Na prvom porodu je spletom okolnosti bila moja mama i podržavala me na ovaj gore opisan način instinktivno. Sumnjam da je mm to u stanju odraditi na taj način, vidjeti čemo...Citiraj:
Fidji prvotno napisa
Printable View
Na prvom porodu je spletom okolnosti bila moja mama i podržavala me na ovaj gore opisan način instinktivno. Sumnjam da je mm to u stanju odraditi na taj način, vidjeti čemo...Citiraj:
Fidji prvotno napisa
Ajme, super su ovi savjeti..Ja sam mojem isto rekla nek šuti i sjedi u kutu i toga se držao sve do zadnje faze kad mi je trebao kao naslon (bez njega mi ne bi dali da rodim na stolčiću). Al ja sam već kužila od prvog poroda da mi je lakše ako "utonem" i ne pričam. Moram reć da ja inače imam stvarno visok prag tolerancije boli i da sam tu sama sa sobom.
Mislim da sam mogla komotno roditi i bez njega, ali mi je ipak drago da je bio na oba poroda. A trudovi su se evidentno pojačali kad je konačno doputovao jer sam ga dugo čekala i ljutila se što ne stiže. Valjda i to nešto govori. A mami nisam ni rekla da cijelo popodne imam trudove, iako smo stalno bili svi skupa, šetali..(ona je od onih paničara koji više vjeruju doktorima).
Kad smo konačno došli u rodilište, sestra na prvom ctg-u mu je već rekla nek dođe pred mene i pomaže mi s disanjem, a on joj je odmah rekao da će sjesti u kut jer tako meni više paše. Bilo mi je super što su ga pustili sa mnom i u kupaonu i sve, tako da mi je dodavao ručnik i slično i tu smo lijepo maksimalno "gubili" vrijeme.I poslije su me par puta htjele gnjavit s Lamazom i dahtanjem, pa ih je otpilio jer meni to tada stvarno nije pasalo. Oni baš forsiraju aktivno uključivanje očeva, ali da rade kako oni kažu.
Zamjerila sam mu malo što se na kraju nije sjetio brinuti o pupkovini (to mu je bio jedini izričiti zadatak) pa sam se ja malo natezala s babicom jer ju je htjela malo ranije zaklemati da izvadi ampulu krvi (mislim da je spominjala to što sam Rh neg, što je pak totalni nonsens, jer upravo to može biti rizično, ali evo za upozorenje, možda je i drugima to praksa). To mi je to malo razbilo čaroliju prvih trenutaka kad sam primila malenog. ALi bilo je super što su nas stvarno dugo pustili sve zajedno nakon poroda, tek je nakon 3 sata rekao da je gladan:)
Genijalno!
(A i moderni edukatori o porodu priznaju da je Lamaze bio totalni promašaj, tako da ti je muž zaista bio na visini zadatka.)
e da, ako bude treći put, doula ima jako dobre šanse, kailash pazi se navale :) . Znala sam što mogu od MM očekivat, zato je i dobio savjete kakve je dobio. I zato sam ja ipak morala sačuvati djelić racionalnog da bih se mogla dogovarati s liječnikom i primaljama. Douli bih vjerojatno mogla prepustiti da se izbori za moje želje. MM nije ni u trudnoći ni u porodu bio zainteresiran niti se htio informirati koliko sam ja željela. Niti je u stanju opisati svoje iskustvo sa kojom riječi više osim "Bilo je lijepo." Znam da nije pričljiv tip, ali malo sam razočarana (sjećam se kako su doule ovdje opisivale svoj doživljaj)
......kod mene u planu je da sa mnom ide moja sestra koja je i ujedno majka troje dječice te mislim da će se lakše izboriti skupa sa mnom za neke moje želje vezane za porod...a , uostalom , mislim da bi se MM onesvjestio :mrgreen:
ma neće se onesvijestiti, ne brini, moj je bio mrtav-hladan, samo mu je malo bilo bed prerezati pupkovinu, ali je ipak prihvatio taj Izazov, hehe, kad sam rekla da ću ja