ja bih voljela znati kako su ti se na novu životnu sredinu naviknula starija djecaCitiraj:
litala prvotno napisa
Printable View
ja bih voljela znati kako su ti se na novu životnu sredinu naviknula starija djecaCitiraj:
litala prvotno napisa
e vidis to je i meni prosli put kad sam bila (prije 7 godina) jako smetalo. ali ovaj put sam najvise od svega uzivala u hrani. toliko se toga u SAD-u promijenilo u vezi s tim. prosli put je od zdravih ducana bio samo trader joe's, a sada... otvoreno je mnogo lanaca ducana sa zdravom i organskom hranom, pa smo isli na farmer's markete, pa imaju "u-pick" (ides na farmu i sam beres - narocito zabavno za klince). turci imaju male ducancice s fantasticnim vocem i povrcem...ma divota jedna. jos se jedino sjecam da sam bolje jela u parizu, ali takav izbor hrane kao u kaliforniji valjda nema nigdje na svijetu jer su oni stvari multi-kulti, nema sta nema...Citiraj:
traktorka prvotno napisa
O da..Trader joe nam je bio omiljena destinacija i tamo ima dobre hrane. Znam da je to vama sada pod normalno,ali nama,Slavoncima,je poprilično bilo teško se u tako kratkom periodu priviknuti na drugačiju hranu. Zaista nema čega nema,što god ti padne na pamet...Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Meni je užasno falila klasična pekara..ono-slanas,pereca,piroška,burek...tamo bi trebalo otvoriti pravu pekaru :mrgreen: .
A za te farme sam čula od sestre ali nismo bili. Oni vrlo često znaju kupovati u jednoj maloj bosanskoj trgovini gdje bude domaćih proizvoda tipa Franck kava,Cedevita,Kiki bomboni,Fax i slični poznati domaći proizvodi..
Ma mene tamo fascinira veličina...ali baš svega..imala sam osjećaj kao da nigdje nema kraja ničega što me ostavljalo bez daha.
I vegetacija je zakon!
O da..Trader joe nam je bio omiljena destinacija i tamo ima dobre hrane. Znam da je to vama sada pod normalno,ali nama,Slavoncima,je poprilično bilo teško se u tako kratkom periodu priviknuti na drugačiju hranu. Zaista nema čega nema,što god ti padne na pamet...Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Meni je užasno falila klasična pekara..ono-slanas,pereca,piroška,burek...tamo bi trebalo otvoriti pravu pekaru :mrgreen: .
A za te farme sam čula od sestre ali nismo bili. Oni vrlo često znaju kupovati u jednoj maloj bosanskoj trgovini gdje bude domaćih proizvoda tipa Franck kava,Cedevita,Kiki bomboni,Fax i slični poznati domaći proizvodi..
Ma mene tamo fascinira veličina...ali baš svega..imala sam osjećaj kao da nigdje nema kraja ničega što me ostavljalo bez daha.
I vegetacija je zakon!
ma ima sve sto pomislis, bas u LA-u (hollywood) ima ruska pekarna, nema bolje na svijetu...mi smo bili malo juzno od LA-a i nama najslicnije pekare su se nalazile u lancu ducana Jons (isto rusko) imaju sve kao kod nas, i sve bez prezervativa i E-ova (reci sestri ako mozda ne zna, tamo inace drze i sve HR prozivode od napolitanki nadalje).Citiraj:
traktorka prvotno napisa
a vegetacija :) to je i mene, a narocito moju kcer. oborilo s nogu...
moj posao je takav da se svako 4-5 godina moram seliti u drugu državu. petra je rođena u zagrebu a sa njenih 9 mjeseci došli smo u bruxelles (toma se ovdje rodio).
ta prva prilagodba je bila laka, posebice za petru jer je bila mala pa niti hrvatski još nije govorila - a jasam zapravo stalno u okruženju naših ljudi tako da se osjećam kao doma (na poslu govorim hrvatski, petra ide srijedom u hrvatsku školu, puno nam je prijatelja hrvata).
Najteže je zapravo bilo mom mužu, koji u početku nije imao posao, pa mu je to jako teško palo. Ali sad kad je i on našao super posao, ne da mu se vraćati, a za godinu dana moramo natrag u zagreb - pa onda opet negdje....
Još ću nakon iščitavanja ovoga topika početi pakirati kofere :mrgreen: . Drago mi je čuti da su iskustva pozitivna. Meni je unatoč svim argumentima za ipak teško donijeti odluku o preseljenju u litalino susjedstvo, premda sam kao mlađa uvijek sanjala o tome da odem iz Hrvatske (i to baš tamo!). Mnogi mi kažu da sam luda što propuštam takvu priliku, no puno je toga pridonijelo tome da se toliko nećkam. Od vezanosti za obitelj (s kojom sam u posljednjih nekoliko godina prošla kroz teška razdoblja i shvatila koliko smo zaista važni jedni drugima), sprecifičnoga posla, koji tamo ne bih mogla raditi a u u koji sam uložila godine i godine školovanja i bilo bi mi jako žao to sve sada odbaciti, neimanja petlje da na poslu kažem da odlazim (nije da sam nezamjenjiva, ali osjećam određenu odgovornost), straha da ću tamo biti okružena "njegovima", a ne "svojima", da će MM i tamo kao i tu raditi po cijele dane (to mu je u krvi), a da ću tamo ja zbog toga još više patiti itd. (mogla bih u beskraj ovako). Uz sve ide i moja urođena inertnost i strah od promjena.
Nije nevažno ni to što sam realist, za razliku od MM-a utopista. Živjela sam godinu dana u SAD-u i neko kraće vrijeme u Švedskoj i moje iskustvo govori da nigdje nije idealno, a nama, iskreno rečeno, ovdje baš ništa ne fali (u materijalnom smislu). "Down under" sam bila dva puta i stvarno je lijepo, ali ne može biti dalje nego što je. Preeeeedaleko. Da je bar malo bliže.
Oni su u San Pedru pa im je Hollywood ipak malo predaleko za otić' po kruh.Ima blizu njih neka talijanska pekara,ali tada gotovo da nije radila jer su bili godišnji odmori.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
E da..fascinirala me vozačka kultura,nema psovanja,histerije i trubljenja ko kod nas...i svi su općenito vrlo srdačni.
Znam da sam u prvih tjedan-dva stalno ispitivala sestru na kojim su im drogama susjedi i poznanici jer su baš svi od reda ljubazni.Čak sam i ja postala sva srdačna kroz to vrijeme :mrgreen:
Ina33-kod mene je prije koju godinu također počela blaga želja za odlaskom u nepoznato,a unazad godinu dana je dosegla svoj vrhunac. Imam ogromnu želju ali je za sada realizacija nemoguća,ali ja još nisam odustala ...
Kahna-u potpunosti te razumijem :love: ni moj nije za takvo "pretumbavanje" života ,a ja..ja bi zaista mogla kao nomadi..gdje god,samo da vidim što više i doživim što više.
super mi je ovaj topic! mm i ja razmišljamo o selidbi u australiju, intenzivno! zaljubili smo se u tu zemlju zbog milićevih reportaža, zasad je doduše sve na pričama, istina, nismo daleko došli, ali složni smo da moramo barem pokušati. dobro je jer nas ništa ne veže za HR (osim kredita), ni on ni ja nismo iz ZGB i ne mogu reći da smo pustili neko korijenje tu.
jel može koji savjet vas od down under kako krenuti, odakle uopće :? :)
Za početak počni štedjeti za avionsku kartu :mrgreen:
Malo se šalim, ali nije ni daleko od istine. Plus iznosi za vize, boravišne i ine dozvole koji svi poprilično koštaju.
Ako nas se skupi još, idem i ja. Onda mogu reći da imam i ja "svoje" tamo dolje. ;)
sutra, cure, sutra ;) :mrgreen:
hm, kod mene je malo extremna situacija :)
trenutno zivim u petoj drzavi, i osmom gradu po redu...
katapultirao me je naravno rat u bosni, bas kao i mnoge druge iz moje generacije...
ima negativnih strana kod tolikih seoba, naravno...zavolis neko mjesto i ljude, zblizis se sa njima, a onda mnogi od njih ostaju da zive prijatne, sredjene zivote, a ti opet startujes iz pocetka...
ali pozitivnih strana mi se cini da je vise.
kod mene licno je srecna okolnost da se sve izdesavalo dok sam jos bila dovoljno mlada da mogu da se prilagodjavam, ucim, gradim odnose sa novim ljudima...ja tu internacionalnost jako volim, evo ovih dana MM i ja organizujemo svadbu na kojoj cemo imati 60ak gostiju iz 14 nacionalnosti (o religijama ni ne znam...)
tako da se danas 'kod kuce' osjecam manje-vise svugdje (MM me zafrkava da ja i kofere tako pakujem da hotelska soba zacas moze da postane dom).
cak se ponekad osjecam kao 'ratni profiter' na neki nacin, jer imam (sa jos ponekim ljudima iz moje generacije) tu rijetku privilegiju da i dalje mozemo da zivimo i osjecamo kao da se rat nije ni desio...mozda upravo kroz odsustvo iz citavog tog haosa tokom ratnih godinama, uspjeli smo da sacuvamo ljubav - za ljude koji dole jos zive, jedni za druge, kao i za ova nova mjesta koja smo naselili...
sto kaze balasevic, 'tvoj steg na svakom gradu je, gde ti se neko raduje'
i to je ok.
p.s. a sada ostajem ovde gdje jesam, jer zelim i ja jednom da kazem, druzim se sa njim/njom vec preko trideset godina... :heart:
moje "sutra" se pocesto malo rastegne :lol:
evo me...
prije godinu dana smo stigli i poceli zivjeti nesto sto smo planirali i prizeljkivali oko deset godina. toliko nam je, uz djecu, poslove, raznorazne zivotne okolnosti - trebalo da ostvarimo taj svoj san...
sama procedura dobivanja vize je naporna, komplicirana i (vec sam se davno uvjerila) kreirana upravo tako da bi cim vise ljudi otpalo i prije nego zapocne proceduru... najbrze i najbezbolnije vizu dobiju oni koji imaju prilicno znanje jezika, trazenu struku i uvjete za priznavanje svog zvanja... ako ikoji detaljcic od ovog nedostaje, svede se na to da zahtjev za vizu (koju god) predaju samo najzainteresiraniji i najuporniji...
mi smo, dakle, prosle godine u travnju dobili pozitivno rjesenje naseg zahtjeva - odobrena nam je privremena radna viza na cetiri godine. pocela je teci u travnju 2008. i traje do travnja 2012. o specificnostima same vize i zasto je privremena i moze li se i kako promijeniti u trajnu - ne bih, ima puno "varijabli", a i nije tema posta :)
prije godinu dana smo, dakle, dosli :mrgreen:
kako je? pa, dobro je. nije sve onako kako smo mislili da ce biti (ovo je gotovo iskljucivo rezultat nedovoljnih informacija i podataka "s terena" i prakse), trudimo se da ipak izvucemo maksimalno sto mozemo.
nasa migracija je rezultat zelje da odemo i zivimo na drugom mjestu, nije zelja za "bogacenjem" i sticanjem iskljucivo materijalnog. na migraciju nas nije natjerala sila, zivjeli smo prosjecno i nismo ni tezili nekom ekstra visljem materijalnom standardu. zeljeli smo zivjeti drugdje, gdje ce mogucnosti biti drugacije... opcije koje smo razmatrali bile su: kanada, svedska, australija i novi zeland. "pretegnulo" je to sto su prije 12 godina ovamo doselili mm-ovi roditelji.
u stvari, najteze je odgovoriti na to tako kratko i naoko jednostavno pitanje - kako vam je? :mrgreen: kompleksno :mrgreen:
okolina je ok. priroda nam je ful slicna okolisu iz kojeg smo dosli. brezuljci, more, zelenilo, plavetnilo... slicno - a opet, tako razlicito. ovdje je sve nekako - veliko (ko sto gore netko rece za kaliforniju)... bilo mi je smijesno ispocetka, izgledalo je da je i kamenje nekako ful preuvelicano :lol: zelenilo je veliko, stabla ogromna, fikusi - nesto nevjerojatno :lol:
ovdje je jedno od najzastupljenijih stabala upravo porodica fikusa ;) i ono sto se kod nas uzgaja po dnevnim boravcima i cime se vrijedne domacice ponose (onima do plafona) ovdje su - pelceri :lol: stablo fikusa moze narasti preko 10-15 metara u visinu a promjer krosnje mu moze prijeci i 30 metara, al list je jednak kao onaj u maminom dnevnom ;)
bozicne zvijezde rastu po dvoristima, grmovi dosegnu i dva metra sirine i visine; u proljece procvjeta nesto nalik na onaj "luk" cvijet, samo sto je visine sedmogodisnjeg djeteta; za bozic cvjetaju hortenzije (pa se njih ukrasuje lampicama); palme i neke vrste cetinjaca su prestrasno visoke; eukaliptus u svim mogucim vrstama i velicinama; stabla koja imaju mekanu koru koja se tijekom cijele godine non-stop guli i otpada - i stabla s tvrdom korom koja se isto tako guli i otpada; puno bilja koje nam je ful poznato (tratincice, maslacci, simsiri, more toga - ja nisam bas neki poznavatelj bilja...) i jos more toga sto je totalno egzoticno...
zivotinje - ista prica...
puno muha - toliko da od proljeca do jeseni ne mozes vani stajati a da ne mases rukom ispred lica - taj je pokret toliko prisutan da je dobio i naziv - "aussie salute" :) obratite paznju kad gledate koji film sniman ovdje - obavezno netko mase rukom pred licem :mrgreen:
puno komaraca... puno paukova. i to opasnih. red-back, funnel-web i ostali. nema sutanja lisca nogama, nema kopanja zemlje ili pijeska gdjegod (bez prethodne provjere), nema naslanjanja ili pentranja na svako stablo... treba dosta paziti...
macaka i pasa lutalica, mogu reci da nema. ljudi imaju dosta zivotinja, ali su zbrinute u kucama, dvoristima. nema landranja okolo "ljubimcima" bez pripadanja...
u dvoriste, doduse, znaju zalutati neki drugi "podstanari", oposum naprimjer ;)
koale, klokani, emui i ostalu "egzotiku" moguce je vidjeti u bilo kojem vecem parku prirode (zovu ih "natural reserve" i mogu se naci i prakticki usred gradova). ima dosta sismisa, ne malih - vec velicine jedne pristojne macke :shock: - to su "vocni sismisi" i zbog njih se bas i ne prakticira nekontrolirana sadnja voca...
zohari - prica za sebe :) smedjih nijansi, prilicno plosnati - velicina - kaziprst odrasle osobe :mrgreen: nema teorije da ih se u kuci totalno i potpuno izbjegne 8) papuca, sprej i poneka namjenska "zamka" mogu malo pomoci ;)
Ma ja sam ti jedna velika kukavica. MD bi sutra selio za Njemacku, ja bi danas: sutra me hvata strava...
Treba tu sve rasprodati, kuca, auta, Mejru iscupati iz skole....brrrr
Ne, necu da misim...
sad cu samo ukratko, moram rucak zavrsit...
kad smo kretali - ida je taman zavrsila drugi razred (dobila ispis nekih tjedan dana ranije i knjizicu, da stignemo na avion)
noa i leo isli su u vrtic. ami je imala 10 mjeseci.
kad smo stigli u roku od mjesec dana (jer je taman bio kraj "polugodista kad smo dosli") - ida je krenula u treci razred, noa u kindergarten, leo i ami ostali kuci samnom.
nisu krenuli u skolu na pocetku godine, jer ovdje skolska godina traje od kraja sijecnja do bozica. sastoji se od cetiri "term"-a, svaki cca 10 tjedana. izmedju tih "semestara" bude otprilike dva-dvaipol tjedna pauze. najveci su ljetni praznici (bozic, nova godina) - sest tjedana.
dakle, kad smo stigli, noa i ida su krenuli u skolu s pocetkom treceg semestra.
ida je znala nesto najjednostavnijih recenica na engleskom.
noa nije znao reci niti: hi!
oko nove godine poceli su kuci, pri igranju i prepiranju koristiti engleski jezik.
sad, nakon godine dana:
ida cita samostalno (ponekad joj pomazem, ali rijetko). treba malu pomoc pri spellingu kad sama pise sastavak. matematika joj najdraza ;)
noa - cita za svoj uzrast nesto malo slabije od prosjeka ali napreduje, pise isto tako - uglavnom je sto se jezika tice prilicno prosjecan u razredu, jedino sto mu, naravno, nedostaje vokabular. al i on se dramaticno siri...
leo je u sijecnju krenuo u preschool i poceo je koristiti jednostavne engleske recenice.
kod kuce pricamo hrvatski.
e, prije polaska smo rasprodali sve sto smo uspjeli. kucu nismo, iznajmili smo je. jos uvijek ne znamo hocemo li se vracat ;)
Joj, litala divim ti se...u Australiju ste odselili???!!!! Svaka cast ja nebi mogla, jos ste otisli dobre volje...ja sebe cu uvijek smatrati ko izbjeglicu NE! osjecati se ko izbjeglica. MM je prije SAD-a zivio u Bosni, ja promijenila 5 drzava, dva kontinenta...mozda zato mi se ne seljaka.
MM ne prica njemacki, ja skoro pa bolje nego engl.
evo ga tjera me da prekinem sa tipkanjem, nemoze zaspati... :lol:
litala, ja sam već zamišljala kako ćeš napisati same hvalospjeve pa sam se već pobojala da ću morati promijeniti mišljenje i početi se pakirati :mrgreen: .
Tamo gdje obitavaju žohari i ostala živina koju si nabrojala moj noga kročiti neće! :lol: Ok, pristajem ih pognositi po mjesec dana svake treće ili četvrte godine.
Šalu na stranu, drago mi je da sam pročitala tvoju priču.
A kako je s poslom, stanom/kućom itd.? Nedostaju li djeci prijatelji od kuće ili su se već toliko stopili s novom sredinom da za njih više i ne pitaju? Što tebi najviše nedostaje od kuće (ako išta)?
Meni je ovo trenutačno goruća tema jer u siječnju ili veljači idemo dolje i MM navija da umjesto na mjesec dana idemo na duže. Već je valjda pripremio i papire za moju boravišnu/radnu dozvolu umjesto turističke vize (drugima ne treba - samo sam ja u kući "neaustralac") . Meni se tako teško odlučiti na to iako me mnogi nagovaraju. Bojim se otići, a s druge strane razmišljam zakidam li djecu, MM-a, pa možda i sebe za nešto. Nisam pametna što napraviti.
litala :naklon: možeš očekivati uskoro jedan opširniji pp! :*
litala super mi je čitati tvoje postove, daj još malo piši o životu tamo :)
pisat cu, samo mi treba malo duze vremena za duze postove ;)
Dosla sam prije 12 godina nepromisljeno u HR (jos sam bila solo), sada nam se ukazuje mogucnost da se opet preselimo u EU (kao obitelj) i duboko razmisljamo o tome (ovaj puta promisljeno) sto nam je ciniti.
Dogovor izmedju nas troje je da idemo svi ili nitko (nema varijante da suprug ili ja preko tjedna radimo izvan granice a za vrijeme vikenda smo obitelj). Ne bojimo se odlaska i novog pocetka, ja sam rodjena vani, suprug je zivio u raznim drzavama u Europi, pametni i vrijedni smo - nema razloga da eventualni 'novi zivot' ne uspije ...
pa zivot se ovdje, kao i svugdje drugdje, sastoji od puno previse malih sitnih detalja da je sve i nemoguce opisati :)
al moze se pokusati ;)
recimo - iznajmiti kucu. nije nemoguce, al moze biti tesko. agencije traze "renting history" - preporuku od posljednjeg "gazde". jako im je do toga stalo i tesko izdaju kucu bez preporuke. uz to - sto vise djece - manja je mogucnost da ce bas vama izdati kucu. moze se, doduse, laganim trikovima - ponuditi nesto vise od trazene cijene, ponuditi vise mjeseci placanja unaprijed... kuce koje su na ponudi su toliko strasno i dramaticno razlicite jedna od druge, da je to upravo nevjerojatno. cijene, naravno, najvise ovise o kvartu, a vrlo malo o stvarnom stanju kuce...
necete nigdje naci kolika je kvadratura kuce. ali zato u opis "trosobna kuca" ulazi i kuca od 67 i ona od 150 kvadrata - samo sto za ovu drugu ce pisati da ima "generously sized bedrooms" :lol: kvadraturu parcele na kojoj se nalazi kuca pisu samo ako kucu treba jos ekstra promovirati ili je zbilja pozamasna...
same kuce su - za nas pojam - potleusice. strasno nesto. nema kopanja temelja ni kuca s podrumima. tek se unazad desetak godina pocelo s gradnjom u razini zemlje (da kuca lezi na betonskom temelju koji cijelom povrsinom lezi na zemlji). ostale kuce su gotovo sve drvenjare, podignute u zrak na stupovima od cigle (stupovi su sirine cigla i pol - ko nasi dimnjaci) - na tome drveni pod, na njemu tepison od zida do zida i - voila'. izvana su cesto oblozene drvom, al izmedju tog drva (australsko drvo izuzetno tvrdo) i unutarnjih gips ploca nema nikakve izolacije, samo zice od struje i alkaten cijevi za vodu kojima preko tavana prebacuju vodu s jedne strane kuce na drugu...
novije kuce izvana umjesto drva imaju ciglu. a pomalo se, dosta stidljivo al s "dizajnerskim probojem" javljaju i kuce s - fasadom :lol:
kuce dijele na - samostojece kuce, ville (samostojece kuce koje su dio minijaturnih "naselja" od dvije-tri do desetak kucica u jednom "slijepom sokaku"), gradske kuce (inacica villa al su u nizu - slijepljene jedna za drugu)...
eto, bolje da me se nis ne pita :lol:
odmah eseji izlaze :lol: :roll:
da ne bi ovo ispalo "gore" od goranovih putopisa ;) molim - odgovarat cu samo na konkretne upite o tome kako smo se snasli :)
litala, ma užitak te je čitati :love:
samo ti nastavi, mene, a i sigurna sam, sve ostale zanimaju svi svi detalji i sitnice o kojima ti se da pisati :heart:
Pa evo, ja imala još dva konkretna pitanja... ;)Citiraj:
Freja prvotno napisa
Citiraj:
Freja prvotno napisa
o, sori, ja preskocila!
prvo da kazem da je recesija stigla i ovamo ;) doduse, u blazem obliku i s malo zakasnjenja i - moram naglasiti - uz veliki otpor vlade koja je silni novac iz budzeta preusmjerila u gospodarstvo i socijalu.
posla ima. fluktuacije radnika su prilicne. uvjeti rada prilicno fleksibilni. moze se raditi puni radni tjedan, moze se raditi tri dana po osam sati, pet dana po cetiri sata, dva dana po sest sati - mogucnosti su stvarno nebrojene. mozes odbiti rad za vikende, praznike, mozes traziti da samo tada radis - ma, kombinacija more... (uz ogradu da neke struke i neki poslovi, naravno, ne mogu dozvoliti ili omoguciti takvu fleksibilnost, ali u vecini slucajeva su svi dogovori moguci). treba imati vazecu vizu i priznato znanje i zvanje koje je steceno izvan australije. upornosti i sarma ;) i posao se moze naci.
cijene nekretnina jako ovise o kvartu. i cijene se jako razlikuju. ovdje gdje smo mi, za nekih recimo 400-600 tisuca australskih dolara (1AUD=4kn) moze se kupiti mrak novija kuca s cetiri spavace sobe, duplom garazom i bazenom na cca 800-1000kvadrata zemlje.
iznajmljivanje recimo kuce, trosobne kuce s garazom - u nasoj okolini cijene se krecu u rasponu od 280-400dolara tjedno. na to se jos placa struja, plin i voda. voda se placa samo goli kubici koji se potrose, sve one druge naknade (slivne vode i slicno) placa vlasnik kuce.
isporuka struje i plina s odredjenog prikljucka nije "vezano" uz vlasnika prikljucka ili kuce. kad smo uselili u kucu (iznajmljenu), nazvali smo distributera plina i struje (izabrali smo firmu koja distribuira oboje), oni su uzeli podatke o adresi, nasem imenu i tarifama koje smo izabrali i racuni sad dolaze na ovu kucnu adresu s nasim imenima. ako se budemo selili i izabrali istog distributera - samo javimo promjenu adrese. ista stvar za kucni telefon (land-line). sve se rijesi preko telefona i obavi u jednom telefonskom razgovoru. struju i plin smo koristili cim smo usli u kucu, kucnu telefonsku liniju smo dogovarali u petak i u ponedjeljak ujutro je proradila.
prijava na poreznoj - pojavit se u uredu i tamo sjest za kompjutorski ekran i obavit prijavu sam. isto mozes napraviti od kuce preko interneta. ne moras nikamo ici. na kucnu adresu stigne ti obavijest o prijavi i jedinstveni porezni broj.
otvaranje racuna u banci - najidealnije bi bilo u poslovnici traziti poslovodju i s njim rijesiti. trebaju putovnice, vazece vize, pismo ili ugovor od poslodavca, porezni broj, ovdasnja adresa. kartice dodju na kucnu adresu najkasnije iduci tjedan.
uglavnom se gotovo sva birokracija moze rijesiti telefonom. nije da se odugovlacenja i kompliciranja ne dogadjaju, ali je sustav drasticno, drasticno drugaciji od onog na koji smo navikli...
nastavit cu drugi put :)
litala.... :* australija nas je jako zanimala, ali s obzirom na klimu, divlje opasne i otrovne beštije te probleme s vizom - odustali smo...
Kanada nam je ispala slijedeći logičan odabir, a olakotna okolnost je ta što se ukinula i viza za Kanadu prije jedno cca. 2 mj.
klima nije drasticno drugacija od nase jadranske. jest nesto vlaznije, ali nije nepodnosljivo. ja sam puno lakse podnijela ovo ljeto tu nego proslo (2007.) u hrvatskoj :/ stvarno sam se iznenadila...
pogledaj ovaj link: http://www.weatherzone.com.au/local/...61055&rc=61390
imas tu kompletnu povijest temperatura i padalina i svega i svacega - pogledaj malo statistiku za ljetne mjesece - studeni do ozujka... i obrati paznju na nocne temperature ;)
ovdje je ovo ljeto bilo dnevnih temperatura preko 40. nije bilo puno takvih dana ali ih je bilo. ali niti jedna noc nije bila toplija od 25!!! a bilo ih je puno hladinijih od 20 stupnjeva!
djelovanje oceana - taj hladi sve zivo ;) kad ga usporedis s nasim malim moricem - jasno je zasto kod nas kad krene kuhanje ne jenja do jeseni ;) :mrgreen:
Prije polaska na faks nisam se imala namjeru vraćati kući.
A nakon 2 tjedna u Veneziji htjela sam doplivati do Pule. Te četiri godine su mi bile prava muka, jedva sam čekala da se vratim doma (možda sam zato sve ispite položila iz cuga :mrgreen: ).
Mislim da ne bih mogla živjeti nigdje drugdje, a pogotovo ne ovako daleko kao litala, gdje ne bih mogla dolaziti kući kad bi me bilo volja.
Ne znam, preveliki mi je to rez, ostaviš svu rodbinu, prijatelje...
I kad (i da li) ti uopće to drugo mjesto postane "kući"?
ovim opisom kao da si opisala prstace :lol:Citiraj:
litala prvotno napisa
...i saljem jedan :naklon: na odvažnosti.
kako ste se odlučili za takvu ogromnu životnu promjenu... mislim, išli ste na sigurno - stan, posao... li je bio avanturistički pothvat?
litala u kojem si točno gradu?
uf...sad si me sa svojim pisanjem totalno zapalila za ponovni odlazak dolje. barem na kratko, u posjet.
ja sam stvarno prošla doslovno pola svijeta i vidjela puno lijepih mjesta al jedini grad gdje bi voljela živjeti i jedino mjesto zbog kojeg bi napustila svoje sadašnje "selo" je sydney. fakat obožavam taj grad!
ja bih se ovaj čas pobrala i otišla zapravo bilo gdje....
MM ne bi...njega bi eventualno sila netjerala na to.
trenutno imamo otvoren poziv da dođemo u Kuvajt.
Ja bih, on ne bi, iako mu nude poveliku plaću, smještaj i sve što ide uz to.
mene za HR ne vežu baš neki nerascjepivi korjeni, ionako sam cijeli život živjela na relaciji HR-BiH i nisam nikad osjećala da baš pripadam tu a ni tamo. A i u HR sam se do sad 4 puta selila.
MM je tu na ovoj istoj kućnoj adresi rođen i živi već 33 godine pa kužim da je njemu odseljenje nužno zlo.
Ali ja se i dalje nadam da će se nešto u njemu promijeniti i da ćemo ipak otići...(ako ništa drugo barem da ćemo ovo prodati i maknuti se od svekija i šogora :lol: )
puuuuno....Citiraj:
litala prvotno napisa
ovoliko i ja plaćam u Dubrovniku....a da ne govorim o razlikama u flexibilnosti zapošljavanja i radnih mjesta....Citiraj:
litala prvotno napisa
Evo, mi smo u prvoj fazi pripreme za Kanadu.
(Moram se malo zacrveniti :oops: i reći kako uopće još ne poznajem sve uvjete seljenja, pa ako bi mi mogao tko ukratko reći koji su prvi koraci što se birokracije tiče za prelazak u drugu zemlju, bila bih zahvalna!!!!)
Iz petogodišnjeg podstanarstva i pćlaćanja stana od 2500kn selimo se kod jednog zajedničkog prijatelja u njegovu malu kućicu gdje ćemo živjeti besplatno...to je prvi korak u planu: sakupljanje novca... ja sada dajem svoj magistarski rad i prije toga se ne mogu nikako baviti traženjem svih mogućih papira jer radim na iznimno zahtjevnom sveučilišnom istraživačkom projektu - (magistarkom radu)... ali ono što mogu jest preseliti se i uštedjeti mjesečnu stanarinu... :D planiram da ćemo još ostati ovdje najviše godinu dana jer u 9.mj. predajem svoj rad i magistriram (ne mogu nigdje dok ne pokupim europski certifikat o osposobljenosti). Od 9.mj se dakle mogu intenzivno početi baviti sustavnim planiranjem selidbe... :)
Jesi sigurna da isto plaćate? S obzirom da je Litala navela da je to TJEDNA cijena?Citiraj:
litala (napisa):
iznajmljivanje recimo kuce, trosobne kuce s garazom - u nasoj okolini cijene se krecu u rasponu od 280-400dolara tjedno. na to se jos placa struja, plin i voda. voda se placa samo goli kubici koji se potrose, sve one druge naknade (slivne vode i slicno) placa vlasnik kuce.
ovoliko i ja plaćam u Dubrovniku....a da ne govorim o razlikama u flexibilnosti zapošljavanja i radnih mjesta....
Litala...mene ta "tvoja nova zemlja" jako privlači, ali ono čega me strah su raznorazna opasna bića...
Sto se mene tice... jucer sam dala otkaz. Znaci, jos jedan sam korak blize prekorjenjavanju. ;)
malo mi je guzvast ovaj tjedan, javim se cim uhvatim malo vremena :) (mozda vec sutra)
ja sam jos za vrijeme faksa odselila iz hrvatske, dugo sam sama zivjela u austriji, ali sam puno putovala zbog posla kojim sam se tada bavila."prvi" put sam se vratila u HR nakon 8 godina zivota u A i tada sam opet zivjela kod roditelja u istri. tada mi to nije bilo nista strasno. bilo je lijepo vratiti se kuci.
kad smo se mm i ja upoznali, imali smo vec svatko po jedno dijete iz prvog braka/veze, sto zasigurno nije bila olakotna okolnost. on je tada zivio u njemackoj, a ja u istri. kad smo se odlucili na zajednicki zivot, ja sam sa svojom, tada trogodisnjom kceri, otisla zivjet kod njega i njegovog sina. nisam se osjecala dobro i sve mi je bilo nekako zbunjujuce i strano, iako to nije bio moj prvi posjet tom gradu. cijela ta prilagodba bila je teska, nas kao para, djece na novog partnera, pa i djece medjusobno. uh, bas je bilo tesko...i secer na kraju, nova beba na putu. njemci su sami po sebi dosta hladni i distancirani i bas se ne mogu pohvalit time da sam sklopila neka poznanstva. inace, tecno pricam njemacki, kao i moja kci. ona je tada u MUC krenula u vrtic i, iako joj je trebalo malo vremena, dobro se uklopila i snasla.
u tom trenutku nismo razmisljali o povratku u hrvatsku, ali nakon par mjeseci mm je dobio tri ponude za posao, jedna od njih bila je u HR. na kraju smo se za split odlucili iz nekih sentimentalnih razloga (on je po ocu dalmatinac, kuca na moru, djeca su slobodnija nego u gradu....sve ono za sto moja racionalna frendica kaze BLJAK). i tako mi dosli u nase malo misto brela :heart: koja su lijepa i romanticna.
e, kako je meni bilo naucit se na dalmaciju? SUPER LAKO, ali na dalmatince i njihov mentalitet JAKO TESKO....puno toga mislim da nikad necu shvatit, no ipak volim zivjet tamo gdje zivim. djeca su tu druga prica. oni su se lijepo ukopili, ali ipak se da osjetit kod ovo dvoje veceh da se vise nigdje ne osjecaju stvarno kod kuce. oni ok prihvacaju okolinu, ali kao da postoji doza opreza pri "pustanju korjenja" jer tko zna da li je to sad to ili cemo opet nekamo seliti. inace, dosta putujemo i ta putovanja gledamo kao nesto sto ih cini bogatijima.
kao sto rekoh, volimo zivjet u brelima i za mene i mm je to ok. ima puno dobrih strana, ali za svoju djecu, kad odrastu, bi voljela da ipak odu u "bijeli svijet" vide, upoznaju i onda odluce sto i kako ce. mi zivimo dosta povuceno i ja imam jako malo "prija" tamo. ne mogu se do te mjere asimilirati, a da budem zadovoljna sama sa sobom....
A i ta sila treba biti vrlo jaka. MM je za vrijeme rata bio u Njemačkoj i vratio se doma prije ostatka obitelji, doslovno na silu, živio kod nona jer im je kuća bila u lošem stanju, ali doma, doma, doma!Citiraj:
bleeda prvotno napisa
Mislim da se ni ja ne bi mogla baš tako lako skupiti i otići, nikako ne zauvijek, ali u zadnje vrijeme stalno razmišljam o nekoj postdoktorskoj stipendiji (ako ikad završim svoju disertaciju :roll: ), negdje na engleskom govornom području - radi dječice, a i nas velikih... Baš bi rado pošla, ne dugo, 10-12 mjeseci (koliko uglavnom i traju takve stipendije). Ali kako nagovoriti MM-a? Svaki razgovor na tu temu završi onim neodređenim - vidjet ćemo (ustvari, vidjet će on hoću li ja konačno odustati). A razdvajanje ne dolazi u obzir.
Ma, vidjet ćemo...