ni jedno ni drugo(moja mama je dolazila samo kad sam imala ispite čuvat M). Kronična pretrganost, nebi poželila nikom. :/Citiraj:
M.a.r.t.a prvotno napisa
Printable View
ni jedno ni drugo(moja mama je dolazila samo kad sam imala ispite čuvat M). Kronična pretrganost, nebi poželila nikom. :/Citiraj:
M.a.r.t.a prvotno napisa
Sad ću ja ko u reklami za Coldrex: Znam kako ti je...
Meni je skoro identično, s tom razlikom što ne tražim posao nego radim od doma. A moj dvoipogodišnjak je cijelo vrijeme sa mnom. Isto je krenuo u jaslice, pa je bio bolestan, pa je dobio bruh od plakanja, adaptacija je bila pakao... I tako odustasmo. Dok je bilo lijepo vrijeme i dok se moglo ići van, ajde, bilo je podnošljivo, ali nakon tri mjeseca zime i manje-više neprekidne zatvorenosti u kući, ja sam lagano na rubu živčanog sloma.
Ono što je najgore kad se jednom u sto godina MM pozabavi malim i omogući meni pol sata-sat prostora za disanje, ja više ne šta bi sa sobom. Ne sjećam se više što me zanima ni što volim raditi. Serije koje sam voljela pogledati odavno se više ne prikazuju. Imam hrpu nepročitanih knjiga koje mi se ne da ni započinjati, jer ih u pol sata neću stići pročitati, a da pročitam deset stranica i onda čekam dva mjeseca da nastavim - nema smisla. Ima dana kad sam toliko živčana i isfrustrirana da cijeli dan samo naizmjence urlam natmureno šutim i sigurno je da mom djetetu takva mama ne treba :(
Eto, nikakav pametan savjet ni rješenje nemam. Samo da znaš da nas ima još :love:
Cookie točno si opisala moje stanje :)
Ja bi da se javi neka mama koja uspije pročitati te knjige i da nam kaže KAKO?
ja se javljam :mrgreen:
ali kao sto rekoh.. moj mali ide u vrtic
a sto se tice omiljenih serija koje se vise ne prikazuju.. ja sam se ful zapalila za "Rebu".. i onu pjesmu: "a single mum that works to much, loves her kids and never stops, with gentle hands and a hart of a ... I'm a survivor"
pravi opis mog stanja :)
Uz dvogodišnjaka nikako. Uz trogodišnjaka već možeš početi praviti listu za knjižnicu a sa četvorogodišnjakom (ili sa dva kao ja) je mila majka - ja čitam svoje, oni svoje ili bojaju, mese, zidaju. Tu smo u istoj prostoriji, razgovaramo na mahove...Citiraj:
M.a.r.t.a prvotno napisa
Ja čitam i uveče kad se spucam u krevet. To mi je nekako prelep završetak dana - momčine spavaju, tata šalta kanale/svira/programira a ja otuširana čitam u krevetu dok me san ne krene obuzimati - tad samo vratim knjigu na noćni ormarić i čvrknem lampu ;)
iza točkica ide fighter :)Citiraj:
samamama prvotno napisa
ja već pisala na topicu o tome što čitam, da više ne čitam ništa, jer kao i Cookie nemam volje započeti, pa znati da ću nastaviti tko zna kad...
Tj. problem je što imam dvije započete zahtjevne knjige, pa ih ne mogu čitati bez 1005 koncentracije...zato preporučam štivo za opuštanje i mozak na pašu, npr. Ephraima Kishona :heart:
Sad ću se kopirati i za taj topic :!:
edit-100 %
nemojte me krivo svatit, al ja sam uvjerena da je do stava, govorim iz iskustva, kad sam bila na rubu živčanog sloma(moje sl. vrijeme je bilo vrijeme za učit, ifjunouvotajmin, a nisam završila baš banalan faks), mislila sam da je biti doma s djetetom prava koma, a sada...sada bi dala sve da mogu barem malo doma provodit s njime vrijeme....
nekako su neke žene jedostavno SRETNE s djecom doma, ispunjene?
valjda si moramo naučit rasporedit dan i uživat, al to je baš pravi problem..
Počela čitati nakon Di trećeg rođendana. Sad već čitam kao velika, na dijeti sam- kuham si svoju hranu, pišem po forumu , vježbam, a oni u stanu- do prije godinu dana - teški SF.Citiraj:
M.a.r.t.a prvotno napisa
Osim toga postlai su zanimljiviji, kad prošećemo po muzeju pitaju iz koje je to zemlje, pa čak i upotrjebim mozak :D do traži da mu čitam Ilijadu, Di Velog jožu... Znam da su pametni klinci, ali meni je tako dugo bilo čekati da te aktivnosti dobiju neki smisao koji i mene malo zabavi. Ono po sto puta sto i jedan dalmatiner - kao da mi netko lobotomiju radi na živo.
Samo ove zime kad se boesti redaju u krug... Tri tjedna nismo izašli iz kuće, prie toga strgano koljeno... Ima li smajlić koji si puca u glavu? Oni se lijepo igraju zajedno, a ja kao hrčak u kolutu. Sve me strah da ću opet početi namještaj premještati.
PotpisujemCitiraj:
samamama prvotno napisa
M.a.r.t.a., točno kužim kako se osjećaš, kao da mene opisuješ. Identično se osjećam, zapravo kad promislim još i gore..Doma sam s jednogodišnjim djetetom a za 3 mjeseca imat ću ih dvoje. I sve je to divno, bajno, krasno..no otupljujem! abnormalno otupljujem! I već sad strepim kako će mi biti kad ću krenuti na posao!- s time da ga nemam, nemam dana radnog staža, diplomirala sam mjesec dana nakon rođenja prvog djeteta, lijena sam čitati nešto korisno da barem budem u toku, osjećam se totalno nepismeno pa i priglupo a to mi nikako ne ide u prilog mojoj struci...I onda nakon takvih osjećaja koji kolaju u meni dođe MM sa idejom kako bismo mogli i na treće, do 30-e sam doma s njima i onda radim do penzije!! :x Dođe mi da ga odvalim tavom po glavi!! Vjerujem da će to sve proći kad se vratimo u neku kolotečinu i da će nam onda itekako faliti ovakvi trenuci..To si nebrojeno puta govorim :(
Ja ti želim reći da ti najbolje znaš što je dobro za tvoje dijete, koliko djece je u vašoj jasličkoj grupi, kakvi su uvjeti.. Možda da ostaje do ručka, recimo tri-četiri dana u tjednu. Mi smo to prakticirali, jer je grupa prenatrpana pa spavaju praktički kao sardinice i kašljucaju tako u krug :) , a ručak je rano u jaslicama, znači dva-tri sata. Omjer dan 3:4, vrtić : doma je ipak lakši za malo dijete. Di je znala ići pon,uto, pa u sri napunimo baterije, pa čet, pet. Znači, poigrat će se, ti stigneš nešto obaviti, smanjit će se ritam dojenja , a stvarno ne moraš prestati dojiti - to je bitno ako je maleni osjetljiviji. Umjesto probiotika poslije anitbiotika, proljeva... jeftinije je i povezano s :heart: .
U centru npr ima dosta vrtića s jako malo djece u grupama, a vrtići su ostali istih diemnzija i frendica kaže da njezina od prve godine bila par puta šmrkava - nije to svejedno :)
Ma cure radite nešto predragocjeno za svoje klince i evo vam veliki :love: da izdržite. Druženje, odmor, to nam najviše fali u tim mjesecima - godinama , kako kome. Ubacite to kad god možete jer ne možeš davati ako ne napuniš baterije. Budite "sebične " jednom tjedno - jednom kava s frendicom, drugi put učite pola sata španjolski u knjižnici, hodajte :) - znam zvuči, apsurdno, ali hoću reći budite kreativne s tim svojim mrvicama vremena jer su tako dragocjene. A ja sam najviše grješila i još grješim- kad zapadnem u tu tuljan fazu i niti odem spavati, niti u šetnju niti se primim vježbati, nego to malo vremena projuri zujeći u tv ili sl. glupost - niti se odmorim, niti napunim bat. A da se teško pokrenut i pomirit s tim mini varijantama normalnih aktivnosti je, ali isplati se ;) Tako brzo rastu i onda imaju svoj đir - lakše se tome vesliti ako ste bili puno skupa dok im je to odgovaralo
:lol: na tuljan fazu
Je, smanjila sam sa nasukanog kita da se više ljudi može idnetificrati :lol: I još jedna stvar je meni jako pomogla - užasno me mučio osjećaj da sve to nema ni početka ni kraja, kad te netko pita koji je dan, a ti :? Počela sam upisivati u planer sve ono za što sam mislila da je bezveze i "to ja usput", a navečer osjećaj da si smlavljen, a što si radio, gdje si bio :/ . Kad zapišem na kraju dana vidim koliko toga sam obavila, a i tjedan mi je počeo imati smisla. Jes da je debilno kad ti netko virne u tekicu, a unutra pon- veš,vježbanje, uto-plac, španjolski, 16- 16.20 kava & telefon ili igranje s lutkama. koliko god bilo fleksibilno i provizorno (zna se ko nam diktira ritam), meni jako pomaže da si zadam neke highlighte u danu/ tjednu, tak da se veselim nekim stvarima, a neke da odvalim i prekrižim s guštom :mrgreen:
Ima nešto u ovome što kaže krumpiric... Često mislim da bih trebala biti sretna i zahvalna što imam mogućnost biti s djetetom umjesto da radim negdje u nekom uredu, da me nema deset sati dnevno i da s djetetom provodim 2-3 sata na dan - a ja se umjesto toga žalim i kukam. Onda si povrh svega još nabijem grižnju savjesti što sam nezahvalna :mrgreen:
Jedna od mojih metoda da si osiguram vrijeme u kojem ću imati malo mira i tišine je da se dignem ujutro u 5, pa imam neka dva i pol - tri sata fore dok se mali ne probudi da se u miru otuširam, operem kosu, pročitam si malo nešto po netu, obavim nešto od kućanskih poslova... Ja sam uvijek bila samotnjački tip i užasno mi fali to samotno vrijeme, pa žrtvujem malo sna i tako si ga osiguram. Isplati se, al ne možeš nažalost stalno tako, jer krepaš od umora :) Najbolje bi bilo kad se ne bi uopće moralo spavat, e onda bi bila na konju!
Ja uvek ustajem pre dece bio vikend ili ne. Recimo, u vrtić krećemo u 7:30 a ja sam već u 6h budna bez obzira što njih budim tek u 7h. U tih svojih sat vremena pijem kafu, čitam forume i vesti, mažem nokte, perem kosu ili jednostavno buljim u prazno i ispijam si kafu u miru i tišini..
Mm je pak večernji tip, on si svoje vreme organizuje uveče kad svi legnemo. Ja se uveče jedva nateram otuširati koliko nemam energije. Ali zato jutra...naročito lepa crvkutava letnja jutra obožavam. Mogla bih svet pomeriti nakon dva gutljaja kafe :mrgreen:
Izdržat ću do kraja mjeseca kad već toliko nije bio u jaslicama, a sljedeći mjesec ga odmah vraćam. Taman se lijepo uhodao u jelo i spavanje kad smo stopirali jaslice. Valjda neće opet biti onakve adaptacije :shock:
A šta se tiće mene same pod hitno moram naći neki hobi/tečaj van kuće.
Kod mene je ovo nemoguće jer se karlo počne rasanjavati oko 5.30, 6h i onda navali na ciku i lagano ciki i budi se do nekih 7h! I onda ono poznato:"Mama, budi se,molim te" i diže deku s mene!To me izluđuje!Citiraj:
clumsy mom prvotno napisa
evo i mene u klubu...
doduše, ja se tak osjećam u ova zadnja 3 mjeseca i znam da se uopće nebi trebala tak osjećati jer je moja bebica ipak još totalno ovisna o meni, ali eto...
probat ću i ja usvojiti koji od ovih savjeta
:love:
Uh, ne bi mi palo na pamet dati dijete u jaslice a da sam ja doma.
Moja prvotna ideja je bila da ću se zaposliti kad se mali adaptira u jaslice! A s obzirom da se ništa ne dešava po tom pitanju, a vidjela sam da mu je u jaslicama lijepo, naučio je jesti i spavati, nikad nije bilo nikakvih problema glede njegova zadovoljstva, (samo što češće oboljeva), nemam nikakvu grižnju savjesti vratiti ga u jaslice u 3.mj.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Onaj ko nije u situaciji da bude sa dvogodišnjim djetetom od 0-24 (doslovno, spavamo zajedno), taj misli da je predivno biti doma sa klincom. Ali to je totalno iscrpljujuće i zatupljujuće. Meni.
evo i mene u klub :mrgreen:
kad sam ostala trudna (nakon teške borbe) bila sam presretna
cijelu trudnoću nisam radila (dobro nešto sitno jesam,ali to se ne računa nakon tempa koji sam imala prije)
uživala sam,mazila trbuh i maštala kako će sve biti divno,krasno,ružičasto
unaprijed sam se veselila trogodišnjem porodiljnom i bila sklona proglasiti nemajkom svaku mamu koja pomisli početi ranije raditi :roll:
stigle su ptičice i uživam u svakom trenutku s njima
volim ih najviše :heart:
i počela sam pucati po svim šavovima
ubila me ova zima i sivilo
ubilo me svaki dan jedno te isto
nismo zatvoreni u kuću,landramo mi,ali kad je kiša i ružno vrijeme teško ih je oboje donijeti do auta....
i dešava mi se
Citiraj:
leonisa prvotno napisa
i sad sam odlučila početi raditi u 9 mj. kad njih upišem u jasliceCitiraj:
clumsy mom prvotno napisa
sad me peče savjest jer znam da ću žaliti za ovim danima i trenucima koje neću provesti s njima :cry:
već sada mi je grč u želucu i osjećam se ko zadnja nemajka :oops:
ponekada stvarno mislim da nisam sva svoja :roll:
Mislim da je ovo najteži dio godine za roditelje :mrgreen:
Zima već dugo traje, djeca su nervozna jer su puno u kući.
I nama koji radimo su popodneva duga i jednolična, a vikendom smo često isto zatvoreni u kuću.
I mene je pukla depresija baš u ovo doba godine kad sam bila na porodiljnom. Mi smo još bili posebni slučajevi, živjeli smo u pravoj karanteni, onda je Lea još dobila kozice .. dogodilo mi se da deset dana uopće nisam izašla iz kuće. Bila sam dakle doma sa djetetom dvije godine, naravno od 0-24. Vrlo rado bih i sada bila sa djetetom jer dva-tri sata koliko ju vidim kroz tjedan mi nikako nije dovoljno vremena,
Samo, drugačije bih se organizirala, natjerala bih se na svakodnevne izlaske na nekakve organizirane aktivnosti.
Meni odgovara da sam doma, s djecom, tj. s djetetom.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Starija ide u vrtić, uglavnom sam sama s malim, cijeli dan. Ima i teških dana, ali kad svi zaspu, više se i ne sjetim što je bilo.
Moje prvo pravilo je: svaki dan van. Kiša ili magla nisu prepreka.
I svaki dan neka aktivnost pa makar to bilo gledanje izloga u gradu.
Ako je baš jako ružno, prošećemo se do prabake ili do naše male sestrične na igru.
Ne osjećam da zatupljujem, komuniciram i s ljudima (ne mislim na forum), ne samo s djetetom. ;)
Nešto slično i ja radim (zapisujem obaveze u svoj iCal) i nastojim da uvijek bude jedna obaveza, da ne jurim.Citiraj:
Počela sam upisivati u planer sve ono za što sam mislila da je bezveze i "to ja usput", a navečer osjećaj da si smlavljen, a što si radio, gdje si bio . Kad zapišem na kraju dana vidim koliko toga sam obavila, a i tjedan mi je počeo imati smisla. Jes da je debilno kad ti netko virne u tekicu, a unutra pon- veš,vježbanje, uto-plac, španjolski, 16- 16.20 kava & telefon ili igranje s lutkama. koliko god bilo fleksibilno i provizorno (zna se ko nam diktira ritam), meni jako pomaže da si zadam neke highlighte u danu/ tjednu, tak da se veselim nekim stvarima, a neke da odvalim i prekrižim s guštom
Dok su klinci mali, stvarno nemreš niš drugo s njima osim otići u šetnju i malo se igrati, čitati, gledati kroz prozor aute i sl.
Ako su malo veći, treba im dati neku dnevnu aktivnost pa bilo to i bacanje kamenčića u vodu.
Mi smo danas išli u fašničku povorku, u subotu nas čeka fašnik u Samoboru pa će nam sutrašnja aktivnost dana biti traženje konfeta i boja za lice po dućanima. Zatupljujuće? Nimalo!
Ja sam sigurno malo luda :roll:
Jeeeerrrrrr, pronalazim se u postu od Matilde, ali i u onima po kojima sam otupila. Malo sam ovako, malo onako. Kad spavaju, milina, kad su budni, dobro je dok držimo ritam-makar gledali aute il votever. Al ispalim kad se ponavlja da stariji neće u vrtić, mlađeg gura, trči x puta gledat crtiće kod bake kat niže, mulja me :roll: i iiiiii
gotovo pisanje evo su budni
Doma sam i ona zna da sam doma te da bi mogla ostati sa mnom. No, nema šanse. Voli ići u vrtić, ali dogodi se barem jednom-dvaput mjesečno da joj se ne da.Citiraj:
makita prvotno napisa
Tvoja obaveza je vrtić, izvoli ići. Prilično sam stroga oko toga. Ako stvarno vidim da joj je poreban mali odmor od vrtića, ima nekakav stvaran razlog, ili dođem ranije po nju ili ostane doma.
Tako bi mi jednog dana rekla i da neće u školu, ili kad odraste da neće na posao.
M.a.r.t.a.-točno znam kako se osijećaš.Ja sam doma već više od 5godina i doslovce sam glupa,nenam više komunicirat s ljudima,a bogme više ni s klincima.
A ide u vrtić,radila sam 3mj kad je krenula u jaslice,a od tada je prošlo 3g. Ta 3mj su mi bila super.Nemogu reći da nisam bila umorna al sam bila sretna,poslije osla sam trčala doma kuhat,pa po nju u vrtić,pa doma,pa van....
A sad nemogu naći posao,ja sam nkv,dvoje djece,otvoreno mi kažu da škola nije problem al da bi oni nekog bez djece....Mm radi do jutra do sutra, nikakve pomoći ni od koga da mi pričuva malog na 1h dok je A u vrtiću pa da odem s frendicom na kavu.
Volim ih i bila bi najsretnija da mogu naći posao (netko je napisao da je onda tih 4h dnevno kvalitetno provedeno),a ovako jedni drugima idemo na živce,uz sve to nas je zahvtila ova fin kriza a ja se osijećam kao loša mama jer nemam posao i nemogu im kupit čokoladicu jer kupim kruh,to je primjer.
Mislili smo A ispisa iz vrtića radi financija al bi to nju duševno ubilo.
To kaj sam doma me ne veseli jer sam isfrustrirana i živčana pa oni nemaju mamu kakvu zaslužuju,jer masu puta nemam ni volje ni živaca za masu toga.
A knjigeeh,ne dopre mi do mozga ni ovo kaj sad pišem,a kad me mm pita kaj je bilo u seriji prije reklama nemam pojma-nema mozga samo propuh :(
a kod mene je bilo slično kao kod krumpirić, kad je T bio beba od dva mjeseca, počela su predavanja na faksu i nikad s njim nisam ni doživjela porodiljni u pravom smislu. zato sam se, kad sam bila trudna s J , strašno veselila što ću biti doma sa svojim djetetom.
T je bio s nama doma mjesec dana iza poroda, i onda je poželio opet ići u vrtić jer su mu falili frendovi.
ja sam ostala sama s bebom skoro čitav dan, sve su mi frendice radile, mm radi po čitave dane... od silnig šetanja s kolicima, gugutanja i razgovora s bebačem sam poglupila, zaboravila sastavit prosto proširenu rečenicu i brojala dane do povratka na posao.
ja svoju djecu obožavam i oni su smisao mog života, ali ja nikad ne bi mogla biti doma stalno i divim se ženama koje to mogu, iskreno.
ja sam rodila na 5. godini medicine i polozila sve ispite u roku, sa odličnim, i diplomirala, sve bez baka i čuvalica, uz divnog supruga i njegovo jos divnije fleksibilno radno vrijeme i uz jako malo spavanja i uzasno puno ucenja i dojenja. bilo mi je tesko i naporno, ali super sam se osjecala citavo vrijeme. i kad sam ovo ljeto diplomirala i cekala da pocnem radit 6 mjeseci osjecala sam se lose, depresivno i bezvoljno. nije sve za svakoga. ja nikada ne bih voljela biti na porodiljnom u pravom smislu te rijeci, i ako cu ikada imati jos jedno dijete opet cu se organizirati tako da u toku porodiljnog nesto radim,od kuce, uz dojenje, ali da radim nesto sto nema veze s djetetom i obitelji nego sa mnom. ti najbolje poznajes i sebe i svoje dijete. sigurna sam da postoji rjesenje koje je zadovoljavajuce za vas oboje. ako su to jaslice,super.uradi tako, pokreni sebe i to je to. ne mjeri se majcinstvo po tome koliko se majka zrtvuje.
:*Citiraj:
sasa prvotno napisa
Citiraj:
M.a.r.t.a prvotno napisa
Izgleda da smo skoro sve u jednom periodu prolazile kroz isti osjećaj zatupljivanja zbog nedostatka odraslih osoba i odraslih tema u svakodnevnom životu.
Ja sam sa G. bila do njegove druge godine kad je on krenuo u vrtić a ja na posao i to prvi pravi posao sa radnim mjestom i radnim vremenom.
Jedan period je mom djetetu u vrtiću bilo solidno i sve je bilo ok, kasnije , kad su počeli problemi osjećala sam se kao najgora majka na svijetu - gdje ostavljam dijete i kome... dok ja tamo nešto radim...i taj posao mi se činio totalno besmislen, a ipak je plaćao i to obdanište i režije i klopu i pelene.
Stvar se naglo poboljšala promjenom vrtića, sad moje dijete ide u vrtić u koji se dijete ne ostavlja zato što moraš na posao ili šta već , nego zato što je preprepredivno, što su odgajateljice sama ljubavi strpljenje i toliko su angažovane oko djece da ja ne mogu čudom da se načudim :heart: :heart: :heart:
I od tad ja nemam više nikakvih sumnji ni u šta - kad znam da mi je dijete u sigrnim i nježnim rukama, punim ljubavi i razumijevanja i da se njim i svima njima tamo istinski iskreno i kvalitetno bave, ja sam free da izoštrim ostala čula i naučim se ponovo "odraslom" komuniciranju, bez kreveljenja, tepanja i kolutanja očima. Preko DVIJE godine radim i to mi još uvijek ne polazi za rukom :oops:
KORNY, ima li šanse da radiš nešto od kuće???
Ja sam se hvatala za najtanje slamke, dolazilo mi je da vezem i prodajem vezove, bilo šta, znam isuviše dobro kako izgleda ne moći djetetu kupiti čokoladu jer MORAŠ kupiti kruha. Srce puca :love:
Ja se vraćam na posao s drugog porodiljnog za manje od tjedan dana... Koliko god mi je teško i nezamislivo što neću biti s P. cijele dane, toliko se veselim što ću napokon biti među ljudima i razgovarati i o drugim temama osim sadržaja tanjura ili pelene.
Ali pomalo i strahujem... Totalno sam poglupavila i nazadovala, imam osjećaj, i ne znam kako ću se snaći na poslu...
Ja se stvarno pitam neke stvari kad vidim koliko vas je, navodno, otupilo i oglupilo na porodiljnom. A eno, na onoj drugoj temi ispalo da je prava pjesmica biti doma s djecom po citave dane. Ispada da ni moj prijedlog o financiranju kucanica ne bi vecinu zadrzao doma. :mrgreen:
Ma ja bih ostala doma da imam prijateljice, familiju, (bar povremene) baka-servise i mogućnost odlaska iz svog sela od dvije ulice. Uvijek si nađem nekog posla s prevođenjem, čitanjem... Ali ovako sama k'o prst :nope:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Prokletstvo danasnjih majki. :/
Slažem se. Evo, otkad sam stigla u novu kuću gledam malo svoje susjede od kojih su mnoge SAHM, i ne djeluju frust, a onda skužim da su sve jedna drugoj rodice ili kume, da si šalju djecu kako kojoj zatreba, svaki čas neka na kavici kod druge, sve sličnog zaleđa i životnih priča. I onda skužim koliko je neophodna ta potpora zajednice da bi majka mogla zadržati živce i volju. Ovdje baš vidiš na djelu onu da je za odgojiti dijete potrebno cijelo selo i kako to stvarno dobro funkcionira kad imaš "svoje selo". A puno (većina?) nas u današnje vrijeme toga nema.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
lijepo je s klincima ali i frustrirajuce....
kao i uvijek, najbolje rijesenje je podjela zadataka, ali tu drzava ima puno za napraviti...
muskarci malo vise prisutni kod kuce i kucanstva, zene malo manje kod kuce i kucanstva, i poboljsani uvjeti za zbrinjavanje djece (manje grupe, veca kvaliteta), mogucnost skracenog radnog vremena za roditelje, stimulacija oceva da koriste roditeljski dopust...
Ovisi i o tome koji je to porodiljni.
S prvoga porodiljnoga bilo mi se teško vratiti i bila bih presretna da sam mogla ostati kod kuće dulje od godinu dana.
Drugi porodiljni (isto godinu dana) bio mi je dovoljno dugačak i rado sam se vratila na posao (tomu je, doduše, doprinijelo i to što sam dijete ostavila u dobro poznatim rukama, teti čuvalici koja je čuvala i nastariju M.).
Treći porodiljni izgleda zasad ovako - nedugo nakon rođenja bebe M., razboljela se naša srednja M. Malo nakon toga najstarija M. dobila je kozice pa smo sve 4 bile kod kuće po cijele dane. Ozdravila ona, dobila kozice srednja M. Onda i beba M. Sad se bojimo gripe pa najstarija M. ne ide u vrtić. Budući da mi je izići sa sve tri zasad nemoguća misija, uglavnom smo doma i idemo u šetnju kratko tek kad MM dođe s posla. I tako cijelu zimu. A kad se najstarija M. vrati u vrtić, bit ću opet uglavnom kući s dvije male M. Moram priznati da mi ovaj porodiljni uopće ne sliči na idilu prethodnih dvaju, ali nema veze, meni je najvažnije da izbjegnemo bolesti, zato srednja M. neće krenuti u jaslice dok sam ja na porodiljnom. Kad mi je dosta stana i zaželim se posla i izlazaka, ja se tješim ovako - prebrzo će doći vrijeme kad će me djeca otkantavati u korist druženja s vršnjacima, a tad ću se sigurno našetati, naizlaziti i naraditi. I pitat ću se kamo mi se žurilo s porodiljnoga.
Zar već nazad na posao???Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Ko da je jučer bilo kad si rodila!
Kako vrijeme leti!
:love: