snovi, razbijeno ogledalo...

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

Ja život svoj sanjam...nesretna sam s okolnostima unutar njega. Tako sam mlada, a tako nespremna na sve što me je dočekalo... i onda u svojim snovima sanjam svoj život i u njemu živim...interesantno je što niakada u njemu nije moje dijete (valjda zato što mi ona predstavlja jedan veliki limitirajući faktor u mojoj slobodi - ovo nije lako reći na roditeljskom forumu a da ne budeš barem na neki suptilan način iskritiziran.)... ja jednostavno ne uživam u tom majčinskom stresu i teretu

---

ne mislim da je grijeh to reći, ali mislim da je sve to u tvojoj glavi. Ovako sam i ja dok me MUBM nije ostavio i otišao sa drugom ženom. Sad shvaćam da su svi limiti bili u mojoj glavi, shvatila sam da sa djetetom mogu živjeti onaj život koji želim: i putovanja i sve što zamislim, ja ne moram živjeti kao moja mama ili baka i robovati - pa, gdje to piše, da mi je znati, da je jedino to ispravno i da jedino na taj način možeš odgojiti dijete. Zato glavu gore i ne odustaj od svojih snova, znaj da te dijete ne limitira u ničemu, to je samo viđenje ovog društva što bi ti točno trebala biti u koje si očito povjerovala.

---

Draga elin :love: ...sve ovo što govoriš ima smisla... i ne postoji ALI u cijeloj toj priči jer ga ja sama moram navladati (sve da i postoji taj "ALI")... viđenje ovog društva i uloge koje mi dodjeljuje je daleko od mene...ja sam uvijek bila buntovnik bez razloga i kršiteljica pravila...samo, nalazim se u takvoj situaciji da mi je ta uloga jednostavno dodijeljena i ja se s njom trebam znati naučiti nositi...nema bježanja od uloge koja nam je dodjeljena... ako ne postoje drugi načini za rješavanje "tereta" majčinstva tada ne treba kukati već pomiriti se sa situacijom, s tim kako stvari stoje i stisnuti zube neko vrijeme... jer pomoći blizu mene nema nigdje....

:heart:

vidis ista stvar se zna dogadati meni... imam nepunu 21 godinu, za 5-6 tjedana moram roditi, zbunjena sam, uplasena, cesto se osjecam kao da propustam svu zabavu i da cu je i ubuduce propustati, jednostavno da ne prolazim stvari koje bi u svojim godinama trebala.
I isto tako cesto sanjam ili lijepe stvari u zivotu koje su mi se dogodile, druzenja, smijeh, zafrkancije, sve ono sto mi u biti sada iskreno receno i fali.
Mada naravno ne mogu opisati koliko obozavam svoju princezicu i koliko joj se veselim i nemogu docekati trenutak kada cu je uzeti u ruke i jednostavno biti joj majka.

Abonjeko, razmišljam slično tebi i razumijem te u potpunosti. Meni su moja djeca centar svijeta, glupo je uopće govoriti koliko ih volim i koliko su mi važni. Ali uzeli su mi svu energiju, svu snagu, svu slobodu koju sam imala i često puta imam osjećaj da sam zarobljena u svemu tome. Sad su malo veći pa je mrvicu lakše ali nikad ja više neću biti ona od prije i nikad neću imati onu slobodu koju sam imala.

Trina :)

U načelu nikada nećemo biti iste, ali činjenica je da su nam otvorene neke nove sfere života i to vrlo vrlo lijepe.
Nisam nespremna za dijete ali sam nespremna za udaju :mrgreen:

A sad back on topic: rijetko se sjećam snova, najupečatljiviji mi je bio kada sam sanjala ćaleta da mi govori da nosim djevojčicu. Ćale je poginuo kad sam ja bila beba. Ali na to gledam kao na tipičnu žensku intuiciju, ništa paranormalno.
Curica it is - što smo znali puno prije UVZa.

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

samo, nalazim se u takvoj situaciji da mi je ta uloga jednostavno dodijeljena i ja se s njom trebam znati naučiti nositi...nema bježanja od uloge koja nam je dodjeljena... ako ne postoje drugi načini za rješavanje "tereta" majčinstva tada ne treba kukati već pomiriti se sa situacijom, s tim kako stvari stoje i stisnuti zube neko vrijeme... jer pomoći blizu mene nema nigdje....

---

niti će je biti jer pomoći si moraš sama. Gle, ti si još uvijek ti, zato što si rodila ne znači da moraš postati netko drugi, dapače, bilo bi dobro da budeš ono što jesi zbog djeteta da ima šanse upoznati onu mamu kakva ona zaista jest.
Nemoj si dopustiti da ti netko diktira kako će tvoj život izgledati. Znam i previše žena koje su si to dopustile i sada su nezadovoljne i grintave osobe. Dijete ti nije limit - sve kaj ja hoću napraviti ili hoću negdje ići moja je 100% za i još je vesela jer sam ja vesela.
Zapravo, ja zato što se razvodim i MUBM nije sa nama sam dobila neku novu vrstu slobode i vidim drugu dimenziju svega, ja znam da mi dijete nije limit, niti je kada bilo, limit su bile određene osobe u mojoj okolini kojih sam se sad riješila i nama je dobro.
Opet ti velim, nigdje ne piše da ti moraš trčati na posao, pa sa posla doma i kuhati i spremati. I zapamti, čak i kućne pomoćnice i dadilje (osim što za sve ovo kaj mi radimo dobiju plaću) imaju barem 3 tjedna godišnjeg odmora 8)
Hebo me pas ako ja njima (muškima) ne bi izdala račun:
1. čuvanje djeteta - 2000 kn
2. pospremanje, peglanje, kuhanje - 3000 kn
neto, 9000 bruto.
Ne mogu oni nas, draga moja, platiti :lol: 8)

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

samo, nalazim se u takvoj situaciji da mi je ta uloga jednostavno dodijeljena i ja se s njom trebam znati naučiti nositi...nema bježanja od uloge koja nam je dodjeljena... ako ne postoje drugi načini za rješavanje "tereta" majčinstva tada ne treba kukati već pomiriti se sa situacijom, s tim kako stvari stoje i stisnuti zube neko vrijeme... jer pomoći blizu mene nema nigdje....

---

niti će je biti jer pomoći si moraš sama. Gle, ti si još uvijek ti, zato što si rodila ne znači da moraš postati netko drugi, dapače, bilo bi dobro da budeš ono što jesi zbog djeteta da ima šanse upoznati onu mamu kakva ona zaista jest.
Nemoj si dopustiti da ti netko diktira kako će tvoj život izgledati. Znam i previše žena koje su si to dopustile i sada su nezadovoljne i grintave osobe. Dijete ti nije limit - sve kaj ja hoću napraviti ili hoću negdje ići moja je 100% za i još je vesela jer sam ja vesela.
Zapravo, ja zato što se razvodim i MUBM nije sa nama sam dobila neku novu vrstu slobode i vidim drugu dimenziju svega, ja znam da mi dijete nije limit, niti je kada bilo, limit su bile određene osobe u mojoj okolini kojih sam se sad riješila i nama je dobro.
Opet ti velim, nigdje ne piše da ti moraš trčati na posao, pa sa posla doma i kuhati i spremati. I zapamti, čak i kućne pomoćnice i dadilje (osim što za sve ovo kaj mi radimo dobiju plaću) imaju barem 3 tjedna godišnjeg odmora 8)
Hebo me pas ako ja njima (muškima) ne bi izdala račun:
1. čuvanje djeteta - 2000 kn
2. pospremanje, peglanje, kuhanje - 3000 kn
neto, 9000 bruto.
Ne mogu oni nas, draga moja, platiti :lol: 8)

---

ISTINA!!!!...od A do Ž.... :shykiss: