Printable View
Mi živimo u raju na zemlji, sve laganini i sve što nam treba je unutar 2 km. Sjećete se kada se zatvorila jedna tvornica i ljudima je ponuđeno da se presele u Kanfanar u Istri - došlo je do opće pobune i otpora. Kasnije sam gledala reportažu o ljudima koji su otišli i preporodili se, nikada se više ne bi vratili u Zg. Dakle, ako niste zadovoljni svojim životom mijenjajte ga, teško će to učiniti netko umjesto vas.
Ja buđenje u 5.20 (jer imam 60km do posla)
MM u 6.15 budi klince da su do 7 u vrtiću ( oko 100 km do posla)
Ja ih u 16,30-17,00 kupim iz vrtića. I sad tu moramo ubaciti šoping, razne aktivnosti.
Spavanje u 20.00 sati.
Nakon toga kuhanje za sutra.....
MM kad dođe,dođe ak dođe (terenac).
Zakomplicira se kad ih ja moram vodit u vrtić jer obično čekamo pred vratima da se otvori.
......živimo za vikende...... i snalazimo se nekako.
I mi imamo više manje sličan ritam kao i svi vi, ali sve lakše podnosimo zato jer su nam sve aktivnosti blizu kuće.Pa tako i ja i MM do posla imamo 7 min autom, do škole 5 min, do vrtića 5 min, do treninga 5 min.
Živimo na selu, ali "priljepljeni" uz grad i tako izbjegavamo gužve.
Najvažnija nam je organizacija, kad sve isplaniramo kak spada, nema stresa ni žurbe. Kad nam bude previše, jednostavno stanemo i odmorimo se. Neće ništa propasti ako tjedan dana ne odlaze na treninge,ako se vikendom "pravimo" da nas nema doma, a ustvari pećemo kolaće i ležimo u šatoru od deka i popluna na sred djećje sobe, ako umjesto da kuham, mijesim glinamol ili izrađujemo nakit od kukuruza, a slijedeći dan za ručak kupim pečenog piceka i kisele krastavce od podravke.
Mora se ponekad usporiti, dugotrajan stres ne donosi ništa dobrog ni djeci, a ni nama. Evo možda nemam neku formulu, ali Vam od srca želim da nađete to čarobno vrijeme za obiteljska druženja, na uštrp svih onih obaveza koje vam kradu to vrijeme.
Ja mogu priznati ovdje gdje me niko ne zna da kradem vrijeme od poslodavca. Takva sam,... i nije mi žao. Sreća je što radim blizu velikog šoping centra pa kupovinu obavim na poslu, račune plaćam internetom s posla, ako odem na put ne vraćam se u ured nego bježim kući. I, nije me stid. Kad oni meni mogu propisati i ne platiti 10 satno radno vrijeme i radne subote mogu se i ja praviti luda. :evil:
rinama, MM i ja ozbiljno razmatramo da se iselimo iz Zg, npr. u Jasku, Zaprešić (dakle na Zapad :oops: ). Mislim da bismo sačuvali ovo malo zdravog razuma. Jer ovako kako je krenulo... :tele:
Da, mi smo s ove jugo-istočne strane, sve nam je na dohvat ruke, ali ono kaj je najvažnije je radno mjesto koje nam je blizu.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
Kad se sjetim sebe prije nekog vremena i začaranog kruga u kojeg sam upala baš zbog ovakvog stresnog života, nebi više hvala.
Ja sad sve laganini. Kad mi bude previše, sve srežem i oporavim se.
Kažu ljudi oko mene da im baš idem na živce kad me vide ovak flegma, kao da nemam niti jedan problem na svijetu. A ja ih imam, ali ih stojećki hendlam.
Draga Vlvl da znaš da se ježim od toga.Moj posvojiteljski traje još nešto malo više od mjesec dana i ne mogu zamisliti da ću ga viđati po 2-3 sata dnevno :cry:
kad čitam vas , imam dojam da sam rođena pod sretnom zvijezdom
kad radim ujutro , to je od 6.30 do 13.30 ( njega tata vodi u vrtić oko 7 )
do vrtića mi treba 3 minute
i ostali dio dana je samnom
kad radim popodne , ujutro je isto u vrtiću
ja radim u kući mojih roditelja , i dijete mi je udaljeno 4-5 metara
a veći dio dana mi se mota oko nogu
( osim ako ne ode okolo kod nekog na igru )
:D
07.00 buđenje
07.30 budim Keti, spremamo se i žurno van
08.00 Keti ostaje u vrtiću
08.30 dolazim na posao
17.00 MM kupi Keti iz vrtića
ili dođu po mene, ili se vidimo doma.
Laptop skoro pod obavezno nosim svaki dan doma, i radim ili kad Keti gleda crtić (dogovor je da smije gledati prije spavanja max 1) - pored nje sam i radim (ona kaže "laptam" :mrgreen: )
Keti ide spavati oko 22-23.
Cijeli vikend provodimo zajedno - ne ostavljamo je ni baki, ni čuvalicama.
Željela bi biti s njom više, ali.. ovo vrijeme koje sam s njom joj se dajem totalno (ili barem nastojim).
Voljela bi klizno radno vrijeme, ili da radim 4h dnevno.. Ali u mojoj struci je to SF.
Posao volim, i ne mislim da bi me zadovoljavao 24h boravak doma (čak i da možemo to financijski). A i bolja sam mama kad nisam samo mama.. već i poslovna žena, osoba za sebe...
nakon što sam pročitala vaše postove i ja bih za sebe mogla reći da sam rođena pod sretnom zvijezdom.
jedno dijete ide u vrtić od 7 do 15.40, a drugo je u to vrije sa bakom. svi smo na okupu oko 16.45 kada tata dolati sa posla i tako do 21.00 kada oni idu spavati, usput eventualno skuham ručak za drugi dan, dok druge obveze ostavljam za vrijeme nakon 21 sat i sve stignem (što ne stignem danas ostavim za sutra). ne žalim se dobro je. :P
Ja radim od kuće, što znači cijeli dan sam doma sa svojom djecom i svaki slobodni trenutak provodim s njima. Posao mi se sveo na to da radim kad one zaspu do 1 u noći, jer teško je uskladit rad od kuće i malu djecu. Nekad bi radije da odradim svoj posao i dođem doma slobodna, a nekad mi više paše rastezat cijeli dan, npr. mogu izać s djecom na igralište u pauzi, skuhat ručak. Ja itekako puno vremena provodim s njima, ali zato MM ne, on radi od jutra do sutra i cure ga vide samo vikendom. I baš nam fali neko normalno radno vrijeme, neki mirniji život, ovako smo non stop neispavani, živčani,... Moramo ovako još neko vrijeme dok ne sagradimo kuću, kasnije ćemo vidjeti, možda malo usporimo!