barem nesto pozitivno....u ove 2 stranice.... :)
Printable View
barem nesto pozitivno....u ove 2 stranice.... :)
Baš mi je drago i baš je lijepo to tiwi rekla :).Citiraj:
andrea2405 prvotno napisa
A ono moje - prijedlog za poseban topic, nije bilo tjeranje, tj. nije mi to bila namjera.... nego, ja sam se kod sebe osvjedočila da, iako se ne treba zatvarat, opet te nekako najbolje razumiju ljudi koji su prošli isto i osjećaju isto, a okolina ne može uvijek sve skužit - ja imam privlegiju i sreću da sam našla nekog na ovome forumu ko je bio moja zvijezda vodilja, ženu s kojom sam dijelila em neplodnost, em kukoprobleme. I puno je od tada sve lakše. Želim i tebi da nađeš tog nekoga s kim ćeš se skužit 100%, nekoga na tragu ovoga smajlija od tiwi :heart:!
Ovo s odvajanjem, odnosno neodvajanjem djece poslije poroda moglo bi zaista biti ključno za cijeli taj filing.
Kad sad usporedim sva tri moja poroda, ovaj posljednji CR bio mi je najljepši upravo zbog toga što sam dijete dobila čim sam se probudila i što je sin cijelo vrijeme bio sa mnom, dojila sam ga odmah...
U prva dva (prirodna ) poroda nisam tako brzo dobila djecu, prvo tek drugi dan u podne, drugo sam rodila pred jutro, donijeli su mi ga tek kasno dopodne.
hvala vam svima i nadam se da cu upoznati nekoga tko se skroz 100% razumije samno...tko mozda to isto sad prolazi pa se i milimetar budemo razumjele....ti su osjecaji tu i nemogu se praviti da nisu...mozda se poslije drugoga poroda ma kakav on bio nebudem tako osjecala ili jednostavno s godinama samo svemu tome nasmijem,ali zasad sigurno necu...stvarno hvala
andrea2405, potpuno razumijem kako se osjećaš i mislim da će ti jedino vrijeme pomoći da sve to preboliš i odžaluješ.
Ja sam nakon poroda prolila rijeke suza. Pola od tih suza su bile zbog srama - jer kako mogu plakati a dite mi je živo i zdravo i u niti jednoj sekundi nije bilo ugroženo.
Ali jednostavno je to bilo jače od mene. I sada znam da sam morala isplakat da bi nastavila dalje.
Možda nisam do kraja prebolila sve što mi se izdogađalo, ali meni je recimo trebalo baš onih 40 dana da prestanem plakati svaki put kad se sjetim poroda, svaki put kad promislim na to kako je i mene moje tijelo izdalo.
Nije da sam bila zacrtala prirodan porod a da je sve ostalo drama.
Jedino sam htjela izbjeći drip ali i to me dopalo.
Pripremala sam se za porod na način - želim znati sve opcije pa da u "slučaju slučaja" znam izabrati.
Recimo - da mi je beba bila na zadak - inzistirala bi na CR uz spinalnu (jer stvarno sam žarko željela čuti prvi plač svoje bebe i primiti je uz sebe :heart: ).
Pošto nije - idemo (ne znam ni sama koji izraz da upotrijebim :/ ) ...vaginalnim putem. Suprug je bio uz mene, sve je super išlo, disala sam školski, nisam niti pisnula. Ispustila bi samo pokoji jači uzdah. Do mene je jedna žena doslovno urlala, sestre su joj govorile da čuva snagu, da neće tako moći roditi, a ona je i dalje vrištala, zapomagala...... ona je rodila a ja sam nastavila huhotat i hihotat, tiho i hrabro.
U 7 i po ujutro sam bila otvorena 8 prstiju. Stavili su me na drip....oko 10 sati otvorena sam skroz i spremna za porod ali ne daju mi tiskati, beba se nije spustila a i trudove imam samo dok ležim na boku. Kad legnem na leđa - truda nigdi.Možda da sam se ustala, šetala, sjela..... Slijedeća 4 i po sata ( drip je i dalje šibao, još su ga malo pojačali) sam morala suzbijati nagon za tiiskanje. Vjerujem da sve žene koje su prošle to "netiskanje" znaju koliko je teško suzdržavati se. Carski je obavljen na moje inzistiranje jer ja više nisam imala snage za izgon. Počela sam se gubiti, nestajati i bilo me strah da će mi porod završiti nalijeganjem i vakumom.
A u stanju u kojem sam bila više nije bilo ni govora o spinalnoj.
E sad, ja predpostavljam da je cili splet događaja utjecao na to da me ulovi gadan baby blues, osjećaj nemoći, izdaja vlastitog tijela i tome sl. I koliko god sam bila svjesna da je užasno glupo što mi teku suze i koliko god me bilo sram tih suza, one su jednostavno morale teći. A na to je još došla bakterija u šavovima, drenaža, antibiotici intravenozno, velika temperatura i inekcije voltarena, produženi boravak u bolnici, poteškoće sa dojenjem, beba iza stakla....doslovno sam bila ko ranjena životinja.....a da sam rodila vaginalno za tri dana bi bila u svom toplom domu.
A onda bi naišla na ženu kojoj je beba na neonatologiji i opet bi mi suze jače krenule jer kako me nije sram plakati pored zdravog djeteta.
Ma baš sam bila u začaranom krugu. Srića, ja sam se iz toga izvukla. I najsmješnije od svega je što sam još u rodilištu rekla da ću čim prije na drugo jer budem li dugo čekala, sin će mi ostati jedinac.
I iako sam ranije bila totalno protiv dogovorenog carskog bez indikacija, najvjerovatnije će slijedeći put to biti moj izbor.
Malo sam odužila ali teško je ukratko opisati ove osjećaje. Žena se nakon poroda susreće sa bujicom novih emocija uzrokovanim hormonima, raznim događajima, utjecajem okoline.
I nemoguće je reći - nemaš se zašto osjećati baš tako. Jer nešto je izvuklo osjećaj na površinu, bilo da je u pitanju razočarenje, krivnja, bol, strah, nesigurnost, kombinacija svega.....mislim da samo treba vremena da se sve slegne. Nekome treba dan, a nekome je potrebno puno više. A potpuno ih je besmisleno omalovažavati.
Naravno da nam je svima primarno da je beba živa i zdrava, ali nakon toga mislim da imamo puno pravo na neke emocije koje se tiču samo nas.
Suncem.m tako je, zaista imamo pravo na ne neke nego sve emocije. I zapravo je baš dobro da imamo mjesto gdje možemo o njima govoriti. Nisam bila svjesna da mi to baš odgovara (andrea hvala na topiku).
Zanimljivo mi je kako pišeš da si osjećala sram jer plačeš. Ja uopće nisam. Baš me sad to čudi. Ja sam plakala prvih mjesec dva, svaki put na priču o tome kako mi je bilo (a svi te pitaju pa to odmah tako i krene).
Ja sam bila fakat u nekom čudnom stanju šoka, mislila sam da nikad više neću imati djece.
Mislim da treba isplakati suze, izgovoriti nedoumice, prepričati sve što nas muči i odahnuti. Pa se malo pomiriti s tom nekom tugom unutra. Ona će sigurno dugo pomalo biti tu. Mene je kao što rekoh, napustila tek kad su mi krenuli prirodni trudovi s drugim sinom. :)
Tiwi :love:Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Isto je bilo i kod mene. Čim bi me neko pitao kako si (pogotovo dok sam bila u rodilištu) suze bi same krenule. A kad sam saznala da moram produžiti boravak u rodilištu sve ljude sam "isključila".
Samo je MM smio dolazit i zvat me na mob.
Kada prvi put kreneš pričati šta te muči - teško je i knedla je u grlu. Ali svaki slijedeći put je lakše. Pa makar mrvicu.Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Tiwi, bas o tome pricam i zao mi je sto je topic dobio par trzavica i skretnica.Citiraj:
Suncem.m tako je, zaista imamo pravo na ne neke nego sve emocije. I zapravo je baš dobro da imamo mjesto gdje možemo o njima govoriti. Nisam bila svjesna da mi to baš odgovara (andrea hvala na topiku).
uz to sto imamo pravo, svi ti osjecaji su normalni.
ja sam takodjer lila rijeke i potoke suza mjesecima kasnije, no nije me zbog toga bilo sram. naprotiv, s vremenom mi je bilo drago da to mogu, da mogu ispoljiti svoje emocije i pridruzujem se Twiti u zahvali Andrei na topicu.
evo da se javi jedna koja nije bila na carski...
ali sam nastradala mozda vise nego da sam isla na njega...
iako nije sve dugo trajalo (oko 3h) bilo mi je grozno,nakon sto sam rodila malenu ostao mi je komad posteljice u meni pa su mi isli to vaditi toliko su me "rasporili" tako da sam prakticki imala savove napravljeni skroz do nogu...
iako nisam rodila carskim putem i malena je bila potpuno zdrava donjeli su mi je tek drugi dan...
a rodila u 14h popodne...
hvala vama cure sto ste uz mene i ja vjerujem da ce s vremenom biti bolje i lakse ali treba meni malo vise vremena......
andrea ja te razumijem. friška sam mama i svakim danom mi je sve bolje.jako sam tužna što sam imala CR . tijelo me izdalo i nisam bila spremna za roditi vaginalno(bez trudova,neotvorena)a plodna voda je curila(čekali su 20 sati da dobijem trudove a onda sam počela krvariti-abrupcija posteljice).Iracionalno to smatram svojom greškom.
ja nisam imala carski ali sam si jedva oprostila svoj prvi porod, nakon kojeg sam se osjecala kao da me netko (tj. vise njih) silovalo. klasicni inducirani porod, gdje mi je u vaginu gurao ruke tko je stigao, dolazili su gledati specijalizanti, mijenjale se sihte.. najintimniji dozivljaj mog dotadasnjeg zivota se pretvorio u horor ponizavajucu pricu na koju sam plakala jos godinu dana svaki put kada bi se sjetila.
eto, da znas da nas ima i takvih koje nisu rodile cr.
ja sam svoj mir stekla drugim, kucnim porodom. imas i pricu na pricama s poroda.
Obzirom da je andrea otvorila ovu temu da bi dobila podrsku i pomoc u svojim razmisljanjima, obrisani su svi postovi koji su bili off topic (kao i oni koji su se nadovezivali na izbrisane - sorry :/ ).
Takodjer su editirani svi postovi koji su se nadovezivali na obrisane postove.
Slobodno nastavite ovako kako sada krenuli :)
Da nisam rodila CR danas vjerojatno moja L. ne bi bila samnom. Ljutim se na doktore jer znam da su ga mogli (da ne kažem morali ) napraviti već u 2 u noći, a oni su ga napravili tek u 9 ujutro. Kad znam da su doveli u pitanje njen život, a to bi za mene bio teški poraz (još jedan).
U bolnici onih 8 dana bila sam na rubu "suicida". Mislila sam nikad kraja. Prva dva dana potpuno ukočena od spinalne anestezije. Nisam mogla sama sa kreveta jer su mi dali onaj bez ručke. NISU MI HTJELE donijeti L. da dojim jer kao umorna sam. Upalio mi se šav od carskog jer mi ga nisu previli (jer oni to ne rade do zadnjeg dana kad ga skinu)
Dojenje mi je jedna pokazala 3. dan, nakon šta su je pošteno najele onog smeća pa na cicu nije niti htjela otvoriti usta. Na kraju zbog njihove (ne)ljubaznosti nismo uspostavile dojenje do izlaska iz bolnice.
Šav je pekao i bolio, i ne daj bože, nasmijat se, zakašljati, o s*anju da ne govorim, ili prdnut...
Kad sam došla doma šav je bolio još nekih 2 tjedna.
Andrea ja mislim da nije problem u carskom nego u onih 8 užasnih dana u bolnici koje bi čovjek radije proveo doma, a šavove bi i patronažna ili dr.opć. prakse mogao skinuti.
Takav istraumatiziran, iz bolnice u kojoj ne smiješ otvoriti prozor, promoliti nos iz sobe (na to su babice posebno bjesne u Puli), zvoniti više od 1 dnevno da ti nešto treba, i ne daj bože glasno disati. Takav kada dođeš doma osjećaš se kao da su ti svi krivi za sve. Ako si na to mislilaja te razumjem.
Sad sam već ok i mogu sve ponoviti, ali ovaj put znam šta me čeka pa ćemo drugačije.
svasta....sta nastene od Tiwi kad ides napisati umanjenicu a prsti lete po poluzivoj tastaturi :oops:Citiraj:
Twiti
drago mo je sto nema vise prepirke jer mi to nije bila namjera.....
nenaa---stvarno mi je zao sto si imala loše iskustvo ja neznam koga da krivim zasto mouda nisam hodala,hopsala na lopti prije poroda ili nesto trece.stalno sam bila spojena na ctg.tu se zapitkujem svaki dan bar jedno sta sam trebala napraviti da ne dodje do toga.......znam da ja sad nemogu nista promjeniti i da je to proslost ali koda je jace od mene pa se sjetim toga....ja od 8 dana sto sam provela tamo se nemogu pozaliti imala sam super cimerice,sestre su dolazile kad sam zvala,imala sam rooming in sto sam htijela......suprug ija sljedece godine zelimo drugo dijete ali ja nezelim carski nikako nisam ni blizu trudnoce a vec me strah...
imam još jedmo pitanje jeli tko prosao krvnu zakrpu ??reakcija na spinalnu...
Što ti je ta zakrpa? Pojasni mi to?
Meni je bilo niz neugodnosti i bolova od te spinalne.
Tu sam. Ništa specijalno strašno - ja sam imala te neke specifične glavobolje (glava boli kad se ustaneš, kao da ti mozak propadne dole, a kad se legneš nema toga). Ja sa mislila da je to od dojenja jer je slabo išlo, cura je vukla cijelu noć, plakala, ja cijelu noć (pokušavala) dojiti, svi govorili super vam ide, ali očito nije jer su nastale odmah ragade. Reagirala sam tek 3. dan kad sam skužila da to ne prolazi, krvna zakrpa ti se napravi tako da te opet piknu u mjesto od spinalne, odležiš pola sata i ko nova si. Oni tvrde da je to užasno rijetka komplikacija, kao pogađa 2% žena, ako sam zapamtila, ali meni se čini da i nije tako rijetka (onako, osjećaj iz pričanaj sa ženama), uglavnom pogađa niskotlakašice i niskokilašice (pa je dobro nakon toga pit kole ili kave - tj. nakon spinalne). Meni je nestalo ko rukom odneseno nakon te zakrpe, nakon tih pola sata normalno hodaš itd. Ja sam bila na Sv. Duhu, šavovi i cijeli carski je super prošao (šav se jedva vidi, nikakve upale i sl., ni bolovi - odmah sam na intenzivnoj tražila analgetike čim bi osjetila bol i to je prošlo OK), jedino mi se dogodio zafrk od katetera jer sam inače opterećena uroinfektima, možda bih, da idem ponovo, tražila antibiotik preventivno jer sad imam situaciju s bubrezima - jedan pao i smanjio funkciju, u bolnici istovremeno uz ragade, krvnu zakrpu i uroinfekt i upala bubrežnih čašica itd.Citiraj:
andrea2405 prvotno napisa
ja sam imala glavobolje i stravicne vrtoglavuce,a kad bi se ustala samo bi me kraljeznica paralizirala.... a postupak je da ti zabiju iglu gdje su zabili spinalnu, a drugu iglu u venu na šaci i onda tu vensku krv prenose u kicmu dok ne zakrpaju...meni je likvor iscurio kad su mi davali spinalnu......mislim da zakrpa nije dobro napravljena jer imam migrenu sad,povraca mi se,vrtoglavice a doktorica mi je rekla da se sad to moze izljeciti samo kemoterapijom !!!!
Da, na SD-u nema skidanja šavova, resorbiraju se. Sa svojim sam šavom stvarno - oduševljena, predivan je, tj. nevidljiv, isto taj neki smajlić, kod mene malo ukošen - naceren u desno - kako mi je jedna noga dulja :). Ali, jedva se vidi, stvarno, već više nisam sigurna di mi je šav, a di bora.
Ako je to to, onda sam i ja tu.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Jesi se javila svojim anesteziolozima? Oni to hendlaju, ali našla sam na netu (ako pričaš eng. ima dosta toga) iskustava da te glavobolje znaju trajat i dulje, tipa čak i godinu dana, ne istim intenzitetom.Citiraj:
andrea2405 prvotno napisa
ii ja sam tamo rodila i sve super ali zakrpu su mi radili na brzini jer su imali hitan carski rez pa nisu prenjeli dovoljno krvi
I da, ovo s kavom itd., nije mi niko reko, to na netu pročitala.
nisam nego te glavobolje uopce nisam tome prepisala vec umoru itd. pa sam otisla kod doktorice i ona mi je to rekla...otici cu cim uhvatim vremena...!!moram...
ja te glavobolje i ostalo imam po 4-5 puta na tijedan a nebi smjela puno ljekova jer sam dojilja....pa sta to moze tako biti god. dana....
Andrea, jesi gledala krv - željezo? Možda ti se od toga vrti? Ja sam isto mislila kao ne djeluje mi ta zakrpa, jer sam doma, jedno tjedan ili dva, isto imala bol u glavi kad bi se sagnula, ali to je meni nakon ta dva tjedna sasvim prošlo.
je tocno je to s kavom i colok zbog kofeina ja sam to radila u pocetku pa mi je mala dobila grceve a i kad puno kave popijem nece cicu...mozda glupo zvuci ali je tako....pa trpim bolove ali nekad su strasni toliko da se vristeci ustanem preko noci..
jesam bila sam na analizi krvi i imam problema s zelejzom pa sam ga pila ali i dalje sam imala glavobolje još sam i povracala od tih kapsula....sad mi je bolje zeljezo ne bajno ali i dalje zato sam bas pokrenula ovo pitanje
Uh. Baš mi je žao :love:. Ako nisi prije imala takve glavobolje, svakako otiđi to pogledati, da li anesteziolog, da li neurolog - pretpostavljam, pitaj svoju opću dr.. Je li ima tendenciju da ide na bolje ili na gore? Svakako svima reci za dojenje, ne znam koliko će ih to eventualno ograničavat u terapijama. Mislim da sam na netu čitala da su rađene 2 zakrpe ako glavobolja nije prestajala, doduše, treba isključit da je baš ta od zakrpe, a ne neka eventualno od iscrpljenosti, stresa, pa i psihičkog stanja u kojem se nalaziš, probaj naći nekog dr-a u kojeg imaš povjerenja (možda svoju opću dr.) pa istresi sve ove misli i probleme i pitaj je što ona sugerirava - dalje ili čekanje.Citiraj:
andrea2405 prvotno napisa
nije glupo jer sve sto popijes zavrs u mlijeku pa kofein.Citiraj:
andrea2405 prvotno napisa
sto se bolova tice, pa to je strasno....i da se radi "samo" o scrpljenosti, podj doktoru jer takvo stanje nije "normalno" i treba mu posvetiti paznju. tvoje tjelo ti s razlogom nesto porucuje :love:
sto se tice zeljeza, meni su u trudnoci jedino sjedale feragreen, tako nesto, kao na prirodnoj bazi. tad nisam smijela mijenjati prehtranu, stroga bolnicka...
danas se radje okrenem prehrani bogatoj zeljezom nego tabletama. nema tezine u zelucu, problema sa stolicom. i krvna slika je odlicna :)
koja prehrana je dobra..?
koje namjernice??znam neke ali ne sve
evo mene opet iako nemam veze s carskim imam neke slicnosti upravo s ovim o cemu ste krenule pricati...
nikad me nije bolila glava a otkako sam rodila toliko me jako glava boli da je za poluditi,ne stalno ali kada primi uzasno mi je...a i tlak mi padne 90/50 ponekad i 40...doktorica kada sam isla rekla "nije ti nista"...
a 2mj.nakon sto sam rodila imala sam toliku upalu bubrega i mokracnih puteva da sam cak pri umjesto mokrace pisala krv...a stim da prije toga a i sad vec nakon toga nisam imala problema s time...
e sad ima li to veze sto su me kao sam navela u prijasnjem postu "rasporili i cackali", po meni jer je osto komad posteljice, neznam...
npr. susena marelica ima dosta zeljeza, proso, cikla.....Citiraj:
Namirnice bogate željezom su meso, riba, grah, grašak, tamnozeleno lisnato povrće, sušeno voće i orasi.
procitaj i ovaj teks http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=202&Show=2000
jos nestoCitiraj:
andrea2405 prvotno napisa
uguglaj namirnice bogate zeljezom, svasta ces naci :)Citiraj:
• nemasno crveno meso
• puretina i piletina
• dobro je poznato da su jetra bogata željezom, ali ih NE preporučujemo trudnicama jer ona sadrže velike količine vitamina A
• riba koja se može smrznuti ili konzervirati, naročito plava riba bogata uljem (poput skuša, sardina ili sardela)
• jaja
• žitarice za doručak - neke pahuljice su čak "pojačane" željezom
• grah, grašak i ostale leguminoze - naročito konzervirani grah te slanutak i leća
• orašasti plodovi (uključujući maslac od kikirikija) i sjemenke
• smeđa riža
• tofu
• kruh, naročito integralni ili crni
• lisnato zeleno povrće, naročito kelj, potočarka i brokula
• sušeno voće, naročito marelice, šljive i grožđice
joj kakvih problema imate poslije spinalne-ja sam se toga najviše bojala-da će me boljeti glava. nije ali mi se upalil dlačni folikul u šavu-pa se zagnojil-pa sam dobila infekciju i muku mučila s tim 40 dana-naravno zbog infekcije mi se površinski šav otvoril i krvaril (krv i gnoj)-3put bila kod dr-prestal me zezat tek kada sam počela piti antibiotike zbog jake infekcije mokračnih puteva(završila na hitnoj).mogu zaboravit estetiku(nudistička plaža ne dolazi u obzir)jer se stvoril plavo-crven ožiljak.usput prala me depra što sam bila nesposobna normalno roditi(i još me drži-jucer do 2 ujutro plakala mužu da sam nesposobna normalno roditi)
Andrea, ako zbog željeza imaš jake migrene nema te hrane kija će ti pomoći. Govorim iz cjeloživotnog iskustva. Jedinopomaže terapija željeza koju ti dr prepiše. Uzima se redovito svaki dan i najčešće je u pitanju jedna tableta.
Poslije prvog carskog (također SvDuh) i ja sam iaala grozno nisko željezo, pa sam prvi mjesec imala terapiju čak dvije tablete na dan. Nije to ništa strašno, samo odeš svojoj dr Opće prakse i prvo kontroliraš krvnu sliku i prema njoj dobiješ terapiju.
Spinalna (prvi put) meni nije napravila nikakve probleme. Ali mojoj cimerici i prijateljici bome je. Ona je kao i ja niskotlakaš, ali je bila i poprilično niske kilaže (za razliku od mene tada :oops: ) - pokušavali su joj pomoći s colom, kavom isl, čak je 5 dana duže ostala u rodilištu.
Ja sam imala strahovitih problema sa edemima, zadržavanjem vode i jako visokim tlakom (180 /110) pa smo obje bile nikakve.
Drugi put smo također rodile u razmaku nekoliko dana ali obje pod općom i nismo ni jedna imale nikakvih komplikacija ni tegoba. Oporavak puno brži, fizički ali i psihički neusporedivo. Baš smo o tome nedavno razgovarale.
ma pila sam zeljezo u obliku tableta ali sam nesto malo nakon sto sam ih popila i povratila pa neznam koliko to ima smisla piti........ja stvarno neznam sta je s tom spinalnom da ima toliko posljedicama od nje......
tocekica a ti si rodila ili .... Zelis nam reci da u tebe muci sto si rodila na carski r.ako je tako procitaj postove prije... i ja imam taj preblem...
Vidiš, ovo se i meni čini. Te glavobolje posebno napadaju stvarno niskotlakaše i niskokilaše (ja sam u trudnoći dobila 8 kg), ali, opet, moja prijateljica još mršavija od mene, nije ih imala. Kad razgovaram s curama koje su rodile pod općom anestezijom problema nema, ali dr-ovi govore da je opća ipak veći rizik u smislu da su problemi fatalni, ako ih bude (ako sam ih dobro shvatila).Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Meni je 8 dana babinjača bilo 8 ružnih dana, prethodno sam se u bolnici skroz OK osjećala, ali je bio drugi odjel - patologija trudnoće - a sve lijepo je počelo onog trena kad smo izašli iz bolnice.
Tiwi, kako misliš da je linkano opća i psihički problemi, da si primijetila da ih manje imaju žene koje su tako rodile? Jeste došle možda do nekog zaključka zašto bi to bilo?
ja mogu reci da sam rodila pod opcom bila bi u puno gadnijim "problemima".