Printable View
moj B je bio sa bakama do 3 g. a poslije vrtic.zao mi je sto nisam imala mogucnosti da ga damo u vrtic,jer nazalost bake su ga jako jako rjetko vodile u park da se igra s ostalom djecom,tako da kad je krenuo u vrtic nije se znao igrati sa ostalom djecom.....a da ne pricam o ostalim stvarima (hranjenje,spavanje itd)..ne bih htjela to sve ponovno prolaziti sa J....
u mojoj glavi je jos od vrtica podatak da je vrtic nuzno zlo
i vec sam dobila po nosu i ovdje na forumu zbog tvrdnje da se djeca na vrtic adaptiraju, a da ga u stvari ne vole (a to mi je jedino zdravo)
najgore od svega, to tvrdim i kao roditelj i kao socijalni pedagog
moja kcer nazalost mora ici u vrtic jer su suprugovi roditelji potpuno nekompatibilni sa cinjenicom da je 2009ta, a moji su do nedavno radili...
sada kad su mi oboje roditelja u mirovini, Nuki ide u vrtic samo do 12,30 (zapravo do iza rucka) i to mi je jedina prihvatljiva forma: u vrticu je od 9 do 12,30 - 13, taman da se poigra sa drugom djecom i pokupi sve viruse koje treba pokupiti tijekom odrastanja
inace, znam da to ovisi o kvaliteti odgajatelja ali i ocekivanjima i znanjima roditelja: moja kcer u vrticu stagnira i nazaduje (sto se tice znanja i to je nazalost tako) jer joj kudikamo bolje i konkretnije znanje daju moji super angazirani, posveceni i obrazovani roditelji od nemotiviranih teta preplavljenih obvezama, zabranama i djecom
upravo je ona, vec spomenuta, 'griznja savijesti' brana da je ne ispisem i uvalim starcima na cuvanje na cijeli dan
jednostavno, mislim da to prema njima ne bi bilo ok (i ovako me zdere sto dolaze iz drugog kvarta kod nas u kvart pokupiti je iz vrtica i vec samim time imaju obavezu)
dok nisu bili u mirovini oboje nego samo tata, skupljao ju je u 14,30 - najtraumaticnije iskustvo i za nju i za nas
ona prakticki oduvijek ne spava popodne i mjesecima je, dok druga djeca spavaju, sjedila sama u garderobi, citala (:lol: ) i rezala si kosu skaricama, te stalno i stalno prijavljivala dosadu (o mom stanju tih dva sata sto sam znala da se s njom nista konstruktivno ne radi, nego je prakticki prepustena sama sebi - bolje da i ne govorim)
vrtic je izmisljotina novog doba
prije ga nije bilo pa su ljudi svejedno socijalizirani (inace, opcenito mi je presmijesno govoriti o terminu socijalizacije u npr. jaslickoj dobi, a evo kako vrijeme prolazi sve mi je jasnije da je morerna pedagogija pozurila i sa onim terminom od 3 nadalje, to sad najbolje vidim po vlastitom djetetu)
uvijek, bas uvijek sam za opciju baka i djeda servisa ukoliko su bake i djedovi dovoljno flertni, kondicijski spremni, te razumni odgajatelji - poznajem dovoljno ljudi koji nisu isli u vrtic pa su sasvim dobro prezivjeli skolovanje i znaju vezati cipele i jesti zlicom... nisu nista vise asocijalni ili antisocijalni od onih koji su isli u vrtic s nekom velikom mukom
isto tako, ako su baka/deda potpuno neadekvatni za odgoj, njegu i cuvanje (recimo kao moji svekrovi zbog poznih godina i ozbiljnijih bolesti) - ona vrtic jest bolja opcija
samo jos naglas moram zahvaliti sudbini sto nam e dana mogucnost ove kombinacije koju sada imamo - na djetetu se jednostavno vidi preporod otkako je taj boravak skracen sa 5,5 sati na 3,5 - to je vise nego dovoljno 'socijalizacije' i boravka izvan doma (u dobi od 4 godine koliko moja kcer ima to je vjerojatno i optimum)
Ja inače slovim kao "mrziteljica" vrtića. Doživljavam ga skoro kao nužno zlo. Moje je dijete iznimno otvoreno, druželjubivo, lako započinje komunikaciju i igru s drugom djecom, a i stalno je u kontaktu s djecom. Trenutno ne ide u vrtić, ali je zadnje pojavljivanje u vrtiću bilo je dramatično. Strašno traumatično. Ono što meni nije jasno je slijedeće. Za djecu je najvaznije da imaju svoju rutinu, osobe s kojima su bliske, svoj red i nekakav mir. I to sve mi osiguramo doma. I onda mi dijete dođe u vrtić. Ok.Ima svoju grupu od 20 - at djece, svoje tete, svoju prostoriju i sada slijedi moj ŠOK - naime, naš vrtić funkcionira po principu miješanih grupa otovrenog tipa. To znači da moje dijete traži boravi u 3 sobe, sa ukupno 70at djece i 3 tete. Meni se to čini potpunim kaosom.
Od zadnjeg odalska u vrtić do sada je prošlo skoro mjesec i pol (bolest, praznici, pa skijanje), ali od tada nije prošlo niti jedno veče da moje dijete ne ode spavati u suzama, moleći me da ju ne vodim u vrtić!
Ja sam sa svojim klincima ostala doma do Karlove 4. - odnosno do skoro 3. Korinine godine.
Iako mi u početku uoče nije odgovaralo da ostanem doma ( morala sam zbog zdravstvenog stanja moje curke ) Na kraju se ispostavilo da to vrijeme ne bih mijenjala ni za što na svijetu i ponovo bi tako postupila, naravno ako bi bilo moguće.
Gledala sam dječicu kako rastu, kako izbijaju prvi zubići, kako su napravili prve korake, kako su učili nove riječi, slušala provale... i sve to iz prve ruke :) ... i to sve mi danas neizmjerno puno znači
Jedno vrijeme je malog čuvala moja mama, što je naravano za njega tada bila puno bolja varijanta, nego da sam ga slala u jaslice sa godinu dana.
Moje mišljenje je da nebi bilo loše malu djecu ( do vrtičke dobi ) ostaviti doma ako je moguće sa jednim od roditelja ili bakama i djedovima, a kasnije kad dođu u vrtičku dob, upisati ih u vrtić, čisto društva i socijalizacije radi.
Naravno govorim o idealnim uvjetima :)
i stim se slažemCitiraj:
tanja_b prvotno napisa