Printable View
imam dva decka i dvije cure i na pitanje iz prvog posta - nemam odgovora :mrgreen:
ne odgajam ih kao dva decka i dvije cure. odgajam ih onako kako me "pitaju"...
nemam musko-zenskih stereotipa. ni u ocekivanjima ni u promisljanjima...
ne strahujem ni od puberteta. ne vidim zasto bi?
a od ovoga o čemu sam ja pisala? da ti poslije odnos bude bolji u ulozi punice nego u ulozi svekrve?Citiraj:
litala prvotno napisa
ne. ne znam zasto bi?
ne vezem to ni za nasu situaciju u kojoj moja mama obozava klince i njoj ih mogu povjeriti bez ikakve zadrske (doduse, trenutno nije bas izvedivo, al nebitno za pricu) i za mm-ovu mamu koja je (nazalost je preminula pred godinu dana :cry:) isto tako obozavala klince i kojoj bi ih bila mogla povjeriti bez ikakve zadrske samo da smo bili blize...
a mozda i jest vezano - mozda sam pokupila od njih to da budem na takav nacin baka svojim unucima - bila punica ili svekrva ;) :mrgreen:
Da, viš, to svi primijetimo kod svekrve, ali nitko kod svoje mame :lol:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Potpisujem....Citiraj:
rahela prvotno napisa
Slažem se s većinom, samo da je dijete zdravo.
Sve je to individualno, imam sina i voljela bi imati još djece, voljela bi imati i kćer ali da imam i 5 sinova ne bi se žalila, isto tako i 5 kćeri.
Kad sam rodila sina moj svekar (s kojim nismo baš u nikakvim odnosima a najmanje idealnim) rekao je "ajde, bar je rodila sina" :roll: Primitivac, ništa drugo nego jedan veliki primitivac :evil:
Ma sve to ovisi o karakteru samog djeteta. U nekim trenucima lakše mi je s kćeri (sama održava higijenu sa veseljem) dok sin ajmo reći većina muških malo su si na Vi s time pa mi je sa sinom malo teže ono pusti vodu, operi ruke, oprei zube itd.naravno ne vrijedi to za svako muško dijete, a neki put poludim od njezine samostalnosti kod izbora odjeće i kompliciranja oko iste.
Tako da su podjednaki, kako na kojem području........
slažem se da sve ovisi isključivo o karakteru djeteta (naravno i odgoju).
I ja sam, moram priznati, za drugo priželjkivala curku, ali otkako se malecni rodio i vidim koliko je drugačijii od prvog, stvarno mislim da te karakterne crte nemaju veze sa spolom. Ja sam u biti priželjkivala jedno malo manje grubo, maznije biće koje mi privrženost neće iskazivati vikom i štipanjem i mislim da sam unatoč tome što je opet dečkić, upravo to i dobila :heart:
Imam dva sina, dva sasvim različita svijeta, isti roditelji, isti uvjeti. Ali s obzirom da različitost karaktera ne i isti odgoj.
Imam i dva nećaka, dakle sasvim muški svijet u familiji, ali moram priznati da se sad nadamo nećakinji :D
Oh ne bih da te razocaram.....ali sacekaj jos koji mjesec... :PCitiraj:
Stijena prvotno napisa
Luka trenutno svoju ljubav prema meni izrazava upravo tako...proslo je vrijeme zaljubljenog pogleda... :mrgreen:
Ne bih ni ja tebe htjela razočarat, al bikovi (pogotovo te dekade :mrgreen: :lol:) su ipak priča za sebe! :mrgreen: :lol: :love:Citiraj:
ninet prvotno napisa
Ne znam, sad vi uglavnom kažete da sve ovisi o karakteru djeteta. Ma dobro, to ima smisla.
Ali kad naši kumovi i poznanici svi odreda govore daje lakše s djevojčicama. Sad sam trudna i moram priznati da me malo frka, što ako bude dječak. A onda opet sad mi je palo na pamet, a možda će preko dana bit živ, a po noći spavati u komadu cijelu noć, pa ću imati vremena da se odmorim. Ah, ne znam.
Netko je napisao da sve ovisi isključivo o karakteru djeteta (s time se slažem, napisala sam već) i u zagradi dodao "naravno i odgoju". E taj me dio zanima. Kako o odgoju? Primjer, savjet, knjiga?
Kod mene je slučaj da su dečki puno živahniji i fizički aktivniji. I to dosta, oni su ono pravi dečki, mali berekini. Ali kćer je teška u drugom pogledu, s njom mi je sve komplicirano i teže nego s njima. Ona ima svoj stav o svemu. Imaju ga i oni ali s njima se da razgovarati i objasniti im neke stvari. S njom ne. Ja sam već odavno rekla da je moja kćer stvorena za biti vođa, neka jaka žena koja neće ovisiti o nikome i kojoj nitko neće nikad trebati da bi bila sretna :mrgreen: Ona je svoja u svemu. Ona točno zna što želi i prevrnut će naopako sve što treba da bi došla do onog što je sebi zacrtala, iako to nešto nema previše smisla nama ali njoj itekako ima. Tu ne mislim ni o igračkama ni o ičemu materijalnom nego o svakodnevnim stvarima koje za nju nikad nisu kako treba nego treba biti drugačije. Često puta njene želje budu nemoguće za ispuniti ali ona ne odustaje. Inače, ona stalno razmišlja, imam osjećaj da joj se po glavi konstantno motaju nekakve teške životne filozofije, stalno nešto mozga, razmišlja kako promijeniti nekek uobičajene situacije. I kod nje nema odstupanja od onog što hoće. Tvdroglavost je za nju preprepreblaga riječ. To nije tvrdoglavost nego Karakter sa ogromnim K. Tako da mi je nju baš teško odgajati jer ne otkud da počnem, uopće ne znam kako se odgajaju takvi Karakteri. Jer ispada da sam ja tu samo nešto usput, osoba koja je mora zaustaviti kad krene krivim pravcem, osoba koja joj objašnjava što je dobro a što ne a ona je ta koje je šefica. Vjerojatno bi me sasvim solidno zamijenio i kakav priručnik koji bi prolistala svaki put kad negdje zapne, što je vrlo rijetko :lol:
Ono što ja mogu utjecati u odgoju je da ga nučim reći molim te, hvala, oprosti......pozdraviti, oprati zube, jesti za stolom..........ali nikako ga ne mogu odgojiti da ne bude tvrdoglav i "svoj" - a to meni osobno puno teže pada jer onda i ono sve gore nabrojeno zahtijeva puno više vremena, volje, živaca.........i svega ostalog :/
onaj tko kaže da se neke karakterne crte daju "ispraviti" odgojem, taj ne zna što je tvrdoglavo dijete i blago njemu ako niti ne sazna :lol:
za mlađeg već sada vidim da je potpuno drugačiji senzibilitet pa su mi već sada neke, ma šta neke, sve stvari puno lakše!
ja to opet ne povezujem sa spolom jer moja mama s dvije cure isto ima iskustvo kao i ja - ja sam druga naravno :mrgreen:
mislim da nema pravila. svako dijete ima svoju osobnost, karakter, bilo ono muško ili žensko. svako djete treba gledati kao osobu za sebe, odvojeno od brat/sestre i na taj način rješavati životne situacije.
nešto će sa jednim djetetom biti problem dok sa drugim ne će (jedno je mirno, ali tvrdoglavo, a drugo živo, veselo, stalno u letu, želim reći svakoga treba). važno ih je doživjeti kao jedinke, a ne kao dvije/tri iste osobe, pet prstiju na jednoj ruci svi su različiti .