ne mislim da će se automatizmom pristojno dijete okarakterizirati dresiranim, sigurno da ima djece kojima je to prirodnije, koja spavaju od trećeg mjeseca cijelu noć i ne trpe mrvice oko sebe. I ne mislim da je to zato što su nošenija, dojenija, voljenija i paženija od ovih manje pristojnih nego zato jer su jednostavno takva. No kad se spominje discipliniranje i nemusavost u istoj rečenici, meni je to definitivno asocijacija na sputanost.
moja je nošena koliko god je želila bit nošena, nije dojena, voljena, mažena, pažena, mislim i dobrano razmažena - je li njeno "divljaštvo" uzrokovano razmaženošću ili ne dojenjem :?Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
nikad nije musava (osim tik nakon jela) jer se JA ježim od musavosti. ali to ne znači da je sputana već da ja uvik imam spremnu krpu za brisanje :lol:
neka su dica jednostavno takva da se rode pristojna. druga, npr. ko moja, je preživa da bi joj tupljenje o pristojnom ponašanju uopće doprlo do ušiju.
jede sama, ali se zamaže do laktova. uzalud mi trud govora da ne melja rukama po hrani. ne kupi za sobom jer sam ja falila u odgoju vječitim: aj, mama će skupit.
"ne zna" pozdravit kad negdi dođemo jer sam ja samo milijun puta rekla kako se treba pozdravit kad se negdi dođe, nisam još uspila kazat dva milijuna puta.
ali zato uvik uredno kaže "hvala", pa mama cvita šta je makar u tome pristojna.
mala od loreine krštene kume je dite koje je rođeno pristojno. ja takvo dite u životu nisam vidila: pristojno, poslušno, mirno, vridno, jednostavno dite koje je savršeno u svakom pogledu......a roditelji stvarno ništa posebno nisu poduzimali da to dite bude tako savršeno kakvo je. a imaju i maloga koji je ko moja L. prestrašno živ. i to njihovo dvoje dice su razlika nebo i zemlja, a od istih roditelja s istim pristupom u odgoju dici.
Imam i ja u okolini "savršene". I to su uglavnom ljudi koje ne viđam često, prijatelji prijatelja. I par puta sam dobila opaske da njihova deca sede mirno, bebe od par meseci se same uspavljuju, lepo su uobročeni i sisaju na 3 sata, ne traže da ih nosiš.... (od ljudi koji su bili svedoci našem konstantno nanašanju, dojenju bez prestanka itd u prvoj godini Nađinog života). I znaš šta? Ja sam odkantala te koji upoređuju decu i koji mi prebacuju da je moje dete ovakvo i onakvo.... A sa savršenima se ne viđam često, i ne nerviraju me, oni rade najbolje što umeju. A ovi što sede sa strane i porede moju i njihovu decu - odoše u istoriju.
XCitiraj:
vissnja prvotno napisa
Eh, da ne copram, može se lako dogoditi da ta "savršena" djeca puknu kad se najmanje nadaju njihovi savršeni roditelji.... (pa zaglave tamo gdje ne treba - loše društvo, da ne nabrajam dalje...)
Potpisujem mislavu i druge - djeca trebaju biti djeca! Moji su DOVOLJNO DOBRI a ja se nadam, da su im nesavršeni mama i tata isto dovoljno dobri! :mrgreen:
Mene nitko ne izluđuje, zato što znam koliko je teško i naporno nositi maske koje ti roditelji nametnu i znam koliko je teško iste te maske sam stvoriti i biti im odan. Upravo zato sam prekinula niz takvog odgoja/života.
Druga stvar je što u jednom trenutku života shvatiš da moraš odlučiti hoćeš li živjeti kao rob odobravanja ili SVOJ ŽIVOT.
Onog trena kad odlučiš živjeti svoj život i uživati u onome što imaš, malim iskrenim divljacima kojima prisilna kultura i odgoj roditelja nije izbila samu suštinu..... ili biti i ti i tvoja djeca slika i prilika uzorne obitelji koja živi da bi tu sliku održavala i radi sve according to that image...
Nakon te odluke sve je jasno i nema živciranja.
p.s. Nije da te ne kužim kad vidiš da drugima sve ide lako! I meni je bad ponekad. Ali ako se radi o odobravanju i mišljenju drugih, onda mislim ono što sam rekla.
:love:
sto znaci da "djeca trebaju biti djeca"?
i zasto ova iz price to nisu?
zato jer su pristojna (sto god to znacilo) i ne mrve postolu?
xCitiraj:
seni prvotno napisa
Moja djeca nisu baš ko iz tog primjera. Ali ima ih više kojima ide na živce moj sretan brak. A meni je to malo jadno.
i meni.Citiraj:
vertex prvotno napisa
xCitiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
hm, što bi značilo da su živa djeca nedojena, nevoljena i nepažena ili????Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
ono o čemu roza priča treba doživjet, to je posebna vrsta ljudi.
naravno da pristojnost nije postignuta nasilnim metodama, to su jednostavno takva djeca.
moj nije takav, ali ja ne planiram lomit njegov karakter da bih dobila mirno i pristojno dijete. naravno da mu neću dozvoliti da nosa po dućanu teglu kiselih krastavaca koju je on zapikirao ili da se vješa po retrovizoru od auta, ali ga vjerojatno još dugo neću pridobiti da mirno sjedi i jede.
što se tiče musavosti, ne mislim da djeca trebaju hodat musava po gradu, ali mi nije problem ako se, kao jučer u šetnji, sav umrlja kruškom, a ja nemam pri ruci maramice.
Meni samo dvije stvari bodu oči.
Prva:
Kud ćeš ljepše od ovoga??? OVO zvuči kao savršenstvo! :love:Citiraj:
Roza prvotno napisa
I druga:
Ne jedu oni tebi životnu energiju zato što su savršeni ili što ti misliš da jesu. Jednostavno postoji tip ljudi koji isisavaju energiju iz okoline, kad si uz njih osjećaš tegobu, gotovo fizičko opterećenje, dok kad se skloniš na izvjesnu udaljenost osjećaš kako prodišeš. Zato se skloni od takvih i uživaj :love:Citiraj:
Roza prvotno napisa
Ja sam iz svog života eliminirala sve one koji mi idu na živce, po mojim kriterijima.
I mogu vam reći da mi je baš super.
Tako i tako po cijele dane radim s ljudima koji su mi nametnuti, i za koje moram naći puno živaca i energije, tako da u slobdnom vremenu samujem :mrgreen:
ili pijem kavu s onima koji me ne iritiraju ....
Eh da Roza ,ti si mi s foruma jedan od primjera savršenih mama sa savršenom djecom, tako da si ne mogu zamisliti kako izgledaju ti tvoji ultra savršeni poznanici
Moja djeca su djeca. Nisu roboti niti su u strahu od moje reakcije ako ne naprave svaki put sve što od njih tražim. Trude se da ne mrve po stolu, ali im to uvijek ne uspije. Trude se da ne prolijevaju, ali im to uvijek ne uspije. Koji put im dozvolim da naprave pravi kaos u kuhinji, ali moraju kasnije pospremati zajedno sa mnom. Ne stojim s bičem iza njihovih leđa.
Učimo ih da ne upadaju u riječ, ali to uvijek ne uspije. Učimo ih da spremaju svoje stvari, pa ih još uvijek jaaaako često treba podsjetiti na to. Trik je u tome da postoji PERIOD UČENJA u kojem se djeca neće ili ne mogu ponašati kao starmali odrasli. Nadam se da moji nikad neće takvi ni biti.
NE uzimam k srcu njihove nepodopštine (što ne znači da im je sve dozvoljeno).
NE galamim na njih kad se ne pridržavaju pravila, ali razgovaramo o tome.
NE uzrujavam se ako precvikaju stolnjak dok režu kruh na daski, pa im se omakne.
NE korim ih ako se zaprljaju dok se igraju ili ako im klopa padne u krilo. NE korim ih za ocjene (uglavnom su dobre, ali možda bi mogle biti i bolje) - razgovaramo o tome. I o svemu drugom.
Moja djeca imaju pravo na svoje mišljenje, ali ako se mi ne slažemo (što je često) razgovaramo o tome.
Ne očekujem da usvoje moj model ponašanja u svakoj situaciji. Često se zapitam što je primjereno, a što previše i razgovaram s mužem o tome.
Evo primjera - jednom davno prigovorila sam svekrvi kad je od mog trogodišnjeg sina tražila da njenom liječniku (nepoznatoj osobi) govori VI, a meni to ispričala sa zgražanjem. Mislila sam da je to pretjerano. To su više-manje savladali do polaska u školu. I danas mislim da bih isto učinila ako bi netko pred moju djecu stavljao zahtjeve koji su previsoki i neprimjereni.
Je OT, ali
Zar tako nešto postoji? (bolje imovno stanje, uspjeh djeteta u školi, nečijeg na poslu, ovog, onog... ali ovo?! :/ Fakat jadno. )Citiraj:
vertex prvotno napisa
mene bi peglali takvi prijatelji :mrgreen:
licno, ne poznajem takvu djecu, bbarem ne svom okruzenju, a bome ni roditelje.
Da se cim ne dopinguju :P
Tak i mi imamo jednu susjedu koja ima savršenog muža, super djecu, mala joj je genije iz matematike, ima rasku koja je ono...grrr..(razvija timski duh, uvijek je njen razred prvi u svim natjecanjima), mala ima krug prijatelja i ne dao ti dragi Bog da ju pozoveš na rođendan, jer tvoj mali nije iz njenog kruga, kaj bi se ona družila sa svakim?! Super kuća, namještaj, raspored treninga, auto....ma, sve bonbon!
I onda mama poludi kad djeca hoće igricu na kompjuteru, jer kaj oni imaju raditi na kompu ak ne znaju slijepo pismo????? I ajmo, prvo to naučiti, a onda igrice. A playstation - malome završio u smeću, jer je ona kao slučajno stala na njega!
To ti je sve "zvana huj, znutra fuj!" TO SU TI ALIENI! To su ti ljudi koji ne poznaju svoju djecu, njihove strahove, želje, ciljeve. Koji ne priznaju svoju djecu kao osobe.
Ajd ti ne brini brigu, mahni rukom kad ti netko o njima počne pričati i reci sebi i njima: meni je ovako dobro, a nek si svatko radi po svom!
Potpis na Anitu A-Z.
Nekako mi se čini da Rozu više smeta što ti "savršeni roditelji" dobivaju recimo više odobravanja za svoj odgoj, nego ona za svoj. (na temelju "rezultata"). Mislim da ako je čovjek siguran da odgaja dijete najbolje što zna i na način na koji to želi, neće ga pogoditi primjedbe. Hoću reći, možda ne treba tražiti odobravanje od nekih trećih osoba. Kužim da može teško padati ako neki kritiziraju naš odgoj, nabijajući na nos nekakav drugi tip odgoja, ali se onda tim ljudima ili lijepo kaže da svak ima svoje, a ako ne prestanu, pa..ima i drugih ljudi za druženje. ;)
problem ove price nije u tome kakova su cija dijeca.
ona su razlicita i tako to treba biti.
problem nije ni u tome da razliciti roditelji imaju razlicite sustave vrijednosti, ni u tome da su sami po sebi razliciti (neki su strukturirani, neki nisu, neki su brzi neki nisu, neki imaju zlatne ruke, neki dvije lijeve....) i sve one nijanse izmedu, pa u tom smislu i salju razlicite neverbalne poruke svojoj djeci. sve je to uobicajno i legitimno.
problem je u tome kada ta razlicitost "frustrira" neke ljude, u smialu da imaju potrebu da te druge "degradiraju" na razne nacine... da bi se sami osjecali bolje...? ili zbog cega?
ne razumjem zasto djeca "koja mrve" po stolu" i djeca "koja ne mrve po stolu" ne bi mogla egzistirati u "miroljubivoj koegzistenciji?
ako te konkretno ne smeta sto tvoje vlastito djete mrvi po stolu, sto bi te smetalo to da drugo ne mrvi. i obrnuto.
a ako se ne osjecas dobro u drustvu nekih ljudi, nemoj biti s njima. ali to nije razlog da ih se zajedno s njihovom djecom posprdno naziva "savrsenima" ili "musavima".
i da sigurno postoje ljudi, djeca koji nesto znaju, mogu bolje, vise, strukturanije... da li ih treba sve zatuci ili sto?
cime ja nikako ne zelim reci da su rozina djeca bili sto "manje" ili "vise" u odnosu na djecu iz price ili bilo koju drugu djecu.
a ako je problem u drugim prijateljima koji djecu usporeduju na stetu rozine djece, onda se razgovara s njima, a ne "skace" se po djeci koja ne mrve po stolu.
Pa naravno, ali ne treba onda ni savršenstvu tražiti mane. ;)Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Naravno da ne. Topic se pretvorio u tješenje Roze, da ko zna kakvih sve problema imaju ti ljudi, čak su postali i alieni. :mrgreen:Citiraj:
Pa naravno, ali ne treba onda ni savršenstvu tražiti mane.
Mene je u cijeloj priči ipak najviše kosnula cry-out metoda i discipliniranje. Prema tome bih ipak zaključila da su djeca ipak izdresirana.
Slažem se s Loryblue i uvijek su mi draža djeca poput živog srebra, nego ona koja sjede tamo gdje ih staviš. Jest da je teško kad ti dijete pet puta na dan odbije suradnju, pa moraš s njom pregovarati, ali tješi me što će se dobro znati zauzeti za sebe i kasnije u životu.
Uostalom nismo mi Borg, pa da budemo svi fino asimilirani. Svi smo mi jedinke za sebe, pa tako i naša djeca, i normalno je da smo različiti.
Općenito mi je uspoređivanje bez veze, jer iste odgojne metode na dvoje različite djece će, sigurna sam, dati potpuno različite rezultate.
Glasam za nesavršenstvo. :tele: