druga beba-druga ljubav?

tiwi :love:

da, i ja se trudim kad heda spava provoditi što više vremena sa sinekom... obzirom da sam imala carski i da još iz kuće nismo izašli, mi uglavnom u tim trenucima igramo društvene igre, kartamo se itd... jučer navečer sam se čak zamijenila s mm pa sam ja uspavala roka a on je čuvao hedu za to vrijeme... samo, isto ko i argenta, i ja na prste mogu nabrojiti trenutke kad smo roko i ja baš sami, jer mm uglavnom cijeli dan radi pa sam ja sama s njima...

sestricu ljubaka non-stop i to mu ne branim (osim sad kad je prehlađen - sad ju smije ljubiti samo u kosicu, ne po licu)... čak sam mu već par puta dala da ju čuva i da vidite koji je to smajl na njegovom licu :heart:

istina, jako puno razmišljam o tome da ne bih ni jednog od njih dvoje htjela zakinuti za imalo pažnje... nadam se da ću prestati o tome toliko razmišljati, jer, budimo realni :mrgreen: za sad je sve ok, samo se ja bespotrebno bediram...

njegov buco baco :heart:

mene su ti osjećaji iz prvog posta baš jako mučili, zato valjda smo i čekali šest godina za drugo dijete. bilo mi je totalno nezamislivo da ću ikoga moći toliko voliti kao juraja.
a kad sam rodila maru, bilo mi je nezamislivo da sam tako uopće mogla razmišljati. :mrgreen:

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Citiraj:

---

gledam Iana kako uživa u Patriku i ta sreća koja se ogleda u njegovim očima kad ga gleda, dira i smije se s njim, jednostavno je neopisiva. Drugi su bogatiji za brata ili sestru. A prvi su bogatiji za to single iskustvo

---

Upravo tako. Taj sjaj u Leonovim očima kada ugleda Svena koji mu se skriva po sobi je fenomenalan. Mislim da se nikome ne veseli toliko koliko njemu. Čim ga vidi osmjeh mu je od uha do uha :)

---

Potpis na ovo....
:heart:


A idilu cu kvariti na nekom drugom topicu :P :mrgreen:

Mene isto uvijek muće ta pitanja.
Kak ću ovo i ono ak imam još jedno djete.
Em to što više neču imati toliko vremena za D.
I još me muči kako će on to prihvatiti.
Ali treba isprobati pa vidjeti zar ne?

Sad sam se sjetila još nečeg zgodnog, što je moj dragi primjetio. Neki dan mi zadovoljno kaže: "Znaš, nekako si mi ovaj put drugačija (misli nakon 2. poroda) - sva si nekako manje napeta, opuštena, veselija, sve nam nekako drugačije i lakše ide."

Možda i to nekom pomogne da se manje brine ;)

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

Sad sam se sjetila još nečeg zgodnog, što je moj dragi primjetio. Neki dan mi zadovoljno kaže: "Znaš, nekako si mi ovaj put drugačija (misli nakon 2. poroda) - sva si nekako manje napeta, opuštena, veselija, sve nam nekako drugačije i lakše ide."

---

I kod nas je definitivno ovako!
Namik više plače, manje spava i stalno bi visio na sisi, al ja sam totalno 8) I stalno mislim da je Emina bila ovakva, a ja onakva (kakva sam bila kad sam je rodila) vjerovatno bih prosvirala.

A meni se stalno čini da mi je drugo dijete manje zahtjevno :lol:
Tek kad me podsjete da je Zvjezdica uvijek htjela svima, a malac nikome, da se "nenormalno" puno bude po noći oboje, da Vilenjak uništi sve što stigne a ona je bila mirno zlato... Onda skužim da sam samo ja više 8) i ništa me ne tangira... I baš nam je super što nas više ima :heart:

ovo su očito strahovi koji peru žene(hoću reći i moja je nakon prvog diteta slično strahovala)


pa naravno da svako dite voliš isto,bez obzira kojim se redoslijedom rodilo
a šta se pažnje tiče,uopće ne mora biti prednost šta je starije imalo nepodijeljenju pažnju...sad je dobilo novu dimenziju odnosa u vidu brata ili sestre

kao što je netko već napisao, sve ih voliš, samo na različiti način jer su same po sebi različite osobe.
tako je i kod mene.
lea je imala punih 8 god kada je dobila brata, i do tada bila jedina unuka, jedino moje dijete u centru pažnje.
kada sem je rodila nisam se zaljubila na prvi pogled, nikako, niti sam bila u nebesima od sreće, ali nakon 10-tak dana je polako sve počelo dolaziti na svoje.
kada sam rodila roka - e to je druga priča, prvo što sam mu rekla bilo je - sine moj - i zaljubila se, nisam mogla prestati gledati ga.
ali isto mislim da sam sada sa 28 bila puno psihički spremnija i na kraju krajeva ipak je to 2 put i znaš neke stvari i jednostavnije je i lakše.
i još jedno pitanje mamama koje imaju curu i dečka
majke razlikuje li se kod vas ta ljubav, ali u onom smislu - mamin sin i tatina cura
grozila sam se toga uvijek, ali moram priznati da osječam tu razliku, osiječam da je on moj sin, glupo će zvučati.
ali volim ih oboje i svakoga na svoj način, a moja je lea je jedno predivno dijete koje je prihvatilo svoga brata kao največeg prijatelja na svijetu i kada ih gledam zajedno srce mi je kao kuća.

Evo i mene s grčem u želucu jer me muče slična pitanja...

Dosta sam se ohrabrila čitajući Vaše predivne postove i time što vidim da nisam sama i jedina...

Ja se nekako osijećam kao da činim nepravdu svojoj curici ostanem li sad trudna.
Teško mi je to riječima opisati, ali kao ono sad ti više nećeš biti jedina, jer ću si pribavit još jednu - jednog...
Ona će sad 1,5 godina i u biti sam s njenom 1 tek osjetila da si mogu zamisliti da imam još jednu bebu pokraj nje.
A sad kad mi kasni i kad bi se to moglo desiti uhvatila me panika, da je prerano i da želim još barem 1,5 god. uživati samo u njoj i da osjeća da je centar našeg svemira.

Da Vas pitam, dali Vam je uvijek prerano za drugo dijete i dali ikada prođe toliko vremena da možete reći, e sad sam dovoljno uživala samo u svom prvom djetetu sad mogu na drugo?

I bojim se da se ona nebi osjećala onako, žalosno, kad bi joj se rodio brat/sestra, kao sad više nisam jedina svojim roditeljimaaa... :cry:

Mislim ja sam bila u laganini depri i kad sam prvi put ostala trudna osjećajući se nedoraslom situaciji i promjenama koje slijede...al me prošlo s prvim tromjesečjem :)

A kako je to kad si solo, muž radi 9-17h, nemaš bake, tete čuvalice, i imaš 2 djece jedno oko 2 god, drugo novorođenče i psa?
Ima li tko iskustvo?

Pusapusa

Joj cure, sad ste me raznježile. Sad bi i ja drugo.... :zaljubljen:

Princeza S, nađi forumašicu we&baby, ona ti ima iskustva s time i sigurna sam da će te rado utješiti.

Citiraj:

---

Princeza S prvotno napisa

Ja se nekako osijećam kao da činim nepravdu svojoj curici ostanem li sad trudna.
Teško mi je to riječima opisati, ali kao ono sad ti više nećeš biti jedina, jer ću si pribavit još jednu - jednog...
Ona će sad 1,5 godina i u biti sam s njenom 1 tek osjetila da si mogu zamisliti da imam još jednu bebu pokraj nje.
A sad kad mi kasni i kad bi se to moglo desiti uhvatila me panika, da je prerano i da želim još barem 1,5 god. uživati samo u njoj i da osjeća da je centar našeg svemira.

Da Vas pitam, dali Vam je uvijek prerano za drugo dijete i dali ikada prođe toliko vremena da možete reći, e sad sam dovoljno uživala samo u svom prvom djetetu sad mogu na drugo?

I bojim se da se ona nebi osjećala onako, žalosno, kad bi joj se rodio brat/sestra, kao sad više nisam jedina svojim roditeljimaaa... :cry:

---

Ja sam uvijek mislila da će biti super kad Emini rodim još nekog (naravno da će biti ljubomore). Nikad nisam razmišljala da će ona biti tužna jer više nije naš centar svijeta, jer ja ne želim da ona bude "centar svijeta" i "jedina". Okolo su drugi ljudi i druga djeca, a ja želim da ona ima nekog svog, najbližeg, i kada nas, roditelja ne bude.
P.S. Ovim ne sugerišem da su jedinci pod obavezno "centar svijeta".

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

P.S. Ovim ne sugerišem da su jedinci pod obavezno "centar svijeta".

---

Koji disklejmer :lol:
I ja sam na momente razmišljala ko Princeza S...

A ja se već zbedirala da sam izrod :(

Pa vidim da se svi brinu oko toga dali će moći voljeti drugo kao prvo, a mene to ne brine, već mene brine moja Sara...
Hvala Bogu da nisam jedina..

Ma, mene je brinulo i ovo prvo, i kako će ona to prihvatiti jer je bila stvarno mala kad je dobila seku.

I trebalo joj je neko vrijeme da sve te promjene u našim životima prihvati :/

No, kad sad vidim koliko se njih dvije vole, srce mi je ko kuća :heart:

Anci, ja isto brinem, ja nemam ni brata ni sestru pa neznam kak to funkcionira :?

Pa me strah...

Citiraj:

---

Princeza S prvotno napisa

Anci, ja isto brinem, ja nemam ni brata ni sestru pa neznam kak to funkcionira

---

Kod mene i sestre funkcionira super! Znale smo se posvađat ko pas i mačka (znamo i sad), narav joj je takva da se ja s njom ne bih ni družila da mi nije sestra, a volim je do beskraja, sve bih za nju učinila, a osjećanja su obostrana. I znam da nije kod svih tako, a mislim da je kod nas tako zato jer su moji roditelji, prvenstveno majka, postavili stvari između nas na pravi način.

Princeza S,

ja sam imala totalno krizu nakon što sam rodila Arsena. Liza je imala 2g i 9 mj. Prvi mjesec nakon poroda mi je bio grozan, stalno sam plakala, samo da sam pogledala Lizu sam brizgnula u plać..Kao - pa kakao smo mogli biti takvi i napraviti njoj konkurencijo, zašto smo uopšte imali još jedno bebu, šta nam to treba..Joj, samo kada se sjetim :cry: Nemoj me krivo shvatiti, Arsena sam odmah prihvatila, bio je moj od početka ali po drugoj strani sam si mislila, pa mogli smo još malo čekati...Onda mi je mm jednog dana rekao da zašto gledam na stvar iz krive strane - nismo napravili Lizi konkurencijo, nego je dobila nekoga s kime će biti povezana do kraja života, biće joj prijatelj za igru, zajedno će nas živcirati, zajedno će biti u dobrom i zlu jer su brat i sestra i to će ostati do kraja života...

I danas kada jih pogledam kako su sretni jedan sa drugim :heart:

U 6mj nam dolazi još jedna beba i jedva čekamo...Liza bi voljela seku, jer bracu već ima :lol:

Kad predano majčinski voliš, misliš da ne možeš voljeti više, a onda se pojavi još jedna beba, a tvoje srce naraste, pa se pojavi još jedna beba a tvoje srce još naraste, i tako se čaša uvijek prelijeva i razumiješ da svako tvoje dijete ima posebno mjesto u tvom srcu i sve ih jednako voliš svakoga cijelim srcem i razumiješ da i muž ima mjesto u tom istom srcu i da njega voliš isto tako cijelim srcem...

Ljubav je čarobna, a majčinstvo ju čini tako bogatom i bezgraničnom i daje joj dimenzije koje onaj tko ga ne osjeti ne može spoznati...

I što je više dijeliš, više ti ostaje za davanje i još više te ispunjava :heart:

Moja baka kaže - ljubav prema djeci se ne djeli nego se množi :)

I to je jedina istina ako se mene pita.