Potpis i to debeliCitiraj:
Mukica prvotno napisa
I ja od 1. doma
Printable View
Potpis i to debeliCitiraj:
Mukica prvotno napisa
I ja od 1. doma
Potpisala bih icyoh, rozu, maxime, deadi... Mislim da je ulizivanje sporedna stvar koju bi jedan menadžer imao u fokusu. Unatoč svim objektivnim mjerenjima uspješnosti zaposlenika u velikim profitno orijentiranim firmama niti jedan čovjek, pa ni šefovi, nije stroj i bit će onih koji će mu bit više ili manje simpatični, ali, na kraju krajeva - što da radi s infaćem da mu je neko simpatičan, njemu treba funkcionalan tim i to je, sve u svemu, kako ja gledam na menadžerski posao nevažan aspekt koji... onako... dolazi u kategoriju "za one koje zanima više". Ključna je stvar doprinosi li timu ili ne i kako funkcionira s drugima. Neki ekstremni ulizica notoran i omražen će smetat, a neko ko je OK, ali ima tu neku fintu laskanja - koga briga, to je nešto a la da neko ima plavu, a neko crnu kosu - nevažno ako je u nekim granicama, učinkovitos je najvažnija. Ne znam, abonjeko, u kakvim si firmama radila, i pretpostavljam da ovi koje sam potpisala rade u vel. OK stojećim firmama u ZG-u pa zato "pjevamo istu pjesmu". Sve u svemu, ako dođeš u šefovsku poziciju, to ulizivanje as such, kako ga ti ili neko percipira, dok ne ruši odnose u firmi i u nekim je normalnim mjerama, zanemari kao apsolutno nevažno - a kamoli da bi davala otkaze po tom kriteriju. To bi ti bio moj savjet i meni je bilo čudno što si se te teme uhvatila i to mi, iz cipela u kojima sam ja, govori ili da nemaš iskustva (a vidim da si napisala da imaš) ili da je iskustvo u nekim r. sredinama koje su bitno drugačije od ove moje ili ovih u kojima radi maxime i sl. pa onda neke dinamike tih sredina (na sreću) ja niti ne kužim - te nepotizme, silna ulizivanja i sl. Ma, na kraju, učini onako kako ti kaže tvoj gut feeling jer ćeš bolje moć' procijeniti nego virtualni svijet s neta, ali možda neki naši komentari dolaze s pozicije ljudi koji rade u vel. ZG korporacijama, a ti pitaš za neke manje firme u Dalmaciji, npr., a tu znade biti ohoho razlika u svakom pogledu, ne mislim da su nužno jedne ili druge bolje, ali je drugačije ko da živiš u dvije odvojene države, koji put mi se tako čini.
E, i ovo jeste li poslovni ulizice - rijetko će ti neko reć - jesam, taj sam... Ljudi sebe ne vide objektivno, ko zna, možda će neko i za mene reć da sam ulizica, a ja, npr., mislim da sam istinoljubiva... Sve u svemu, moja ti je poruka da mi se čini da je u svijetu moje firme taj infać jel' neko laska ili ne laska nevažan dok god to nije u mjeri da je nešto ekstremno i dok god je taj učinkovit i ima rezultate, ono... rubrika "hobi".
A of kors, i ovi autori studija moraju imat neke markantne catchy naslove za prodat svoju priču auditoriju i oni se moraju više trudit u doba krize... Naravski, u doba krize i panike normalno da se ljudi boje za r. mjesta, možda će bit manje kritični, samouvjereni itd., šefovi će bit nervozniji itd. ali sve u svemu orijetnacija treba je na rezultat i na to postiže li se rezultat s ljudima koji su mu na raspoologanju , a kad voda dođe do grla, sumnjam da će čista laska bit ta koja će nekog neradnika ili radnika spasiti. Osim toga, sve je u oku promatrača, neko će nešto procijenit kao lasku, neko da je taj i taj ljubazan itd. Sve u svemu, nema mi neku težinu ovaj članak, najiskrenije, malo u stilu tipa - napreduju li plavuše više u poslu, eto, kažu to HR stručnjaci iz Arizone u najnovijem istraživanju, karikiram sad. Moja ti je poruka - nemoj se kao šefica odfokusirat s bitnog fokusiranjem na to ko ti laska ko ti ne laska, možda će to kad skuže tvoje osobne preference skužit ti kvazi laskavci, pa će baš namjerno nelaskat itd. Gledaj kako ti ko radi, kako radi u timu i jel' sve skupa OK, ekstremne preference u bilo kojem smjeru odvući će fokus s bitnog - posla samog.
Potpisujem iz iskustva i to maloom perduyecuod 20.-tak zaposlenih.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Inace , na tu poziciju sam dosla, jer sam jedina govorila direktoru sta mislim. Iznenadio me svojom ponudom.
ovo je točno to što govorim i debelo i apsolutno potpisujem. Zaista ne znam (niti me baš interesira) tko gdje radi, no u normalnom radnom okruženju "ulizivanje" nije problem. Problem može nastati isključivo ako rukovoditelj vrednuje zaposlenike jedino po tome tko mu ljepše trepće (a da je takva osoba nestručna). No to opet nije problem ulizivanja nego nesposobnog rukovoditelja.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A danas, u privatnoj firmi manager naganja promet, nastoji ispuniti planirano, radi na bd-u, motivira ljude, postavlja targete....i zaista nema vremena (a bome niti volje) propitkivati se tko mu se ullizuje, a tko ne. Dok god osoba radi posao i ne narušava radnu atmosferu te pokazuje poštovanje prema šefu, kolegama i poslu.
A vjerovanje da su privatnici skloni zapošljavanju po "ulizivačkim" kriterijima je meni urbani mit. Budimo realni - privatniku je osnovni cilj maksimalizirati profit. I nije mu u interesu okružiti se gomilom nesposobnih ljudi samo zato jer mu se krasno smješkaju.
Čekaj a kako Ti definiraš ulizivanje?Citiraj:
abonjeko prvotno napisa
Oprosti, ali ove stvari meni nisu ulizivanje:
1. skakanje na svaki mig šefa....ako mi direktor kaže da pripremim izvještaj asap, to znači da ću ga pripremiti odmah, a ne kad nađem vremena. I to nije ulizivanje nego poslovni normalan odnos.
2. treptanje okicama, komplimentiranje - to su karakterne osobine pojedinaca koje (meni) spadaju u sferu privatnog. Da, ima ljudi koji se uvijek prenemažu i da, mene nerviraju. No, naprosto su takvi.
3. pijenje kafe s nadređenim (iako nad ne mora nužno biti najdraža osoba) - ovo mi je normalno poslovno ponašanje. Kolege ne biramo po simpatičnosti već po stručnosti. Prema tome kafu mogu popiti sa svakim kog cijenim kao kolegu, bio mi simpatičan ili ne.
....
x!Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Vjerujem da je uvijek ugodnije raditi s raspoloženim, očito zadovoljnim ljudima, bili oni nadređeni ili podređeni, pa ako ne pokazujem nadređenom da mi smeta išta kod njega, ili u njegovom radu, ili u njegovom ponašanju, ne smatram da sam ulizica, smatram samo da imam zdrav odnos prema poslu. A ako samo glumim raspoloženje, znam da mi vrijeme tražiti drugo radno mjesto.
U svom stažu sam nailazila na sve i svašta, bilo je frustriranih, zahebanih nadređenih, bilo je i žešće psih. bolesnih, uvijek mi je njihovo postojanje na mjestu nadređenih bilo samo znak da mi ta firma mora biti samo usputna stanica u karijeri, jer kad netko gubi moje i svoje radno vrijeme na "niske" stvari, ta firma ne može daleko dogurati, a samim tim niti ja.
Eh zaboravih napisati, da su svi moji nadređeni u prošlosti uvijek bili redom i vlasnici te firme, tako da nije bilo šanse npr. izgurati lošeg rukovoditelja rađe nego mjenjati firmu radi lošeg rukovoditelja.
Icyoh potpisujem od riječi do riječi u oba dva zadnja posta - ulizivanje nije nikakav problem šefa, osim ako nije takvo da ruši cjelokupan tim, ljudi različito percipiraju ulizivanje - enivej, ulizivanje je daleko od nečega što treba biti u menadžerovom fokusu, nevažno je, kao neke druge marginalije.
Moje stav o ovom i slicnim sustavim ocjenjivanja nije najbolji. Baš je problem što se te metode dobro primjenjuju u valjda 1% firmi, i češće su izvor frustracija zaposlenika, nego neka pouzdana metoda o radnom učinku. Naime, na kraju krajeva sve se svede na tvog nadređenog. Jer, on je taj koji postavlja ciljeve (to bi trebalo biti zajednički, ali, nažalost u praksi nije tako.) Dobiješ listu nekih ciljeve, odmah skužiš da nema šanse da 30% uopće napraviš, idućih 30% da možda, 20% uopće ne kužiš, a ev. 20% možda i napraviš. I ono što je najgore u tom postavljanju ciljeva, je da se oni zadaci koji ti nisu bili na tom popisu, a uletjeli su ti, jer naravno, evo i ja sad npr. radim 30% poslova koji uopće nisu u opisu mog radnog mjesta, ali evo, tu su, kod mene...i sad na te zadatke ne dobiješ ništa, odnosno, možda ti se nešto malo uračunaju, ali se pri tome zaboravlja da radi tih zadataka nisi ostvario ciljeve koji su ti bili postavljeni. A nekakvo revidiranje ciljeva: zaboravi - mislim, ako ih makne tebi, mora nekom drugom i formalno dodijeliti, a to nema šanse...Govorim o stvarnom stanju: takve sustave sam prošla i u jednoj od najvećih (tada) RH firmi, a i u jednoj stranoj multinacionalnoj firmi.Citiraj:
Maxime prvotno napisa
Na kraju se sve svede na nadređenog, koji najbolje vidi šta radiš i koliko vrijediš firmi...(osim za prodaju, tamo su rezultati vrlo mjerljivi, ja govorim o uredskim poslovima na kojima je to teže mjeriti).
A šta se tiče ulizica: nedavno smo šef i ja držali razgovore za posao. najbolji je bi najnaporniji kandidat: ulizica, naporan, težak čovjek...Ali je pokazao i najbolje rezultate u bivšoj firmi. Provjerili smo ga i tamo, i svi su rekli da je grozan kolega ali je imao neosporno najbolje rezultate.
Potpisujem Deadi u gornjem postu. Nijedan način ocjenjivanja, ma kakav alat razvili, nije nepogrešiv i direktno linkan na rezultate kao što je to jedino moguće u prodaji, a dobar dio se odnosi na procjenu menadžera koja je u svojoj suštini ipak dobrim dijelom i subjektivna. Jedino, dobar menadžer će dobro procijeniti i ne može godinama fulavati u odnosu na doprinos nekih svojih podređenih, a osobne karakteristike, u koje, po meni, spada ulizivanje, zanemarit će dijelom kao nevažno, osim ako nije takvo da ruši rezultate cijelog tima. Ako je i veliki ulizica, a rezultati su mu takvi da overridaju tu manu tj. takvi su da je veliki jack toliki da će mu se zanemarit ili njoj ovo i ono, onda i to treba napravit dobar šef, s tim da ipak nema ratno stanje u svom timu, da to nekako menadžira.
skoro bih mogla ovo potpisati. drugi dio komplet. prvi dio ne jer ja jesam popushila - otkaz :mrgreen:Citiraj:
betty blue prvotno napisa
Ako netko dobro radi - nema šanse da bi mu dala otkaz. S druge strane, ne volim laskanje i ulizivanje bilo koje vrste, pa da naiđem na takvo što bi toj osobi dala do znanja da to ne volim (a nisam baš suptilna, tako da druga osoba uvijek jako dobro zna što volim, što ne volim).Citiraj:
abonjeko prvotno napisa
Ja, inače, radim u maloj firmi, svi se poznamo i imamo super atmosferu. Zapravo ti je atmosfera na poslu najvažnija, jer na poslu provodiš 1/3 svog dana (najmanje).
Inače, sretno na novom poslu, nemoj previše razmišljati o radnoj etici i budi ono što jesi.
;)Citiraj:
elin prvotno napisa
:*
Potpisujem. Podrzavam sistem.. teorijski. U praksi, barem tamo gdje radim, moram priznati da ne sluzi nicemu. U isto vrijeme, u drugim dijelovima iste firme, upravo zbog drugacijih/drugih nadredjenih i njihovih sposobnosti, isti sustem funkcionira gotovo savrseno. Kod mene je vecina rezultata mjerljiva, ali ni to ne pomaze sistemu (tj. u nasem slucaju vise nadredjenima) da sustav prevedu iz teorije u praksu na logican, pravedan i opcenito prihvatljiv nacin.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Riba smrdi od glave i niti jedna korporativna kultura i niti jedan jedini sustav nece funkcioniriti ukoliko vlasnik manje ili Uprave vece firme ne funkcionira po sistemu 'to lead by example'. Odrasla sam u drzavi gdje riba rijetko 'od glave smrdi' jer to drustvo NE tolerira, a u HR gdje je situacija (generaliziram i svaka cast iznimkama) po defaultu obrnuta se u zadnje vrijeme ipak osjeca pomak na bolje. Bilo bi puno lakse da ljudi nemaju 'mind switch' da se sa eskiviranjem, 'lobiranjem' da ne kazem manipuliranjem ili ucjenjivanjem uspjesno moze prezivljavati u poslovnoj sredini. Najteze je PROMJENITI nacin razmisljanje, od toga sve potica ...
Čini mi se da je jako važno ovo što je spomenula Maxime i moje je iskustvo, da ako se tako preživljava na neko vrijeme, to nije strategija na dugi rok jer takvi ljudi bivaju kad tad prepoznati i neutralizirani.
Ulizica ima u svakoj firmi ali definitivno je bitno da li te ulizice ostvaruju i rezultate ili ne.
Nisam ulizica, volim istinu i uvijek kažem što mislim (ako me netko pita - više se ne guram reći što mislim bez da me se pita jer sam se dobro opekla).
Volim raditi i odraditi posao odgovorno i savjesno (što sam se pitala da li itko to vidi, poslije mi se dokazalo da se vidi - ne baš financijski nego ono usmeno).
Na žalost sve ovisi o šefu tj. direktno nadređenom koji sastavlja izvještaje za svoje nadređene jer uredski posao nije uvijek mjerljiv. Znači tu radnik ovisi o svom šefu i njihovom odnosu.
Na žalost neki ljudi nisu dovoljno profesionalni da kao šefovi zanemare nečiju simpatičnost ili nesimpatičnost od kvalitete rada pa se događa da oni koji su bolji sa šefom/voditeljem bolje prođu u dodijeli bonusa/povišica ili novih radnih mjesta.
Međutim po meni je konkretno veći problem kad ti vlastiti šef spriječava daljnje napredovanje (prelazak u drugi odjel) jer si mu dobar radnik koji super radi (ne želi te izgubiti, ali te niti ne nagrađuje adekvatno tvom radu).
I druga kategorija je ono što u lijepoj našoj funkcionira najbolje je zapošljavanje po podobnosti (političkoj/rođačkoj/zemljačkoj i sl.).
A da se vratim na ulizice, definitivno nesposobni šefovi najviše trebaju ulizice.