Printable View
i ja se slažem, treba imati mjeru i u određenom trenutku pustiti djecu neka rastu i istražuju. Samo se pitam: koji je to trenutak danas. Npr. moja cura kad bude imala 9 godina, da li ću se usuditi pustiti ju samu na igralištu. Sign of Times, nažalost.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
evo ja zivim u malom mjestu i nema sanse da bi svoju 6,5 godisnjakinju pustila samu na igraliste ili u centar gdje su ostala djeca. mislim da jos nije dovoljno velika da bi se skitala bez nadzora. u kuci je nikad ne ostavljam samu (ne racunam kad odem bacit smece ispred kuce ili objesit robu iza kuce, to je 10 ak min, zna di sam i moze doc zamnom)
Pustim ga da ode na svega 2-3 metra od mene i to samo kad smo na sigurnom, npr kad smo u parkiću koji je ograđen, ako smo na dvorištu kod bake i dide ili marmontovoj di nema auta.
Ma nema šanse da ga pustim negdi di ga ne mogu viditi ili di ne mogu u 2 koraka doći do njega.
zasad je premali za ići igdje sam a ni neće do 6-e godine....:)
mi živimo u sljepoj ulici al nisam baš primjetila obzirnost...čak i od nekih stanara ulice koji znaju da je tu hrpa male djece koja samo iskaču između auta..
iako većina ih je sama na ulici od 4-e godine...
moj se već buni (a tek mu 2,5) i prekjučer sam ja ušla u dvorište i stojim kraj ogradi a on se vozi na pločniku ispred ..to mu je takav doživljaj bio..."Miha vejiki, išo sam ulicu" :)
Mislim da je sve stvar procjene.
Ja odlazim sama na WC praktički oduvjek. Prije bi vrata WCa ostavljala otvorena, sada ni to. Mislim da sam bila krivo shvaćena. Ja djecu "ostavljam" samu i na igralištu i na livadi pored kuće, ja sam tu, u blizini. Ako mi se situacija čini potencijalno opasna - regiram. Npr. krene prema cesti ili ima namjeru popesti se na tobogan neprimjeren njegovoj dobi ili sam opreznija ako ima više djece (radi gužve i nepažnje, ne radi druge djece) ...
Mislim da dozvoljavanje granica i puštanje djece bez nadzora nije isto.
Evo, ovaj smo vikend bili kod bake i dede i oni su bili sami u dvorištu s jedne strane, mi s druge strane. Vidjela sam ih i igrali su se u zatvorenom dvorištu. Ulica je slijepa i nema auta. U istoj situaciji kod druge bake sam puno opreznija jer iako je dvorište zatvoreno, ulica je puno prometnija. U parku u blizini nas nema "velikih" tobogana, već jedan mali tobogan, vrtuljak i pijesak. I vrlo malo djece, možda bude još jedno-dvoje osim nas. I pustim ih da se igraju, ja sjedim sastrane. Ali na Bundeku mi ne pada na pamet da ih pustim same, što zbog sprava, što zbog druge djece.
I naravno da dob ima svoje ograničenje. Moji su 4 i još ni punih 2. Sigurno će biti drugačije za dvije godine.
Usput, vidjela sam za vikend djecu na biciklima, njih 3-4 u dobi do max 7 godina kako pokušavaju preći jaako prometnu cestu u nenaseljenom mjestu, kilometri polja s jedne i druge strane i uopće mi nije bilo jasno kako su se mogli naći tamo (od tog raskršća sporednom cestom u jednu stranu je prvo naselje 3 km udaljeno, s druge strane je makadam), a prije toga ima 5 km do naselja, poslije toga spoj na autocestu. Auti jure min 110 na sat, toliko je ograničenje, a ima i luđih, prometno jako. Ja svojima tko nešto sigurno ne bih dozvolila.
OT, zato se ja potajno veselim Iveru (na stranu gužve koje će nas zadesiti)Citiraj:
AndrejaMa prvotno napisa
Nikud, čak do kraja ulice kad su na biciklima idem ko debil za njima. Uopće me ne zanima što susjedi misle, to su moja djeca i ko sokol vrebam iznad njih dan-noć :heart:
sve treba mjeru slažem se....eto bili mi na bazenu i oko nas uglavnom stranci, tj.turisti... klinci sami u bazenu, a roditelja nigdje...i to djeca malo starija od moje (3.god.) ja si nemogu zamisliti da ju ostavim samu u bazenu i odem se sunčati....a ove godine već bilo slučajeva utapljanja...
.... i da imamo dvorište i k tome zatvoreno mislim da bih ju imala stalno na oku....
Moj ima 2 i 7 mj, cim mi nestane s vidika makar na sekundu, neugodno se osjecam. Plus, zivimo u gradu, domet su nam gradski parkici. Nemamo baku ni nikog na selu, pa ne znam kako bi da je kuca.
Tek otprije par mj mm i ja popijemo kavu, a da jedno od nas nije s njim, nego ga samo gledamo i spremni smo potrcat. Al sad i on zna do kud smije ici.
Mislim da cemo ga tako malo-pomalo sve vise pustati.
Apropos nesreca, ja sam na identican nacin podletila pod auto s 8 godina. Znala sam da ne smijem trcat po cesti, ma sve sam znala, al igrali smo se lovice, jako mi je bilo stalo da pobjegnem i....
Srecom, nis mi nije bilo osim masnice na nogi.
I kod nas ovako.Citiraj:
koksy prvotno napisa
Doduše AUTOOO viču klinci jedni drugima, a moj mali i susjedi od preko puta (vršnjaci) znaju nekad i sami preći preko ulice do našeg ili njihovog dvorišta, mi ih gledamo i upozorimo da provjere ide li auto. Neki dan idu Bruno i Luka kod nas, a Filip im s terase viče: "Pogledajte ide li auto!"