u lingvistici postoji veliki broj definicija višejezičnosti, i barem 4 tipa višejezičnosti, s obzirom na stupanj poznavanja jezika, na dob usvajanja, na kontekst uporabe...bla bla... Bila sam u zadnjih par godina na nekoliko kongresa na tu temu (struka mi je) i super mi je kako se nitko ne može dogovoriti što bi točno bila dvojezičnost... ALi dobro, to je sve prestručno za forum.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
ono što sam u gornjem postu htjela reci je sljedeće: nije isto ako dijete usvaja materinji jezik nekog od roditelja (rodbine itd) ili uči neki jezik koji nije materinji več spomenutim osobama. ako dijete nauči neki jezik do 5. (neki kažu do 3.) godine izgovor će mu biti kao izvornom govorniku. naravno, ako ga uči od nekoga koji nije izvorni govornik, onda nema tu mogućnost, pa će i dijete zvučati kao stranac. (to je bitno i kad dijete šaljete na satove jezika u npr. vrtiću, pazite da mu profe budu jako dobri 'izgovaratelji').
dijete koje nauči 2 ili više jezika dok je još malo (materinja) imat će bolje znanje vokabulara jer će riječi usvajati usporedno s konceptima na koje se odnosi. npr. kad dijete prvi put shvati što je jabuka, pa kaže 'jabuka' njemu je u mozgu riječ jabuka spojena s predmetom jabuka. ako kasnije nauči da je jabuka na engleskom apple, onda će njemu apple biti spojeno s jabuka (riječ, ne pojam), tako da će veza biti slabija i vezana uz prijevod (tako uče odrasli). itd...malo sam se raspisala
postoje stvarno mnogobrojna istraživanja na tu temu, ako neko hoće čitati (uglavnom na engleskom) stručne članke, imam ponešto pa izvolite :mrgreen:

