Jesu li i vaši u nekom (pred)pubertetu?

Mene su moji dečki u zadnjih nekoliko dana (otkad je završila školska godina) tako ugodno iznenadili da ne mogu doći k sebi.

Djeca pospremaju krevete, pisaće stolove (sve ono što sam kroz godinu vojevala bitke s vjetrenjačama, ali nije išlo). Sad - kad su jedan dio dana sami, niti se svađaju, niti ima bilo kakvih problema!

Mi ih nadziremo (i susjedi) ali taman toliko da ne osjete naš nadzor kao tlaku. Uvijek je netko u blizini, ali ne i za vratom. Ako što treba - mogu uvijek nazvati. Izgleda da je ključ u povjerenju i samopouzdanju. Sad su kao "veliki i ozbiljni" pa znaju da ne treba buljiti u tv cijeli dan. Sami si štopaju vrijeme, tj. pogledaju jedan film dnevno i to im bude dosta. Izgleda da puste godine uvježbavanja odgovornog ponašanja ipak daju rezultate...

Sami su sredili svoje pisaće stolove i školske knjige, odabrali što će se sačuvati, a što se može dati dalje. Nismo im ni rekli - sami su došli na tu ideju. Kreativno se igraju i iznenađujuće su odgovorni.

Došla samo do zaključka, iako će to mnogim roditeljima starije djece biti "topla voda" da im treba pustiti komad vremena i prostora da se sami organiziraju, dati komad odgovornosti koji će ponosno nositi, ali istovremeno biti dostupan za sve što treba. Znam da će još biti svakakvih dana, ali tako mi je drago što smo se usudili imati povjerenja u svoju djecu. Opravdavaju to! Zaslužili su :love: ...

Peterlin, bravo za dečke i bravo za vas! :D :D :D



Kod nas nikako na zelenu granu, problem je u tome što ne možeš ništa zamoliti devetogodišnjaka da napravi, a da se on ne buni zašto to njegov petogodišnji brat ne mora... :roll:

Ne želim plesti po onoj "...on je mali..." jer znam koliko je to mene frustriralo sa mlađim bratom ;) , ali je činjenica da na kraju sve moram...JA.

No, no, tješimo se MM i ja, do šezdesete smo na konju... :P

Peterlin, bravo za dečke!
Moja cura isto ima svijetlih trenutaka, ne mogu reći. I veći dio dana je sama doma, i eto, raspremi perilicu za suđe, pospremi krevet i svoju sobu, nađe se tu još sitnih stvari koje napravi, a da joj se ne mora govorit.
S ovim se slažem:

Citiraj:

---

Došla samo do zaključka, iako će to mnogim roditeljima starije djece biti "topla voda" da im treba pustiti komad vremena i prostora da se sami organiziraju, dati komad odgovornosti koji će ponosno nositi, ali istovremeno biti dostupan za sve što treba.

---

[quote="Zdenka2
Sve bih podnijela samo da isključi ton :lol: [/quote]

Živa istina...
I. je u fazi maratonskog isterivanja pravde koja obično započinje onim čuvenim :"A zašto baš ja?" , "Nisam ja, ona, je" ili "Ali SAMO da ti objasnim!"
Ta iscrpljujuća tirada obično započinje baš kada treba nešto uraditi odmah, ranije otići u krevet ili nešto slično, gde se očekuje brzo delanje, bez gundjanja...
A bez gundjanja ne ume, očigledno... :roll:

Citiraj:

---

Arwen prvotno napisa

Citiraj:

---

piplica prvotno napisa

Mi imamo "moš´si mislit" i "ma da ne bi..." fazu koja me pomalo iritira, ali otrpim, nema mi druge... :roll:

---

kod nas je ta faza "moš' mislit" i namušenost ali pošto je prava mamina maza namušenost ga brzo prođe

---

procitala sam naPusenost :lol: :lol:

Peterlin, krasno. :)
Naš mali kad dobije zadatak koji mu ne paše (brisanje suđa, postavljanje stola) ispušta zvukove negodovanja, stenje, otpuhuje, cokće, cijeli repertoar, plus naravno kolutanje očima, prevlačenje s noge na nogu i ruke opuštene ko da su kuhane. Istovremeno nudi se napraviti ono što mu se čini zanimljivije: oprat suđe, skuhati ručak...
Često sam pita može li pomoći, ali na odgovor: Možeš, obriši suđe! slijedi Joooj, to nee biii. Ali ako treba zalijevat bilje, sav je sretan.

A televizija... Ajme koliko to dijete može dugo gledat sve iste i iste crtiće. Za sad to još mi ograničavamo. U zadnje vrijeme uveli smo kazneni prekid i zabranu gledanja za taj dan kad pusti prijatelja da ode, a da se ne digne od televizora da ga isprati.