moje dijete ima 3 god i u zivotu nisam izasla iz sobe a da nije spavala.
ne mogu zamisliti da to radim bebi.
to mi je protiv svake moje stanice u meni.
Printable View
moje dijete ima 3 god i u zivotu nisam izasla iz sobe a da nije spavala.
ne mogu zamisliti da to radim bebi.
to mi je protiv svake moje stanice u meni.
Moj stariji sin s netom napunjene 3 godine uzeo je svoje dekice i jastuk i rekao da ide spavati sam, u svoj krevet (a MMa potjerao natrag k meni). Bila sam jako iznenađena, čak sam ga treću večer nagovarala da dodje k meni pa mi je rekao "Mama, nemoj biti tužna" :heart:
Uglavnom, treba biti cool i pustiti da se neke stvari dogode same.
a joj, i ja bi molila da se vrati ... bas je sladak :heart:Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Imam dokaz doma, a mislim da ću imati dva. :mrgreen:Citiraj:
Anci prvotno napisa
Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
XXX
znam za slicnu situaciju kod nama bliskih prijatelja
Htjela sam se osvrnuti na još jednu zanimljivu konstataciju koja baš ne trži vodu:
Što mislite o generacijama ljudi koji su ne baš tako davno svi spavali zajedno u spavaćim sobama, na velikim krevetima? Mnogi su naši djedovi i bake po defaultu bili cosleeperi i niti su zbog toga imali traume, niti zdravstene probleme a kako sam primjetila nisu tome uopće pridavali neku važnost.Citiraj:
riba26 prvotno napisa
Inače, sama konstatacija da će osoba imati zdravstvenih problema ako ne spava sama mi je :? Zaista me zanima, kakvih. ne da cjepidlačim, nego me zanima konkretna a ne poluinformacija. Znači li to da će imati problema s ne znam - dišnim putovima? Kostima? Nečim trećim?
A za usporedbu - meni je nezamislivo svoju bebu (a kasnije i malo dijete) odnijetu u drugu sobu i ostaviti tamo da spava. (naglasak je na mene i moju bebu - da me se ne shvati krivo) Kako reče Leonisa - to je protiv svakoe moje stanice u organizmu.
znaći, svaki put kad bi legla dijete, čekala bi da zaspe? ja kad legnem svog sina od 6 mj u ljulju, njemu se odma oči sklapaju i onda ga pustim u sobu i kad se vratim nakon 2 minute, već hrće. on zna da kad se njega stavi u ljulju da je vrijeme za spavanje i tako nikad nismo imali probleme :)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
ponekad kad ga legnem, skroz je budan pa gleda okolo i traži nešto da radi pa ga poljubim, malo nešto popričam, i pustim ga... i kad se vratim nakon par minuta, već je zaspo. ne vjerujem u to da ja sad moram stat u sobu dok on ne zaspe.. ako je skroz budan, onda neće nikako zaspat ako mene vidi.
ovo nama kao obitelj funkcionira i zato tako radimo. on je sa mjesec dana već počeo spavat 6 sati u komadu. naravno, ako on počme plakat ili bunit se kad ga legnemo onda vidim šta je pa dam dudu ili pit ili dignem ga ili šta god treba da se smiri... i onda spava ko anđel :saint:
Iz rasprave (ne samo ove, već i iz skoro svake na forumu) se da zaključiti da postoje dvije vrste mama: super-mame (one su uvijek odmorne, nasmiješene, dijete im nikada nije zaplakalo) i mi obične mame (ponekad umorne, iscrpljene, djeca nam ponekad i plaču). Vjerojatno se radi o tome da imamo drugačije građene tjelesne stanice :P
Juls - ja onda definitivno spadam u kategoriju obićne mame :mrgreen:
Otkud sad ovo?Citiraj:
Juls prvotno napisa
Stvarno me zanima.
Ja ne mislim da sad radim nešto za što mi se netko mora klanjati kad kažem da idem spavati sa svojom djecom. Ja to volim i zato to radim, ne zato što mislim da me to čini ne znam kakvom mamom.
Jedno vrijeme mi je to znalo biti naporno jer im je trebalo 100 godina da zaspu i stalno su budile jedna drugu... pa je i to prošlo.
Ja svoju djecu ne vidim cijeli dan i stvarno uživam u tim trenucima kad se nas tri ušuškamo u krevet, pomazimo, one malo prošapću nešto svoje i zaspemo. Nekad sve tri :mrgreen:
Napisala sam gore da mi se neke stvari iz ovog članka čine ok. One koje idu u prilog mom načinu :mrgreen:
Pa i one koje navode moguće opasnosti co-sleepinga: nalijeganje na dijete od strane roditelja ili starijeg djeteta, pada s kreveta i sl.
No, za zdravstvene probleme i probleme sa spavanjem... nisam sigurna.
Ja sam bila co-sleeperica davnih 80-ih i što bi se reklo "sasvim sam lijepo ispala" :mrgreen:
riba26, ja cu ti samo pozeljeti da ti i drugo dijete bude takvo :)
imas jedno dijete, koje je jos poprilicno maleno, i tesko da mozes donositi neke generalne zakljucke ;)
ja recimo, imam jedno koje je, ajmo reći, jednostavno kao tvoje što se tiče spavanja, ali i jedno koje je izrazito zahtjevno i naporno po tom pitanju.
i nije stvar u tome kako ih ja jesam ili nisam uspavljivala od rođenja, nego u tome kakvi su karakteri
u potpunosti se slažem sa Anci..i sama sam bila co-sleeperica i tada i sada sa mojim djetetom mi je to predivno.Zna biti naporno,pa nitko nije rekao da majčintvo samo po sebi nije ni malo naporno. ali ja želim da ona spava samnom,jer ju obožavam gledati,maziti,obožavam kako me primi za ruku kad tone u san...ma puno je tog za nabrajati. I da, ona može spavati u kindaču, mislim da joj je u biti sasvim svejedno gdje spava ali meni je nekako ljepše kad je pored mene.I da,mislim da sam sasvim obična mama.
bas sam htjela to istaknuti reciCitiraj:
Lutonjica prvotno napisa
otkud ovdje odjednom zaborav da je svako dijete svog karaktera, i meni se cini da riba26 skroz dobro slusa svoje dijete
[/quote]
bas sam htjela to istaknuti reci
otkud ovdje odjednom zaborav da je svako dijete svog karaktera, i meni se cini da riba26 skroz dobro slusa svoje dijete[/quote]
Potpisujem i mislin da onda i ja spadam u "obične mame"...
ja uopce ne znam odakle ste izvukle to o obicnim i super mamama
babel nemam pojma koje veze to ima s ovim sta sam ja pisala :)
takoe :)Citiraj:
otkud ovdje odjednom zaborav da je svako dijete svog karaktera, i meni se cini da riba26 skroz dobro slusa svoje dijete
Imam osjećaj da se na nekim temam samo ponavljam pa ne zamjerite :mrgreen:
Ja se nekako uvijek vodim time da slušam karakter svog djeteta. Kad je mala bila mala :) , nije voljela nikako biti u našem krevetu. Nakon dojenja sam je uvijek vraćala u kindać jer je njoj pasalo spavati sama, bez guranja s ekipom, a i meni je u neku ruku bilo lakše jer se s nama u krevetu bilo tad 2.5-godišnje dijete. No nakon nekog vremena, nakon što je prošla godinu, ako se dobro sjećam, više nije htjela biti usvom krevetiću već bi, nakon što je stavim, se ustala i rukama tražila da je uzmem i stavim k nama u krevet. Potpuno prirodno mi je bilo da to i napravim.
Nisam ni savršena, ni obična :mrgreen: , ja sam ja.
Ja kad vidim ove odg, na temu zamislim se u koju tek ja onda kategoriju spadam? Ponukana ovom temom ja zadnje 3 večeri ponovo pokušavam svog malca nakon 2 i pol godine po ne znam koji put vratiti u njegov krevet koji je inače spojen s našim . Seka spava u svom krevetiću i nikad, ama baš nikad nije prespavala sa nama . Nekad bi ja to i voljela da se svi zajedno malo mazimo ali njoj je ipak najljepše kad je svoj na svome i nema šanse da bi uopće uspjela zaspat u mom.Braco napreduje ovaj put , spava u svom krevetu dok tata ne ode na posao , a onda se ušulja na njegovo mjesto i tu odspava još uru, dvije . Nadam se da će se tako i nastaviti jer su komotniji i oni a i mi , još sad kad dođu vrućine , baš me zanima kako bi izdržali nas četvero na francuskom ležaju , svi bi se razbježali u sekundi . Mislim da ih dovoljno mazimo tokom dana i da navečer zaslužujemo svatko svoj komod . Eto maleni je spavao dvije i pol godine sa mnom , malena niti sat vremena,nije ona ništa bolja ili gora sto se tiče maženja , zadovoljna je i sretna i to se baš vidi tako da mislim da spavala u krevetu s nama ili ne ista je stvar , mislim da to više znači nama roditeljima nego djeci i ne zamaram da li će im to sutra pomoći ili odnemoći u životu , mislim da to nema nikakve veze . Ja sa svojima nisam nikad spavala a brat i sestra su ih dotukli i da im je danas vratiti vrijeme sigurno im ne bi trčali na svaku kao što su onda to radili isto kao što sam ja opametila sa dečkićem i ne ponavljam greške na curi i čak mi se čini da je ona puno zadovoljnija od njega u ovoj dobi :D :D :D :D :D :D
Mi smo zagrizeni co-sleeperi.
Trenutno spavamo u N i pi formaciji (ne znam kako bi dugacije nazvala formaciju kad je glava od L kraj moje glave, a noge su joj na glavi od MM-mislim da je najblize pi, a ne H).
Mislim da bi L spavala u svom kreveticu bez problema, ali bi se ja budila valjda 28 puta nocu da vidim je li dise, je li otkrivena, je li pokrivena po glavi, je li zapela nogom u ogradu, je li spava, je li gleda pa onda opet je li dise i bla bla bla.
Nema jos odvajanja bez obzira na cilu abecedu formacija! :)
A ima li koja tema "OD kada zajedničko spavanje" ? :mrgreen:
Moj L ima 5 i po mjeseci i za sada spava u svom krevetiću. Ja spadam u one mama koje se boje da će zgnječiti bebu :roll: .
A i L. se dosta lako navikao na krevetić.
Mislim to sad kažem, a do nedavno se budio svakih sat vremena :lol:
Sada zaspe uglavnom na siki i kad ga spustim u krevet samo malo otvori oke, pogleda me, pomazim ga i on nastavi spavati.
Ali uvjerena sam da će nam sa godinu ( mjesec prije ili poslije) useliti makar povremeno u naš krevet i unaprijed se tome veselim :D .
I mislim da tu ne treba biti nikakvog pravila i nema dobne granice. Sve ovisi o djetetu i o roditeljima - karakterim, željama i sl.
Niti je djete koje spava sa roditeljima zakinuto sutra za normalan san, niti je ono koje spava u krevetiću zakinuto za ljubav.
slažem se s tim šta su neke druge mame rekle - odkud ovo sa 'super mame' i 'obićne mame'? iako ja spadam u tu kategoriju 'obićne mame', ne znam kako to ima veze s ovim šta mi pričamo jer nitko nije za sebe rekao da je savršena mama koje dijete ne plaće, itd. ovdje je tema o co-spavanju....
i da razjasnim - ja nisam govorila nikome da je njihov co-sleeping loše. ja sam u početku samo dodala članak gdje piše i pozitivne strane i negativne strane vezano sa co-sleeping i onda uz to sam komentarila da JA, OSOBNO, to ne prakticiram iz x, y, i z razloge :)
Ja bih se samo htjela dotaknuti one informacije u clanku da je zajednicko spavanje odgovorno za neko losije spavanje u buducnosti.
Solo spavanje u zasebnim krevetima i sobama su izmislili kraljevi i kraljice, oni su imali love da sagrade ogromne dvorce u kojima je svatko mogao imati svoju sobu i svoj veliki krevet, takvo spavanje je bila privilegija imucnih.
Obican puk je spavao u 'brlogu', svi na hrpi i roditelji i djeca, ako je netko hrkao nisi imamo kamo morao si se navici na spavanje uz rondanje.
Pitam ste tko je bio veseliji :mrgreen:
to se nama dogodilo ljetos. prvo poseban madrac, pa onda i njena soba.Citiraj:
Lucija Ellen prvotno napisa
i znam da je ona bila spremna za svoj krevet a da sam ja bila ta koja nisam.
polazak u vrtic i druge stresne situacije znaju jos omesti miran san, ali ona je sama presla u svoju sobu kad je bila spremna.
i bas kao sto znam da moze spavat cijelu noc u komadu, znam da ima noci kad ne moze kao i kad zeli da sam drugi dio noci sa njom.
i danas zaspemo s njom u zagrljaju. pitala sam ju par puta da li mogu ici u svoju sobu i da ona zaspe sama, negodovala je. nisam nista forsirala. naprotiv.
tako me sama iznenadila kad je legla popodne na krevet u dn. sobu i prohvatila moje da moram raditi rucak da ju ne mogu uspavati. kimnula je glavom i sama zaspala.
ja vjerujem da za neke stvari, ako imamo mogucnosti, trebamo odluku prepustiti djetetu, prateci ga, naravno, bas kao i signale koje nam salje.
oni su stvarno kompetentni dati nam do znanja za sta jesu i za sta nisu spremni. na nama je da odlucimo koliko cemo se (odnosno necemo) mijesati.
ne bi ju legla i cekala da zaspe vec bi legla sa njom.Citiraj:
riba26 prvotno napisa
znaci obje bi legle zajedno u krevet.
dosta dugo nase uspavljivanje je bilo takvo da bi zaspala sisajuci.
bilo je perioda kad sam pucala na zivce jer se htjela uspavati samo u marami dok sam skakutala na lopti i pjevusila.
srecom, ta faza je trajala samo mjesec i pol.
meni je nezamislivo da tako mala beba zaspe bez mog kontakta (iskljucujem voznju u AS ili kolicima, jer to ne smatram "metodom" uspavljivanja. ali kao sto rekoh, meni.
ako vi funkcionirate na takav nacin, super.
ja obozavam nas zagrljaj i onaj filing kad osjecam kako joj se opustaju misisci i kako tone u san.
:heart:
i sljedeci post koji se dotakne super i obicnih roditelja- brisem :)
ne znam kako je bila tvoja beba, ali moj mali kad se rodio do neki 3 mj. bi često zaspao tijekom dana... pogotovo prvi mjesec dana. on bi bio u dnevni boravak u jaje ili na kauć i zaspao bi (naravno, ja bi isto bila u blizini)... mislim da skoro sve bebe kad se rodu isto tako zaspu tijekom dana... jeli mi želiš reći da si ti svaki put kad bi tvoja beba tjela zaspat išla odma leć kraj njega? jer ako je ona sama zaspala, znaći da je ipak zaspala bez tvog kontakta.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
U redu je da neka djeca spavaju pored svojih roditelja u svojim krevetićima. Isto kaoš to je u redu da neka djeca spavaju pored svojih roditelja u istom krevetu. Voljela bih kad bi oni koji govore da (direktno ili indirektno) bili toliko uviđavni i prihvatili i naš izbor kao ispravan.
Jer po čemu sam ja toliko u krivu što su moja djeca (bila) cosleeperi? I tko je taj koji će mi reći da sam u krivu? I zašto?
Mislim, prvotni post je bio s postavljeni pitanjem koje se odnosilo na to kako se djeca ponašaju kasnije. Ja sam odgovorila našim primjerom koji sasvim jasno pokazuje da je dijete u stanju samo i bez ikakvih prisila i nagovaranja u određenom trenutku života poželjeti spavati samo, u svom krevetu. Ne kažem da nije naučio, jest ali na jedan prirodan način. Nekoliko puta mi je u polumraku sobe pričao malo o vrtiću pa kako sad on spava u svom krevetu i kako ga mi (braco i ja) čuvamo. Zar to nije lijepo? Ne čini se kao dijete s nekim zdravstvenim ili psihičkim poteškoćama. A nije da se dogodilo u pubertetu kako se ovdje i na ovakvim temama voli implicirati. Već sa sasvim male 3 godinice.
Isto kao što nije sisao do 8. godine ali nije niti "odbijen" od sise već je tkđ sa 2,5 sam odlučio da je s tim gotovo.
kao sto sam vec rekla, tako mala zaspala bi sisajuci.Citiraj:
riba26 prvotno napisa
tako male bebe cesto bi takodjer sisale, pa je tako nakon posisanog zaspala meni u narucju i ja bi ju spustila na kauc/krevet/gdjegod ili bi zaspala, ispustila sisu i nastavila spavati lezeci pokraj mene.
ti bi svojoj dala dudu, ja bi joj dala dojiti.
kao sto sam vec naglasila, pisala sam kako se ja osjecam, kao sto sam napislala da je to nacin koji je nama odgovarao i da je super ako ste vi pronasli nacin koji vama odgovara, stoga ne vidim zasto meni ne dajes za pravo da sam bila uz svoje dijete kada bi islo spavati.
situacija gdje bi zaspala "sama od sebe", ne dajuci mi do znanja da me treba, bilo je za na prste nabrojati.
Tiwi, nije nitko rekao da si kriva (ili nešto slićno) zbog toga što prakticiraš co-sleeping (jedino ako nisam dobro pročitala neki post ovde). Co-sleeping, kao što se može svugdje čitat, ima puno pozitivni strana. Ali isto tako, ima i neki negativni strana. I to je to. Ta informacija, pozitivne i negativne strane o co-sleeping, su bili predstaveni i onda su svi počeli komentirat da oni ili co-sleep ili ne. Ne mislim da je itko ikoga napao zbog njihov način spavanja. Samo se dizkultira različite aspekte o tom co-sleeping i zašto bi se ili nebi trebalo prakticirat (to se isto tako može sa bilo koje teme - dohranom, platnene pelene, vlažne, itd.). Svako ima svoje mišljenje i jednostavno ih predstava. :)Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
leonisa - žao mi je ako si shvatila da ti 'ne dajem' to pravo da si bila uz svoje dijete kad ide spavati, ali to uopće nisam mislila. jednostavno me interesiralo jel to moguće da je svaki put beba zaspala baš uz tvoj kontakt jer nisam čula za bebu što samo zaspe ako je majka uz njen kontakt. samo sam tjela da to razjasniš, što jesi s tim da je beba uvijek zaspala nakon dojenja :)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
moj do dan danas nije zaspao sam, eventualno u AS u vožnji.. prvih 6 mjeseci nije spavao više od 30 min dnevno SVEUKUPNO bez obzira, legla ja s njim ili ne.Citiraj:
riba26 prvotno napisa
bas sam htjela to istaknuti reci
otkud ovdje odjednom zaborav da je svako dijete svog karaktera, i meni se cini da riba26 skroz dobro slusa svoje dijete[/quote]
Potpisujem i mislin da onda i ja spadam u "obične mame"...[/quote]
kory onda ćemo ovako, potpisujem i mislim da i ja (bez onog onda) "spadam u obične mame".
Jel sada ok ako ti je zasmetalo to šta san te svrstala u "obične" :love:
riba26, evo moje jedno dijete je spavalo gdje god da sam ga stavila, a drugo od samog rođenja treba biti uz mene da bi zaspalo
i to drugo dijete je zahtjevno u svemu, ne samo u spavanju, dakle ona je od rođenja tražila konstantan fizički, psihički i emocionalni kontakt, i u spavanju, i u dojenju, stalno sam ju morala nositi.... to je jednostavno takvo, zahtjevno dijete
a druga kćer je čista suprotnost
i zato me štrecne svaki put kad netko želi imputirati da je to moje zahtjevno dijete takvo zbog dojenja, co-sleepinga, nosanja u marami i slično.
nije od toga takva, takva je jer se takva rodila, a ja sam odlučila slušati njene potrebe, koliko god mi naporne bile
Ja sam dojila i sina i kćer. Njega 14 mjeseci , nju nažalost samo 5 (viša sila) . on spava s nama od početka , izuzetno je živ od prvog dana od kad se rodio , nije baš volio puno spajkiti , promijenili smo tisuću i jedan način uspavljivanja , al sve je to bilo kratkog vijeka i sve je ovisilo o tome kakve je mali gospodin volje, uglavnom je jedino cika koliko toliko palila . Danas tog malog živka legnem u svoj krevet , ili u moj (do prije par dana ), pokrijem ga , pomolimo se , i ja odem u kuhinju,a on ostaje pričajući,pjevajući i u tom svemu nakon toga zaspi bez problema . To mi je super i to traje već nekih godinu dana . Njegova mala seka (7 mj) nikad se nije posebno uspavljivala , čim poćne trljati okice ja je legnem u njen krevetić,pomazim po obrazu njenom omiljenom dekicom , ona stavi prstić u usta i nestane . Napokon imamo neku strategiju koja pali i koja ne umara nikoga od ukućana . Trebalo je dosta faza proći do ove , al eto napokon je došla . Cura nam još može otkazati al zasad je super . I jedno i drugo su zadovoljni i to je najvažnije
Super je što su se javile cure koje imaju više djece, (ja sam zasad samo na maloj princezi) i time pokazale da je sve stvar dječjeg karaktera. Co-sleeping ili ne? Po mom skromnom mišljenju dobro je i jedno i drugo ako paše djetetu.
j aiskreno priznajemda prakticiram cosliping i iz svojeg komoditeta (uvjerena da ne ide na stetu djeteta). lako je bilo sina vracati u kindac kada se budio, dok je bio dojen 2x po noci, pa na formuli 1x, od šest mjeseci starosti vise nije trazio nocni obrok.
Frajlu dojim najmanje četiri puta po noci. U mojim poznim godinama ja stvarno nemam snage svaki puta se ustati, izvaditi ju iz kindaca, nahraniti i vratiti. ja bi se skroz razbudila i budna docekala slijedece dojenje.
ovako, cica u usta u polusnu i spavamo obje :)
netko je pitao od kada - mi spavamo zajedno od njenog rodjenja. predivno mi je bilo u rodilistu, kada su mi je doveli u ponoc, stavili su je odmah u moj krevet, ne u boksic - od tada spavamo skupa :heart:
potpisujem !!!!!Citiraj:
Sani1612 prvotno napisa
nije upuceno meni pitanje ali me je nagnalo na razmisljanje...jakoo dugo moja L nije ni po danu niti navcer zaspala bez mene i bez sike...sad nekad zaspe dok ju baka ili tata nose ali sao po danu...navecer je uspavaljume ja tj sika....nika nisam ni pokusala neku 2 nacin vecernjeg uspavljivanja- mozda bi i nesto drugo upalilo ali nama odgovara ovako... cosleeperi smo jer to volimo...L se nakad (kao recimo sinoc) budi bezbroj puta jer je pati zubic npr...sika je tu i nastavljamo dalje spavati, necu lagati ja sam nakon takvih noci slomljena ujutro ali njen osmjesh ujutro mi je dovoljan da kazem i sutra cemo opet ovako spavati.. a u posljednje vrijeme nam se desava da spava od 9 do pola 6 u komadu malo siki i nastavi tad sam ja najodmornija mama na planeti :DCitiraj:
želiš reći da si ti svaki put kad bi tvoja beba tjela zaspat išla odma leć kraj njega?
Moj malecki je prošao tri mjeseca i nikada nije spavao s nama. Od nekih mjesec i pol samo mu stavim dudicu i ostavim ga u njegovom krevetiću još budnog, samog u sobi. Možda ponekad zaplače kad mu ispadne dudica, ali ja odmah trčim k njemu, stavim mu dudicu u usta i on tako nastavi ležati dok ne zaspi. Nema govora o tome da bi nam smetao u krevetu iz bilo kojeg razloga, čak ga ponekad pokušavam staviti u krevet k nama, i zbilja bih voljela da spava s nama, ali on jednostavno tu neće biti i ne mogu ga smiriti dok ga ne vratim u njegovo carstvo. Tada mirno i zadovoljno zaspi. Samo imamo naviku svako jutro ga staviti k sebi i puno puno se maziti. To onda voli i tada uživa. Mislim da je jako zadovoljna beba i uopće mu ne fali pusa ni maženja, jer toga ima preko dana na pretek.
zvdanijela, evo majke mi, ko da sam ja ovo napisala!!! do ti jedne rijeć što si napisala je ISTO kao s nama. moj muž ponekad prova stavit maloga sa sobom u krevet navećer da se malo mazi prije spavanje, ali on neće.. poćme se vrtit i bunit se.. pa kad ga stavimo u njegov krevet onda je skroz miran. a inaće je VELIKA maza.. o Bože... imam osječaj kao da su mi usne i ruke non-stop zalijepljene za njega koliko ga grlimo i ljubimo :)Citiraj:
zvdanijela prvotno napisa
Mina do skora spavala sa mnom, Filip jos uvek. Mina sam resila da nas napusti. Tatu smo izgurali. Buni se , ali je i on zadovoljen i namiren , tako da mu nista ne fali ;)